Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž-1014/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Melite Novoselac, kao predsjednika vijeća, Jelene Bušić, kao suca izvjestitelja i Svjetlane Tolj, kao člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice – protutužene AD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužitelja – protutuženika ĆD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III. tužiteljice – protutužene ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i IV. tužiteljice – protutužene ŽD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Danijela Božić, odvjetnica u Zagrebu, protiv I. tuženice – protutužiteljice ČD, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženika – protutužitelja JD, OIB: [osobni identifikacijski broj],oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Ivici Barbiru, odvjetniku u Zagrebu, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, rješavajući žalbu I. tuženice – protutužiteljice ČD i II. tuženika – protutužitelja JD protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-1535/2019-76 od 12. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 31. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Žalba I. tuženice – protutužiteljice ČD i II. tuženika – protutužitelja JD odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana te se presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-1535/2019-76 od 12. travnja 2023.:

a) potvrđuje u pobijanim točkama III. i V. izreke presude;

b) ukida u pobijanim točkama I., II. i VI. izreke presude i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu I. tuženice – protutužiteljice ČD i II. tuženika – protutužitelja JD za naknadom troškova žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici svaki u 1/10, a tuženici svaki u 3/10 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška], broj k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zemljišnoknjižni odjel [adresa], u naravi oranica, gospodarska zgrada, dvorište i stambena zgrada, [adresa] ukupne površine 2192 m2.

II Razvrgava se suvlasnička zajednica tužitelja i tuženika na nekretnini upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška], broj k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zemljišnoknjižni odjel [adresa], u naravi oranica, gospodarska zgrada, dvorište i stambena zgrada, [adresa] ukupne površine 2192 m[2] i to civilnom diobom,prodajom nekretnine na javnoj dražbi u ovršnom postupku, te podjelom postignute kupoprodajne cijene tužiteljima svakomu 1/10 dijela i tuženicima svakom u 3/10 dijela.

III Odbija se protutužbeni zahtjev tuženih-protutužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da su tuženi-protutužitelji građenjem i dogradnjom stekli pravo suvlasništva na 1/10 dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zemljišnoknjižni odjel Dugo Selo, Općinskog suda u Sesvetama, u naravi dvorište, oranica, gospodarska zgrada, stambena zgrada, [adresa] ukupne površine 2192 m[2] slijedom čega su tuženi-protutužitelji ovlašteni temeljem ove presude, a nakon njene pravomoćnosti, zatražiti i ishoditi uknjižbu prava suvlasništva za 1/10 dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zemljišnoknjižni odjel [adresa], Općinskog suda u Sesvetama, u naravi dvorište, oranica, gospodarska zgrada, stambena zgrada, [adresa] ukupne površine 2192 m2, upisom tog prava na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava sa imena tužitelja-protutuženika."

IV Dužni su tužitelji –protutuženi na ime izvedenih radova isplatiti tuženima- protutužiteljima iznos od 2.471,67 EUR/18.622,79 HRK[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. lipnja 2020. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

V Odbijaju se tuženi-protutužitelji s dijelom protutužbenog zahtjeva da im tužitelji-protutuženi na ime izvedenih radova isplate iznos od 4.164,47 EUR/31.377,21 HRK[1] kao neosnovanim.

VI Nalaže se tuženima-protutužiteljima nadoknaditi tužiteljima-protutuženima troškove parničnog postupka u iznosu od 6.298,31 EUR/47.454,61 HRK[1] sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. travnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu izjavili su I. tuženica – protutužiteljica ČD i II. tuženik – protutužitelj JD (dalje u tekstu: tuženici) pobijajući je u točkama I., II., III., V. I VI. izreke zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP). U žalbi ukazuju na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i 12. ZPP-a. Predlažu da se presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu preinači, te odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da se preinači i odredi geometrijska ili dioba isplatom uz naknadu tuženicima troškova parničnog postupka kao i troškova žalbenog postupka, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelji – protutuženici (dalje u tekstu: tužitelji) u cijelosti su se protivili žalbenim navodima tuženika kao neosnovanim.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja, postupak koji joj je prethodio, žalbene navode tuženika i navode tužitelja iz odgovora na žalbu, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za razvrgnućem suvlasničke zajednice na nekretnini upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] i to civilnom diobom, prodajom nekretnine na javnoj dražbi i podjelom postignute kupovnine sukladno suvlasničkim omjerima stranaka na istoj nekretnini, a na koji postupak su tužitelji upućeni rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-386/18-8 od 29. siječnja 2019. nakon što su u tom postupku tuženici osporili suvlasničke omjere.

6.1. Nadalje, predmet postupka je i protutužbeni zahtjev tuženika usmjeren na utvrđenje da su građenjem i dogradnjom stekli pravo suvlasništva u daljnjih 1/10 dijela na predmetnoj nekretnini, kao i eventualni zahtjev za isplatom iznosa od 50.000,00 kuna na ime izvedenih radova na predmetnoj nekretnini.

7. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđene su slijedeće odlučne činjenice:

- da su tužitelji upisani na nekretnini koja je predmet postupka u suvlasničkim omjerima svatko od 1/10 dijela, a tuženici svatko u 3/10 dijela;

- da su tuženici predmetni suvlasnički udio stekli na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenim sa ocem tužitelja;

- da je prilikom očevida na terenu utvrđeno da se na predmetnoj nekretnini nalaze dvije kuće i to jedna kuća u prednjem dijelu dvorišta uz cestu, dok se u stražnjem dijelu dvorišta nalazi dvorišna kuća;

- da je nalazom i mišljenjem vještaka građevinske struke utvrđeno da vrijednost cjelokupne nekretnine iznosi 167.230,74 EUR;

- da s obzirom na suvlasničke omjere stranaka nije moguća fizička dioba;

- da su tuženici tijekom života prednika tužitelja, a i naknadno vršili određene radove na dvorišnoj kući;

- da je provođenjem građevinskog vještačenja utvrđeno da radovi koje su tuženici izvodili a koji su nužni za održavanje predmetne nekretnine i oni koji povećavaju vrijednost predmetne nekretnine iznose sveukupno 46.556,98 kuna;

- da je provođenjem testa razmjernosti s obzirom na istaknuti prigovor tuženika o pravu na dom sukladno čl. 8. Konvencije za zaštitu temeljnih ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine”, Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10., u daljnjem tekstu: Konvencija) utvrđeno da u konkretnom slučaju vaganjem interesa tužitelja i interesa tuženika, preteže interes tužitelja na razvrgnuće predmetne suvlasničke zajednice jer se ne može razumno očekivati da će se prilike na strani tuženika u dogledno vrijeme promijeniti na način da pravo na razvrgnuće ne bi bilo na štetu tuženika kao drugih suvlasnika.

8. Slijedom svega naprijed navedenog sud prvog stupnja u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev tužitelja i pobijanom presudom utvrđuje da su tužitelji suvlasnici svatko u 1/10 dijela, a tuženici svatko u 3/10 dijela na predmetnoj nekretnini (točka I. izreke) i razvrgava istu suvlasničku zajednicu civilnom diobom (točka II. izreke).

8.1. Nadalje, odlučujući o protutužbenom zahtjevu tuženika odbija glavni protutužbeni zahtjev koji je usmjeren na utvrđenje prava vlasništva u daljnjih 1/10 dijela na temelju gradnje i adaptacije (točka III. izreke) dok djelomično usvaja eventualno postavljeni protutužbeni zahtjev te obvezuje tužitelje da tuženicima na ime izvedenih radova isplate iznos od 2.471,67 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 29. lipnja 2020. (točka IV. izreke), dok s preostalim dijelom protutužbenog zahtjeva za isplatom u iznosu od 4.164,47 EUR odbija tuženike (točka V. izreke).

9. Pravilno je sud prvog stupnja primjenom odredbe čl. 156. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine” broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09.,153/09., 143/12. i 152/14., 81/15. i 94/17. u daljnjem tekstu: ZV) te primjenom odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., 114/22. 156/22., u daljnjem tekstu: ZOO) odlučio o protutužbenom zahtjevu tuženika.

9.1. Naime, iako tuženici žalbom pobijaju i točke III. i V. pobijane presude kojima je odbijen glavni protutužbeni zahtjev, te djelomično odbijen eventualni protutužbeni zahtjev, iz sadržaja žalbe vidljivo je da u odnosu na taj dio pobijane presude ne iznose nikakve konkretne žalbene razloge.

10. S obzirom na navedeno, ispitujući u tom dijelu presudu suda prvog stupnja te vodeći o pravilnoj primjeni materijalnog prava, utvrđeno je da je u tom dijelu pobijana presuda pravilna i zakonita.

11. Tako je pravilno sud prvog stupnja pozivom na odredbu čl. 156. st. 1. ZV-a odbio glavni protutužbeni zahtjev koji je usmjeren na utvrđenje prava vlasništva u daljnjih 1/10 dijela na predmetnoj nekretnini, nakon što je po provedenom vještačenju utvrdio koje radove su tuženici izvodili na predmetnoj nekretnini, s obzirom da je naprijed navedenom odredbom propisano da se dogradnjom, nadogradnjom ili adaptacijom ne može steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene odnosno prigrađene nekretnine, a provedenim dokazima utvrđeno je da takve suglasnosti nije bilo.

12. Nadalje, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje građevinskog vještaka u dijelu u kojem je utvrđeno koji od radova izvedenih po tuženicima se mogu smatrati korisnim i nužnim za predmetnu nekretninu, pravilno je utvrđen i iznos koji su tužitelji u obvezi isplatiti tuženicima na ime izvedenih radova, dok je u preostalom dijelu (točka V.) pravilno odbijen protutužbeni zahtjev tuženika.

13. Međutim, ocijenjena je osnovanom žalba tuženika u odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu (točka I. i II. izreke), a time i u odnosu na točku VI. izreke kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka.

14. Naime, osnovano u žalbi tuženici ukazuju da je u odnosu na točku I. izreke počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer sud prvog stupnja ne daje nikakve razloge zbog čega usvaja taj dio tužbenog zahtjeva tužitelja a kojim se deklarira samo ono što proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu.

15. Prema odredbi čl. 187. st. 1. ZPP-a, tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnos neistinitost kakve isprave. Iz iste zakonske odredbe proizlazi da odlučivanje o zahtjevu za utvrđenjem činjenica ne ide u sudsku nadležnost.

16. Naime, kada su tužitelji rješenjem izvanparničnog suda u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice upućeni na parnicu sa zahtjevom za razvrgnućem suvlasničke zajednice, jer su tuženici osporili suvlasničke omjere, tada tužitelji ne mogu deklaratornom tužbom tražiti utvrđenje svojeg suvlasničkog omjera upisanog u zemljišne knjige, jer za to nemaju pravni interes, već samo mogu tražiti da sud u parničnom postupku odluči o načinu razvrgnuća njihove suvlasničke zajednice.

17. Također i u odnosu na točku II. pobijane odluke kojom se određuje način razvrgnuća civilnom diobom, osnovano tuženici ukazuju da odluka suda prvog stupnja ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih se određuje upravo takav način razvrgnuća, a razlozi koji su navedeni proturječni su provedenim dokazima.

18. Naime, tijekom postupka, a i u žalbi, tuženici su isticali da se na predmetnoj nekretnini zapravo nalaze dvije kuće i da oni oduvijek koriste upravo ovu drugu dvorišnu kuću u kojoj su prije stjecanja suvlasničkih udjela živjeli kao najmoprimci i koju su potom i uređivali i u nju ulagali, zbog čega smatraju da ne postoje nikakve zapreke da njima pripadne upravo ovaj dio nekretnine koji stvarno i koriste.

19. Iako i sud prvog stupnja u pobijanoj odluci (točka 12. obrazloženja) navodi da je nesporno da se na predmetnoj nekretnini nalaze dvije kuće i to jedna kuća u prednjem dijelu dvorišta uz cestu, te jedna dvorišna kuća u stražnjem dijelu, te iako iz iskaza svih saslušanih kako stranaka ali i svjedoka proizlazi da tuženici u naravi uživaju ovu dvorišnu kuću i određeni dio dvorišta, ipak određuje civilno razvrgnuća polazeći od stanja upisa u zemljišne knjige i nalaza i mišljenja građevinskog vještaka koji zaključuje da je nemoguća fizička dioba predmetnih nekretnina polazeći pri tome od toga da ju je nemoguće fizički podijeliti da svakom od suvlasnika pripadne određeni fizički dio koji odgovara njegovom suvlasničkom udjelu koji proizlazi iz zemljišnih knjiga.

21. Međutim, kada suvlasnici suvlasničku nekretninu dugi niz godina uživaju kao fizički odijeljene dijelove zemljišne čestice, na način da na fizički odijeljenim dijelovima vrše određena ulaganja (kao što to čine tuženici u odnosu na dvorišnu kuću), za sada je upitno da li između stranaka u postupku postoji suvlasnička zajednica u smislu odredbe čl. 36. ZV-a, ili je između njih već izvršena fizička dioba.

22. Kako sud prvog stupnja u pobijanoj odluci polazi samo od stanja upisanog u zemljišne knjige i nalaza i mišljenja građevinskog vještaka koji također uzima u obzir samo upisane suvlasničke omjere stranaka u zemljišnim knjigama, a ne utvrđuje točan način uživanja i korištenja predmetnih nekretnina na terenu, za sada je upitna pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja a od čega ovisi i pravilna primjene odredbe čl. 50. ZV-a, zbog čega pobijana presuda u tom dijelu ne može ispitati.

23. U ponovljenom postupku, sud prvog stupnja će vodeći računa o naprijed navedenom, ponovnom ocjenom provedenih dokaza utvrditi pravno odlučne činjenice od kojih ovisi pravo tužitelja na razvrgnuće, odnosno utvrdit će točan način na koji stranke uživaju i koriste predmetnu nekretninu, te da li između istih postoji suvlasnička zajednica u smislu odredbe čl. 36. ZV-a, te potom donijeti pravilnu i zakonitu odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja.

24. S obzirom da je ukinuta pobijana presuda u odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka (VI. izreke) s obzirom da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u postupku.

25. Slijedom svega naprijed navedenog, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1., čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

26. U preostalom nepobijanom dijelu (točka IV. izreke) presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

Osijek, 31. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac