Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: P-440/2022-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu po sutkinji toga suda Jadranki Orlović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CŽ, OIB: Sveti Đurđ, Lj. Gaja 12, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jasmini Tot Solina, odvjetnici u Varaždinu, protiv tuženika OŽ, Sesvete [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon provedene glavne rasprave zaključene 20. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i odsutnosti tuženika, 31. siječnja 2025. kao dana donošenja i objave presude, javno je objavio i
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj CŽ, OIB: Sveti Đurđ, Lj. Gaja 12, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik kombajna marke FAHR, broj šasije [broj šasije], godina proizvodnje 1977. godine, država proizvođača Republika Njemačka, što je tuženi OŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan priznati u roku od 15 dana, jer će u protivnom dokaz o vlasništvu zamijeniti ova odluka.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva vozila. U tužbi navodi da je vlasnik vozila marke FAHR, broj šasije [broj šasije], godina proizvodnje 1977. godine, država proizvođača Republika Njemačka, a koja je neregistrirana više od 10 godina pa nije u posjedu knjižice vozila, kao ni prometne knjižice. Naime, tužitelj je predmetnu traktorsku prikolicu kupio neregistriranu od tuženika temeljem usmenog ugovora o kupoprodaji, ali mu tuženik tužitelju nije bio u mogućnosti predati knjižicu vozila i prometnu dozvolu budući ih je izgubio te je od vremena sklapanja ugovora o kupoprodaji tužitelj u nesmetanom i samostalnom posjedu predmetne traktorske prikolice. S obzirom na navedeno nedvojbeno proizlazi da je tužitelj s tuženikom kao svojim prednikom, neposredni posjednik navedenog priključnog vozila više od 10 godina. Kako postoji zakonska obveza da se prikolica registrira i obavlja godišnji tehnički pregled, to tužitelj ima pravni interes da se utvrdi da je vlasnik predmetnog priključnog vozila, a s obzirom da mu tuženik kao prijašnji vlasnik nije u mogućnosti predati prometnu dozvolu budući nije u posjedu iste prema saznanju tužitelja, te bi utvrđenjem vlasništva tužitelj mogao ishoditi prometnu dozvolu i registraciju istog. Slijedom navedenog predlaže da sud po provedenom postupku usvoji postavljeni tužbeni zahtjev i to kako je izmijenjen na ročištu održanom 28. studenoga 2024. na način da je naznečeno da je riječ o kombajnu s podacima iz tužbe, a ne traktroskoj prikolici.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu danom na ročištu održanom 28. studenoga 2024. navodi da priznaje tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. U dokaznom postupku pročitane su isprave u spisu predmeta: podaci o vozilu ( str. 5 spisa), dopis Policijske uprave varaždinske od 13.12.2024. (str. 24 spisa) te su saslušane i stranke u svrhu dokazivanja.
4. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio:
- čitanjem dopisa Policijske uprave Varaždinske PP Ludbreg sud je utvrdio da se vozilo koje je predmet ovog postupka ne nalazi u službenim evidencijama MUP-a.
- na temelju iskaza parničnih stranaka da je tužitelj prije 3 godine od tuženika kupio predmetni kombajn za iznos od 20.000,00 HRK, da je to vozilo kupio pokojni otac tuženika u Slavoniji koji mu ga je darovao prije svoje smrti te ga je nakon toga tuženik imao u svom posjedu duže od deset godina sve do prodaje tužitelju, da nisu sastavili pisani ugovor, da je tužitelj u posjed vozila došao nakon plaćanja tuženiku ugovorenog iznosa, da tuženik nije imao dokumentaciju za navedeno vozilo, jer se negdje zagubila, zbog čega se vozilo ne može registrirati te da tužitelju nikada nitko nije isticao nikakve primjedbe u vezi s tim vozilom niti prigovarao da mu nije vlasnik.
5. Sud je iskaze stranaka koje su iskazivale suglasno, sigurno i uvjerljivo a njihove navode potvrđuje i činjenica da navedeno vozilo nije evidentirano u službenim evidencijama MUP-a, prihvatio kao vjerodostojne.
6. Na temelju tako provedenih dokaza, ocjenjujući ih sve zajedno i svakog posebno, a to u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja i to onaj konačni kako je postavljen na ročištu održanom 28. studenoga 2024. u cijelosti osnovan.
. Prema čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, u daljnjem tekstu ZV) vlasništvo se može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. Prema čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a prema st. 3. tog članka samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.
8. Sud na temelju provedenih dokaza utvrdio da je prednik tuženika, otac tuženika predmetno vozilo stekao na temelju pravnog posla, kupoprodaje koji ga je potom držao u svom mirnom i nesmetanom posjedu duže od 10 godina te ga je prije smrti darovao tuženiku od kojeg ga je tužitelj kupio prije tri godine te ga nakon toga također držao u svom mirnom i nesmetanom posjedu. S obzirom na to da su tužitelj, a prije toga tuženik i njegov prednik to vozilo imali u istinitom i zakonitom posjedu duže od deset godina, sud je na osnovu svega toga zaključio da je tužitelj stekao vlasništvo tog vozila na zakonit način, a slijedom čega je i na njega prešlo vlasništvo istog na temelju čl. 115 st. 1. ZV-a., a i čl. 159. st. 2. tog zakona. Stoga je sud tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim i o istom odlučio kao u izreci ove presude.
9. O troškovima postupka sud nije odlučivao budući da parnične stranke nisu postavile zahtjev za naknadu parničnog troška.
U Varaždinu 31. siječnja 2025.
Sutkinja
Jadranka Orlović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi u pisanoj formi u tri primjerka, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.
Rokovi za žalbu iz stavka 1. ovoga članka ne teku od 1. do 15. kolovoza (Čl. 348.st.4. ZPP-a).
Dostaviti:
1/ Tužitelju po punomoćnici Jasmini Tot Solina, odvjetnici u Varaždinu 2/ Tuženiku UŽ, [adresa]
