Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-87/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u pravnoj stvari tužitelja KR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćnicima Željku Lubini i Jeleni Mandarić, odvjetnicima iz Splita, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-506/2024 od 22. kolovoza 2024. godine, dana 31. siječnja 2025. godine,
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-506/2024 od 22. kolovoza 2024. godine.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka po žalbi.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je predmetna tužba.
2. Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnosi tužitelj, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijano rješenje ukine, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj u ovom predmetu podnio tužbu radi naknade štete, a da se prije podnošenja tužbe nije obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu (utvrđuje da tužitelj to nije niti trebao učiniti), niti je u skladu s odredbom članka 477. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, u nastavku teksta: ZKP/97), u vezi s odredbom članka 476. stavak 1. tog Zakona, prije podnošenja tužbe podnio zahtjev za postizanje nagodbe nadležnom Ministarstvu pravosuđa i uprave, pa pozivom i na odredbu članka 186.a stavak 1., 5. i 6. ZPP-a, te odredbu članka 573. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, u nastavku teksta: ZKP/08), odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.
6. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da donošenjem pobijane odluke nije počinjena neka od tih povreda.
7. Isto tako, nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer pobijano rješenje nema postupovnih nedostataka na koje ukazuje žalba, te se u svemu može ispitati.
8. Neosnovano tužitelj upire i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 186.a stavak 7. ZPP-a, jer prvostupanjski sud nije pogrešno primijenio potonju odredbu ZPP-a, niti je počinjena bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 14. ZPP-a, budući bi se o toj povredi moglo raditi jedino kada prije podnošenja tužbe ne bi bio proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili drukčijeg ostvarivanja prava, zbog čega je tužbu trebalo odbaciti, a upravo tužitelj tvrdi da je prije podnošenja tužbe proveo postupak mirnog ostvarivanja prava radi čijeg ostvarenja je podnio tužbu.
9. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tužitelj s obzirom na činjenične navode tužbe iz kojih proizlazi da isti u ovom postupku potražuje od tuženika naknadu štete zbog protupravnog lišenja slobode trebao dokazati da se prije podnošenja tužbe obratio sa svojim zahtjevom Ministarstvu pravosuđa (danas Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije), jer takva obveza podnošenja zahtjeva radi postignuća nagodbe o postojanju štete te vrsti i visini naknade proizlazi iz odredbe članka 477. stavak 2. ZKP/97, u vezi s odredbom članka 573. ZKP/08, pa s obzirom na to tužitelj nije bio dužan podnijeti zahtjev za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu, u smislu odredbe članka 186.a stavak 7. ZPP-a.
10. Isto tako, pravilno je i utvrđenje prvostupanjskog suda da se tužitelj kao oštećenik nije prije podnošenja predmetne tužbe za naknadu štete obratio Ministarstvu pravosuđa sa zahtjevom radi postignuća nagodbe o postojanju štete te vrsti i visini naknade, u skladu s odredbom članka 477. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, u nastavku teksta: ZKP/97), u vezi s odredbom članka 476. stavak 1. tog Zakona, pa je pravilno odlučeno na opisani način.
10.1. U vezi toga na žalbene navode tužitelja koji se poziva na sadržaj spisa Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije broj UP/I-702-03/20-01/52 valja odgovoriti da isti u tužbi nije naveo razloge zbog kojih je u nemogućnosti priložiti u spis dokaz da je postupio na način propisan odredbom članka 477. stavak 2. ZKP/97, pa da bi slijedom toga sud prvog stupnja bio u obvezi zatražiti prilaganje naznačenog upravnog spisa radi utvrđenja gore navedenih okolnosti.
11. Stoga je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a.
12. Budući da tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova tog postupka.
U Rijeci, 31. siječnja 2025. godine.
S U D A C :
Alen Perhat
