REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-698/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja UŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Poldan, Gatara, Vižintin, Komorski, U, BŽ, [adresa], protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi zastare prava na naplatu duga doprinosa, 31. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/23- 01/185, URBROJ: 513-04-24-2 od 26. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanom odlukom tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-416-02/23-06/28, URBROJ: 513-07-08/23-02 od 24. listopada 2023., kojim je djelomično usvojen zahtjev tužitelja te je (u tč. II. izreke) utvrđeno da je nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga pok. ČŽ (pobliže opisanog u podtč. 1., 2., 3., 4.) u ukupnom iznosu 555,84 €/4.187,98 kn, dok je tč. III. izreke odbijen zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu glavnice poreznog duga po osnovi doprinosa (za mirovinsko osiguranje, zdravstveno osiguranje, zaštitu zdravlja na radu), koji je dan 1. siječnja 2023. iznosio 25.063,19 €/188.838,61 kn.

2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povreda pravila postupka. U tužbi, u bitnome, navodi da je pogrešno utvrđenje poreznih tijela da je tijek zastare prekidan opomenama od 27. ožujka 2006. i 14. travnja 2010. budući da: (1) opomena nije radnja koja bi, u smislu odredbe čl. 95. Općeg poreznog zakona (NN br. 147/08 – 115/16) mogla prekinuti tijek zastara (a što potvrđuje i sudska praksa; presuda Županijskog suda u Varaždinu, posl. br. Gž- 1661/08); (2) ne postoji dokaz da je porezni obveznik uredno zaprimio te opomene. Slijedom navedenog, tužitelj drži da je do dana zasnivanja založnog prava (28. travnja 2014.) nastupila relativna zastara prava na naplatu svih doprinosa dospjelih prije 28. srpnja 2011. Osim toga, nastupila je sve doprinose koji su dospjeli prije 01. siječnja 2008. godine nastupila apsolutna zastara prije upisa založnog prava u zemljišne knjige rješenjem od dana 28. srpnja 2014. godine, za razdoblje 2007. –2013. godine nastupila je apsolutna zastara prava na naplatu dok je za preostalo razdoblje nastupila relativna zastara, temeljem Općeg poreznog zakona čl. 94., 95. i 96.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz dokumentacije spisa upravnog postupka proizlazi da je tužitelj 17. ožujka 2023. podnio zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu duga doprinosa svog pravnog prednika pok. ČŽ, da se radi o dugu doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje te doprinosa za zaštitu na radu utvrđen rješenjima Porezne uprave za razdoblje od 2004. – 2013.; da je zastara prava na naplatu tog duga prekidana u dva navrata i to opomenama Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Rijeka, KLASA: 415-01/2006-002/02322, URBROJ: 513-007-08-08/2006-01 od 27. ožujka 2006 i KLASA: 415-01/2010- 002/03964, URBROJ: 513-007-08-08/2010-01 od 14. travnja 2010; da je rješenjem o osiguranju Općinskog suda u Rijeci, posl. br. Ovr-870/2014 od 28. srpnja 2014. određena mjera osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini poreznog dužnika (pok. ČŽ) upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] .

8. U odnosu na primjenu materijalnog prava mjerodavnog za rješavanje ove upravne stvari valja navesti da je pitanje zastare prava na naplatu predmetnog duga doprinosa regulirano odredbama Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja (NN br. 147/02, 175/03, 177/04, dalje: Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja), zatim, odredbama Zakona o doprinosima (NN br. 84/08, 152/08, 94/08, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14, 115/16; dalje: Zakon o doprinosima), te odredbama Općeg poreznog zakona (NN br. 127/00, 86/01, 150/02; dalje: OPZ/00), Općeg poreznog zakona (NN br. 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15, 44/16; dalje: OPZ/08) i Općeg poreznog zakona (NN br.115/16, 106/18; dalje: OPZ/16).

9. U čl. 82. Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja propisano je da pravo na obračunavanje doprinosa, pokretanje prekršajnog postupka, naplatu doprinosa, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, te pravo obveznika na povrat doprinosa plaćenih bez pravne osnove i više uplaćenog iznosa doprinosa, kamata, troškova ovrhe i novčane kazne zastarijeva istekom pet godina od dana kada je zastara počela teći (st. 1.). Zastara prava na naplatu doprinosa, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni počinje teći nakon isteka kalendarske godine u kojoj je obveznik sam obračunao obvezu ili u kojoj je tijelo nadležno za obračunavanje doprinosa utvrdilo obvezu, kamate, troškove ovrhe i novčanu kaznu (st. 2. tč. 3.). Tijek zastare prekida se svakom službenom radnjom tijela nadležnog za obračunavanje i naplatu doprinosa usmjerenom na obračunavanje ili naplatu doprinosa, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, koja je dostavljena na znanje obvezniku doprinosa, nakon čega zastara počinje ponovo teći (st. 4. i 5.).

10. Prema odredbi čl. 229. Zakona o doprinosima pravo na obračun obveze doprinosa i kamata te na pokretanje prekršajnog postupka i na naplatu doprinosa, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, kao i pravo obveznika na povrat više plaćenih doprinosa, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni zastarijeva za pet godina, računajući od dana kada je zastara prvi put počela teći.

11. Sukladno čl. 230. Zakona o doprinosima apsolutni rok zastare prava na obračun obveze doprinosa i kamata te na pokretanje prekršajnog postupka i na naplatu doprinosa, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, kao i zastare prava obveznika na povrat više plaćenih doprinosa, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni nastupa za deset godina, računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći.

12. U čl. 233. st. 1. Zakona o doprinosima propisano je da postupak utvrđivanja zastare provodi Porezna uprava na način propisan OPZ-om za postupak kojim se utvrđuje porezna zastara, ako tim Zakonom nije drugačije uređeno.

13. Odredbom čl. 21. Zakona i izmjenama i dopunama Zakon o doprinosima (NN br. 115/16; dalje ZIDZD), a koji propis je na snazi od 1. siječnja 2017., izmijenjen je čl. 229. Zakona o doprinosima te je propisano da se na postupke utvrđivanja zastare prava na utvrđivanje doprinosa i prava na naplatu doprinosa koji nisu uređeni odredbama ovoga Zakona primjenjuju odredbe OPZ-a/16.

14. Čl. 30. ZIDZD-a propisano je da će se postupci utvrđivanja zastare započeti po zahtjevu obveznika doprinosa, a prema odredbama Zakona o doprinosima dovršit će se sukladno odredbama toga propisa, osim ako su odredbe ovoga ZIDZD-a i odredbe OPZ-a/16 povoljnije za obveznika doprinosa.

15. Odredbom čl. 94. st. 6. OPZ-a/08 propisano je da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate i troškove ovrhe, dok je st. 10. propisano da se, kad protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Međutim, zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari (isto je propisano i u čl. 109. st. 10. Općeg poreznog zakona, NN br. 115/16, 106/18,121/19, 32/20, 42/20; koji je bio na snazi u vrijeme donošenja osporavanog prvostupanjskog rješenja).

16. Odredbom čl. 95. st. 1. OPZ-a/08 propisano je da se tijek zastare prava na utvrđivanje, odnosno prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe prekida svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku. St. 3. istog članka OPZ-a propisano je da nakon poduzetih radnji iz st. 1. zastarni rok počinje ponovno teći.

17. Analizirajući ukupnost činjenica utvrđenih iz dokumentacije spisa predmeta upravnog postupka te podvodeći iste pod kontekst prethodno citiranih zakonskih normi, ovaj Sud nalazi da prigovorima tužitelja nije dovedena u sumnju zakonitost upravnih akata koji se pobijaju u ovome sporu.

18. Prvenstveno, ovaj Sud želi naglasiti da opomena u smislu odredbe čl. 82. st. 4. Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja i čl. 95. st. 1. OPZ-a/08, suprotno tumačenju tužitelja, ima značaj službene radnje usmjerene na naplatu poreza te se stoga istom prekida tijek relativne zastare.

19. Pouzdajući se u točnost evidencija Porezne uprave, ocjena je ovog Suda da tužitelj netemeljno tvrdi da ne postoji dokaz da je porezni obveznik (pok. ČŽ) primio predmetne opomene, a posljedično čemu se utvrđuje da do dana donošenja rješenja o osiguranju (28. srpnja 2014.) nije nastupila niti relativna niti apsolutna zastara prava na naplatu doprinosa.

20. Nadalje, budući da je glavnica predmetnog poreznog duga po osnovi doprinosa osigurana založnim pravom na nekretnini poreznog dužnika (sada u vlasništvu tužitelja), Sud nalazi da je pravilno osporavanim rješenjima utvrđeno da nema osnova za otpis duga zbog nastupa zastare. Naime, u smislu odredbi ranije citiranih odredbi OPZ-a/08 i OPZ/16, kada se radi o dugu koji je osiguran založnim pravom na nekretninama poreznog dužnika u upravno-sudskoj praksi zauzet je stav da se nakon donošenja odluke o osiguranju založnim pravom na nekretnini više ne može s uspjehom isticati prigovor nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga po osnovi glavnice niti u tom slučaju postoji osnova za otpis toga duga zbog zastare jer porezno tijelo taj dug može naplatiti i ako je proteklo vrijeme zastare, ali samo iz osigurane stvari, ne i iz druge imovine poreznog dužnika. Ovakvo shvaćanje zauzeo je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u zaključku donesenom na sjednici Financijskog, radnopravnog i imovinskog odjela toga Suda poslovni broj 6 Su-421/2014-2 od 5. rujna 2014.

21. Slijedom ovako izloženog stanja stvari, utvrđuje se da osporavanim upravnim aktima nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, temeljem odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u tč. I. izreke.

22. Odluka o troškovima spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS- a.

U Rijeci 31. siječnja 2025.

Sudac

Vedran Juričić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Poldan, Gatara, Vižintin, Komorski, U, BŽ, [adresa]

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5