Poslovni broj: P-1557/2018-80

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice - specijalista PR, u pravnoj stvari tužiteljice OR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Josip Bilić - Prcić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tužene PRG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Asja Ćorić, odvjetnica iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 04. prosinca 2024. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 31. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj isplatiti tužiteljici iznos od 32,32 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. studenog 2017. godine do isplate sa zakonskom zateznom kamatom, i to do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica potražuje od tužene platež iznosa od 1.047,78 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 10,93 eura (82,35 kuna) tekućom od 15. studenog 2017.g. do isplate,

- na iznos od 137,85 eura (1.038,66 kuna) tekućom od 12. srpnja 2017.g. do isplate, - na iznos od 24,55 eura (185,06 kuna) tekućom od 18. siječnja 2018.g. do isplate, -na iznos od 145,97 eura (1.099,81 kuna) tekućom od 18. siječnja 2018.g. do isplate, - na iznos od 195,71 eura (1.474,59 kuna) tekućom od 7. veljače 2018.g. do isplate, - na iznos od 397,90 eura (2.997,96 kuna) tekućom od 29. lipnja 2017.g. do isplate, - na iznos od 40,43 eura (304,65 kuna) tekućom od 3. veljače 2018.g. do isplate,

- na iznos od 29,44 eura (221,81 kuna) tekućom od 10. siječnja 2018.g. do isplate,

- na iznos od 13,94 eura (105,00 kuna) tekućom od 30. studenog 2017.g. do isplate,

- na iznos od 12,07 eura (90,96 kuna) tekućom od 15. studenog 2017.g. do isplate, - na iznos od 11,97 eura (90,16 kuna) tekućom od 20. srpnja 2017.g. do isplate,

- na iznos od 14,49 eura (109,19 kuna) tekućom od 15. ožujka 2017.g. do isplate.

III Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženoj trošak postupka u iznosu od 1.790,93 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. siječnja 2025. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u cijelosti, kao i zahtjev tužene za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 23.03.2018.g. podnijela sudu tužbu protiv tužene radi isplate iznosa od 8.138,22 Kn (1.080,10 eura) po osnovi nepodmirenih režijskih troškova, sa pripadajućom zateznom kamatom i naknadu parničnog troška. Iz navoda u tužbi proizlazi da su stranke suvlasnice svaka u 1/2 stana u [adresa], na I katu, koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija u površini od 78,06 m. Navodi da je zakonska dužnost obje stranke platiti komunalne režije za Vodovod i odvodnju, komunalnu naknadu, pričuvu, toplinarstvo, itd. Kako tuženica nije plaćala svoje obveze u 1/2 dijela, tužiteljica je kao slijednik oca stranaka sada pok. SR (nositelja svih navedenih prinadležnosti), protiv kojega su bile pokrenute ovrhe za ove obveze koje tuženica nije plaćala, platila u cijelosti ukupno 8.138,22 kn. Tako je s naslova ovrha za potrošnju vode broj Ovrvd-70822/11 platila 325,84 kn dana 14. studenog 2017. godine, a za ovrhu br. Ovrvd-94822/l4 platila 1.038,66 kn dana 11. srpnja 2017. godine, s naslova komunalne naknade po ovrsi br. 1020533 tužiteljica je platila 185,06 kn dana 17. siječnja 2018. godine, s naslova pričuve po ovrsi Ovrv-12343/12 platila je 1.099,81 kn dana 17. siječnja 2018. godine, po ovrsi Ovrv-9672/14 platila je 1.474,59 kn dana 6. veljače 2018. godine, a HEP- Toplinarstvu po ovrsi Ovrv-3053/16 platila je 2.997,96 kn dana 28. lipnja 2017. godine, te za 2016. i 2017.godinu 1.016,57 kn i to 304,65 kn platila je 2. veljače 2018. godine, 221,81 kn platila je 9. siječnja 2018. godine, iznos od 105,00 kn platla je 29. studenog 2017. godine, iznos od 90,96 kn platila je 14. studenog 2017. godine, iznos od 90,16 kn platila je 19. srpnja 2017. godine, a iznos od 109,19 kn platila je 14. ožujka 2017. godine. Sve ovo što je plaćeno, bila je u obvezi naknaditi tužena, međutim, ona se na isto oglušuje, slijedom čega predlaže usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

2. Tužena u odgovoru na tužbu navodi da je točno da su stranke suvlasnice svaka u 1⁄2 ijela stana u [adresa] na I katu, te je točno da je zakonska dužnost obje stranke plaćati komunalnu naknadu, komunalne usluge, te pričuvu za navedenu nekretninu u pola dijela. Navodi da je netočno da tužena nije plaćala svoje obveze u 1⁄2 dijela,te je netočno da su protiv pok. SR bile pokrenute ovrhe za obveze koje tuženica nije plaćala, budući je tužena plaćala i platila sve obveze koje proizlaze iz njezina prava vlasništvau 1⁄2 dijela. Posebno tužena navodi da od smrti pok. JR plaća vodu i struju za čitavu nekretninu u cijelosti, a druge obveze u pola dijela. Obzirom da tužiteljica navodi ovrhe, i to: za potrošnju vode Ovrvd-70822/11 i Ovrvdd-94822/14, za komunalnu naknadu po ovrsi br. 1020533, za pričuvu Ovrv 12343/12 i Ovrv-9672/14, te HEP toplinarstvu Ovrv- 3053/16, a iste ne dostavlja, tužena ističe da nema saznanja o nikakvim ovrhama,ali prema godinama iz kojih ovrhe proizlaze, te dostavljene uplatnice koje se odnose na utuženi dug iza pok. JR, jasno je da se radi o dugovanjima pok. JR, kojega je naslijedila tužiteljica, a pored toga ga je bila dužna i uzdržavati. Naime, tužena je sve svoje obveze uredno podmirivala i tih godina,pa otklanja bilo kakvu obvezu po nespecificiranim navodima i uplatnicama koje dostavlja tužena, budući se radi o samostalnim i isključivim obvezama pok. JR koje tužena nije ni u kakvoj obvezi podmiriti niti u jednom dijelu i ni po kojem osnovu. Tužena je uredno plaćala i uredno plaća sve svoje obveze u 1⁄2 dijela, s time da vodu i struju od smrti pravnog prednika tužiteljice, tužena plaća u cijelosti. Sve uplate koje navodi tužiteljica da je izvršila, odnose se isključivo na njezine obveze u pola dijela, te obveze njezinog pravnog prednika,a ne na obveze tužene, pa tužena tužiteljici nije u obvezi naknaditi niti regresirati tuženici ništa, pa tako niti utužene iznose. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Tužiteljica u skladu sa uvođenjem eura u RH od 01. siječnja 2023. godine, podneskom od 04.12.2024.g. uređuje tužbeni zahtjev na način da vrši konverziju novčanog potraživanja iz kuna u eure, tako da u tužbenom zahtjevu umjesto iznosa od 8.138,22 kune potražuje iznos od 1.080,10 eura, a umjesto pojedinačnih iznosa u tužbenom zahtjevu na koje teku kamate potražuje kao u postavljenom tužbenom zahtjevu naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate.

4. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je proveo dokaz saslušanjem stranaka te je izvršio uvid u preslike uplatnica i potvrda o plaćanjima tužiteljice (list 5-16 spisa), povijesni z.k. izvadak (list 22-25 spisa) za stan koji je predmet ovog postupka, presliku rješenja o nasljeđivanju broj O-1403/16 od 10.02.2017.g. (list 26- 27 spisa), preslike uplatnica koje je dostavila tužena (list 29-170, 371-603 spisa), dopis GSKG-a od 15.05.2020.g. (list 184 spisa), dopis HEP-Toplinarstva od 09.06.2020.g. (list 186-187 spisa), dopis Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. od 29.07.2021.g. (list 235 spisa), dopis Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. od 28.04.2022.g., dopis GSKG-a od 02.05.2022.g. (list 294-295 spisa), dopis HEP-Toplinarstva d.o.o. od 09.05.2022.g. (list 318 spisa), knjigovodstveno stanje obveznika od strane GSKG- a i ZH d.o.o. (list 629-652, 702-736 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Također je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak, dipl. oec. koja je 14.02.2023.g. dostavila sudu pisani nalaz i mišljenje (list 607-620 spisa), kao i dana dopunu nalaza i mišljenja od 16.07.2024.g. (list 741-747 spisa). Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19., dalje u tekstu: ZPP). Cijeneći sve provedene dokaze u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u manjem dijelu osnovan.

5. Naime, obzirom na osporen osnov tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz saslušanjem stranaka i izvršio uvid u rješenje u nasljeđivanje od 12.03.2012.g., kao i u povijesni z.k. izvadak za stan koji je predmet ovog postupka.

6. Iz rješenja o nasljeđivanju broj O-1403/16 od 10.02.2017.g. (list 26-27 spisa) razvidna je činjenica iza pojkojnog JR, OIB: [osobni identifikacijski broj], rodenog 27.11.1940., a umrlog **.**.2016.g., njegovu ostavinsku imovinu čine pokretnine: i to potraživanje kod Hrvatske poštanske banke a.d. na raunu br. 3200406903 eventualnim drugim računima, na ime ostavitelja, potraživanje kod Zagrebačke banke d.d. na računu br. HR47236000031 16092320 i eventualnim drugim računima, na ime ostavitelja, potraživanje prema Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (HZMO) s osnova neisplaćene mirovine u neutvrđenom iznosu. Predmetnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđuje se tužiteljica temeljem zakona u cijelosti.

7. Uvidom u povijesni z.k. izvadak (list 22-25 spisa) za stan koji je predmet ovog postupka na adresi u [adresa] sud nedvojbeno utvrđeno da je otac stranaka VR temeljem prijedloga za uknjižbu pod brojem Zs-30697/93 po ugovoru okupoprodajiod 12. listopada 1993. br. ug. SU-45956/93. uknjižen kao vlasnik predmetnog stana 1/1, sve do prijedloga za uknjižbu od 08.09.2006. broj Z- 58308/06 temeljem kojeg je po pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Zagrebu od 21.ožujka 2006.,posl.br. P-9513/03 uknjiženo pravo vlasništva nad stanom u korist majke stranaka FR u ½ dijela, kao i njihov otac VR u ½ dijela. Nadalje, po prijedlogu od 30.03.2009. broj Z-17755/09 temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ovjerenog kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu dana 02. Ožujka 2009.godine,pod posl.br. R1-105/09 uknjiženo je pravo vlasništva na nekretnini FR u korist tužene, čime je tužena 30.03.2009.g. uknjižena kao vlasnica predmetnog stana u ½ dijela. Po prijedlogu od 23.10.2013.broj Z-47896/13 zabilješio se ugovor o doživotnom uzdržavanju posl.br. R2-233/13 sklopljen dana 23. rujna 2013.g. između JR kao primatelja uzdržavanja i tužiteljice kao davateljice uzdržavanja. Nadalje, po prijedlogu od 19.02.2016. broj Z-8192/16 temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju od 23. rujna 2013.g. i smrtnog lista za JR uknjiženo je pravo vlasništva nad predmetnim stanom u korist tužiteljice u ½ dijela.

8. Iz iskaza tužiteljice u bitnome proizlazi da je ona suvlasnica u ½ stana u [adresa], s time da je ona sa pokojnim ocem VR potpisala Ugovor o doživotnom uzdržavanju 2013. a kako je otac umro **.**.2016., ona je tada postala suvlasnica stana u ½. Vlasnik druge polovice stana je njezina sestra ORG, ovdje tužena, a ona je vlasništvo polovice stana stekla Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju koji je potpisala sa njihovom majkom FR tijekom 2009. godine. Kako je riječ o dosmrtnom uzdržavanju, njezina sestra je odmah stekla vlasništvo nad stanom s time da mama ima pravo doživotnog uživanja stana. Koliko se sjeća, to je ubilježeno u zemljišnim knjigama 2011. U tom stanu su prije živjeli njezina mama i otac i starija sestra ŠR koja je lišena poslovne sposobnosti i kojoj je potrebna skrb 24 sata te joj je mama skrbnik. Njezina je mama 2003.g.sa sestrom ŠR napustila taj stan te se vratila u stan sa ŠR 2008. godine sudskim putem, napomenuvši da su se njezini roditelji razveli 2007. godine zbog narušenih odnosa. U periodu od 2003. do 2008.g. otac je sam živio u stanu [adresa], i sam je uredno plaćao račune, što se može i dokazati. U tom periodu između 2003. i 2008. ona i sestra su živjele sa svojim obiteljima na drugoj adresi, kao i njihova majka. Kad se majka sa ŠR vratila u stan, oni su se dogovorili da će svako živjeti u svojoj polovici stana, a što je bila i moguće jer je riječ o prostranom trosobnom stanu. Dogovor između roditelja je bio da svaki plaća svoju polovicu režija a tužiteljica to zna jer joj je tako rekao otac i njegov odvjetnik Josip Bilić Prcić koji je sada njezin odvjetnik. Ona to nije čula od mame jer s njom ne priča budući je 2005. morala tražiti sudsku zabranu pristupa te samo komuniciraju preko odvjetnika. Do problema je došlo kad je mama počela kasniti s plaćanjem računa tijekom 2008., 2009. godine te su nastali zaostaci. Ona u ovom postupku potražuje sve iznose koje je ona uplatila po pristiglim ovrhama za račune koji su bili plaćeni sa zakašnjenjem. U početku dok je otac bio živ, on je plaćao ovrhe koje su stizali zbog kašnjenja računa budući je on u svim računima za stan bio naznačen kao obveznik plaćanja. Napominje da je otac od 2013. podnosio zahtjeve svim komunalnim poduzećima za predmetni stan da se kao nositelj računa uz njega doda i njezina sestra ORG zbog Ugovora koji je potpisala sa mamom i zbog činjenice da u to vrijeme nisu uredno bili plaćani računi, no tom zahtjevu je udovoljila samo HEP Toplinarstvo. Od 2008. godine kad se majka sa sestrom vratila u stan, stan su koristili majka, sestra ŠR i otac do prosinca 2015. godine jer je zadnjim mjesec dana života živio sa njom, a nakon tatine smrti stan koriste samo majka i sestra ŠR, koliko ona znam. Navodi da dok su čekali pravomoćnost rješenja o nasljeđivanju što se odužilo jer je u ostavinu bila uključena i sestra ŠR koja je lišena poslovne sposobnosti, ona je saznala da je majka tražila od HEP Toplinarstva i Zagrebačkog holdinga da ju stave kao nositelja računa, i tome je udovoljeno. Ona od tatine smrti nije ušla u posjed toga stana i ne koristi stan, iako uredno plaća račune u jednoj polovici za pričuvu, komunalne naknade, naknade za uređenje voda i čistoću i plaća ½ potrošnje toplinske energije za HEP Toplinarstvo. Tužiteljica je tražila knjigovodstveno poravnanje računa od Zagrebačkog holdinga, GSKG jer tamo njihov glavni knjigovođa može ući u sve račune i on je izvršio uvid u sva dugovanja počev od 2009. godine, dakle išli su retrogradno od 2018. do 2009. godine te je tada njihov računovođa rekao da do ovrha ne bi ni došlo da su računi na vrijeme plaćeni. Ovrhe na njezine ime počele su stizati 2018. i to čak za period 2013. i 2014. godine budući su ovrhe bile naslovljene na nju kao nasljednicu iza pokojnog oca VR. Ona decidirano navodi da su sve ovrhe koje potražuje u ovom postupku i koje je ona platila glasile na nju kao nasljednicu iza pokojnog oca. Naime, neke su glasile na nju kao na nasljednicu iza oca, a u nekima je ovrha glasila na oca pa su nju pozvali kao nasljednicu na nastavi postupak. Od 2008. do 2016. roditelji su koristili stan na način da je njezin otac koristio dnevni boravak, kuhinju i blagovaonu te mali wc, a majka sa sestrom dvije spavaće sobe, degažman (vrsta hodnika) i kupaonu te je svaki zaključavao svaki svoj dio. Dio stana u kojem je boravioj otac je sada zaključan, on ga je zaključao prije svoje smrti. Ona je financirala oca od 2013. do njegove smrti s time da je on imao zaštićeni račun zbog ovih ovrha koje su mu sjedale, a imao je i drugih dugova. Ona je znala za te ovrhe jer joj je on to rekao. Na posebno pitanje tuženika zašto ju je smetalo da ju je majka kod komunalnog poduzeća htjela prijaviti kao obveznika plaćanja tijekom 2018. godine dok je uknjižba nje kao suvlasnice po Ugovoru provedeno u veljači 2016. te da li zna da je njezina obveza u roku od 15 dana sam prijaviti bilo kakvu promjenu kod komunalnih poduzeća pod prijetnjom posljedica, tužiteljica navodi da ju je smetalo jer je smatrala da se trebala dogovoriti, a njezina sestra s njom ne kontaktira te napominje da je ona hodala okolo zbog ovrha i pokušavala naći rješenje. Na posebno pitanje tuženika da li je zvala sestru ovdje tuženu i majku da stupe u te ovrhe, tužiteljica navodi da nije jer kao prvo u početku nije ni znala o čemu je riječ, a poslije je htjela riješiti te dugove, odnosno smanjiti troškove pa je to platila. Ona je tužila jer smatra da je njezina suvlasnička obveza da te ovrhe koje je ona platila tužena podmiri u pola dijela.

9. Iz iskaza tužene u bitnome proizlazi da je točno da su ona i sestra suvlasnice stana svaka u polovici dijela te je točno da je stan od 2003. do 2008. koristio njihov otac sam, budući je majka sa sestrom ŠR izašla iz stana 2003. godine no napominje da to nije učinila svojevoljno već je to učinila zbog obiteljskog nasilja i njezin pokojni otac bio radi toga i osuđen. Majka se 2008.g. sa ŠR vratila u stan sudskim putem i točno je da su do očeve smrti roditelji koristili stan svaki u ½ dijela i dogovorno kako je rekla tužiteljica. Također je točno da je ona potpisala sa majkom ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, a njezina sestra sa ocem ugovor o doživotnom uzdržavanju, napomenuvši da je njezino mišljenje da je otac potpisao sa sestrom taj ugovor jer je htio izbjeći ovrhe koje je njezina majka imala prema njemu preko brakorazvodne parnice i drugih parnica pa je to i zabilježeno u zemljišnim knjigama. Također je točno da nakon očeve smrti svoju polovicu stana koriste i dalje majka i sestra ŠR dok je druga polovica stana zaključana te napominje da tužiteljica ima pristup stanu jer ima ključ. Također je točno da su njezini roditelji imali dogovor da svatko plaća režijske troškove u polovici za svoju polovinu stana, napomenuvši da ona uredno plaća režijske troškove u svojoj polovici od kada je postala suvlasnica stana po ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju. Ona smatra da dugovi koji su predmet ovog postupka predstavljaju dugovanja njezinog oca koja su nastala prije njegove smrti i kako je tužiteljica jedina nasljednica po rješenju o nasljeđivanju, tužena smatra da je onda tužiteljičina obveza da ih podmiri. U odnosu na navode tužiteljice da je njezina majka kasnila i da nije uredno plaćala režijske troškove za svoju polovicu stana, tužena navodi da to nije istina jer je ona uredno podmirivala sve režijske troškove od 2013., pa čak i prije budući su roditelji i sestra ŠR teško stradali u prometnoj nezgodi 2001. i odonda su bili teško oštećeni. Majka je bila nezaposlena i nije se mogla brinuti o sebi pa je ona to preuzela na sebe. Decidirano tvrdi da nije bilo nikakvih nepodmirenih računa od strane majke odnosno koje bi tužena trebala platiti. Nakon očeve smrti računi su u početku dolazili na očevo ime, no kako bi poštar napisao da je otac umro, tada su komunalna poduzeća nju naznačila kao nositelja plaćanja računa budući je bila ubilježena kao suvlasnik u zemljišnim knjigama te su počeli pokretati ovrhe protiv nje. Kako tužiteljica nije sama prijavila promjenu kod komunalnih poduzeća da je ona nakon očeve smrti postala suvlasnik stana, onda je mama na tuženičin zahtjev išla kod komunalnih poduzeća i tražila da prijave njezinu sestru kao obveznicu plaćanja temeljem suvlasništva. Ona koliko zna, tome je udovoljilo samo HEP za grijanje, no misli da drugi nisu. Napominje da je riječ o zbirnim računima. Računi dolaze na [adresa] te ona preuzme račune kad dođe kod majke te se utvrđuje da tužiteljica navodi da ona sada za režijske troškove traži prijepis računa za svaki mjesec kod komunalnih poduzeća. Tuženoj su ovrhe počele dolaziti tijekom 2018., 2019. godine. Riječ je o dugovanjima iza smrti oca, friškim dugovanjima te je u svim ovrhama naznačena kao obveznik plaćanja, a riječ je o režijskim troškovima koji se odnose na polovicu stana koji je u suvlasništvu njezine sestre. Ona je uredno podmirivala svoj dio obveza no ovrha bi došla ne nju jer je ona bila evidentirana kao suvlasnik dok tužiteljica na početku nije bila evidentirana.

10. Imajući u vidu ranije iznesena utvrđenja koja nesporno proizlaze iz iskaza saslušanih stranaka, a iz kojih je razvidno da su za stan koji je predmet ovog postupka roditelji stranaka dogovorili da će se režijski troškovi podmirivati svaki u polovici iznosa za svoju polovinu stana za vrijeme njegovog korištenja od strane njihovih roditelja, dakle majka u ½ dijela te otac stranaka u svojoj ½ dijela režijskih troškova, te obzirom na nedvojbeno utvrđenje da je tužena temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju uknjižena kao vlasnica predmetnog stana u ½ dijela počev od 30.03.2009.g., to je sud nedvojbeno utvrdio da je tužena kao uknjižena vlasnica stana u ½ od 30.09.2009.g. u obvezi podmirivati režijske troškove za stan na adresi u [adresa] u ½ dijela, u smislu odredbe čl. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15), koja određuje vrste komunalnih djelatnosti, te sukladno čl. 20 koja propisuje da je obveznik plaćanja cijene komunalne usluge za pruženu komunalnu uslugu vlasnik nekretnine ili korisnik nekretnine. Osnov tužbenog zahtjeva ujedno proizlazi i iz činjenice da sva komunalna poduzeća u Zagrebu kao obveznika plaćanja komunalnih usluga određuju osobu koja je vlasnik ili korisnik nekretnine, a koju je činjenicu suvlasništva nekretnine u ½ dijela od strane tužene počev od ožujka 2009.g. pa sve do danas neprijeporno utvrđena u ovom postupku, dok je za tužiteljicu utvrđeno da je imenovana u obvezi podmirivanja režijskih troškova za predmetni stan u ½ dijela počev od 09.02.2016.g. temeljem uknjižbe vlasništva nad stanom u ½ dijela temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju poslije smrti njezinog oca.

11. Naime, sud nalazi da se u odnosu na tuženu u konkretnom slučaju može primijeniti odredba čl. 20 ZKG-a na kojoj tužiteljica temelji tužbeni zahtjev i koja određuje da je obveznik plaćanja cijene komunalne usluge za pruženu komunalnu uslugu vlasnik nekretnine ili korisnik nekretnine. Naime, citirana zakonska odredba daje mogućnost komunalnim poduzećima da naznače kao obveznika plaćanja osobu koja koristi nekretninu ili osobu koja je vlasnik nekretnine ako nije riječ o istim osobama, i koji je slučaj u konkretnom predmetu te je stoga tužena kao vlasnica predmetnog stana u ½ dijela u obvezi podmirivanja režijskih troškova za stan od trenutka uknjižbe u zemljišnim knjigama.

12. Tužena tijekom postupka niti ne spori svoju obavezu na plaćanje režijskih troškova za predmetni stan u ½ dijela sukladno dogovoru stranaka i njihovih roditelja u utuženom razdoblju, no osporava da bi se utuženi režijski troškovi odnosili na njezinu polovicu obveze, odnosno tužena smatra da je ona sve svoje obaveze u ½ dijela uredno podmirivala, slijedom čega se utuženi režijski troškovi odnose na obveze koje je bio dužan podmirivati njezin pokojni otac VR za svoju ½ dijela, odnosno tužiteljica koja je bila u obvezi uzdržavati oca po sklopljenom ugovoru o doživotnom uzdržavanju.

13. Obzirom na spornu činjenicu da li je tužiteljica izvršenim plaćanjima u 2017.g. i 2018.g. podmirila komunalije i troškove za koje je u obvezi plaćanja tužena ili njezin pokojni otac, te obzirom da je između stranaka sporna i visina tužbenog zahtjeva, sud je izvršio uvid u dopis GSKG-a od 15.05.2020.g. (list 184 spisa), dopis HEP-Toplinarstva od 09.06.2020.g. (list 186-187 spisa), dopis Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. od 29.07.2021.g. (list 235 spisa), dopis Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. od 28.04.2022.g., dopis GSKG-a od 02.05.2022.g. (list 294-295 spisa), dopis HEP-Toplinarstva d.o.o. od 09.05.2022.g. (list 318 spisa), te je na prijedlog tužiteljice odredio provođenje financijskog vještačenja po stalnoj sudskoj vještakinji Lidiji Tkalec Gradinščak.

14. Ovdje valja napomenuti da tužiteljica nije u tužbi predložila provođenje financijskog vještačenja što je imenovana trebala obzirom je riječ o sporu male vrijednosti, i čijem se predlaganju izričito protivila tužena, no sud je dopustio provođenje navedenog dokaznog prijedloga primjenom odredbe čl. 299 st. 3 ZPP-a koja određuje da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Naime, sud smatra da je tužiteljica opravdano u tužbi smatrala da će se priklopom ovršnih spisa, traženjem relevantnih podataka od komunalnih poduzeća I podastrijetim uplatnicama, kao i saslušanjem stranaka moći utvrditi osnov i visina tužbenog zahtjeva. Kako je sud utvrdio da se predloženim dokaznim prijedloga ne može utvrditi visina tužbenog zahtjeva, obzirom sud nije bio u mogućnosti utvrditi cjelokupna dugovanja na koje su glasile utužene ovrhe, odnosno iznosi na koje su glasili utuženi računi, iako se na početku postupka činilo da će se prikupljenim podacima od strane komunalnih poduzeća i priklopljenim ovršnim spisima isto moći utvrditi, to sud nalazi kako tužiteljica bez svoje krivnje nije iznijela dokazni prijedlog za provođenjem financijskog vještačenja u samoj tužbi, slijedom čega je sud isti usvojio sukladno citiranoj zakonskoj odredbi. Naime, tužiteljica je prema stavu ovog suda opravdano smatrala da će se visina dugovanja po ovršnim predmetima moći utvrditi priklopom ovršnih spisa no kako sud iste nije bio u mogućnosti sve priklopiti, to sud nalazi da tužiteljica nije prekludirana u navedenom dokaznom prijedlogu u smislu čl. 299 st. 3 ZPP-a, budući u vrijeme podnošenja tužbe nije mogla znati za nemogućnost priklopa ovršnih spisa.

15. Iz dopisa GSKG-a od 15.05.2020.g. (list 184 spisa) proizlazi da je plaćeni iznos od 1.099,81 kn od 17.01.2018. s naslova pričuve po ovrsi broj Ovrv-12343/12 se odnosi na sistemski broj nekretnine 03550699 na adresi [adresa], a obuhvaća potraživanje na ime glavnice u iznosu od 559,90 kn, koje se sastoji od potraživanja za mjesec travanj 2011. u iznosu 70,74 kn, lipanj 2011. u iznosu 26,81 kn, srpanj 2011. u iznosu 100,70 kn, kolovoz 2011. u iznosu 81,78 kn, rujan 2011. u iznosu 78,49 kn, studeni 2011. u iznosu 100,69 kn i prosinac 2011 u iznosu 100,69 kn, potraživanje na ime troškova ovršnog postupka u iznosu od kn 175,00 te potraživanje na ime zateznih kamata u iznosu od 364,91 kn. U navedenom predmetu utuženi obveznici su VR i SRG te je prema njihovoj evidenciji uplata izvršena od strane obveznika VR. Plaćeni iznos od kn 1.474,59 od 06.02.2018. s naslova pričuve po ovrsi broj Ovrv-9672/14 se odnosi na sistemski broj nekretnine 03550699 na adresi [adresa], a obuhvaća potraživanje na ime glavnice u iznosu od kn 205,61 koje sastoji od potraživanja za mjesec siječanj 2013. u iznosu 70,74 kn, svibanj 2013. u iznosu 100,70 kn, i studeni 2013. u iznosu 50,20 kn, potraživanje na ime troškova ovršnog postupka u iznosu od kn 450,00, potraživanje na ime troškova parninog postupka u iznosu od kn 725,00 te potraživanje na ime zateznih kamata u iznosu od kn 93,98. U navedenom predmetu utuženi obveznik je bio VR koji je tijekom postupka preminuo te je postupak preuzila tužiteljica koja je priznala dug u cijelosti te prema njihovoj evidenciji izvršila gornju uplatu.

16. Iz dopisa HEP-Toplinarstva od 09.06.2020.g. (list 186-187 spisa) proizlazi utvrđenje da se ovršni postupak broj Ovrv-3053/16 odnosio na tužiteljicu i tuženu, adresu prostora [adresa] u [adresa], šifra potrošača: 31900170923. Plaćenim iznosom od 2.997,96 kn od 28.06.2017.g. podmireno je RN 03/16 u iznosu od 170,81 kn,RN 04/16 u iznosu od 137,08 kn, RN 05/16 u iznosu od 126,89 kn, RN 07I/16 u iznosu od 95,89 kn, RN 08/16 u iznosu od 95,05 kn, RN 09/16 u iznosu od 104,19 kn, RN 10/16 u iznosu od 119,39 kn, RN 11/16 u iznosu od 297,01 kn, RN 12/16 u iznosu od 199,00kn javnobilježnički trošak u predmetu Ovrv-3053/16 u iznosu od 175,00 kn, odvjetnički trošak u predmetu Ovrv-3053/16 u iznosu od 312,50 kn, kamate u predmetu Ovrv-3053/16 u iznosu od 85,56 kn. Nadalje RN 01/17 u iznosu od 255,82kn, RN 02/17 u iznosu od 216,68kn, RN 03/17 u iznosu od 147,65 kn, RN 04/17 u iznosu od 128,60 kn, RN 05/17 u iznosu od 99,94 kn, RN 02/16 u iznosu od 230,63 kn. Nadalje, iznos od 304,65 kn od 02.02.2018.g. odnosi se na RN 12/17, iznos od 221,81 kn od O9.01.2018.g. odnosi se na RN 11/17, iznos od 105,00 kn od 29.11.2017.g. odnosi se naRN 10/17, iznos od 90,96 kn od 14.11.2017.g. odnosi se na RN 09/17, iznos od 90,16 kn od 19.07.2017.g. odnosi se na RN 06/17, iznos od 109,19kn od 14.09.2017.g. odnosi se na RN 07/17.

17. Iz dopisa Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. od 29.07.2021.g. (list 235 spisa) proizlazi da se uplata u ukupnom iznosu od 1.364,50 kn odnosi na potrošača JR, [adresa], broj obveznika 9034014042959, šifra objekta 03550699. U privitku dostavljaju knjigovodstvenu karticu iz koje je vidljiva uplata od dana 11.07.2017.g.. Dio uplate knjižen je na ovršni predmet interne oznake Ovrvd- 70822/2011 za period potrošnje od rujna 2009. do srpnja 2011.g.. Navedena uplata u iznosu od 325,84 kn rasknjižena je na preostali dio glavnice u iznosu od 16,92 kn, zatezne kamate iskazane na prijedlog za ovrhu u iznosu od 66,72kn te troškove ovršnog postupka u iznosu od 242,20 kn. Preostali iznos uplate u iznosu od 1.038,66 kn rasknjižen je na tražbinu po osnovi ovršnog predmeta interne ovrvd-94822/2014 za period potrošnje od listopada 2013.g. do lipnja 2014.g. Navedena uplata u iznosu od 1.038,66 kn rasknjižena je na glavnicu u iznosu 411,95 kn, zatezne kamate istaknute na prijedlogu u iznosu od 29,84 kn te troškove ovršnog postupka u iznosu od 651,25 kn.

18. Iz dopisa Vodoopskrbe i odvodnje od 28.04.2022.g. proizlazi da je uplate od dana 13.12.2012. u iznosu od 160,00 kn dana 11.02.2013. u iznosu od 160,00 kn po osnovi ovršnog predmeta ovrvd-70822/2011 izvršio VR, odnosno kao platitelj na nalogu je označen VR. Uplatu od dana 14.11.2017. u iznosu od 325,84 kn po osnovi ovršnog predmeta broj ovrvd-70822/2011 uplatila je OR. Uplata od dana 14.5.2015. u iznosu od 54,38 kn po osnovi ovršnog predmeta ovrvd-94822/2014 doznačena je od strane FINE putem prisilne naplate. Uplatu od dana 11.07.2017. u iznosu od 1.038,66 kn po osnovi ovršnog predmeta ovrvd-94822/2014 uplatila je OR.

19. Iz dopisa GSKG-a od 02.05.2022.g. (list 294-295 spisa) proizlazi da je Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o. upravitelj stambene zgrade na adresi [adresa] u [adresa]. U pogledu zahtjeva za dostavom knjigovodstvenog stanja obveznika PRG, OlB: [osobni identifikacijski broj] za objekt na adresi [adresa], šifre 03550699, navode kako imenovana suvlasnica nema knjigovodstvenih kartica na svoje ime budući je evidentirana je kao „neaktivna suvlasnica' u odnosu na koju se ne šalju računi Zagrebakog holdinga d.o.o. Nadalje navode kako se šifra obveznika 9000007748798 odnosi na tužiteljicu, dok je ispravna šifra obveznika tužene 9034016446658. U prilogu dostavljaju ispise knjigovodstvenih kartica zaobjekt: 03550669 na ime obveznika JR iz kojih su vidljive uplate za 2014. godinu s naslova komunalne naknade naknade za uređenje voda. Dostavljaju i ispise knjgovodstvenih kartica za objekt: 03550699 na ime obveznice OR iz kojih su vidljve uplate za 2018. godinu snaslova komunalne naknade i naknade za uređenje voda, no iako uplatnice nisu glasile na ime PRG, pregledom poslovnih izvoda utvrđeno je kako je imenovana izvršila uplate u korist računa Zagrebačkog holdinga, IBAN: [broj bankovnog računa] u 2011, 2014. 2018. godini i to:14.03.2011. - 258,62 kn, 06.04.2011. - 236,18 kn, 16.05.2011. - 304,80 kn, 24.06.2011. - 228,90 kn, 22.07.2011. -298,00 kn, 23.09.2011. - 317,60 kn, 31.10.2011. - 336,05 kn, 23.11.2011.-273,74 kn, 26.12.2011. - 276,98 kn, 03.03.2014. - 313,83 kn, 16.07.2014.- 358,99 kn, 23.072014.- 304,08 kn, 05.11.2014.- 381,49 kn, 21.11.2014.- 534,88 kn, 11.12.2014. - 382,64 kn, 16.12.2014. 511,43 kn, 22.01.2018, - 261,87 kn, 21.02.2018. - 281,54 kn, 10.03.2018. - 259,18 kn, 14.04.2018, - 273.84 kn, 04.06.2018. - 270,80 kn, 02.07.2018. - 273,09 kn, 21.07.2018. - 298,46 kn, 06.08.2018. - 276,54 kn, 21.09.2018. - 290,94 kn, 09.10.2018. - 215,20 kn, 30.11.2018. - 250,63 kn, 21.12.2018. - 263,72 kn.

20. Iz dopisa HEP-Toplinarstva d.o.o. od 09.05.2022.g. (list 318 spisa) proizlazi da su računi za 01/2016 i polovica iznosa računa za 02/2016 podmireni u 2016. godini (str. 1 knjigovodstvene kartice za 2016.) od strane uplatitelja kojeg nije moguće utvrditi budući da je uplata vršena putem Financijske agencije odnosno Hrvatske pošte, a % iznosa računa za 02/2016 otpisan u 2017. godini (str. 1 knjigovodstvene kartice za 2017.). Računi od 03/2016 do 12/2016 koji su obuhvaćeni u glavnicu ovršnog postupka pod posl.br. Ovrv-2772/17 podmireni u 2017. godini (str. 8 i 9 knjigovodstvene kartice za 2017.) od strane uplatitelja kojeg nije moguće utvrditi budući da je uplata vršena na blagajni HEP TOPLINARSTVA d.o.o., a o kojem podatak iz uplatnice broj 814 nije vidljiv. Računi od 01/2017 do 05/2017 podmireni u 2017. godini (str. 3 knjigovodstvene kartice za 2017.) od strane uplatitelja kojeg nije moguće utvrditi budući da je uplata vršena na blagajni HEP-TOPLINARSTVA d.o.o., a o kojem podatak iz uplatnice broj 814 nije vidljiv. Računi od 06/2017 do 11/2017 podmireni u 2017. godini (str. 6i7 knjigovodstvene kartice za 2017.) od strane uplatitelja kojeg nije moguće utvrditi budući da je uplata vršena putem Financijske agencije odnosno Hrvatske pošte. Račun za 12/2017 podmiren u 2018.godini (str. 1 knjigovodstvene kartice za 2018.) od strane uplatitelja kojeg nije moguće utvrditi budući da je uplata vršena putem Financijske agencije odnosno Hrvatske pošte.

21. Iz nalaza i mišljenja vještakinje Lidije Tkalec Gradinščak od 14.02.2023.g. proizlazi utvrđenje da tužiteljica potražuje od tužene iznos od ukupno 8.138,22 kn i to za potrošnju vode iznos od 325,84 kn po ovrsi broj Ovrvd-70822/11, iznos od 1.038,66 kn po ovrsi broj Ovrvd-94822/14. Za komunalnu naknadu potražuje iznos od 185,06 kn po ovrsi broj 1020533. Za pričuvu potražuje iznos od 1.099,81 kn po ovrsi broj Ovrv-12343/12, te iznos od 1.474,59 kn po ovrsi broj Ovrv-9672/14. Za račune izdane od HEP TOPLINARSTVA potražuje iznos od 2.997,96 kn po ovrsi broj Ovrv-3053/16, te iznos od 1.016,57 kn ukupno po računima za razdoblje od lipnja do prosinca 2017. godine. Ispravan zbroj prethodno navedenih potraživanja iznosi 8.138,49 kn. Tužiteljica potražuje od tužene iznose koje je platila u ovršnim postupcima na ime potraživanja za potrošnju vode, komunalnu naknadu i pričuvu. Napominje se da su do siječnja 2011. godine navedene obveze iskazivane zasebno, dok je od veljače 2011. godine za te obveze ispostavljan jedinstveni račun od Zagrebačkog holdinga koji je sadržavao obveze s osnove potrošnje vode, pričuve, komunalne naknade, naknade za uređenje voda i odvoz komunalnog otpada. Da bi se moglo utvrditi čija obveza je ostala nepodmirena s osnove potrošnje vode, a koje potraživanje je bilo predmetom ovrhe broj Ovrvd-70822/11, potrebno je dostaviti financijsku karticu Vodoopskrbe i odvodnje za razdoblje od siječnja 2009. godine pa nadalje, kao i dokaze o plaćanju obveza obje stranke. U spisu se nalaze uplatnice tužene na ime navedene obveze za dio spornog razdoblja iz tog ovršnog postupka, ali nije poznata visina ukupne obveze ili obveze samo tužene da bi se mogao utvrditi neplaćeni dio obveze tužene, odnosno da se potraživanje iz tog ovršnog postupka odnosilo na dug tužene. Tužena je za obveze na ime potrošnje vode iz spornog razdoblja u ovrsi broj Ovrvd-94822/14 podmirila svoj dio obveza. Tužena je svoj dio obveze s osnove komunalne naknade, a za razdoblje koje je bilo predmetom ovrhe broj 1020533, podmirila u cijelosti. Naime, GSKG nije uvijek uplate stranaka knjižio na način da je uplatom zatvarao pola obveze (kako je učinio za razdoblje od listopada do prosinca 2013. godine), već je cijelu obvezu podmirio uplatom jedne stranke (npr. za svibanj 2013. godine, iako je za isti mjesec slijedila uplata druge stranke), a pojedine uplate tužene nije uopće evidentirao kao plaćanje te obveze (npr. uplata dana 20.09.2013. godine u iznosu od 291,70 kn, uplatnica broj 582 kod GSKG – list 426 spisa). Međutim, usporedbom obveza i uplata tužene, ista je svoju obvezu u spornom razdoblju u cijelosti podmirila. Za mjesece za koje je postojalo potraživanje u ovršnim postupcima broj Ovrv-12343/12 i broj Ovrv-9672/14 s osnove pričuve, tužena je podmirila svoj dio obveza. Osim za kolovoz 2012. godine za koji mjesec nema podataka i travanj 2012. godine u kojem postoji dug od 23,97 kn, proizlazi da je tužena u razdoblju od veljače 2011. do lipnja 2014. godine podmirila svoj dio obveza za usluge po računima Zagrebačkog holdinga. Prema podacima iz spisa proizlazi da je tužena podmirila svoj dio troškova (polovicu) na ime računa od HEP-TOPLINARSTVO za mjesece koji su bili predmetom ovršnog postupka prije nego što je tužiteljica uplatom dana 28.06.2017. godine platila dug po ovrsi broj Ovrv- 3053/2016. Za razdoblje od lipnja do prosinca 2017. godine tužiteljica je platila svoj dio obveza po računima od HEP-TOPLINARSTVA, a tužena iznos od ukupno 1,47 kn manje, te su obje platile račune bez značajnog kašnjenja. U spisu nema podataka da bi navedeni računi bili predmet ovrhe. Stoga je nejasno potraživanje tužiteljice s ove osnove. Moguće je da je dio dugova koji su bili predmetom ovrha nastao zbog neplaćanja obveza iz prethodnog razdoblja (razdoblja koja su prethodila ovrhama), ali i zbog načina evidentiranja uplata dobavljača usluga (Vodoopskrba, Zagrebački holding) jer iz dokumentacije u spisu proizlazi da isti nisu evidentirali sve uplate tužene, odnosno nisu ih rasknjižavali po obveznicima ravnomjerno, kao što proizlazi npr. iz tablice na stranici 5 ovog nalaza koja se odnosi na obveze s osnove komunalne naknade. Trošak izrade analize duga po svim obvezama od 2009. godine pa do 2010. godine iznosio bi oko 400,00 EUR (3.013,80 kn po tečaju konverzije 7,5345 kn), ali je za istu potrebno pribaviti račune ili financijske kartice dobavljača usluga (Vodoopskrba, Zagrebački holding) te sve dokaze o plaćanju za obje stranke.

22. Iz dopune nalaza i mišljenja financijske vještakinje 16.07.2024.g. (list 741- 747 spisa) nadalje proizlazi da je sud nakon izvješća od 11.12.2023.g. pribavio financijske kartice s osnove obveza za pričuvu, naknadu za uređenje voda, komunalnu naknadu, potrošnju vode i komunalnih usluga (list 701-736 spisa). U spisu se nalaze uplatnice tužene za obveze u razdoblju od siječnja 2009. do uključivo prosinca 2010. godine, a koje se odnose na pričuvu, potrošnju vode, naknadu za uređenje voda te komunalnu naknadu (list 247-248, 371-396 spisa). Tužena nije dostavila uplatnice s osnove plaćanja naknade za odvoz komunalnog otpada, vjerojatno stoga što po navedenim obvezama nije bilo ovršnih postupaka, pa se obveze s osnove odvoza komunalnog otpada neće analizirati. Iz financijskih kartica vidljiv je ukupan iznos obveze, a prema plaćanjima utvrđenim u osnovnom nalazu proizlazi da je tužena s osnove obveza plaćala 50% iznosa računa do kraja svibnja 2011. godine, a nadalje je sve obveze osim potrošnje vode plaćala u iznosu od 50% obveze, a potrošnju vode u iznosu od 2/3 računa. Tužena je sa 01.04.2011.g. podmirila 50% iznosa ukupnog troška pričuve za razdoblje od 01.01.2009. do 31.12.2010. godine u cijelosti. Iz prethodne tablice proizlazi da je tužena do 18.02.2011. godine podmirila 50% iznosa računa za komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda u cijelosti, kao i dio obračunatih kamata. Na osnovi podataka iz ovog nalaza, mišljenje je vještakinje da je za 2009. i 2010. godinu tužena platila 50% iznosa računa na ime pričuve, komunalne naknade i naknade za uređenje voda u cijelosti. Za rujan 2009. i veljaču 2010. godine tužena nije platila svoj dio računa za potrošnju vode (50%), a tužiteljica je od rujna 2009. godine pa nadalje plaćala 1/3 troškova potrošene vode, pa su obje strane uzrokovale dug s osnove troška vode. U spisu nema podataka od kada je koja strana trebala plaćati koji dio računa za potrošnju vode, a prema podacima iz osnovnog nalaza tužena je trošak potrošnje vode počela plaćati u iznosu od 2/3 od 01.06.2011.g. godine, a do tad je plaćala 50% računa.

23. Tužiteljica podneskom od 03.12.2024.g. prigovara dopunskom nalazu i mišljenju vještakinje navodeći da se vještakinja uopće nije osvrnula na njezine prigovore iz podneska od 15. ožujka 2023.g. u kojem se detaljno osvrnula na osnovni nalaz i mišljenje vještaka, pa nije utvrđivala navode tužiteljice da je u odnosu na račune za vodu tužena kasnila s uplatom mjesec dana za račune 10/13 i 5/14 i da tužena stalno kasni s uplatama, te na prigovore u vezi komunalne nakknade, troška pričuve i HEP TOPLINARSTVA na način tko i što je kada platio, slijedom čega predlaže pozvati vještakinju na očitovanje.

24. Tužena je prigovorila dopunskom nalazu navodeći da prema nalazu i mišljenju vještaka od 14. veljače 2023. (3. stranica nalaza) proizlazi da tužena od lipnja 2011. do siječnja 2016. plaća potrošnju vode u 2/3 dijela, međutim od veljače 2016. pa nadalje tuženica plaća čitav iznos za potrošnju vode, što je vještak zanemario, te nadalje prema očitovanju Vodoopskrbe i odvodnje iznos duga za razdoblje od 2009. do srpnja 2011. iznosi 16,92 Kn, koliko je po ovršnom predmetu za potrošnju vode Ovrvd-70822/11 tužiteljica i platila. Prema dopuni nalaza vještaka proizlazi da tuženica nije podmirila računa za 09/2009. i 02/2010., te da za taj period dug iznosi 127/03 Kn (16,86€). Ističe da razlika između onoga što je utvrdio vještak i očitovanja Vodoopskrbe i odvodnje iznosi 110,11 kn, pa nije jasno - ukoliko tužena nije podmirila svoju obvezu za navedeni period u iznosu od 127,03 kn (16,86€) - zašto je ovršenica ovršena samo za iznos glavnice od 16,92 kn. Iz dopune nalaza i mišljenja od 16. srpnja 2024. (6. stranica nalaza) proizlazi da je tužiteljica za veljaču i ožujak 2009. podmirila cijeli račun, premda to nije bilo predmetom ovrhe Ovrvd- 70822/2011., s time da od svibnja do kolovoza 2009. uopće nije plaćala račune, a od rujna 2009. je plaćala 1/3 dijela računa. Nadalje iz dopune i nalaza (7. stranica nalaza) proizlazi da tužena nije platila za razdoblje od 2009. do 2010. iznos od 15,90€ (119,79 Kn), a na stranici 5. nalaza proizlazi da je dug 16,86€ (127,03 kn) što je razlika od 0,96€ (7,23 kn). Obzirom na utvrđenje vještaka iz dopune nalaza tužiteljica je većim dijelom kriva za nastalo dugovanje po tom osnovu budući je isti period uplatila 198,93€, a trebala je uplatiti 248,29€, što je razlika od 49,36€.

25. Tužena je prigovorila činjenici da je tužiteljica dostavila podnesak kojim prigovara nalazu i mišljenju vještakinje obzirom isti nije dostavljen u roku od 8 dana prije održavanja ročišta u smislu st. 3 čl. 299a ZPP-a koja određuje da pisana očitovanja stranaka moraju biti dostavljena sudu i protivnoj stranci najkasnije osam dana prije ročišta na kojem se trebaju raspraviti, no sud je primjenom odredbe st. 5 istog članka uzeo u obzir podnesak tužiteljice od 03.12.2024.g., smatrajući isto svrsishodnim za razrješenje merituma spora.

26. Iako je tužiteljica predložila pozvati vještakinju na očitovanje navodeći da se nije osvrnula na njezine prigovore, sud je odbio navedeni dokazni prijedlog obzirom su utvrđenja koje tužiteljica smatra spornima i nerazjašnjenima razvidna iz samog nalaza i mišljenja, kao i njegove dopune, slijedom čega sud nalazi da bi provođenje istog samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnog troška za stranke, pa je stoga isti odbio.

27. Naime, točno je da je tužiteljica podneskom od 10. ožujka 2022.g. detaljno i jasno navela i obrazložila što je i kada platila po računima za HEP Toplinarstvo, pričuvu GSKG-a, komunalnu naknadu, potrošnju vodu, pripadajuće zatezne kamate te troškove ovršnih postupka koje je podmirila tijekom 2017.g. i 2018.g. Predmetna činjenica nije niti sporna među strankama te je ista ujedno razvidna i iz dopisa GSKG-a od 15.05.2020.g. (list 184 spisa), dopis HEP-Toplinarstva od 09.06.2020.g. (list 186-187 spisa), dopisa Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. od 29.07.2021.g. (list 235 spisa), dopisa Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. od 28.04.2022.g., dopis GSKG-a od 02.05.2022.g. (list 294-295 spisa), dopisa HEP-Toplinarstva d.o.o. od 09.05.2022.g. (list 318 spisa), kao i samih uplatnica i potvrda o plaćanjima koje je tužiteljica dostavila uz tužbu (list 5-16 spisa).

28. Stoga je nedvojbeno utvrđeno da je tužiteljica tijekom 2017.g. i 2018.g. za potrošnju vode po ovrsi broj Ovrvd-70822/11 podmirila iznos od 325,84 kn, po ovrsi broj Ovrvd-94822/14 iznos od 1.038,66 kn, po ovrsi broj Ovrvd-94822/14, za komunalnu naknadu po ovrsi broj 1020533 iznos od 185,06 kn, za pričuvu po ovrsi broj Ovrv-12343/12 iznos od 1.099,81 kn, te iznos od 1.474,59 kn po ovrsi broj Ovrv- 9672/14 te je po ovrsi Ovrv-3053/16 za potrošnju toplinske energije (HEP Toplinarstavo) podmirila iznos od 2.997,96 kn, kao i po računima za 2016. i 2017.godinu sveukupan iznos od 1.016,57 kn (i to 304,65 kn dana 02.02.2018.g. iznos od 221,81 kn od 9.01.2018.g. iznos od 105,00 kn dana 29.11.2017.g., iznos od 90,96 kn dana 14.11.2017.g., iznos od 90,16 kn dana 19.07. 2017. godine, a iznos od 109,19 kn od 14.03. 2017.g.), slijedom čega ispravan zbroj prethodno navedenih potraživanja iznosi 8.138,49 kn.

29. Međutim, iako nisu sporne uplate tužiteljice u sveukupnom iznosu od 8.138,49 kn, sporno je da li je navedenim uplatama podmirila polovinu režijskih troškova u ½ dijela koje je tužena bila u obvezi podmirivanja kao vlasnica stana u ½ dijela, a koja je činjenica nedvojbeno utvrđena provedenim financijskim vještačenjem.

30. Tako iz nalaza i mišljenja financijske vještakinje proizlazi utvrđenje da je tužena na ime potrošnje vode podmirila svoj dio obveza iz spornog razdoblja u ovrsi broj Ovrvd-94822/14, te je imenovana svoj dio obveze s osnove komunalne naknade, a za razdoblje koje je bilo predmetom ovrhe broj 1020533, podmirila u cijelosti. Za mjesece za koje je postojalo potraživanje u ovršnim postupcima broj Ovrv-12343/12 i broj Ovrv-9672/14 s osnove pričuve, tužena je podmirila svoj dio obveza te je tužena u razdoblju od veljače 2011. do lipnja 2014. godine podmirila svoj dio obveza za usluge po računima Zagrebačkog holdinga. Prema podacima iz spisa proizlazi da je tužena podmirila svoj dio troškova (polovicu) na ime računa od HEP- TOPLINARSTVO za mjesece koji su bili predmetom ovršnog postupka broj Ovrv- 3053/16 prije nego što je tužiteljica uplatom dana 28.06.2017. godine platila dug po ovrsi broj Ovrv-3053/2016 dok su za razdoblje od lipnja do prosinca 2017.g. i tužena i tužiteljica platile račune bez značajnog kašnjenja. Iz dopune nalaza nadalje proizlazi da je tužena sa 01.04.2011.g. podmirila 50% iznosa ukupnog troška pričuve za razdoblje od 01.01.2009. do 31.12.2010. godine u cijelosti te je tužena do 18.02.2011. godine podmirila 50% iznosa računa za komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda u cijelosti, kao i dio obračunatih kamata. Stoga je utvrđenje i zaključak vještakinje po osnovi podataka da je tužena za 2009. i 2010. godinu platila 50% iznosa računa na ime pričuve, komunalne naknade i naknade za uređenje voda u cijelosti, dok tužena nije platila svoj dio računa za potrošnju vodu za rujan 2009. i veljaču 2010.g. (50%), a tužiteljica je od rujna 2009. godine pa nadalje plaćala 1/3 troškova potrošene vode, pa su obje strane uzrokovale dug s osnove troška vode.

31. Kako su iz tablica vještaka u dopuni nalaza i mišljenja razvidne ukupan iznos režijskih obveza, za koje razdoblje, iznosi obveza tužene od 50%, datumi plaćanja tužene uz naznaku na kojoj se stranici spisa nalazi potvrda o uplati tužene (a koje tablice prileže listovima 742-746 spisa), odnosno uplatnica koje je tužena dostavila u spis tijekom postupka, to sud nalazi i utvrđuje da je vještakinja obrazložila svoj zaključak i nalaz da je tužena ispunila svoje obveze u svojoj polovici dijela, osim dijela računa za potrošnju vodu za rujan 2009. i veljaču 2010.g. od 50%, slijedom čega sud nalazi bespredmetnim pozivati vještakinju na dodatna očitovanja povodom prigovora tužiteljice da se vještakinja nije osvrnula na njezine prigovore da tužena svoje obaveze nije ispunjavala na vrijeme, odnosno da je kasnila sa uplatama, kao i u odnosu na činjenicu da se imenovana nije osvrnula na uplate tužiteljice koje je tužiteljica utužila u ovom postupku, a obzirom da navedene uplate nisu niti sporne.

32. Naime, iako rezultati provedenog vještačenja ukazuju na činjenicu da je tužena kasnila sa uplatama pa tako iz istih proizlazi da je tužena svoj dio obveze za pričuvu za 2009.g. podmirila sa zakašnjenjem dana 01.12.2009.g., a za 2010.g. u siječnju i travnju 2011.g. (što je vidljivo iz tablice koja prileži listu 742 spisa), sud nalazi da isto nije relevantno za meritum spora. Naime, neovisno o činjenici što je tužena kasnila sa plaćanjem računa, u slučaju da je tužena sama uzrokovala podnošenje ovrhe zbog neplaćene obveze u polovici dijela, tada bi navedenim uplatama bila podmirena glavnica, no isto nije razvidno iz stanja spisa.

33. Dapače, upravo suprotno proizlazi iz samih dopisa komunalnih poduzeća te je navedenih dopisa razvidno da su uplatama tužiteljice tijekom 2017.g. i 2018.g. i njezinog oca prije smrti zatvarane i glavnica i kamata i trošak, što nedvojbeno ukazuje na zaključak da ovršni postupci nisu pokretani samo uslijed kašnjenja tužene sa plaćanjem računa, već su postojala i dugovanja,po osnovi obveze na strani tužiteljičina oca. Tako iz dopisa komunalnih poduzeća proizlazi da je podmirenim iznosom od 1.099,81 kn od 17.01.2018. s naslova pričuve po ovrsi broj Ovrv- 12343/12 podmirena glavnica u iznosu od 559,90 kn, koje se sastoji od potraživanja za mjesec travanj 2011. u iznosu 70,74 kn, lipanj 2011. u iznosu 26,81 kn, srpanj 2011. u iznosu 100,70 kn, kolovoz 2011. u iznosu 81,78 kn, rujan 2011. u iznosu 78,49 kn, studeni 2011. u iznosu 100,69 kn i prosinac 2011 u iznosu 100,69 kn, potraživanje na ime troškova ovršnog postupka u iznosu od kn 175,00 te potraživanje na ime zateznih kamata u iznosu od 364,91 kn. Nadalje, uplata Vodoopskrbi d.o.o. knjižena je na ovršni predmet interne oznake Ovrvd-70822/2011 za period potrošnje od rujna 2009. do srpnja 2011.g.. Navedena uplata u iznosu od 325,84 kn rasknjižena je na preostali dio glavnice u iznosu od 16,92 kn, zatezne kamate iskazane na prijedlog za ovrhu u iznosu od 66,72kn te troškove ovršnog postupka u iznosu od 242,20 kn. Preostali iznos uplate u iznosu od 1.038,66 kn rasknjižen je na tražbinu po osnovi ovršnog predmeta interne ovrvd-94822/2014 za period potrošnje od listopada 2013.g. do lipnja 2014.g. te je rasknjižena na glavnicu u iznosu 411,95 kn, zatezne kamate istaknute na prijedlogu u iznosu od 29,84 kn te troškove ovršnog postupka u iznosu od 651,25 kn.

34. Kako rezultati provedenog vještačenja i dostavljeni dokumenti od strane GSKG-a nedvojbeno ukazuju na zaključak da je tužena platila 50% iznosa računa na ime pričuve, komunalne naknade i naknade za uređenje voda u cijelosti (osim svojeg dijela računa za potrošnju vodu za rujan 2009. i veljaču 2010.g. od 50%), te je utvrđeno da je uplatama tužiteljice osim troška postupka i zateznih kamata podmirivano i dugovanje po osnovi glavnice, to sud nalazi kako tužena nije (isključivo) odgovorna za pokretanje ovršnih postupaka budući da bi u tom slučaju i podmirenja dijela računa koja bi teretio samo tuženu u omjeru od 50%, nakon pokretanja ovršnog postupka, ostalo za platiti samo kamata i ovršni trošak, a što nije slučaj u konkretnom predmetu. U slučaju da je tužena isključivo uzrokovala pokretanje ovršnih postupka, u toj bi situaciji njezinim urednim podmirenjem glavnice komunalnim poduzećima (a što je nedvojbeno utvrđeno tijekom postupka) tužiteljica mogla od tužene potraživati eventualnu zateznu kamatu i trošak ovršnog postupka koji je podmiren od strane tužiteljice, a što tužiteljica nije učinila, niti je do okončanja postupka uredila tužbeni zahtjev u odnosu na razgraničenje glavnice od kamate i troška.

35. Ovdje valja napomenuti da je vještakinja iscrpno i detaljno obrazložila u nalazu i mišljenju, kao i u dopuni istog činjenicu da GSKG nije uvijek uplate stranaka knjižio na način da je uplatom zatvarao pola obveze (kako je učinio za razdoblje od listopada do prosinca 2013. godine), već je cijelu obvezu podmirio uplatom jedne stranke (npr. za svibanj 2013. godine, iako je za isti mjesec slijedila uplata druge stranke), a pojedine uplate tužene nije uopće evidentirao kao plaćanje te obveze (npr. uplata dana 20.09.2013. godine u iznosu od 291,70 kn, uplatnica broj 582 kod GSKG – list 426 spisa), no međutim usporedbom obveza i uplata tužene, ista je svoju obvezu u spornom razdoblju u cijelosti podmirila. Vještakinja je ujedno navela da je moguće da je dio dugova koji su bili predmetom ovrha nastao zbog neplaćanja obveza iz prethodnog razdoblja (razdoblja koja su prethodila ovrhama), ali i zbog načina evidentiranja uplata dobavljača usluga (Vodoopskrba, Zagrebački holding) jer iz dokumentacije u spisu proizlazi da isti nisu evidentirali sve uplate tužene, odnosno nisu ih rasknjižavali po obveznicima ravnomjerno, kao što proizlazi npr. iz tablice na stranici 5 nalaza i mišljenje koja se odnosi na obveze s osnove komunalne naknade

36. Temeljem svega ranije iznijetoga, sud je utvrdio visinu tužbenog zahtjeva temeljem nalaza i mišljenja vještakinje, kao i njezine dopune nalaza i mišljenja, a koje je sud u cijelosti prihvatio obzirom su isti izrađeni u skladu s pravilima struke, a nakon uvida u cjelokupnu spisu priležeću dokumentaciju, a sukladno rješenjima suda, na način koji prihvaća sud. Sud stoga nalazi i nedvojbeno utvrđuje da je vještakinja izvršenom dopunom nalaza od 16.07.2024.g. utvrdila sve činjenice relevantne za meritum spora te su provedenim financijskim vještačenjem otklonjeni svi prigovori tužiteljice kako je sud to naprijed obrazložio, slijedom čega nije bilo potrebe vršiti dodatna očitovanja vještaka sukladno prijedlogu tužiteljice iz podneska od 03.12.2024.g. te je sud na ročištu održanom dana 04.12.2024.g. odbio navedeni dokazni prijedlog, zaključio glavnu raspravu i donio odluku temeljem stanja spisa. U odnosu na prigovor tužene u odnosu na dopunu nalaza i mišljenja, sud ističe kako tužena nije predložila niti jedan dokazni prijedlog poput pozivanja vještakinje na očitovanje u svrhu pobijanja istog u smislu čl. 219 ZPP-a.

37. Nadalje, u odnosu na prigovor tužiteljice da vještakinja nije uzela u obzir činjenicu da otac tužiteljice, prema iskazu tužiteljice od 9.ožujka 2022. nije koristio kupaonicu, zato je plaćao 1/3 potrošnje za sebe, a majka stranaka i tužena 2/3 za 2 osobe, sud nalazi da isto nije relevantno za meritum spora. Naime, kako je tužena sukladno vlasništvu u obvezi podmirivanja režijskih troškova u ½ dijela, na njezinu obavezu ne utječe eventualna okolnost da su se roditelji dogovorili da majka plaća 2/3 računa vode a otac 1/3 zbog nekorištenja kupaonice. Također valja navesti da su same stranke u svojim iskazima suglasno navele da je dogovor bio da će majka i otac svaki plaćati 1/2 računa, svaki za svoju polovinu, te se niti jedna od stranaka nije pozvala da bi postojao drugačiji način obračuna za potrošenu vodu pa stoga za meritum spora nije relevantan naknadan navod punomoćnika tužiteljice da je otac podmirivao 1/3 vode zbog nekorištenja kupaonice.

38. Sud također nalazi kako uslijed potpuno utvrđenog činjeničnog stanja nepotrebno provoditi dokaz saslušanjem majke stranaka FR, a i sa kojim je dokaznim prijedlogom tužena prekludirana obzirom da isti nije predložila u odgovoru na tužbu budući je riječ o sporu male vrijednosti.

39. Kako je utvrđenje vještakinje da je tužena podmirila sve svoje obaveze osim svojeg dijela računa za potrošnju vodu za rujan 2009. i veljaču 2010.g. od 50%, sud je izvršio uvid u tablicu dopune nalaza i mišljenja te je utvrđeno da je račun za potrošnju vodu za rujan 2009. glasio na iznos od 109,10 kn (14,48 eura) te je obveza tužene od 50% iznosila 54,55 kuna (7,24 eura), dok je račun za veljaču 2010.g. glasio na iznos od 144,96 kn (19,24 eura) te je obveza tužene od 50% iznosila 72,48 kuna (9,62 eura), slijedom čega sud nalazi da obveza tužene po računima za mjesec rujan 2009.g. i veljaču 2010.g. sveukupno iznosi 16,86 eura (127,03 kuna).

40. Iz dopune nalaza i mišljenja razvidno da je tužiteljica po računima za vodu za 2009. i 2010. godinu platila ukupno 198,93 EUR, a tužena 232,39 EUR, dok je ukupni trošak iznosio 496,58 EUR, pa je svaka trebala platiti 248,29 EUR te su dug s osnove troška vode za 2009. i 2010.g. uzrokovale obje strane te obzirom da je iz tablice vještaka koja prileži listu 746 spisa razvidno da tužiteljica nije podmirila račune za period za mjesec svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2009.g. za svoj dio obveze od 50%, dok iz tablice koja prileži listu 614-615 spisa osnovnog nalaza i mišljenja vještakinje proizlazi da je tužena uredno podmirila račune za vodu za period od mjeseca veljače 2011.g. do lipnja 2014.g. Nadalje, kako je iz dopisa Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. od 29.07.2021.g. (list 235 spisa) razvidno da je u ovršnom predmetu interne oznake Ovrvd-70822/2011 za period potrošnje od rujna 2009. do srpnja 2011.g., to sud usporedbom iznosa računa naznačenih u tablicama nalaza i mišljenja i dopunskog nalaza koje se nalaze na listu 614-615 i 745 spisa i u kojim je tablicama naznačen iznosi na koji su glasili računi, nalazi da je dugovanje stranaka prema Vodoopskrbi za period od mjeseca rujna 2009.g. do srpnja 2011.g. sveukupno iznosilo 3.215,04 kn. Nadalje, iz tablice vještaka na listu 746 vidljivo je da je tužiteljica platila iznos od 198,93 eura za 2010.g., dok je njezina obaveza iznosila platiti 248,29 EUR.

41. Slijedom iznijetoga, analizom provedenih dokaza nedvojbeno je utvrđeno da su ovrhu u spisu Ovrvd-70822/11 za potrošnju vode uzrokovale obje stranke, a ne samo tužena, kako to pogrešno smatra tužiteljica. Nadalje, kako je tijekom postupka utvrđeno da je dogovor stranaka bio da otac i majka plaćaju režijske troškove svaki u ½ dijela, te obzirom da su ovrhu uzrokovale obje strane, to sud nalazi da je tužena u obvezi podmirenja računa za vodu za rujan 2009.g. i veljaču 2010.g. i u obvezi plaćanja troškova ovrhe i zatezne kamate u omjeru od 37,70%. To stoga što je iz knjigovodstvene kartice Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. koja prileži uz dopis od 29.07.2021.g. (list 236 spisa) razvidno da je glavnica dugovanja po ovrsi Ovrvd- 70822/11 iznosila 336,92 kn, dok je dugovanje tužene za navedeno razdoblje po računima za mjesec rujan 2009.g. i veljaču 2010.g. sveukupno iznosilo 16,86 eura (127,03 kuna), slijedom čega sud nalazi da je tužena u obvezi plaćanja troška i kamate u omjeru od 37,70 % kada se visina duga tužene podijeli sa visinom ukupne obveze u toj ovrsi (127,03 kn podijeljeno sa 336,92 kn). Kako je iz istog dopisa razvidno da je tužiteljičinom uplatom iznosa od 325,84 kn rasknjižen preostali dio glavnice u iznosu od 16,92 kn, zatezne kamate iskazane na prijedlog za ovrhu u iznosu od 66,72 kn te troškove ovršnog postupka u iznosu od 242,20 kn, to su nalazi da trošak i kamate iznose 308,92 kn, slijedom čega obveza tužene na trošak i kamatu sukladno omjeru od 37,70% iznosi 116,46 kn, odnosno 15,46 eura.

42. Temeljem svega ranije navedenog, sud je ocijenio osnovanim potraživanje u odnosu na tuženu za plaćanje režijskih troškova u iznosu od 16,86 eura, kao i u odnosu na plaćeni trošak i kamatu u iznosu od 15,46 eura, slijedom čega sveukupno dugovanje tužene prema tužiteljici iznosi 32,32 eura, te je odlučeno kako to proizlazi iz točke I izreke presude.

43. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1 ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje osim glavnice i zateznu kamatu utvrđenu zakonom, dok je odredbom čl. 183 st. 1 ZOO-a određeno da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni svoju obvezu u roku određenom za ispunjenje. Slijedom iznijetoga, sud je dosudio tužiteljici platež troškova od dana njihova podmirenja, odnosno od 15.11.2017.g. , po stopi iz čl. 29 st. 2 istog zakona.

44. Obzirom da iz stanja spisa nedvojbeno proizlazi da je tužena preostale obaveze po osnovi svojih režijskih troškova u ½ dijela podmirila svojim uplatama, to je sud ocijenio kao neosnovan tužbeni zahtjev u preostalom dijelu kojim je tužiteljica potraživala platež podmirenih iznosa dugovanja, kamata i troškova po spornim ovrhama, a koje je ona podmirila tijekom 2017.g. i 2918.g., slijedom čega je valjalo odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u točci II izreke presude.

45. Obveza tužiteljice da naknadi tuženoj trošak postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i 155 st. 1. ZPP-a obzirom je tužiteljica uspjela samo s nerazmjernim dijelom tužbenog zahtjeva, a isti se odnosi na trošak zastupanja tužene po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 7 toč. 1, Tbr 8 toč. 1, Tbr. 9 toč. 1, Tbr 8 toč. 1 i 3, Tbr. 42 i 50. Trošak postupka odnosi se na trošak na trošak sastava odgovora na tužbu temeljem Tbr 7 toč. 1 u visini od 75 bodova, na trošak sastava podnesaka od 15.06.2020.g., od 08.07.2020.g., 25.08.2020.g. i 19.08.2024.g. temeljem Tbr 8 toč. 1, svaki u visini od 75 bodova, na trošak sastava podnesaka od 30.12.2021.g., 25.04.2022.g., 18.10.2022.g., 21.03.2023.g., 19.04.2023.g. i 19.08.2024.g., temeljem Tbr 8 toč. 3, svaki u visini od 18,75 bodova, na trošak pristupa na ročišta na dane 06.11.2018.g., 05.03.2019.g., 09.03.2020.g., 09.03.2022.g. i 04.12.2024.g. temeljem Tbr 9 toč. 1, svaki u visini od 75 bodova, što ukupno iznosi 862,50 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.725,00 eura. Tuženoj je također priznat trošak pribave izvatka iz z.k. knjiga u visini od 25 bodova, što iznosi 50,00 eura, trošak pristojbe u iznosu od 3,98 eura za pribavljanje izvatka, kao i materijalni trošak kopiranja uplatnica u iznosu od 11,95 eura, slijedom čega sveukupan trošak iznosi 1.790,93 eura. Na tako određeni trošak tuženoj je temeljem čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a te je odlučeno kao u točci III izreke presude.

46. Sud nije priznao tuženoj trošak sastava podnesaka od 30.12.2021.g., 25.04.2022.g., 18.10.2022.g., 21.03.2023.g., 19.04.2023.g. i 19.08.2024.g., temeljem Tbr 8 toč. 1, budući joj je priznao navedeni trošak temeljem Tbr 8 toč. 3 obzirom ostvaruje pravo samo na 4 obrazložena podneska tijekom prvostupanjskog postupka. Sud je odbio i zahtjev tužene za naknadu troška za pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 75,00 eura budući isti nije potreban u smislu čl. 155 st. 1 ZPP-a zbog funkcionalne e-oglasne ploče suda, te obzirom da na ročište za objavu presude nije potrebno da pristupi punomoćnik stranke, već može i sama stranka. Nije joj niti priznat trošak pristojbe na odgovor na tužbu jer isti nije plaćen, slijedom čega imenovana nije imala obvezu snašanja navedenog troška. Stoga je odlučeno kao u točci IV izreke presude.

47. Kako je tužiteljica izgubila spor u smislu čl. 154 st. 5 ZPP-a, valjalo je odbiti njezin zahtjev za naknadu troška i odlučiti kao u točci IV izreke presude.

U Zagrebu, 31. siječnja 2025. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 8 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467 st. 1.,3., 4. i 5. ZPP-a).

Dna: 1. tužiteljici po pun. uz rješenje na pristojbu na presudu u iznosu od 39,82 eura 2. tuženoj po punomoćniku

U Zagrebu, 31. siječnja 2025. godine