Poslovni broj Gž-1714/2024-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sucu Kseniji Dimec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Gradske plinare Zagreb-opskrba d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 1, OIB: 74364571096, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Republike Austrije 20, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tužene izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Povrv-6273/2021-26 od 24. srpnja 2024., dana 31. siječnja 2025.,

presudio je

Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-6273/2021-26 od 24. srpnja 2024.

Obrazloženje

1.Citiranom presudom naloženo je tuženoj da tužitelju isplati iznos od 352,58 eur s pripadajućim kamatama i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 29,86 eur.

2.Protiv citirane presude žalbu podnosi tužena pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08; u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva.

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5.Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tužena plati trošak opskrbe plinom prostora u [adresa], za razdoblje od siječnja do svibnja 2021. u iznosu od 352,58 eur.

6.1.Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj opskrbljivač plinom koji krajnjem kupcu ispostavlja račun za isporučeni plin sukladno odredbama Općih uvjeta opskrbe plinom ("Narodne novine" broj 50/18., 88/19., 39/20.; dalje Opći uvjeti). Tužena da je označena pod šifrom kupca-81174 za prostor na adresi [adresa], koji je u njezinom vlasništvu, a očitanja potrošnje plina da su vršena putem plinomjera koji se nalazi u zajedničkoj kotlovnici.

6.2. Prvostupanjski sud otklanja prigovor zastare uz obrazloženje da se ima primijeniti zastarni rok propisan odredbom članka 228. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18.; dalje ZOO) od tri godine. S obzirom da je tužitelj podnio ovršni prijedlog javnom bilježniku 13. rujna 2021., utuženi računi, od kojih najstariji dospijeva na naplatu 26. siječnja 2021., da nisu obuhvaćeni zastarom (članak 215. stavak 1. i članak 241. ZOO-a).

6.3. Prvostupanjski sud se poziva na odredbu članka 2. stavka 1. i 2. i 3. Odluke o načinu obračuna i načinu plaćanja komunalne usluge opskrbe plinom (Službeni glasnik grada Zagreba 18/02.; dalje: Odluka) kojom je propisano da je korisnik komunalne usluge dužan naknadu za pruženu uslugu opskrbe plinom platiti isporučitelju usluge, s time da je korisnik komunalne usluge vlasnik nekretnine ili korisnik kad je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika od dana zaključenja ugovora ili po drugoj pravnoj osnovi i osoba koja se koristi prostorijama, te utvrđuje da korisnici plina, koji se isporučuje putem toplinske stanice za plin, moraju plaćati isporučeni plin prema površini grijanog prostora, bez obzira da li se tim prostorom i faktički služe. Iz utuženih računa da proizlazi da je plin isporučivan na predmetno mjerno mjesto.

6.4. Tužitelj da nije s tuženom sklopio pisani ugovor o opskrbi u smislu odredbe 67. stavka 1. i 8. ZTP te članka 4. Općih uvjeta. Međutim, da se ima primijeniti odredba članka 294. ZOO-a o konvalidaciji ugovora kojima nedostaje potreban oblik uzimajući u obzir da je tužena korisnik predmetnog poslovnog prostora koji je tužitelj opskrbljivao plinom i time u cijelosti ispunjavao svoju obvezu. Tužena da je sukladno odredbi članka 10. Odluke, kao i odredbe članka 24. Općih uvjeta, bila u mogućnosti uputiti prigovor tužitelju na ispostavljene račune za pruženu komunalnu uslugu, a što nije učinila.

6.5. S obzirom da je tužitelj ispunio svoju obvezu isporuke plina za grijanje preko sustava zajedničke kotlovnice, a time i prostoru tužene, tužena da je u obvezi podmiriti nastalo dugovanje prema tužitelju sukladno odredbi članka 9. ZOO-a, pa je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev.

7.Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev, te su neosnovani svi žalbeni navodi tužene.

8.1. Glavninom žalbenih navoda, pa i onima koji se odnose na pomanjkanje aktivne legitimacije i promašenu pasivnu legitimaciju, tužena osporava utvrđeno činjenično stanje što nije dopušteno jer je riječ o sporu male vrijednosti (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

8.2. Neosnovan je prigovor zastare jer se u konkretnom slučaju primjenjuje trogodišnji zastarni rok iz članka 228. ZOO-a, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, koji nije istekao s obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena dana 13. rujna 2021., a najstariji račun dospio je 13. siječnja 2021.

8.3. Neosnovani su žalbeni navodi tužene da između parničnih stranaka nije sklopljen ugovor o opskrbi plinom, pa da stoga ne postoji ni potraživanje tužitelja. Naime, iako je člankom 4. Općih uvjeta opskrbe plinom propisano da ugovor o opskrbi plinom mora biti sačinjen u pisanom obliku, bez obzira što parnične stranke nisu zaključile ugovor u pisanom obliku, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da su one zaključile ugovor u usmenoj formi koji je valjan jer je tužitelj u cijelosti ispunio obveze iz navedenog ugovora (čl. 294. ZOO-a). Podredno, ako bi se smatralo da se parnične stranke nisu nalazile u ugovornom odnosu i tada bi tužena bila u obvezi platiti tužitelju utuženi iznos, ovog puta primjenom instituta stjecanja bez osnove.

8.4. Irelevantni su žalbeni navodi kojima tužena prigovara sadržaju vjerodostojne isprave-izvatku iz poslovnih knjiga jer je rješenjem od 18. veljače 2022. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

8.5. Iako žalbenim navodom da nije vlasnica posebnog dijela zgrade u površini od 103 m2 tužena osporava utvrđeno činjenično stanje, pa isti nije dopušten, valja dodati da je tužitelj dostavio izvadak iz zemljišnih knjiga (list 70 spisa) na koji tužena nije imala primjedbe, odnosno tek je u žalbenoj fazi postupka po prvi puta iznijela činjenicu da nije vlasnica poslovnog prostora u površini od 103 m2, što predstavlja novu činjenicu iz članka 352. stavka 1. ZPP-a.

8.6. Suprotno žalbenim navodima, pravilna je odluka o parničnom trošku.

9. Slijedom obrazloženog, odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

U Rijeci, 31. siječnja 2025.

Sudac

Ksenija Dimec