REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Kž-370/2024-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Helene Poropat, kao predsjednice vijeća te Zdravka Garića i Miroslava Ružića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠR, zbog kaznenog djela iz članka 311. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11, dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, od 6. lipnja 2024., broj: K-140/2020-96, u sjednici održanoj 31. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom donesenom u ponovljenom postupku, nakon stavljanja izvan snage kaznenog naloga Općinskog suda u u Puli-Pola, od 15. svibnja 2012., broj K- 365/12-2, na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, dalje: ZKP), optuženik ŠR je na temelju članka 453. točka 1. ZKP-a, oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenje isprave iz članka 311. stavka 1. i.

2. KZ/97, te je na temelju članka 149. stavka 1. ZKP-a, odlučeno da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP-a, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Žalbu protiv te presude podnio je državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavka 1. točka 11. ZKP-a), pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavka 2. ZKP-a) te povrede kaznenog zakona (članak 469. točka 1. ZKP-a), s prijedlogom da se ta presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 474. stavak 1. ZKP-a dostavljen na razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Puli - Pola, te je isti vraćen u roku bez očitovanja o osnovanosti žalbe.

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

6. U pravu je državni odvjetnik da su razlozi prvostupanjske presude međusobno proturječni i nerazumljivi, čime je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a.

7. Naime, u obrazloženju oslobađajuće presude (točka 45.) sud prvog stupnja smatra

„

kako činjenični opis iz optužnice ne sadrži sve bitne elemente kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 311. stavka 1. i 2. KZ/97“ , zbog čega na temelju članka 453. točka 1. ZKP-a optuženog ŠR oslobađa od optužbe „jer djelo za koje je optužen po zakonu nije kazneno djelo “, dok istovremeno u obrazloženju pisane presude navodi kako se iz provedenih dokaza istinitost sadržaja inkriminiranih računa nije mogla sa sigurnošću utvrditi (točke 35., 36. i 44.), što bi ukazivalo da nije dokazano postojanje fakturiranih poslovnih događaja iz tih računa, a samim time niti da su inkriminirani računi lažne isprave, što se izričito i navodi pod točkom 44. obrazloženja pobijane presude

.

7.1. Ovako obrazloženi osnovi za oslobođenje od optužbe međusobno se isključuju jer u situaciji kada sud nađe da inkriminirano ponašanje optuženika ne sadrži elemente kaznenog djela, ne može istovremeno tvrditi da o učinu tog kaznenog djela nema dokaza, budući da takvo zaključivanje podrazumijeva da djelo za koje se optuženik tereti ipak jeste kazneno djelo, samo što nije dokazano njegovo ostvarenje („

istinitost iz provedenih dokaza u tijeku postupka nije mogla sa sigurnošću utvrditi .“). Uz navedeno ovako koncipirano obrazloženje ukazuje da prvostupanjski sud optuženika oslobađa iz dvije zakonske osnove, pa je nejasno da li prvostupanjski sud smatra da u postupcima optuženika nema elemenata kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret ili kazneno djelo nije dokazano,

7.2. Osim toga, u situaciji kada sud nađe da inkriminirano ponašanje ne predstavlja učin kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 311. stavka 1. i 2. KZ/97, dužan je razmotriti da li se, eventualno, stječu elementi bića kaznenog djela krivotvorenja službene isprave iz članka 312. stavka 2. KZ/97, koje ima pravni kontinuitet u kaznenom djelu istog naziva u članku 279. stavku 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24), i koje djelo nije drugačije ni teže od onog optuženog, a što je sud prvog stupnja također propustio učiniti. To stoga što oslobađanje od optužbe na temelju članka 453. točka 1. ZKP-a dolazi u obzir jedino onda kada radnja opisana u optužnici ne sadrži elemente bića kaznenog djela koje je navedeno, niti elemente bića nekog drugog kaznenog djela koje se progoni po službenoj dužnosti.

7.3. Prema odredbi članka 449. stavka 2. ZKP-a, koja uređuje pitanje izricanja presude, sud nije vezan za prijedlog tužitelja o pravnoj ocjeni djela, ali optuženika ne može proglasiti krivim za kazneno djelo teže od onog koje mu je optužbom stavljeno na teret, što znači da je za ocjenu djela odlučna činjenična podloga, a ne pravna oznaka, odnosno da ukoliko pravna oznaka kaznenog djela ne korespondira s činjeničnim opisom tog kaznenog djela onda da je odlučan činjenični opis, pa u konkretnom slučaju nije bilo nikakve zapreke da prvostupanjski sud činjenično predstavljeno djelo iz izreke presude pravno opiše i kvalificira kao kazneno djelo iz članka 312. stavka 2. KZ/97., jer iz činjeničnog opisa djela proizlazi da je optuženik kao odgovorna osoba inkriminirane račune, koji su nesumnjivo poslovne isprave i koji su sadržavali neistine podatke, jer fakturirane usluge u tim računima u stvarnosti nisu obavljene, uporabio u poslovanju kao da su istiniti, i za to djelo u obrazloženju svoje presude izloži odgovarajuće razloge, naravno ukoliko nađe dokazanim činjenične tvrdnje optužbe iz optužnice.

8. Zbog tako navedenih proturječnih i manjkavih razloga u obrazloženju prvostupanjske presude, ista se ne može s uspjehom ispitati, čime je počinjena naprijed citirana apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

9. U pravu je državni odvjetnik da je i činjenično stanje ostalo pogrešno utvrđeno. 10. Sud prvog stupnja u obrazloženju presude, između ostalog, polazi od činjenice da u spisu postoje dokazi analizom kojih nije moguće sa sigurnošću utvrditi da bi sadržaj inkriminiranih računa kao poslovnih isprava bio neistinit (jer fakturirana usluga nije nikada obavljena obrtu Š).

11. Međutim, u pravu je državni odvjetnik da je za sada pogrešan zaključak suda prvog stupnja u pogledu dvojbe o istinitosti poslovnih događaja na koje se inkriminirani računi odnose

11.1. Opravdano žalba ukazuje prije svega na rezultate poreznog nadzora obrta „[obrt]“ koji proizlaze iz zapisnika Porezne uprave- Područni ured Pazin o poreznom nadzoru tog obrta od 22. prosinca 2009. (listovi 64 do 75 spisa), kao i zaključke Porezne uprave – Područni ured Požega u vezi poreznog nadzora trgovačkog društva „Rasadnik Holjevac“ d.o.o. od 19. listopada 2009. (listovi 26 do 36 spisa), iz kojih proizlazi kako ne postoji vjerodostojna dokumentacija u vezi obavljenih usluga obrtu „[obrt]“, a u konačnici i prekršajni nalog Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Odjela za prekršajni postupak klasa: UP/740-04/10-02/319 (listovi 145 do 148), izdan protiv ŠRP kao vlasnice obrta „Ć“ u vezi nezakonitog korištenja predporeza u vezi spornih inkriminiranih računa. Osim toga prvostupanjski sud nije cijenio niti rezultate poreznog rješenja Porezne uprave- Područni ured Pazin od 3. veljače 2010. (listovi 76 do 84 spisa), kojim je utvrđeno nezakonito korištenje predporeza u vezi inkriminiranih računa. Nadalje, prilikom analize dokaza koji optuženika terete sud nije s dovoljno pažnje i kritičnosti cijenio iskaz svjedokinje ĆR, porezne inspektorice, koja je u svom iskazu navela zbog čega inkriminirani računi nisu priznati kao vjerodostojne knjigovodstvene isprave.

12. Prema tome sud prvog stupnja nije sa dovoljno pažnje, sveobuhvatno i suptilno razmotrio dokazni postupak radi pravilnog zaključka u pogledu istinitost sadržaja inkriminiranih računa.

13. Slijedom izloženog, poglavito zbog počinjene apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a potom i zbog, za sadam pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, oslobađajuća presuda ne može se ispitati niti prihvatiti, pa je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika istu, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP-a, trebalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

14. U ponovljenom suđenju sud prvog stupnja će otkloniti nedostatke na koje mu je ovdje ukazano, pa će ponovnim izvođenjem dokaza utvrditi sve pravno relevantne činjenice na kojima će temeljiti svoju novu presudu, koju je dužan i valjano obrazložiti.

U Puli - Pola 31. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Helena Poropat