REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika: AS, zbog prekršaja iz čl.5.st.1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br. 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22, 47/23), pokrenutim podnesenim Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/24-5/1095 URBROJ: 511-19-36-24-1, od 12.01.2024.g., nakon glavne javne rasprave održane kod ovog Suda dana 28.01.2025.g., u nazočnosti okrivljenika, te objave presude dana 31.01.2025.g., temeljem čl.94., čl.179. i čl.182.st.1.t.3. Prekršajnog zakona (NN br.107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

Okrivljenik AS, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin A i Ć rođene Š, rođen **.**.1991. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, VSS, pismen, po zanimanju pravosudni policajac, zaposlen u Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske, primanja oko 1.500,00 EURA, srednjeg imovnog stanja, oženjen, otac dvoje maloljetne djece, prekršajno neosuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi narušio javni red i mir tako što bi na javnom mjestu, parkirališnom prostoru ispred kaznionice Turopolje, na svoj osobni automobil, registarske oznake [registarska oznaka], na prednjem vjetrobranskom staklu vidno istaknuo

pa da bi time počinio prekršaj iz čl.5.st.1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a kažnjiv po označenom članku istog Zakona.

Temeljem čl.76a.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona, od okrivljenika se oduzima predmet: 1.) jedna zastava bivše države SFRJ.

Temeljem odredbe čl.140.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl.138.st.2. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Obrazloženje

I/

1.

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, kao ovlašteni tužitelj, podnio je ovom Sudu dana 07.02.2024.g., pod navedenim brojem, optužni prijedlog protiv imenovanog okrivljenika, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.

Okrivljenik u svojoj obrani iznosi kako se ne osjeća krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Iskazuje da je dana 11. siječnja 2024.g. u 06,44 sati došao na posao u Odgojni zavod u Turopolje, u Radićevoj 105, u mjestu Kuće. S njim je u osobnom automobilu bio i kolega ĆS. Bilo je jako hladno pa je u namjeri sprječavanja zaleđivanja vjetrobranskog stakla na isto stavio jednu tkaninu koju duže vremena ima u automobilu, a to je zapravo zastava jedne od članica bivše države Jugoslavije. Zastavu je stavio uz pomoć kolege na način da je prema van bio okrenut bijeli dio te se nije moglo raspoznati da se radi o zastavi, a pogotovo ne o kojoj zastavi je riječ. U 15,30 sati službenik s porte ga je obavijestio da se na njegovom automobilu vidi raširena zastava te da bi bilo dobro da ju ukloni. Budući nije mogao tada otići s posla, zamolio je kolegu ŠS da, kada odlazi s posla, složi zastavu i stavi je na automobil ili pored automobila. Malo poslije 16,00 sati službenik s porte US ga je obavijestio da su do njegovog automobila došli policajci i da je na vozilu ponovno raširena zastava. Tada je izašao do svog vozila i zatekao raširenu zastavu na prednjem vjetrobranskom staklu. Povodom navedenog događaja, upravitelj Želimir Franjić pokrenuo je interni postupak kako bi se istražio cijeli događaj i nije imao pristupa nikakvim dokaznim materijalima oko desetak dana. Nakon toga, izvršio je uvid u snimke nadzorne kamere te je tada utvrdio da je 11. siječnja 2024. u 13,31 sati službenik US došao do njegovog automobila i zastavu, koju je složio kao tkaninu, raširio preko vjetrobranskog stakla tako da su se vidjele boje i zvijezda. U 15,39 sati službenik ŠS je zastavu smotao i stavio na njegov automobil. U 16,46 sati policijski službenici su došli do njegovog automobila i raširili smotanu zastavu te je postavili na vjetrobransko staklo te su tada slikali vozilo s tom zastavom i nakon toga je obaviješten o njihovoj intervenciji. Ističe kako na USB sticku ima snimke svih događaja snimljenih nadzornom kamerom o kojima je iznosio u svojoj obrani te se snimke mogu po potrebi pregledati.

3.

U dokaznom postupku sudac je ispitao svjedoka TS koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je dana 11. siječnja 2024. u jutarnjim satima, zajedno sa kolegom ŽS, s njegovim osobnim automobilom došao na posao u Odgojni zavod u Turopolju. AS je parkirao automobil. Bilo je rano jutro i mrak i hladno vrijeme. Složili su se da trebaju zaštiti vjetrobransko staklo od smrzavanja pa je AS otvorio prtljažnik, a on je iz njega izvadio jednu krpu koja je bila dosta prljava i poderana pa ju je raširio preko vjetrobranskog stakla tako da je do izražaja došla neka svijetla boja. Kako je bio mrak nije točno vidio o kojoj boji se radi. To je sve što ima za iskazati. Nakon što je upoznat s obranom okrivljenika ističe kako na istu obranu nema nikakvih primjedbi niti komentara, a u cijelosti ostaje kod svog iskaza.

4.

Ispitani svjedok US iznio je kako se sjeća da je dana 11.01.2024. radio na porti Kaznionice u Turopolju u mjestu Kuče, Radićeva 105 od 08,00 sati do 20,00 sati. Negdje u popodnevnim satima prošetao je do obližnje šume te je tom prilikom na vjetrobranskom staklu kolega ŽS zamijetio zastavu koja je bila presložena tako da se nije vidjelo čija je zastava ali se nazirala petokraka. Od ranije mu je bilo poznato da kolega ŽS koristi tu zastavu kao krpu koju stavlja na šajbu da se ista ne smrzne. Kada se vraćao iz šume palo mu je na pamet da napravi jednu zafrkanciju pa je dio te zastave otklopio tako da je bila vidljiva petokraka. I ranije je znalo biti zafrkancija na račun te zastave. To je sve što ima za iskazati. Ističe kako se sada može jedino ispričati kolegi ŽS što ga je doveo u ovako neugodnu situaciju.

Nakon što je upoznat s obranom okrivljenika ističe kako na obranu okrivljenika nema nikakvih primjedbi niti komentara, može samo reći da je službenik ŠS zaista složio zastavu i stavio ju na automobil, na haubu Vužićevog automobila, a kasnije su policajci raširili zastavu, stavili je na vjetrobransko staklo i slikali.

Okrivljenik ističe kako policijski službenici prilikom dolaska do njegovog automobila nisu zatekli raširenu zastavu nego su istu oni raširili preko vjetrobranskog stakla te su tada fotografirali njegovo vozilo. Stoga proizlazi da prekršaj nije počinio niti kolega US nego policijski službenici.

5.

Svjedok ŠS iskazao je kako se sjeća da je dana 11. siječnja 2024. oko 15,45 sati kada je odlazio s posla, a po zamolbi mog kolege AS došao do njegovog automobila parkiranog na parkiralištu, ispred Zavoda Turopolje te je zatekao jugoslavensku zastavu raširenu preko vjetrobranskog stakla. On je tu zastavu složio i stavio ju ispred brisača, nije ju htio baciti, kako mu je AS to rekao. Poznato mu je da je ta zastava zapravo ratni trofej Stjepanovog oca, a nju je AS koristio kao tkaninu kojom je pokrivao stakla na vozilu radi zaštite. Sjećam se da je AS rekao da je netko tu zastavu raširio preko vjetrobranskog stakla i zamolio ga je da ju skine. To je sve što imam za iskazati. Nakon što je upoznat s obranom okrivljenika ističe kako je zastavu nakon slaganja imao namjeru ubaciti u Stjepanovo vozilo ali je bilo zaključano pa ju je stavio ispod brisača ali nije očekivao da će ju netko ponovno raširiti, da je znao zastavu bi odnio AS pa neka radi s njim što hoće.

6.

U nastavku dokaznog postupka sudac je od ovlaštenog tužitelja pribavio jedan DVD medij na kojem se nalaze snimke video nadzora kamere sa porte i jedan USB stick sa navedenim snimkama.

7.

Ispitani svjedok ZS u svom iskazu je iznio kako se sjeća da je dana 11.01.2024.g. radio dnevnu smjenu u Policijskoj postaji Velika Gorica te je dobio dojavu za intervenciju kod KPD Turopolje jer da je na jednom osobnom vozilu preko prednjeg vjetrobranskog stakla istaknuta jugoslavenska ili srpska zastava. Došao je na mjesto dojave i tamo je na jednom osobnom automobilu, ispred KPD-a zatekao osobni automobil na kojem je preko prednjeg vjetrobranskog stakla bila raširena zastava bivše SR Srbije odnosno bivše Jugoslavije. Fotografirao je vozilo s tom zastavom. Temeljem registracije vozila saznao je vlasnika i utvrdio da se radi o zaposleniku KPD-a pa je s istim obavio obavijesni razgovor. On mu je tada priopćio da je zastavu našao na tavanu svoje kuće pa da je istu koristio u svom automobilu kao zaštitu od prljavštine, a predmetne zgode da je istu postavio na vjetrobransko staklo kao zaštitu od smrzavanja i to na takav način da je bila prekopljena pa se nije vidjelo da se radi o nekoj zastavi. Ističe kako je po dolasku na mjesto dojave zatekao raširenu zastavu te je ista bila krajevima pritisnuta vratima vozača i suvozača zbog čega je zaključio kako je upitna izjava okrivljenog da je on tu zastavu postavio na način da se ne vidi o kakvoj zastavi se radi, a da je naknadno netko drugi, zbog šale ili nekog drugog razloga, zastavu raširio, budući je vozilo bilo zaključano. Tada je od okrivljenika oduzeo navedenu zastavu uz potvrdu o privremenom oduzimanju te o događaju obavijestio nadležnu Policijsku postaju Velika Gorica i dalje je vođen propisani postupak. To je sve što ima za iskazati. Nakon što je upoznat s obranom okrivljenika ističe kako u cijelosti ostaje kod svog iskaza. Ističe kako je po dolasku na mjesto dojave zatekao kolege iz Odgojnog zavoda, a zastava na vozilu je bila raširena. Njemu nije poznato da li je do njegovog dolaska na mjesto dojave zastavu netko skidao, ponovno postavljao i općenito što se s njom događalo. Nakon što mu je predočena fotografija uz optužni prijedlog na kojem se vidi osobni automobila marke Škoda [registarska oznaka] sa zastavom na vjetrobranskom staklu potvrđuje da je to slika koju je on izradio predmetne zgode.

Okrivljenik ističe kako svjedok nije zatekao zastavu raširenu preko vjetrobranskog stakla nego je ista bila složena na haubi njegovog vozila i po dolasku policijskih službenika, jedan službenik je primio tako složenu zastavu i uz pomoć njegovog kolege US zastava je raširena preko vjetrobranskog stakla.

Svjedok ističe kako i dalje ostaje u cijelosti kod svog iskaza.

8.

Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica serijski broj [serijski broj], fotografija (list 6) i Izvadak iz prekršajne evidencije i registra neplaćenih kazni za ŽS od 4. lipnja 2024., jedan DVD medij na kojem se nalaze snimke video nadzora kamere sa porte (KZ Turopolje, video nadzor, porta, 11.01.2024.) i jedan USB stick sa 11 zapisa.

9.

U završnom govoru okrivljenik je iskazao kako predlaže Sudu da donese oslobađajuću odluku jer se iz provedenog dokaznog postupka može zaključiti da nije počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret.

II/

1.

Nakon provedene glavne rasprave, povodom obrane okrivljenika, a temeljem izvedenih dokaza, sudac nije mogao sa sigurnošću i nesporno utvrditi niti s uvjerenjem zaključiti da li je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj opisan u čl.5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, postupajući na način opisan u izreci presude, a kažnjiv po označenom članku istog Zakona.

2.

Sudac je cijenio obranu okrivljenika kojom poriče počinjenje terećenog prekršaja i osporava svoju prekršajnu odgovornost, pa je zaključio da je njegova obrana smislena i konkretna, a uvelike i uvjerljiva te stvarno moguća, zatim da je okrivljenik činjenice iznosio jasno, razumljivo, životno i okolnosno, a pritom razložno i staloženo, te konačno da je tijekom dokaznog postupka odlučno i ustrajno tvrdio da se nije ponašao na način kako mu se stavlja na teret i da nije počinio prekršaj za koji je optužen.

Sudac je osobito cijenio obranu okrivljenika u dijelu gdje iznosi da je predmetne zgode u namjeri sprječavanja zaleđivanja vjetrobranskog stakla stavio spornu zastavu na način da se nije moglo raspoznati da se radi o zastavi, a pogotovo ne o kojoj zastavi je riječ.

Cijenio je obranu okrivljenika i u dijelu gdje iznosi da je njegov radni kolega US zastavu raširio preko vjetrobranskog stakla tako da su se vidjele boje i zvijezda, a da je kolega ŠS zastavu smotao i stavio na automobil, te konačno da su smotanu zastavu raširili policijski službenici, postavili istu na vjetrobransko staklo i tada slikali vozilo sa zastavom.

Sudac je vrednujući obranu okrivljenika istu uvažio s oprezom i sumnjom jer je zaključio kako postoji određena stvarna mogućnost i vjerojatnost da je okrivljenik svoju obranu iznio u cilju vlastite koristi, s nakanom da kod Suda stvori uvjerenja kako predmetne zgode nije postupio suprotno zakonskim odredbama niti počinio terećeni prekršaj, kao i s namjerom da bi opravdao svoje moguće nezakonite postupke, te se zaštitio od prekršajne odgovornosti, oslobodio od krivnje i izbjegao kažnjavanje za prekršaj koji mu se stavlja na teret Optužnim prijedlogom.

3.

Sudac je cijenio iskaze ispitanih svjedoka TS, Gorana Trkulja i Ivana Miloš, radnih kolega okrivljenika, koje je u svojoj obrani spominjao okrivljenik, pa je zaključio kako su ispitani svjedoci svoje iskaze u odlučnom dijelu iznosili usklađeno s obranom okrivljenika, te su pritom sukladno opisivali slijed predmetnog slučaja i potvrđivali opis inkriminiranog događaja kako ga je iznio sam okrivljenik u obrani, a utvrdio je i da između obrane i iskaza imenovanih ispitanih svjedoka nije bilo proturječnosti ili nelogičnosti.

Sudac je zaključio kako se iskazi ovih svjedoka međusobno činjenično nadopunjavaju i upotpunjavaju te da se njihovi iskazi logično podupiru i životno isprepliću.

Iskaze ovih ispitanih svjedoka sudac je ipak cijenio s oprezom odnosno sumnjom jer je mišljenja kako je prirodno da su isti svjedoci, radni kolege okrivljenika, zbog bliskih osobnih i emotivnih te poslovnih i profesionalnih odnosa sa okrivljenikom, zainteresirani za ishod ovog postupka, zbog čega ne mogu biti potpuno objektivni i vjerodostojni, pa da su stoga svoje iskaze iznosili pristrano u korist okrivljenika, svog poslovnog suradnika.

Sudac je zaključio kako postoji mogućnost i stvarna vjerojatnost da su imenovani svjedoci svoje iskaze iznosili pristrano u korist okrivljenika, na načine da su potvrđivali obranu okrivljenika, a pritom prešućujući, prikrivajući i ublažavajući moguće znatnije i teže protupravno ponašanje okrivljenika, a sve u namjeri da istog ljudski i kolegijalno zaštite od prekršajne odgovornosti i kažnjavanja za prekršaj koji mu se stavlja na teret.

4.

Sudac je cijenio iskaz ispitanog svjedoka CS, policijskog službenika, te je mišljenja da je njegov iskaz razumljiv, životan, službeno stručan, pa i uvjerljiv, ali je iskaz imenovanog svjedoka ipak uzeo s oprezom, jer smatra da je ispitani svjedok, zbog njegovog profesionalnog statusa, pristrano zainteresiran za ishod ovog prekršajnog postupka.

Sudac je zamijetio kako je ovaj ispitani svjedok svoj iskaz iznio jasno i određeno u odnosu na pojedine konkretne opise kao i općenite ukupne okolnosti predmetnih događaja, ali i da u njegovom iskazu postoji dio proturječan i kontradiktoran činjenicama utvrđenim temeljem drugih izvedenih materijalnih dokaza.

Sudac je zaključio kako postoji stvarna mogućnost i opravdana vjerojatnost da je imenovani svjedok, zbog postojanja i utjecaja jakog osjećaja profesionalne dužnosti prema inkriminiranom događaju, svoj iskaz iznio djelomice subjektivno, pa da je potvrđivao okolnosti koje terete okrivljenika, a izostavio moguće okolnosti koje istom idu u korist, s namjerom kako bi potvrdio ispravnost svojih službenih postupaka poduzetih u odnosu na predmetni događaj i podnijetu prijavu te pokrenuti prekršajni postupak protiv okrivljenika.

Nakon savjesne procijene iskaza imenovanog svjedoka, kod suca je konačno došlo do jačanja sumnje u zbiljski cjelovitu objektivnost iskaza ispitanog svjedoka.

Sudac je osobito cijenio iskaz ovog svjedoka u dijelu gdje iznosi kako je po dolasku na mjesto dojave zatekao preko prednjeg vjetrobranskog stakla raširenu zastavu te je ista bila krajevima pritisnuta vratima vozača i suvozača.

Navedena okolnost iznesena u iskazu svjedoka, suprotna je okolnosti utvrđenoj pregledom video materijala iz kojeg je sudac utvrdio da je prilikom dolaska policijskih službenika zastava zatečena složena na malu veličinu i odložena na prednjem dijelu vozila, a zatim je od strane policijskog službenika i jedne muške osobe raširena preko prednjeg vjetrobranskog stakla vozila i potom fotografirana.

Opisana dvojnost i oprečnost, koja zapravo i nije od odlučne važnosti za utvrđenje ne/počinjenja terećenog prekršaja od strane okrivljenika, ipak je kod suca dodatno ojačala sumnju u stvarno postojanje krivnje i prekršajne odgovornosti okrivljenika.

5.

Sudac je u dokaznom postupku izvršio uvid u tehničku snimku sačinjenu odgovarajućim tehničkim uređajem, to jest izvršio je uvid u video dokumentaciju koju je u sudski spis na traženje Suda dostavio ovlašteni tužitelj PP Velika Gorica, odnosno pregledao je videozapise prenijete na medij DVD, kao i na USB stick, sa snimljenim i pohranjenim video materijalom u vezi s inkriminirajućim događajima.

Sudac je utvrdio da se na DVD i USB mediju nalaze tri videozapisa.

Pregledom videozapis označenog kao „Trkulja“ sudac je utvrdio da je snimljen dana 11.01.2024.g., četvrtak, a na istom je, uz ostalo, u vremenu od 13:31:25 sati do 13:31:46 sati vidljiva muška osoba koja nakon kraće šetnje ispred objekta, pored parkiranih vozila, prilazi do crvenog osobnog vozila parkiranog odmah do ulazne ograde objekta i širi tkaninu koja se već nalazila na prednjem vjetrobranskom staklu te je na istoj vidljiva crvena boja.

Pregledom videozapisa označenog kao „Miloš“ sudac je utvrdio da je snimljen dana 11.01.2024.g., četvrtak, a na istom je, uz ostalo, u vremenu od 15:39:02 sati do 15:39:26 sati vidljiva muška osoba koja izlazi iz objekta, s kretnjama i načinom hoda iz kojih se može zaključiti da ima određenu namjeru, te odmah prilazi do crvenog osobnog vozila parkiranog odmah do ulazne ograde objekta i uzima tkaninu koja se nalazi na prednjem vjetrobranskom staklu vozila, pa ju preslaguje na malu veličinu, pri čemu se na istoj vidi crvena i bijela boja, te ju ostavlja na prednjem dijelu vozila kod vjetrobranskog stakla sa vozačeve strane.

Pregledom videozapisa označenog kao „Dolazak policije“ sudac je utvrdio da je snimljen dana 11.01.2024.g., četvrtak, a na istom je, uz ostalo, u vremenu od 16:45:32 sati do 16:49:05 sati vidljivo policijsko vozilo koje se zaustavlja uz parkirane automobile, ispred crvenog osobnog vozila parkiranog odmah do ulazne ograde objekta, a policijski službenik i jedna muška osoba koja dolazi iz objekta, nakon kraćeg razgovora, prilaze do crvenog osobnog vozila te zajedno šire tkaninu preko prednjeg vjetrobranskog stakla tog vozila, pri čemu se na istoj vidi crvena, bijela i plava boja, a sa sigurnošću se može utvrditi da se radi o zastavi, ali ne i o kojoj. Odmah u nastavku, drugi policijski službenik fotografira s prednje strane crveno osobno vozilo parkirano odmah do ulazne ograde objekta.

6.

Nakon pregleda snimljenih videozapisa, odnosno uvida u snimljeni i pohranjeni video materijal u vezi s inkriminirajućim događajima, sudac smatra kako isti zapravo ne sadrži odlučne podatke o ponašanju okrivljenika, obzirom da se iz označenog materijalnog dokaza ne može utvrditi kako je predmetna zastava bila postavljena preko prednjeg vjetrobranskog stakla od strane okrivljenika, a prije svih raznih naknadnih postupaka s istom zastavom.

Sudac je pritom zaključio kako se temeljem ovog izvedenog dokaza ne može nesporno dokazati da bi okrivljenik predmetne zgode na svoj osobni automobil na prednjem vjetrobranskom staklu vidno istaknuo spornu zastavu upravo na način kako je navedeno u činjeničnom opisu radnje prekršaj u Optužnom prijedlogu.

Međutim, također ostaje otvoreno pitanje te je nerazjašnjen i nerazriješen razborit i smislen upit, zašto je okrivljenik uopće nosio i koristio, na bilo koji način i za bilo koju svrhu, zastavu strane države, koju nije dopušteno koristiti odnosno isticati u javnosti, osim pod posebnim okolnostima, to jest po određenom pozivu ili odobrenju, a uz koju se obično veže niz negativnih asocijacija i konotacija.

7.

Sudac je uvidom u sve ostale izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, a koji su dostavljeni u privitku Optužnog prijedloga, utvrdio da su u označenoj dokumentaciji sadržane činjenice i okolnosti koje su navedene u činjeničnom opisu radnje prekršaja u Optužnom prijedlogu, a povodom kojih je ovlašteni tužitelj podnio Optužni prijedlog i pokrenuo prekršajni postupak protiv okrivljenika.

8.

Sudac je uvidom u Prekršajnu evidenciju i registar neplaćenih kazni, provedenim dana 22.05.2024.g. za ŽS, utvrdio da pretraga nije našla nijedan rezultat, odnosno da okrivljenik do tada nije bio prekršajno osuđivan.

9.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

10.

Sudac nije izveo dokaz ispitivanjem svjedoka FS, budući je uvjereno zaključio, povodom zapisnika sastavljenog od strane ovlaštenog tužitelja i dostavljenog uz Optužni prijedlog, a prije izdvajanja istog iz spisa sudskog predmeta, kako imenovani svjedok nije vidio niti ima saznanja tko je inkriminiranu stranu zastavu istaknuo na prednjem vjetrobranskom staklu označenog vozila.

11.

Sudac nije izvodio niti druge eventualno postojeće i moguće dokaze, jer je uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem i novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju već utvrđenih činjenica temeljem svih već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenika, osim o njegovom oslobađanju od optužbe za terećeni prekršaj.

Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze i radi izbjegavanja odugovlačenja prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izveo nove dokaze osobito iz razloga što je zaključio kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dodatnog izvođenja dokaza.

12.

Nakon provedene glavne rasprave, cijeneći sve izvedene dokaze i povezujući iste s obranom okrivljenika, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac nije mogao sa sigurnošću i nesporno utvrditi, niti s uvjerenjem zaključiti, da li je okrivljenik počinio prekršaj za koji se optužuje, na način opisan u izreci presude, a kako mu se to stavlja na teret u činjeničnom opisu radnje prekršaja u Optužnom prijedlogu.

13.

Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u čl.5. propisuje, uz ostalo, da će se kaznit za prekršaj novčanom kaznom od 700,00 do 4.000,00 kuna ili kaznom zatvora do 30 dana, tko na javnom mjestu izvođenjem, reproduciranjem pjesama, skladbi i tekstova ili nošenjem ili isticanjem simbola tekstova, slika, crteža remeti javni red i mir.

14.

Nakon provedenog prekršajnog postupka sudac nije mogao zaključiti da li je okrivljenik predmetne zgode počinio navedeni Zakonom opisani prekršaj, odnosno nije mogao utvrditi da je okrivljenik počinio prekršajno djelo za koje se optužuje optužnim aktom ovlaštenog tužitelja.

Sudac smatra kako se temeljem svih izvedenih i svrhovitih postojećih dokaza, ne može utvrditi pravo činjenično stanje, odnosno ne može se nesporno dokazati da je okrivljenik protuzakonito vidno istaknuo stranu zastavu na javnom mjestu, pa stoga sudac nije mogao utvrditi niti stvarnu prekršajnu odgovornost i krivnju okrivljenika.

15.

Povodom obrane okrivljenika, a temeljem svih izvedenih dokaza, sudac je nesporno utvrdio da je predmetne zgode okrivljenik koristio spornu stranu zastavu tako što ju je stavio na vjetrobransko staklo svog automobila.

Sudac nije mogao nesporno utvrditi da bi okrivljenik predmetne zgode stavljanjem iste zastave na svoje vozilo počinio terećeni prekršaj, na način da bi isticanjem na javnom mjestu sporne strane zastave kao simbola, iz nehaja ili s namjerom, remetio javni red i mir, odnosno nije mogao dokazati da bi okrivljenik počinio prekršaj na način kako je to opisano u Optužnom prijedlogu.

16.

S jedne strane, sudac smatra kako iskazi svih ispitanih svjedoka, a osobito policijskog službenika, kada se uzmu u svojoj ukupnosti i isprepletenim međuodnosima, opravdano dovode u sumnju istinitost okrivljenikovih obrambenih navoda, ali je mišljenja da su zbog određene pristrane zainteresiranosti svih ispitanih svjedoka za ishod sudskog postupka, njihovi iskazi sumnjive vjerodostojnosti, a pritom zapravo ne obesnažuju u cijelosti uvjerljivost iznesene obrane, niti stvarno, odlučno i nedvojbeno podupiru okolnosti koje bi mogle dovesti do sigurne odluke suca o krivnji okrivljenika za terećeni prekršaj.

S druge strane, sudac smatra kako pregledani videozapisi zapravo ne sadrže odlučne podatke o ponašanju okrivljenika, a pritom je zaključio kako se temeljem označenih videozapisa ne može nesporno dokazati da bi okrivljenik predmetne zgode vidno istaknuo stranu zastavu na javnom mjestu, s nakanom i u ciljem remećenja javnog reda i mira.

S treće strane, sudac je mišljenja kako svi izvedeni osobni i materijalni dokazi ne mogu u potpunosti obesnažiti uvjerljivost iznesene obrane okrivljenika, niti mogu u cijelosti dovesti u sumnju istinitost njegovih obrambenih navoda.

17.

Budući je okrivljenik ustrajno i odlučno poricao počinjenje terećenog prekršaja, a nakon iskaza svih ispitanih imenovanih svjedoka i poslije izvođenja svih materijalnih dokaza, sudac je zaključio kako je prirodno i razumljivo da je okrivljenik snažno osobno zainteresiran za ishod ovog postupka, ali ujedno i da su svi ispitani svjedoci, koji su obzirom na svoje osobne ili profesionalne interese svrsishodno potvrđivali ili osporavali obranu okrivljenika, također izravno i pristrano zainteresirani, u manjoj ili većom mjeri, kakva će odluka na kraju postupka biti donesena.

Stoga je sudac posumnjao u istinitost, objektivnost i vjerodostojnost kako obrane okrivljenika tako i iskaza svih ispitanih svjedoka.

18.

Slijedom svega navedenog, sudac nije našao dovoljno dokazanim da bi okrivljenik predmetne zgode počinio prekršajno djelo za koje se optužuje, na način opisan u izreci presude, odnosno da bi na javnom mjestu, remetio javni red i mir prolazećih građana, time što bi na svoj osobni automobil, na prednjem vjetrobranskom staklu, vidno istaknuo zastavu bivše SR Srbije, odnosno SR Crne Gore u bivšoj državi Jugoslaviji, pa da bi tako počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret optužnim prijedlogom.

Sudac je temeljem izvedenih dokaza ozbiljno i razborito posumnjao u istinitost i uvjerljivost obrane okrivljenika, ali je ipak razložno zaključio kako postoji stvarna i opravdana vjerojatnost da okrivljenik predmetne zgode, nije vidno istaknuo stranu zastavu pa da bi time remetio javni red i mir, te da stoga postoji osnovana vjerojatnost da svojim postupkom nije počinio terećeni prekršaj na način činjenično opisan u optužnom prijedlogu.

Obzirom na obranu okrivljenika, odnosno njegovo odlučno, ustrajno, pa i uvelike uvjerljivo poricanje počinjenja prekršaja, a budući osim ispitanih pristranih svjedoka koji su svi na neki način zapravo zainteresirani, subjektivni i pristrani svjedoci, odnosno sudionici predmetnog događaja, nije bilo drugih vjerodostojnih, nezainteresiranih i objektivnih svjedoka čijim bi iskazima sudac mogao pokloniti vjeru, niti drugih neposrednih očevidaca događaja, odnosno nije bilo drugih vjerodostojnih dokaza izvođenjem kojih bi mogao sa sigurnošću utvrditi postojanje krivnje okrivljenika, kod suca su se pojavile sumnje koje nije mogao otkloniti izvođenjem postojećih, dostupnih i svrhovitih dokaza.

19.

Stoga je sudac, uvažavajući načelo da sve činjenice koje idu na štetu okrivljenika moraju biti dokazane, dok je činjenice koje mu idu u korist dovoljno učiniti vjerojatnim, a vodeći se načelom da u slučaju sumnje treba odlučiti u korist okrivljenika, odlučio da okrivljenika ŽS treba osloboditi od optužbe za prekršajno djelo opisano u izreci presude, a u smislu odredbe čl.182.st.1.t.3. Prekršajnog zakona.

20.

Temeljem čl.76a.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona, iako ovaj prekršajni postupak nije završen osuđujućom presudom, od okrivljenika se oduzima predmet označen u izreci presude, koji je predmetne zgode nađen kod okrivljenika i privremeno oduzet, jer je isti predmet bio uporabljen za počinjenje prekršaja, a sudac smatra da je oduzimanje potrebno kako bi se otklonila opasnost da se ponovno uporabi za počinjenje prekršaja.

21.

Temeljem propisa označenih u izreci presude, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Velika Gorica, 31. siječnja 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti, v.r.

Damir Tepeš, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana po primitku ovjerovljenog prijepisa presude. Žalba se podnosi pismeno u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].