Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

[adresa], L [adresa]

Poslovni broj: Pr-716/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu ovog suda Majdi Felker u pravnoj stvari tužitelja LJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Primorcu, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Klinički bolnički centar Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42, OIB:40237608715, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 17. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja te u odsutnosti tuženika, temelje objave od 31. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, da isplati tužiteljici LJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], novčani iznos od 504,90 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to na iznose kako slijedi:

-122,29 EUR

od

16.02.2021

-281,03 EUR

od

16.06.2022.

-17,03 EUR

od

16.07.2022.

-9,46 EUR

od

16.08.2022.

-0,30 EUR

od

16.11.2022.

-0,04 EUR

od

16.12.2022.

-0,01 EUR

od

16.03.2023.

-59,35 EUR

od

16.07.2023.

-7,74 EUR

od

16.09.2023.

-7,40 EUR

od

16.10.2023.

-0,23 EUR

od

16.01.2024

-0,02 EUR

od

16.04.2024

osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Rijeka Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, da tužitelju ZJ, iz [adresa], V. i [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.031,50 EUR s zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. siječnja 2025., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je t užitelj zaposlen kod tuženika na mjestu medicinske sestra i to na Klinici za kirurgiju, Odjel za ortogerijatriju. Radni odnos tužitelja reguliran je Zakonom o radu, internim pravilnikom poslodavca te Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 9/05, 20/06, 156/09, 52/10, 7/11, 143/13, 96/15, 29/18, 16/2019, 35/2019, 78/2019, 92/2019, 56/2020; dalje: Kolektivni ugovor). Ove činjenice među strankama ne bi trebale biti sporne. Plaća tužitelja regulirana je Kolektivnim ugovorom, a koju sukladno čl. 45 čine osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini osnovica, koja se množi s koeficijentom složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i uvećava za 0,5 posto za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća. Osim Kolektivnog ugovora, na snazi je i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU), koji se također primjenjuje na stranke te koji pojam plaće definira jednako kao i Kolektivni ugovor. Nadalje, svaki efektivno odrađeni sat prekovremeno noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni odnosno u smjenskom radu, uvećava se za postotak iz čl. 49 Kolektivnog ugovora, a navedeni postotci se međusobno kumuliraju. Za svaki prekovremeno odrađeni sat koji radniku nije plaćen, već radnik umjesto plaćanja prekovremenih sati uz vlastiti pristanak koristi slobodne dane, radnik ostvaruje pravo na 1,5 slobodnih sati za 1 prekovremeno odrađeni sat. Dakle, sukladno odredbama Kolektivnog ugovora i TKU, tužitelja se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća i uvećanja/dodaci na koje je ostvarila pravo. Ove činjenice također ne bi trebale biti sporne među strankama. Na odjelu u kojem tužitelj obavljao rad učestala je potreba za prekovremenim radom kojega je poslodavac obvezan evidentirati i platiti s 50% uvećanja ili zamijeniti ga slobodnim danima u omjeru 1:1,5 (samo ukoliko radnik na to pristane), pri čemu radnik za 1 prekovremeno odrađeni sat dobiva 1,5 slobodnih sati. Tuženik, kao poslodavac, nije evidentirao sve prekovremene sate koje je tužitelj odradio, niti je iste isplatio, kao što nije isplatio sve dodatke koji tužitelju pripadaju sukladno odredbama Kolektivnog ugovora koji će se kasnije u nastavku detaljnije pojasniti. Dakle, tuženik plaću tužitelju i ostala materijalna prava nije isplaćivao sukladno Kolektivnim ugovorom i zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, koje je jedino ovlašteno Zaključcima tumačiti odredbe navedenog Kolektivnog ugovora. Radne sate koje je tužitelj odradio izvan redovnog fonda radnih sati za pojedini mjesec tuženik nije evidentirao kao prekovremeni rad (iako prema obvezujućim zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi kolektivnog ugovora, svi radnici imaju jednak fond radnih sati i sve preko njega smatra se prekovremenim radom, pa i mjesecima gdje blagdan pada u radni dan, svi radnici odrađuju manji broj radnih sati). Odrađene prekovremene sate, koji nisu u potpunosti evidentirani na platnim listama i isplaćeni radniku, nije zamjenjivao slobodnim satima sukladno odredbama Kolektivnog ugovora u omjeru 1:1,5, ili ih je samoinicijativno zamjenjivao slobodnim danima bez tužiteljičinog pristanka. Isto tako treba skrenuti pozornost da je tuženik nepravilno obračunavao sate pa tako ukoliko tužitelj radi noćnu smjenu koja pada na blagdan, tuženik joj za takav rad nije obračunavao punu satnicu već samo dio, tako da dolazimo do apsurdne situacije gdje radnik koji taj dan nije radio ima veću plaću odnosno satnicu, od tužitelja koji je taj dan obavljala rad.

1.1.U razdoblju od 1. prosinca 2020. do danas tužitelji je radio kao medicinska sestra na ranije navedenom odjelu. Dakle, tužitelj je radio u otežanim/posebnim uvjetima rada pa mu sukladno čl. 94 Zakona o radu (dalje: ZR) i čl. 65 Kolektivnog ugovora, pripada pravo na uvećanje osnovne plaće za 25% za rad u odjelu intenzivne skrbi, a za ranije razdoblje također pripadajući dodaci sukladno odredbama Kolektivnog ugovora. U navedenom razdoblju tuženik tužitelj nije plaćao navedene dodatke zbog posebnih uvjeta rada, na sve sate što ih je tužitelj odradio, već na samo dio odrađenih sati, iako je tužitelj cijelo vrijeme obavljalo iste poslove. Kolektivnim ugovorom (NN 96/15) koji je na snazi od 01.10.2015.g. u čl. 58. određeno je zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. Sukladno čl. 58. Kolektivnog ugovora, koji je na snazi od 01. ožujka 2018. g., zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 8% od osnovne plaće. Tužitelj na ranije navedenom odjelu, ima iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te na tom radnom mjestu radi kako u redovnom radnom vremenu, tako i prekovremeno. Tuženik je u navedenom razdoblju, tužitelju isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, ali samo za dio odrađenih sati, a ne za sve odrađene sate, iako je tužitelj cijelo vrijeme obavljajući rad na navedenom odjelu, imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. S obzirom da je tuženik tužitelju pogrešno obračunao, odnosno uopće nije obračunao i isplatio sve ranije navedene dodatke za sve odrađene sate, samim time je i pogrešno obračunao i isplatio naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora te naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Sukladno čl. 34. Kolektivnog ugovora propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Isto tako sukladno odredbama TKU određeno je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Isto tako treba skrenuti pozornost da je tuženik nepravilno obračunavao sate pa tako ukoliko tužitelj radi noćnu smjenu koja pada na blagdan, tuženik joj za takav rad nije obračunavao punu satnicu već samo dio, tako da dolazimo do apsurdne situacije gdje radnik koji taj dan nije radio ima veću plaću odnosno satnicu, od tužitelja koji je taj dan obavljao rad.

1.2.Tužitelj nije u mogućnosti postaviti točno određen tužbeni zahtjev jer ne posjeduje kompletnu dokumentaciju koja se sastoji od svih rasporeda rada, evidencije rada kako je propisano Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, a tuženik kao poslodavac raspolaže tom dokumentacijom.

1.3.Stoga je tužitelj nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja konačno preciziranim tužbenim zahtjevom sukladno nalazu i mišljenju Centra za financijska vještačenja d.o.o. sačinjenog po stalnom sudskom vještaka za financije, računovodstvo i poreze Petri Blašković, dipl.oecc. iz Zagreba precizirao tužbeni zahtjev na način da glasi kao u izreci.

1.4.Obzirom da visina tužbenog zahtjeva utvrđena tek pismenim nalazom Centra za financijska vještačenja d.o.o. osnovano je tužitelj postavio stupnjevitu tužbu sukladno odredbi članak 186b Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 15/13, 89/14 i 98/19, dalje ZPP) jer iz činjeničnih navoda tužbe jasno proizlazi da nije raspolagao potrebnom knjigovodstvenom dokumentacijom za izračun pripadajuće razlike plaće u utuženom razdoblju, a kojim podacima je raspolagao tuženik kao poslodavac te je u okolnostima konkretnog slučaja sukladno citiranoj odredbi kojom je propisan izuzetak od obveze postavljanja određenog tužbenog zahtjeva u slučaju kada tužitelj ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka kojima raspolaže tuženik, tužitelj je i nakon zaključenja prethodnog postupka mogao, ali i morao postaviti određeni tužbeni zahtjev, koji je u konkretnom slučaju i postavljen odmah nakon provedenog financijskog vještačenja i zbog čega u konkretnom slučaju nije učinjena preinaka tužbe.

2.U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tužiteljica tužbeni zahtjev temelji na navodno neispravnom obračunu prekovremenih sati odnosno da joj u utuženom razdoblju od 01.prosinca 2020.g.do danas nisu isplaćeni dodaci na plaću već da su joj dodaci na plaću isplaćeni samo na sate redovnog rada te da joj slijedom navedenog pripada pravo na povećanu plaću. Navodi da tuženik : -nije isplaćivao naknadu za prekovremeni rad kao ni dodatke na prekovremene -dodatak na posebne uvjete rada -dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi -budući da su uzimane pogrešne mjesečne plaće da stoga nije pravilno obračunao naknadu za godišnji odmor za prethodna tri mjeseca -slijedom navedenog da joj je pogrešno isplaćivana i eventualna naknada plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Tuženik ističe kako su svi dodaci koji tužiteljici pripadaju uplaćeni na osnovnu plaću sukladno čl. 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja: “Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća.“ Nadalje člankom 51. Kolektivnog ugovora propisano je: Osnovna plaća radnika uvećat će se: …. – za prekovremeni rad 50%.

2.1.Nadalje Kolektivni ugovor propisuje da se dodacima na koje se tužitelj poziva (čl. 57. i 59. Kolektivnog ugovora) uvećava osnovna plaća. I sama tužiteljica kroz cijeli tužbeni zahtjev navodi da ima pravo na povećanje osnovne plaće što je tuženik i ispoštovao. Zakonom o radu (NN 93/14), člankom 15. propisano je da Ugovor o radu obvezno sadržava između ostaloga i podatak o osnovnoj plaći i dodacima na plaći, a stavkom 2. Zakona propisano je da se umjesto navođenja podatka o osnovnoj plaći i dodacima na plaći može uputi na odgovarajući zakon, drugi propis, kolektivni ugovor ili pravilnik o radu koji uređuje ta pitanja. Navedeno je tuženik i učinio i time je ispoštovao sve odredbe zakona i podzakonskih akata. Kao što je tuženik naveo jasno je propisano što čini osnovnu plaću radnika, a što njezine dodatke. Tužiteljici su plaćeni svi dodaci koji joj pripadaju na osnovnu plaću. Također, tuženik napominje kako je 05. svibnja 2020.g. zaključen Dodatak III. Kolektivnom Ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 56/20) koji se primjenjuje od 01. travnja 2020.g., sukladno kojemu tuženik i postupa. Isto tako analogno svemu gore navedenom tužitelj pogrešno navodi da mu je pogrešno obračunata naknada plaće. Evidentno tužiteljica miješa pojam osnovne plaće i prekovremenog rada. Stoga je nejasno na temelju čega tužiteljica zasniva svoja potraživanja. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva iz razloga što tužiteljica samo paušalno navodi visinu istoga bez specifikacije po mjesecima te analogno tome osporava i tijek zateznih kamata. Slijedom svega navedenog predlaže naslovnom sudu odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog u cijelosti.

3.U dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvidom u presude sudova RH, pravno mišljenje, te je proveden dokaz knjigovodstvenim vještačenjem po vještakinji Petri Blašković iz Zagreba.

4.Među strankama je nesporno da je tužitelj djelatnik tuženika na radnom mjestu medicinske sestre.

5.Među strankama je sporan pravni osnov, pasivna legitimacija i visina tužbenog zahtjeva.

6.Budući da iz provedenog dokaznog postupka je utvrđeno kako je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre te mu je rad organiziran na način da učestalo radi prekovremeno, tužitelj je jedino od svog poslodavca, ovdje tuženika, ovlaštena potraživati isplatu razlike manje isplaćene plaće.

7.Odredbama ZR-a uređeno je pravo na plaću i pravo na povećanu plaću pa je čl. 86 ZR-a (NN 149/09) propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je Zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Identičan sadržaj ima i odredba čl. 94 ZR-a iz NN 93/14. Međutim navedenim zakonom se ne konkretizira iznos plaće kao niti iznos povećane plaće.

8.Jedan od zakon kojima se ista konkretizira je Zakon o plaćama u javnim službama ( NN27/1 i 39/09) i Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, te TKU za službenike i namještenike u javnim službama, te granski ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja- KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( NN 143/13 i 96/15, 29/18). Primjena KU uređena je općim odredbama KU kojima se uređuju prava i obveze iz rada i s osnove rada radnika u zdravstvenim ustanovama čiji su osnivači Republika Hrvatska ili županija odnosno grad i ako obavljaju zdravstvenu djelatnost u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti na temelju sklopljenog ugovora s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje kao i radnika Zavoda. Odredbama KU prava i obveze radnika u zdravstvu i zdravstvenom osiguranju čine jedan jedinstven sustav pa se odredbe KU na radnike u zdravstvu primjenjuju neposredno i obvezno, osim ako pojedina pitanja nisu uređena nekim drugim propisom koji je za radnika povoljniji.

9. Odredbom čl.9 st.3 ZR-a propisan je primjena za radnike najpovoljnijeg prava ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

10. Odredbom čl. 82. ZR-a propisana je obveza poslodavca da radniku ne smije isplatiti plaću u manjoj svoti od svote određene kolektivnim ugovorom ako ga obvezuje kolektivni ugovor.

11. Odredbom čl. 85. ZR-a kod isplate plaće, naknade plaće ili otpremnine propisana je obveza poslodavca da radniku dostavi obračun iz kojeg je vidljiv način na koji su te svote utvrđene. Prema odredbi čl. 4 Zakon o plaćama u javnim službama plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0 5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Tu se radi u osnovnoj plaći, plaći za redovan rad.

12. Čl. 2. Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama određeni su koeficijenti za pojedina radna mjesta u zdravstvenim ustanovama te oni obuhvaćaju stručnu spremu znanstveni stupanj za određivanje koeficijenta pojedinog radnog mjesta, te veličinu ustanove kao kriterij.

13.Odredbom čl. 47 KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz NN 143/13 propisno je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Osim toga je ovom odredbom propisano da su dodaci na osnovnu plaću: dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Isti KU je bio zaključen na vrijeme od 4 godine.

14. Odredbom čl. 51 citiranog KU-a propisano je uvećanje osnovne plaće za zaposlene u zdravstvenoj djelatnosti i zdravstvenom osiguranju (na jednak način uređuju i odredbe TKU) i na način da se osnovna plaća uvećava, i to: – za rad noću 40%; – za rad subotom 25%; – za rad nedjeljom 35%; – za prekovremeni rad 50%; – za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Dodatci na plaću koji se odnose na rad noću, rad subotom, rad nedjeljom, prekovremeni rad i rad u drugoj smjeni međusobno se ne isključuju.

15.Odredba čl. 57. KU 143/13 navodi u stavku. 1. da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripadati pravo na dodatak na plaću. st. 2. se određuje da se osnovana plaća uvećava radnicima prema popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo, dok st. 3 se propisuje da se dodaci iz ovog članka ne mogu kumulirati. Dodatkom I. KU 96/15 koji je na snazi od 1. listopada 2015. propisano je u članku 59a da iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja, ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. odnosno nakon 1. rujna 2019. u omjeru 8% od osnovne plaće;

16. Odredbe članka 36. stavak 2. KU 143/13 propisano je da radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora se isplaćuje naknada plaće u visini kao da radi u redovnom radnom vremenu. St. 2. propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji je dežuran ili pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu prethodna 3 mjeseca, ako je to za njega povoljnije

17. Iz pismenog nalaza i mišljenja Centra za financijska vještačenja d.o.o. sačinjenog po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i poreze Petre Blašković, dipl.oecc. iz Zagreba na koje stranke nisu imale primjedbi vezano za metodologiju obračuna naknade plaće, proizlazi kako je tužitelj u razdoblju od 01. prosinca 2020. bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre te je Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću i detaljno propisano na koji način se izračunava osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću te da se dodaci međusobno ne isključuju.

18.U nalazu i mišljenju stalni sudski vještak je pregledom obračunskih lista plaća tabelarnom pregledu prikazao obračunate prekovremene sate, neobračunato uvećanje po osnovi posebnih uvjeta rada i po osnovi odgovornost za život i zdravlje ljudi, i neisplaćene bruto iznose za vrijeme godišnjeg odmora kao i isplaćena predmetna uvećanja na prekovremene sate za razdoblje od 01. prosinca 2020. do 31. srpnja 2024.

19.Na temelju pregledane dokumentacije i utvrđenjima i izračunima iz nalaza stalni sudski vještak je naveo kako tužitelju nisu za sve odrađene sate isplaćeni dodaci za posebne uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje ljudi, a koji dodaci nisu isplaćeni za efektivno odrađene sate.

20.Stalni sudski vještak je naveo kako je iz navedene dokumentacije razvidno da su tužitelju evidentirani i obračunati prekovremeni sati na način da je uzeta u obzir vrijednost osnovnog sata i vrijednost dodatka za prekovremeni rad (50%), ali ne i dodaci koji su predmet tužbenog zahtjeva.

21.U nalazu i mišljenju stalni sudski vještak je naveo kako je visina potraživanja tužitelja izračunata pod pretpostavkom da mu je za vrijeme prekovremenog rada pripadaju:

-dodatak za posebne uvjete rada,

- dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi,

koje dodatke tuženik nije obračunao na dostavljenim platnim listama.

22.Izračun svakog posebnog dodatka izvršen je na mjesečnoj osnovi, a polazište za izračun je vrijednost osnovne plaće koja je utvrđivanja svaki mjesec za svaki sat rada i broj prekovremenih sati. Stalni sudski vještak je također naveo da je visina pojedinog dodatka za jedan prekovremeni sat tužitelju jednaka propisanom postotku svakog dodatka obračunatog na vrijednost osnovne plaće za sat rada. Na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije stalni sudski vještak je utvrdio da tužitelju nije obračunavan dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na sve efektivno odrađene sate rada.

23.Stoga stalni sudski vještak navodi kako pod pretpostavkom da tužitelju za sate prekovremenog rada pripadaju navedeni dodaci:

- dodatak za posebne uvjete rada iznosi 43,25 EUR,

- dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iznosi 15,04 EUR,

-manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad iznosi 42,23 EUR,

- potraživanje po osnovu prekovremenog rada iznosi 404,38 eura slijedom čega visina potraživanja tužitelja iznosi ukupno 504,90 EUR.

24.Upravo iz razloga što je zbog neobračunavanja i neisplaćivanja dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost, u cijelom spornom razdoblju na sate rada koje je tužitelj odradio u prekovremenom radu, tužitelju je bila isplaćivana manja plaća, to posljedično tome tužitelju osnovano pripada razlika plaće i razlika plaće s osnove naknade za godišnji odmor, i to u iznosima utvrđenima od strane vještaka financijske struke.

25.Obzirom da visina tužbenog zahtjeva proizlazi iz pismenog nalaza i mišljenja Centra za financijska vještačenja d.o.o. sačinjenog po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i poreze Petri Blašković, dipl. oecc. iz Zagreba na koje stranke nisu imale primjedbi koje bi se ticale metodologije obračuna i utvrđene visine ovaj sud tužitelju na ime neisplaćenih dodatak na plaću u razdoblju od 01. prosinca 2020. do 31. srpnja 2024. dosudio bruto iznos od 504,90 Eur koliko je tužitelj i zatražio.

25. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka ovaj sud drži kako je tužbeni zahtjev tužitelja konačno preciziran u pismenom podnesku od 16. prosinca 2024. osnovan.

26. Na dosuđeni iznos ovaj sud je tužitelju dosudio i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbi čl. 277. ZOO-a u visini propisanoj važećom Uredbom o visini stope zatezne kamate te odredbi čl. 26. i 29. ZOO-a, počev od nespornog dospijeća pa do isplate.

27. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točci I. izreke presude.

28. Nadalje, sukladno odredbama iz čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (''Narodne novine'' broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13 – u daljnjem tekstu: ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. ZPD–a ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Sukladno odredbama iz čl. 45. st. 4. i 5. ZPD–a te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (''Narodne novine'' broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13 – u daljnjem tekstu: Pravilnik o porezu) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se od tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka po osnovi nesamostalnog rada iz čl. 14. ZPD–a te čl. 11., 12. i 15. Pravilnika o porezu, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima, a prema čl. 16. ZPD–a i čl. 18. Pravilnika o porezu te za neoporezivi dio dohotka – osobni odbitak iz članka 36. st. 1. i 2. ZPD–a. Budući da prema navedenim odredbama ZPD– a i Pravilnika o porezu porez na dohodak i prirez na dohodak, a koji čine sastavne dijelove bruto plaće uz neto plaću i doprinose, dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, slijedom čega je uslijedila odluka kao pod točkom I. izreke.

29. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 155. ZPP-a, te je sud odlučio da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Tarifa. Sud je priznao tužitelju zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe 100,00 Eura, sukladno tbr. 7.t.1. Tarife, u vezi s tbr. 50. Tarife, za sastav podneska od 18.9.2023.,19.4.2024.,16.12.2024., u iznosu od 3x100,00 Eura, sukladno tbr. 8.t.1. Tarife, u vezi s tbr. 50, za zastupanje na održanom ročištu od 19.4.2024.,17.12.2024. u iznosu od 2x100,00 Eura, sukladno tbr. 9.t.1. Tarife, u vezi s tbr. 50., ročište za objavu presude u iznos u od 50,00 Eura sukladno Tbr.9. toč.3. Tarife, zajedno s 25 % PDV-a u ukupnom iznosu od 812,50 Eura i trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 219,00 Eura, obzirom da je isto bilo nužno za vođenje ovog postupka slijedom čega je tužitelju dosuđen ukupan trošak u iznosu od 1.031,50 Eura. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana.

30.Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi članka 3. ZID ZOO-a (NN 78/15). Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13 i 93/14).

31. Stoga je odlučeno kao u točci II. izreke presude.

Rijeka, 31. siječnja 2025.

S U D A C :

Majda Felker

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno ovome sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

-pun. tužitelj

-tuženik

Po pravomoćnosti: Porezna uprava