Poslovni broj: K-58/2023-9

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji toga suda Korneliji Ivanušić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Milene Kovačić kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv okrivljenika JZ pokrenutom zbog kaznenog djela iz čl. 292 st. 1 alineja 4 i st. 2 Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97, 27/98 - ispravak, 50/00 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 i 77/11 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje u tekstu: KZ/97), sada kaznenog djela iz čl. 256 st. 1 i 3 Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 ispravak, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), Optužnicom Općinskog državnog odvjetnika u Velikoj Gorici (dalje u tekstu: ODO Velika Gorica) broj K-DO- 282/10 od 17. listopada 2012. godine, koja je ispravljena podneskom od 31. siječnja 2013. godine te izmijenjena na raspravi 28. travnja 2016. godine, nakon provedenog suđenja u odsutnosti u javnoj raspravi održanoj dana 30. siječnja 2025. godine, u prisutnosti braniteljice okrivljenika po službenoj dužnosti i zamjenika Općinskog državnog odvjetnika, dana 31. siječnja 2025. godine objavio i

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik JZ, rođen **.**.1978. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] (kod brata KZ), državljanin Bosne i Hercegovine, vlasnik trgovačkog društva "Sistem promet" d.o.o. iz Velike Gorice, ostali podaci nepoznati, nalazi se na slobodi,

k r i v  j e

što je

u razdoblju od 10. listopada 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine u Velikoj Gorici, kao direktor trgovačkog društva "Sistem promet" d.o.o. iz Velike Gorice, Fabijančićeva br. 94/a, u nakani da neplaćanjem poreza za to trgovačko društvo ostvari novčanu dobit, protivno čl. 18 st. 1 Zakona o porezu na dodanu vrijednost nije nadležnoj ispostavi Porezne uprave predao prijavu poreza na dodanu vrijednost za 2007. godine te tako nije obračunao i platio porez na dodanu vrijednost za 2007. godine u iznosu od 718.079,53 HRK (sada 95.305,50 €), a u inkriminiranom razdoblju izdao je šest računa kupcu trgovačkom obrtu " [obrt]" iz [adresa], koji računi su naplaćeni u ukupnoj vrijednosti od 3.982.077,43 HRK (sada 528.512,50€), te gotov novac u ukupnom iznosu od 3.975.700,00 HRK (sada 527.666,10 €), po ostvarenim priljevima, podigao sa žiro-računa svog trgovačkog društva "Sistem promet" d.o.o. za svoje privatne potrebe, te na taj navedeni podignuti iznos, protivno čl. 30 Zakona o porezu na dohodak, nije obračunao ni platio porez na dohodak od kapitala u iznosu od 2.140.762,20 HRK (sada 284.128,00€), te je na taj način oštetio državni proračun za iznose neplaćenih poreza na dodanu vrijednost i poreza na dohodak od kapitala u ukupnom iznosu od 2.858.841,73 HRK (sada 379.434,00 €) za koji iznos se TD "Sistem promet d.o.o." okoristilo,

dakle, s ciljem da potpuno ili djelomično izbjegne plaćanje poreza svog TD "Sistem promet d.o.o." nije u slučaju obvezne prijave prijavio prihod, predmet ili druge činjenice koje su od utjecaja na utvrđivanje porezne obveze, pa je zbog toga došlo do ne utvrđenja porezne obveze velikih razmjera,

čime je počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – utajom poreza – opisano u čl. 256 st. 1 i 3 KZ/11, a kažnjivo po čl. 256 st. 3 KZ/11,

pa se, temeljem odredbe čl. 256 st. 3 KZ/11, okrivljenik JZ

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 2 (DVIJE) GODINE

Temeljem odredbe čl. 158 st. 2 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP) nalaže se okrivljeniku platiti ukupan iznos od 379.434,00 € (ranije 2.858.841,73 HRK) s naslova imovinskopravnog zahtjeva oštećenika u korist Državnog proračuna RH, sve u roku 30 dana od dana pravomoćnosti presude.

Temeljem odredbe čl. 148 st. 1 u svezi s odredbama čl. 145 st. 2 toč. 1, 6 i 7 ZKP, okrivljeniku se nalaže podmiriti troškove ovog kaznenog postupka u iznosu od 457,90 € (ranije 3.450,00 HRK), s naslova provedenog vještačenja te troškove s naslova nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti, o čijoj visini će biti odlučeno posebnim rješenjem, a sve u roku 15 dana od izvršnosti presude.

Obrazloženje

1. Optužnicom ODO Velika Gorica broj K-DO-282/10 od 17. listopada 2012. godine, koja je ispravljena podneskom od 31. siječnja 2013. godine te izmijenjena na raspravi 28. travnja 2016. godine, okrivljenik JZ optužen je za počinjenje kaznenog djela iz čl. 292 st. 1 alineja 4 i st. 2 KZ/97, a kažnjivo po čl. 292 st. 2 KZ/97, činjenično i pravno pobliže opisanom u optužnom aktu.

2. Presudom ovog suda broj K-126/21-4 od 13. prosinca 2021. godine, sud je proglasio okrivljenika krivim i osudio na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, naložio mu podmirenje imovinskopravnog zahtjeva oštećenika, te mu naložio plaćanje troškova kaznenog postupka. Međutim, držeći da ne zadire u identitet optužbe, a temeljem utvrđenog činjeničnog stanja sud je u navedenoj presudi izmijenio činjenični supstrat u dijelu iznosa ukupno pribavljene imovinske koristi za pravnu osobu dodajući ispred iznosa od "2.858.841,73 kn" riječ „oko“, te dodajući riječ „oko“ ispred iznosa "2.140.762,20 kn", koji se odnosi na porez od dohotka od kapitala.

3. Rješenjem Županijskog suda u Šibeniku broj Kž-97/2022-6 od 22. rujna 2022. godine ukinuta je naprijed navedena Presuda suda prvog stupnja, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 1 toč. 11 ZKP, držeći da je upravo na opisani način počinjena, te je ukazano na s tim vezanu nedosljednost i pri odlučivanju o imovinskopravnom zahtjevu.

4. Naprijed navedenom odlukom suda drugog stupnja potvrđena je odluka suda prvog stupnja kojom je po službenoj dužnosti - sukladno odredbama čl. 3 Kaznenog zakona, utvrdio postojanje pravnog kontinuiteta između odredbi čl. 292 st. 1 alineja 4 i st. 2 KZ/97 s odredbom čl. 256 st. 1 i 3 Kaznenog zakona (NN-125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 - u daljnjem tekstu: KZ/11). Međutim, stajalište je suda drugog stupnja da je čl. 256 st. 1 i 3 KZ/11 blaži za počinitelja, s obzirom na aktualne granice velike imovinske koristi kao kvalifikatornog obilježja, pa je u ovom ponovljenom postupku sud proglasio okrivljenika krivim za kazneno djelo iz čl. 256 st. 1 i 3 KZ/11.

5. Dakle, i u ponovljenom postupku na raspravi, braniteljica okrivljenika po službenoj dužnosti – primivši na znanje pouku za okrivljenika u smislu odredbe čl. 415 st. 2 ZKP- a ZKP, pozvana očitovati se je li obrana razumjela optužbu, te kakav stav okrivljenik zauzima o optužbi, izjavila je da se ima smatrati da se okrivljenik ne osjeća krivim za počinjenje kaznenog djela stavljanog mu na teret te da će u postupku dokazati da okrivljenik nije počinio naprijed navedeno kazneno djelo.

6. Stranke su u ovom ponovljenom suđenju ostale u cijelosti kod ranije iznesenih očitovanja, dokaznih prijedloga i završnih govora.

7. Dakle, i u ponovljenom suđenju - suglasno prijedlogu stranaka, sud je u dokaznom postupku čitanjem – dakle, posredno – proveo sve prikupljene i ranije izvedene dokaze: Kaznena prijava Porezne uprave (list 4-12 spisa), Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru Porezne uprave (list 13-18 spisa), Porezna rješenja (list 19-22, 23-24 spisa), Zaključak Porezne uprave (list 26-27 spisa), Zapisnici o ispitivanju svjedoka UZ i NZ (list 72-73 spisa), Nalaz i mišljenje vještaka (list 80-84 spisa), Imovinsko-pravni zahtjev (list 105-106 spisa), raspravni zapisnik s iskazima svjedoka i vještaka (list 156-158 spisa), iskaz svjedoka pribavljen zamolnicom putem (list 174-175 spisa), raspravni zapisnik (list 183-184 spisa). Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika (list 194-195 spisa).

7. Postupajući kao braniteljica po službenoj dužnosti u ovom predmetu ista je prezentirala kritički stav obrane u smislu da nije na nedvojben način dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo kako mu se to optužnicom stavlja na teret te da iz provedenog dokaznog postupka nije dokazano da bi upravo okrivljenik podizao novac sa žiro računa trgovačkog društva za svoje privatne potrebe. Nadalje je navela da upravo iskaz svjedoka CZ ukazuje da je zapravo sam okrivljenik žrtva u jednom širem sustavu u kojem su treće osobe eventualno ostvarile neku imovinsku korist te je stoga predložila, a obzirom na sve navedeno, primjenom načela in dubio pro reo, okrivljenika osloboditi od optužbe.

8. Zamjenik Općinskog državnog odvjetnika u Velikoj Gorici ukratko je u bitnome naveo da smatra utvrđenim da je okrivljenik počinio terećeno kazneno djelo obzirom iz materijalne dokumentacije koja je priložena spisu - a koja je u suglasju s provedenim knjigovodstvenim vještačenjem, te iskazima svjedokinje UZ i HZ - proizlazi utvrđenim protupravno postupanje okrivljenika te obzirom na iznos koristi koju je pribavio, da je utvrđeno da je isti postupao s namjerom da pribavi imovinsku korist. Slijedom navedenog predložio je da sud osudi okrivljenika u smislu specijalne i generalne prevencije.

9. Cijeneći sve dokaze zajedno i svaki pojedinačno u korelaciji s ostalim provedenim dokazima, stav je ovoga suda da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo na način kako je to opisano u činjeničnom, pravnom i zakonskom opisu dispozitiva predmetne optužbe.

10. Iz zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru obračunavanja evidentiranja, pribavljanja i plaćanja poreza i drugih javnih davanja kod poreznog obveznika "Sistem promet" d.o.o. Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Odjela za nadzor PDV-a od 10. travnja 2008. godine, proizlazi kako okrivljenik kao odgovorna osoba trgovačkog društva "Sistem promet" d.o.o. nije obračunavao ni platio u inkriminiranom razdoblju porez na dodanu vrijednost u iznosu od 718.079,53 kune.

11. Iz poreznog rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb od 07. svibnja 2008. godine vidljivo je kako je utvrđen i manje obračunati porez na dohodak od kapitala za razdoblje od 10. listopada 2007. do 31. prosinca 2007. godine u ukupnom iznosu od 2.151.262,20 kuna budući je tijekom inspekcijskog nadzora utvrđeno kako je okrivljenik sa žiro-računa svog trgovačkog društva podigao gotov novac u iznosu od 3.995.200,00 kuna temeljem izdanih šest računa kupcu trgovačkog obrta " [obrt]" iz [adresa], a bez da je obračunao i platio porezne obveze.

12. Iz spisu priložeće dokumentacije nadležne porezne uprave razvidno je kako su inspekcijski nadzor provele inspektorice Porezne uprave HZ i UZ, koje su u svojstvu svjedoka ispitane pred istražnim sucem Županijskog suda u Zagrebu, te su u potpunosti potvrdile sve navode i činjenice iz gore navedenih dokumenata, a koje su utvrđene tijekom inspekcijskog nadzora, te su na raspravi ostale kod svojih iskaza.

13. Naime, HZ – ispitana u svojstvu svjedoka na raspravi je dodala da je trgovačko društvo okrivljenika u poreznom sustavu u svojstvu obveznika od 10. listopada 2007. godine, da tijekom obavljanja inspekcijskog nadzora nije bilo moguće doći niti do jedne osobe koja bi bila vezana za to trgovačko društvo, niti do knjigovodstvene dokumentacije odnosno servisa. Okrivljenik kao odgovorna osoba je utvrđen uvidom u sudski registar, te nije poznato je li bilo drugih ovlaštenika za potpisivanje i raspolaganje imovinom.

14. UZ – ispitana u svojstvu svjedoka na raspravi je dodala da je sva utvrđenja poreznog nadzora faktički obavila HZ, dok je ona supotpisnica dokumentacije o provedenom nadzoru. Naime, uobičajeno pregleda izvješće, prikupljenu dokumentaciju, zakonitost istih te daje svoj supotpis. Međutim, zbog proteka vremena se ne sjeća detalja.

15. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka od 27. travnja 2012. godine proizlazi kako okrivljenik - kao odgovorna osoba trgovačkog društva "Sistem promet" d.o.o. - u razdoblju od 10. listopada 2007. godine do 31. listopada 2007. godine, nije obračunao porez na dodanu vrijednost, ni uplatio isti porez u korist proračuna Republike Hrvatske u ukupnom iznosu od 718.079,53 kune, te također u istom razdoblju nije obračunavao porez na dohodak od kapitala u ukupnom iznosu od 2.140.762.20 kuna dok se isti vještak u odnosu na porez na dobit društva zbog nedostatka dokumentacije nije mogao očitovati, te je zaključio da je Državni proračun oštećen s osnova neplaćenih poreza na dodanu vrijednost i poreza na dohodak od kapitala u ukupnom iznosu od 2.858.841,73 kune.

16. Vještak je na raspravi pojasnio da je uvidom u račun utvrdio da je trgovačko društvo ostvarilo prihode u iznosu 3.263.997,90 kuna, a podatke o eventualnim troškovima koje je trgovačko društvo imalo prilikom ostvarenja tog prihoda nije uspio dobiti jer ih nije mogao pribaviti od trgovačkog društva. Nadalje, iz dokumentacije u spisu koja je korištena za vještačenje, utvrdio je da je iz prometa po žiro računu razvidno da se podiže gotovina za otkup sekundarnih sirovina, ali nije mogao utvrditi točne podatke o troškovima pri ostvarenju prihoda – je li ih bilo i ako je, točnu visinu. S obzirom na potonje, iz pribavljene dokumentacije ne može precizno utvrditi dobit na temelju prihoda i rashoda, odnosno može utvrditi samo prihod trgovačkog društva "Sistem promet". Međutim, do obračuna dohotka od kapitala, došao je uobičajenom računicom preračunavanja neto iznosa od 3.975.701,17 kuna u bruto iznos od 6.116.763,37 kuna te na taj iznos primjenjujući poreznu stopu u visini 35% na temelju čega je došao do iznosa 2.140.762,20 kuna. Posebice je istaknuo da i podignuta gotovina od strane okrivljenika je imovina trgovačkog društva "Sistem promet" d.o.o. Međutim, kako nema dokumentacije trgovačkog društva iz koje bi se utvrdilo da je podignuta gotovina upotrijebljena u poslovne svrhe, za zaključiti je da je ista otuđena od trgovačkog društva TD "Sistem promet" d.o.o., te da predstavlja štetu tom trgovačkom društvu.

17. Iz iskaza CZ ispitanog u svojstvu svjedoka, temeljem međunarodne pravne pomoći u kaznenim stvarima, pred Kantonalnim sudom u Bihaću – BiH – proizlazi da je okrivljenik bio fiktivni vlasnik ovog trgovačkog društva, a da su stvarni vlasnici bili SZ i TZ, te da je za tu uslugu okrivljenik primao iznos od 400 eura kao osobni dohodak. Uvjeren je da nikakvih nezakonitih radnji nije bilo od strane okrivljenika JZ, da je on to radio po nagovoru i naredbi navedenih dviju osoba, da nije imao nikakve osobne koristi već da je sve radio za te dvije osobe. To cijeni iz vlastitog iskustva, jer ukoliko bi se desilo da treba podići novac sa računa u banci, uvijek bi bila prisutna jedna od ove dvije osobe i oni bi uzimali novac sebi. Od 2008. godine nema nikakve kontakte s okrivljenikom i ne zna gdje živi i što radi.

18. Iz naprijed elaboriranih dokaza, stav je ovoga suda da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, te ostvario sva konstitutivna obilježja kaznenog djela protiv gospodarstva utajom poreza – s obzirom da nije obračunao ni platio porez na dohodak od kapitala u iznosu od 2.140.762,20 HRK (sada 284.128,00€), kao niti porez na dodanu vrijednost u naznačenim iznosima - te je na taj način oštetio državni proračun za iznose neplaćenih poreza na dodanu vrijednost i poreza na dohodak od kapitala u ukupnom iznosu od 2.858.841,73 HRK (sada 379.434,00 €) – što predstavlja utaju poreza velikih razmjera.

19. Naime, ne stoji teza obrane da okrivljenik ne bi bio kaznenopravno odgovorna osoba u konkretnom slučaju jer da ne postoje dokazi da bi upravo okrivljenik podizao novac sa žiro računa trgovačkog društva za svoje privatne potrebe, te da je – kako to proizlazi iz iskaza svjedoka CZ - okrivljenik bio žrtva u jednom širem sustavu u kojem su treće osobe eventualno ostvarile neku imovinsku korist.

20. Nesporna je i nedvojbeno utvrđena činjenica da je okrivljenik tempore criminis vlasnik i direktor trgovačkog društva "Sistem promet" d.o.o.

21. Kao takav je po zakonu dužan voditi poslovanje tvrtke sukladno propisima o gospodarskom poslovanju u RH, osoba koja u ime svoje pravne osobe obvezno ispunjava financijske obveze za istu - što se posebno odnosi na ispunjenje financijskih obveza prema državnom proračunu.

22. S obzirom da je riječ – ne samo o pravom propisanoj činjenici, riječ je i o notornoj činjenici za koju niti jedna poslovno sposobna osoba koja živi i radi u Republici Hrvatskoj, posluje na tržištu u Republici Hrvatskoj i Europskoj Uniji - ne može reći da mu je nepoznata, kao i činjenica da takvu obvezu – dakle, zastupanja svoje tvrtke u pravnom prometu u ispunjavanju financijskih obveza tvrtke prema državnom proračunu, nije moguće prenijeti s pravnim učinkom prenošenja odgovornosti bez upisa u registar trgovačkog suda.

23. Prema tome, nije od odlučnog značaja niti je li postojao kakav tajni ugovor ili odnos između okrivljenika ili nekih trećih osoba kao navodno stvarnih vlasnika trgovačkog društva "Sistem promet" d.o.o., jer motiv počinjenja predmetne inkriminacije nije konstitutivno obilježje kaznenog djela stavljenog okrivljeniku na teret predmetnom optužbom, kao u ostalom niti bilo kojeg drugog kaznenog djela.

24. Međutim, činjenice koje nedvojbeno proizlaze iz provedenih dokaza su da nadležna ispostava Porezne uprave nije zaprimila prijavu poreza na dodanu vrijednost za 2007. godine za tvrtku "Sistem promet" d.o.o. od okrivljenika kao odgovorne osobe, koji dakle nije obračunao i platio porez na dodanu vrijednost za 2007. godine u iznosu od 718.079,53 kn, a u inkriminiranom razdoblju je izdao šest računa kupcu trgovačkom obrtu " [obrt]" iz [adresa], koji računi su naplaćeni u ukupnoj vrijednosti od 3.982.077,43 kn, te koji je gotov novac u ukupnom iznosu od 3.975.700,00 kn, po ostvarenim priljevima, podigao sa žiro-računa svog trgovačkog društva "Sistem promet" d.o.o.

25. Potonji podaci su razvidni iz prometa po žiro računu, uz preslike izdanih računa, a što je detaljno navedeno i obrazloženo u pisanom nalazu i mišljenju sudskog vještaka. Dakle, iznos PDV-a koji je trebao okrivljenik obračunati i uplatiti u državni proračun na temelju izdanih računa iznosi 718.079,53 kune, a koji obračun i uplata su izostali.

26. S obzirom da nije bilo moguće doći do knjigovodstvene dokumentacije tvrtke "Sistem promet" d.o.o., vještačenjem nije bilo moguće potvrditi jesu li doista iz ukupno ostvarenog prihoda tvrtke koji je podignut u gotovini, podmireni i neki troškovi poslovanja tvrtke – što bi opet bilo sadržajem porezne prijave i propisane poslovne dokumentacije.

27. Naime, sasvim je izvjesno da se ukupno neplaćeni iznosi poreza na dodanu vrijednost i poreza na dohodak od kapitala u svojoj ukupnosti kreću iznad granične vrijednosti znatne imovinske koristi, odnosno štete prouzročene kaznenim djelom velikih razmjera (Sjednica kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske) kao kvalifikatornog obilježja terećenog kaznenog djela.

28. Za istaknuti je da u prilog postojanja subjektivnog obilježja terećenog kaznenog djela – namjere, ide u prilog i činjenica da je za cijelo vrijeme trajanja postupka okrivljenik nedostupan tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske, iz čega je za zaključiti da se krije i bježi od kaznenopravne odgovornosti u ovom postupku, zbog čega je i provedeno suđenje u odsutnosti okrivljenika.

29. Uzimajući u obzir naprijed navedena utvrđenja, stav je ovog suda da je okrivljenik JZ u inkriminiranom razdoblju postupao u namjeri i na način kako mu se to stavlja na teret ovim optužnim aktom, odnosno da u inkriminiranom periodu nije obračunao i uplatio porez na dodanu vrijednost i porez na dohodak od kapitala u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

30. Prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije za predmetno kazneno djelo okrivljenom JZ, sud je uzeo u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti koje je utvrdio u predmetnom postupku.

31. Olakotno sud cijeni starosnu dob okrivljenika, dok je otegotno cijenio raniju osudu za kazneno djelo prijevare kao i bjelodano izbjegavanje bilo kakve odgovornosti za posljedice počinjenog kaznenog djela.

32. S obzirom na potonje, stav je ovog suda da je izrečena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine primjerena sankcija u konkretnom slučaju, koja će utjecati na okrivljenika da više ne čini kaznena djela, te će ista biti i jasna poruka društvu o osudi kaznenih djela i pravednosti sankcioniranja počinitelja kaznenih djela.

33. Sud je temeljem odredbe čl. 158 st. 2 ZKP u cijelosti usvojio imovinskopravni zahtjev oštećenika te naložio okrivljeniku platiti ukupan iznos od 379.434,00 € (ranije 2.858.841,73 HRK) u korist proračuna Republike Hrvatske.

34. Svoju odluku o troškovima kaznenog postupka sud temelji na odredbama čl. 145 st. 1 i 2 u svezi s čl. 148 st. 1 ZKP, pa je naloženo okrivljeniku podmiriti troškove ovog kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 457,90 € (ranije 3.450,00 HRK), s naslova provedenog vještačenja te nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti, o čijoj visini će biti odlučeno posebnim rješenjem, a sve u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.

U Velikoj Gorici 31. siječnja 2025. godine

S u t k i n j a

Kornelija Ivanušić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnošenja žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog ovjerovljenog prijepisa presude. Žalba se podnosi u četiri (4) istovjetna pisana primjerka putem ovoga suda, a o istoj odlučuje Županijski sud u Šibeniku, kao sud drugog stupnja.