REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: Pn-143/2022-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sutkinji ovoga suda Meliti Novak, kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja AM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Milanu Piperu, odvjetniku u Požegi, protiv tuženika VM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bruni Damjancu, odvjetniku u Požegi, radio naknade štete, 14.siječnja 2025. nakon održane i dovršene glavne javne rasprave u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, 31.siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku VM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju AM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati s osnova naknade štete iznos od 2.500,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, koja teče na taj iznos od dana podnošenja tužbe 27.srpnja 2022. pa do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, a od dana 01. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2024. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena , a od 1.siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 % pri čemu se za 1.polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1.siječnja za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1.srpnja te godine, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR, sve to u roku od 15 dana.

II Tužitelj AM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odbija se s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.500,00 EUR.

Obrazloženje

1.Tužitelj AM podnio je tužbu protiv tuženika VM radi naknade štete. U tužbi navodi da je tuženik dana 21.svibnja 2018., oko 20,00 sati, u [adresa] u [adresa], na nasipu uz rijeku Orljavu, došavši do tada mlt. tužitelja AM, rođenog **.**.2022., TM, rođenog **.**.2003. i ĐM, rođenog **.**.2003. za koje je čuo da su mu krali jagode, revoltiran time, sišao s bicikla te ih pitao jesu li ga trebali, a kada ga je AM držeći se za uganuti gležanj upitao da li je on doktor, u nakani da tjelesno ozlijedi mlt. AM, premda je bio svjestan da se oštećenik s obzirom na životnu dob i fizičku inferiornost ne može obraniti, otvorenim dlanom ga udario u lijevu stranu lica, kojom prilikom je AM zadobio tjelesnu ozljedu u vidu nagnječenja lijeve strane lica, a potom želeći ga poniziti i uznemiriti, rukama ga uhvatio za ramena i počeo gurati prema rijeci Orljavi, do ruba nasipa, govoreći mu da će se malo okupati i da je to samo voda, a kada se AM uspio otrgnuti, ponovo nasrnuo na njega, pa kada mu je isti rekao da će ga prijaviti, rekao mu da se nikoga ne boji, pa ni policije, da je trenirao boks i da je i prije gurao djecu u Orljavu, a kada je AM pokušao mobitelom nazvati policiju, ponovno ga gurao prema rijeci govoreći da nije duboka, čime je kod djeteta AM namjerno izazvao strah i znatnu psihičku bol. Zbog naprijed navedenog protiv tuženika je vođen kazneni postupak pred Općinskim sudom u Požegi posl.br. 14 Kzd-25/2019 u kojem je pravomoćno oglašen krivim što je drugoga tjelesno ozlijedio, a djelo je počinjeno prema osobi posebno ranjivoj zbog njegove dobi te zlostavio dijete, čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela, tjelesne ozljede, označene u članku 117.st. 2. u vezi članka 117.st.1. KZ/11 i kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece, povrede djetetovih prava te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od jedne godine uz uvjetnu osudu kojom se određuje da izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 godine neće biti izvršena ako okrivljenik u roku od 2 godine ne počini novo kazneno djelo. Počinjenjem kaznenog djela iz toč. I. ove tužbe, tužitelj je tuženiku počinio štetu povredom prava osobnosti, a koju neimovinsku štetu je dužan naknaditi sukladno čl. 1045., čl.1046. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima. Udaranjem otvorenim dlanom u lijevu stranu lica tuženika, tužitelj je počinio uvredu djelom ili tvornu uvredu realna inuria) koja postoji kada se uvreda ostvaruje djelovanjem na tijelo uvrijeđenog. Iz priložene kaznene presude nedvojbeno proizlazi da je tužitelj zlostavljajući tuženika omalovažavao osjećaj osobne vrijednosti i izražavao nepoštivanje ljudskog dostojanstva tuženika te da mu je time povrijedio čast i ugled. S toga osnova tuženik potražuje pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 10.000,00 kuna. Nadalje, tužitelj je pretrpio jaki primarni strah tijekom spornog događaja, strah je bio intenziteta životne ugroze i trpio ga je do dolaska kući. Strah srednjeg intenziteta tuženik je trpio u naredna dva dana. Nakon toga razvidno je iz medicinske dokumentacije da se javlja sekundarni povremeni strah koji je često situacioni, a koji i danas traje. S tog osnova tuženik potražuje pravičnu novčanu naknadu u visini 12.000,00 kuna. Imajući naprijed navedeno u vidu tužitelj predlaže sudu donese presudu kojom će tuženiku naložiti da mu na ime naknade štete plati iznos od ukupno 2.919,90 EUR (22.000,00 kuna) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

1.1. Nakon provedenog vještačenja po vještaku psihologu tužitelj je na ročištu održanom 14.siječnja 2025.uredio tužbeni zahtjev na način da od tuženika s osnova povrede osobnosti zbog povrede časti i ugleda potražuje novčani iznos od 2.000,00 EUR, a s osnova povrede prava osobnosti zbog primarnog i sekundarnog straha iznos od 3.000,00 EUR, odnosno na ime naknade štete potražuje iznos od ukupno 5.000,00 EUR.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbenom zahtjevu. Priznaje nespornim da je u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Požegi pod brojem Kzd-25/2019 proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 117. stavak 2. KZ-a, međutim tužbeni zahtjev tužitelja smatra u potpunosti neosnovanim i neutemeljenim. Tužitelj tužbom potražuje naknadu za povredu časti i ugleda kao i za pretrpljeni strah. Budući da se u konkretnom slučaju radi o blagom udarcu, tužitelj treba dokazati uzročnu vezu s mehanizmom nastanka ozljede i postojanja vanjskih znakova ozljede čime bi se to objasnilo. Kako tužitelj nije dokazao niti uzročno posljedičnu vezu između povrede prava osobnosti i straha te mehanizma nastanka ozljede, niti težina ozljede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđivanje traženog iznosa, što je protivno članku 1100. stavak 1. ZOO-a. Nadalje, nesporno je kako se u konkretnom slučaju radilo o blagom udarcu kao i da trajanje boli izazvanih šamarom traje tek koji trenutak nakon udarca, odnosno bol nije trajnog karaktera. Također je nesporno kako je tužiteljev jedini cilj u ovom postupku neopravdano bogaćenje i stjecanje novčane naknade na koju nema pravo. Suprotno tužiteljevim navodima, povreda prava osobnosti koja nastane od jednog blagog udarca otvorenim dlanom ne prelazi razinu prava na novčanu naknadu, niti je svrha naknade štete propisane člankom 1100. ZOO- a lukrativnost. Ukoliko sud ipak smatra da ima mjesta primjeni članka 1100. ZOO-a i novčanoj naknadi, tuženik opreza radi prigovara visini postavljenog tužbenog zahtjeva Osim toga smatra da se treba uzeti u obzir postojanje krajnje nužde i doprinosa tužitelja. Budući da se radilo o blagom udarcu bez trajnih fizičkih boli, da tužitelj nije dokazao uzročnu vezu duševnih boli i straha te nanesene ozljede, kao i da je cilj pokretanja ovog postupka isključivo lukrativnost, tuženik predlaže da naslovljeni sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti te ga obveže na snošenje troškova postupka tuženiku.

3.Tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu na ročištu održanom 17.siječnja 2022. te navodi da je ustao s tužbom koju temelji na pravomoćnom kaznenom presudi Kzd- 25/19 te da je ovaj parnični sud vezan činjeničnim opisom utvrđen pravomoćnom kaznenom presudom, odnosno nije u mogućnosti utvrđivati drugačije činjenično stanje. Priložena pravomoćna kaznena presuda je apsolutno nedvojben dokaz da je tuženik povrijedio pravo osobnosti tužitelja, a u kojoj je mjeri to učinio, može se utvrditi samo na temelju priložene medicinske dokumentacije i sudsko-medicinskog. vještačenja po sudskom vještaku psihologu. Vezano za insinuacije tuženika da se radi o banalnom događaju te da je ova parnični postupak pokrenut u smislu bogaćenja tužitelja, tužitelj drži nužnim istaći činjenicu da zbog predmetnog događaja tuženi procesuiran i pravomoćno osuđen kao počinitelj dva kaznena djela, a što očigledno prema stavu nadležnih pravosudnih tijela nije ni malo banalno.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Požegi broj Kzd-25/2019-21 od 22.prosinca 2020., u presudu Županijskog suda u Zadru broj Kžzd- 18/21-7 od 6.srpnja 2021., u psihologijski nalaz i mišljenje sudskog vještaka za psihologiju mr.sc. Dunje Baraban od 5.veljače 2024., te u sve priloge i podneske u spisu.

4.1. Sud nije saslušavao stranke u svrhu dokazivanja jer je tužitelj odustao od prijedloga da ga se sasluša u svrhu dokazivanja, a tuženika nije saslušavao jer je isti u kaznenom postupku proglašen krivim za nanošenje tjelesne ozljede te zlostavljanje djeteta, AM.

5. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka uz savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je nedvojbeno utvrdio da su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovani.

6. U postupku je nesporno da je tuženik je u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Požegi pod brojem Kzd-25/2019 proglašen krivim što je AM, tada starog 15 godina, tjelesno ozlijedio, a djelo je počinjeno prema osobi posebno ranjivoj zbog njegove dobi te zlostavio dijete, čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela, tjelesne ozljede, označene u članku 117.st. 2. u vezi članka 117.st.1. KZ/11 i kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece, povrede djetetovih prava te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od jedne godine uz uvjetnu osudu kojom se određuje da izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 godine neće biti izvršena ako okrivljenik u roku od 2 godine ne počini novo kazneno djelo.

6.1. Počinjenjem navedenog kaznenog djela prema tužitelju, tuženik je tužitelju počinio štetu povredom prava osobnosti, a koju neimovinsku štetu je dužan naknaditi sukladno čl. 1045., čl.1046. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima.

7. Nije osnovan navod tuženika da je djelo počinio iz krajnje nužde jer isto nije utvrđeno u navedenom kaznenom postupku.

8. Sporna je visina štete koji je tuženik dužan naknaditi tužitelju.

9. Na okolnost visine štete sud je proveo vještačenje po vještaku psihologu mr.sc. Dunji Baraban, prof. kliničkom psihologu koja je u svom nalaz i mišljenju od 5.veljače 2024. navela da je iz postojeće medicinske dokumentacije te vlastitog ispitivanja 18.siječnja i 26. siječnja 2024. utvrdila da je tužitelj AM sporni događaj doživio kao traumatsko iskustvo ili kao izuzetan stresni životni događaj koji mu je predstavljao ozbiljnu opasnost, neposredno ugrožavajuću situaciju, odnosno prijetnju sigurnosti. Sporni događaj je kod njega neposredno izazvao jaki strah i akutne stresne reakcije te je bio jedan od čimbenika koji su nepovoljno utjecali na njegovo psihičko zdravlje i socijalno funkciniranje. Tijekom spornog događaja trpio je jaki strah u vremenu trajanja samog događaja do dolaska kući u sigurno okruženje. Jaki strah je doživio jer je bio dijete u srednjoj adolescentskoj dobi, a osoba koja ga je napala odrasla i njemu nepoznata, jer sporni događaj nije izazvao, jer je događajem bio iznenađen, jer je bio udaren u lice, jer se nalazio u blizini rijeke prema kojoj je guran uz prijetnje riječima te se bojao da će u rijeku pasti i biti ozbiljno ozlijeđen pa i životno ugrožen. Događaj je trajao i osoba koja ga je napala i napadala nije prestajala dok se neočekivano nije pojavio njegov sin, a tužitelj je osjećao bez mogućnosti kontrole i izlaza iz ugrožavajuće situacije i bez dostupne i efikasne pomoći drugih osoba. Jak strah je kod tužitelja bio manifestiran u prirodnom načinu obrane osobe u akutnoj opasnosti: u tjelesnom i verbalnom otporu prema osobi od koje je napadnut i udaren, u pokušaju prekida, izlaska ili bijega iz kritične situacije i pokušaju traženja pomoći drugih osoba. Po prekidu incidenta i nakon dolaska kući tužitelj je s majkom zatražio u tijeku iste noći hitnu medicinsku pomoć. Izvještavao je o raznim tjelesnim smetnjama koje su moguće i kao reakcija na traumu. Dva dana poslije je prema preporuci liječnika mirovao kod kuće i nije odlazio u školu te je s tim u vezi u vremenu od dva dana trpio dan srednjeg intenziteta. Vještakinja navodi da su se nakon spornog događaja kod tužitelja razvile psihičke smetnje u vidu reakcije na stres, odnosno prolongiranih reakcija na teški strah i poremećaja prilagodbe. Što je medicinski dokumentirano od kraja svibnja 2018. do početka svibnja 2019. od strane kliničkog psihologa i psihijatra, a registriraju se kao značajno izražene i sada, Ove nastale psihičke smetnje su povezane sa spornim događajem, s njegovom osobnošću i naknadno nastalim stresorima u vršnjačkom i školskom kontekstu. Tužitelj je bio i ostao uznemiren i napet pri spominjanju događaja, sudskog procesa, tuženika. Izbjegavao je i prekinuo neke dotadašnje aktivnosti (treniranje nogometa) zbog straha od susretanja tuženika, bio je i ostao pojačano oprezan u kretanju gradom, postao je izložen vrijeđanju, ruganju i udaranju od strane nekih vršnjaka te negativnim komentarima nekih profesora u školi, imao je prekomjeran apetit i sve manje zadovoljavajuće socijalne odnose, anksioznost, sklonost depresivnom raspoloženju uz perzistirajuće smetnje spavanja. S navedenim u vezi tužitelj više od 5 godina nakon spornog događaja izvještava o psihološkim teškoćama povezanim s doživljenom traumom u vidu anksioznosti i depresivnih simptoma na doživljeno iskustvo, izbjegavajućeg ponašanja i nizu anksioznih i depresivnih simptoma što je karakteristična slika osoba s povijesti traume. Sporni događaj je i dalje za njega u središtu života i sebe smatra trajno traumatiziranom i spornim događajem oštećenom osobom.

9.Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka. Vještak je na pitanje punomoćnika tuženika bi li na njeno mišljenje imalo utjecaja, odnosno bi li se njeno mišljenje promijenilo da je u obzir uzela da je tužitelj zadobio udarac otvorenim dlanom, a ne šakom ogovorila da to ne bi imalo utjecaja na njeno mišljenje. U psihološkom smislu bitno je to da je za tužitelja bila ozbiljna trauma, a ne način i jačina udarca. To što je netko razgovarao s nekim nakon što ga je ovaj udario ne znači da ga se nije uplašio, odnosno netko na neki način reagira na strah. Netko šuti dok se drugi raspravlja, a netko, ako može, pobjegne. Strah koje je doživjelo dijete staro 15 godina zbog ponašanja tuženika nema veze s time je li on krao ili nije krao jagode.

10.Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka budući smatra da je isti dan savjesno i u skladu s pravilima struke te je na istome utemeljio svoju odluku.

11. U kaznenom postupku je utvrđeno da je u navedenom događaju tuženik tužitelju zadao laku tjelesnu ozljedu te da je navedenim postupkom zlostavio dijete, što predstavlja dodatnu posljedicu u vidu izazivanja straha i psihičke boli, a također je utvrđeno da je tuženik tužitelja hvatao za ramena, gurao do ruba nasipa prema Orljavi, rekao mu da će se malo okupati i da je to samo voda, rekao mu je da je trenirao boks i da je prije gurao djecu u Orljavu, a navedeno postupanje tuženika svakako je kod tužitelja, tada petnaestogodišnjaka, izazvalo strah jer je bilo upućeno od odrasle, puno starije i jače osobe. Budući je vještačenjem provedenim po vještaku psihologu nedvojbeno utvrđeno da je jak strah je kod tužitelja bio manifestiran u prirodnom načinu obrane osobe u akutnoj opasnosti: u tjelesnom i verbalnom otporu prema osobi od koje je napadnut i udaren, u pokušaju prekida, izlaska ili bijega iz kritične situacije i pokušaju traženja pomoći drugih osoba nakon spornog događaja kod tužitelja razvile psihičke smetnje u vidu reakcije na stres, odnosno prolongiranih reakcija na teški strah i poremećaja prilagodbe što je medicinski dokumentirano od kraja svibnja 2018. do početka svibnja 2019. od strane kliničkog psihologa i psihijatra, a registriraju se kao značajno izražene i sada te stoga tužitelju, po mišljenju suda, uzimajući u obzir da je tužitelj strah pretrpio kao maloljetnik star 15 godina, na ime naknade štete zbog pretrpljenog straha pripada mu iznos od 2.000,00 EUR-a koji iznos je sud tužitelju dosudio, dok ga je sa zahtjevom iznad dosuđenog odbio. Tužitelj ima pravo i na naknadu štete zbog povrede časti i ugleda jer ga je tuženik ošamario pred prijateljima te ga je optužio za krađu jagoda, iako iz kaznene presude ne proizlazi da je tuženik tužitelja zatekao u krađi pa nije bilo potrebe neprimjerenim i pretjeranim postupanjem otklanjati opasnost od krađe. Naime, čak da je tuženi tužitelja i zatekao kako jede njegove jagode to ne bi bio opravdan razlog za takvo tuženikovo postupanje. Zbog navedenoga, po mišljenju suda opravdano je tužitelju dosuditi naknadu štete zbog povrede časti i ugleda u iznosu od 500,00 EUR, dok je tužitelja odbio sa zahtjevom iznad navedenoga jer je po mišljenju suda iznos od 2.000,00 EUR koji tužitelj s toga osnova potražuje od tuženika previsoko postavljen. Navedene iznose naknade štete sud je tužitelju dosudio na temelju članka 1100., a u svezi s člankom 1045. i 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05.,41/08., 125/11., 78/15., 29/18. ,126/21, 114/22 i 156/22 dalje: ZOO).

12.Tužiteljev zahtjev je osnovan, a tužitelj je po visini uspio sa 50% tužbenog zahtjeva jer je na ime naknade neimovinske štete tražio iznos od ukupno 5.000,00 EUR, a sud mu je dosudio iznos od 2.500,00 EUR. Zbog navedenoga, na temelju članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku tuženik je dužan tužitelju naknaditi 50% troškova parničnog postupka (tužiteljev trošak 100%+50%=150:2=75%; tuženikov trošak 0%+50%=50:2=25%; 75%-25%=50%).

13. Tužiteljev trošak iznosi ukupno 1.400,00 EUR, a odnosi se na sastav tužbe (200,00 EUR), zastupanje na četiri ročišta (4x200,00 EUR) te sastav dva obrazložena podneska (2x200,00 EUR).Tuženik je dužan tužitelju naknaditi 50% navedenog iznosa, odnosno dužan mu je na ime troškova parničnog postupka platiti iznos od 750,00 EUR.

14. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

Požega, 31.siječnja 2025.

Sutkinja:

Melita Novak

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Milan Piper, odvjetnik, Požega

2. Bruno Damjanac, odvjetnik, Požega