REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U OSIJEKU

Europska avenija 7

P-2728/2019-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, u pravnoj stvari tužitelja SB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vedranu Pajiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., iz Zagreba, Račkog 6, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćniku Sanji Krišto, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Vedrana Pajića i zamjenika punomoćnika tuženika UB, **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 9010436593 od 15. ožujka 2005. ovjeren kod javnog bilježnika Tatjane Kovačev iz Osijeka pod brojem OU-237/05 16. ožujka 2005.:

- u čl. 4. t.1. u dijelu koji glasi "a vezana je uz libor 6 mjeseci CHF uvećan za baznu kamatnu maržu od 4.5 p.p. ( slovima: četiri cijelih pet postotnih poena) ali ne niže od 5% (slovima: pet posto) godišnje",

- u čl. 4.t.3. u dijelu koji glasi "kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom)",

- u čl. 5. u dijelu koji glasi "obračunava se u CHF a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate",

- u čl. 6. u dijelu koji glasi " obračunava se u CHF a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate",

- u č. 7. u dijelu koji glasi "plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja".

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. da tužitelju SB na ime preplaćenog iznosa kamata zbog promjene kamatnih stopa isplati iznos od 1.228,30 eura (slovima: tisućudvjestodvadesetosameuratridesetcenti) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15%, od 01. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, i to na:

- iznos od 9,90 € od 26. 01. 2006. god. pa sve do isplate,

- iznos od 9,69 € od 26.02. 2006. god. pa sve do isplate,

- iznos od 9,57 € od 26.03. 2006. god. pa sve do isplate,

- iznos od 9,52 € od 26.04. 2006. god. pa sve do isplate,

- iznos od 9,57 € od 26.05. 2006. god. pa sve do isplate,

- iznos od 9,47 € od 26.06. 2006. god. pa sve do isplate,

- iznos od 22,41 € od 26.07. 2006. god. pa sve do isplate,

- iznos od 22,37 € od 26.08. 2006. god. pa sve do isplate,

- iznos od 22,63 € od 26.09. 2006. god. pa sve do isplate,

- iznos od 22,30 € od 26.10.2006. god. pa sve do isplate,

- iznos od 22,18 € od 26.11.2006. god. pa sve do isplate,

- iznos od 21,86 € od 26.12.2006 god. pa sve do isplate,

- iznos od 33,12 € od 26.01.2007. god. pa sve do isplate,

- iznos od 32,66 € od 26.02.2007. god pa sve do isplate,

- iznos od 32,79 € od 26.03.2007. god. pa sve do isplate,

- iznos od 32,32 € od 26. 04.2007. god. pa sve do isplate,

- iznos od 31,55 € od 26.05.2007. god. pa sve do isplate,

- iznos od 31,22 € od 26.06.2007. god. pa sve do isplate,

- iznos od 44,53 € od 26.07.2007. god. pa sve do isplate,

- iznos od 45,32 € od 26.08.2007. god. pa sve do isplate,

- iznos od 44,44 € od 26.09.2007. god. pa sve do isplate,

- iznos od 43,99 € od 26.10.2007. god. pa sve do isplate,

- iznos od 44,70 € od 26.11.2007. god. pa sve do isplate,

- iznos od 43,48 € od 26.12.2007. god. pa sve do isplate,

- iznos od 45,70 € od 26.01.2008. god. pa sve do isplate,

- iznos od 45,07 € od 26.02.2008. god. pa sve do isplate,

- iznos od 46,20 € od 26.03.2008. god. pa sve do isplate,

- iznos od 44,33 € od 26.04.2008. god. pa sve do isplate,

- iznos od 43,93 € od 26.05.2008. god. pa sve do isplate,

- iznos od 43,58 € od 26.06.2008. god. pa sve do isplate,

- iznos od 44,89 € od 26.07.2008. god. pa sve do isplate,

- iznos od 44,50 € od 26.08.2008. god. pa sve do isplate,

- iznos od 44,57 € od 26.09.2008. god. pa sve do isplate,

- iznos od 49,31 € od 26.10.2008. god. pa sve do isplate,

- iznos od 45,55 € od 26.11.2008. god. pa sve do isplate,

- iznos od 47,23 € od 26.12.2008. god. pa sve do isplate,

- iznos od 4,73 € od 26.01.2009. god. pa sve do isplate,

- iznos od 4,72 € od 26.02.2008. god. pa sve do isplate,

- iznos od 4,58 € od 26.02.2009. god. pa sve do isplate,

- iznos od 4,57 € od 26.03.2009. god. pa sve do isplate,

- iznos od 4,44 € od 26.04.2009. god. pa sve do isplate,

- iznos od 4,43 € od 26.05.2009. god. pa sve do isplate,

- iznos od 4,36 € od 26.07.2009. godine pa sve do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. da tužitelju SB na ime preplaćenog iznosa tečajne razlike zbog promjene tečaja isplati iznos od 7.271,94 eura (slovima: sedamtisućadvjestosedamdesetjedaneurodevedesetčetiricenta), zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15%, od 01. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, i to na:

- iznos od 14,76 € od 26.01.2009. god pa sve do isplate,

- iznos od 16,54 € od 26.02.2009. god. pa sve do isplate,

- iznos od 9,40 € od 26.03.2009. god. pa sve do isplate,

- iznos od 11,96 € od 26.04.2009. god. pa sve do isplate,

- iznos od 5,09 € od 26.05.2009. god. pa sve do isplate,

- iznos od 7,08 € od 26.06.2009. god. pa sve do isplate,

- iznos od 5,06 € od 26.07.2009. god. pa sve do isplate,

- iznos od 8,59 € od 26.08.2009. god. pa sve do isplate,

- iznos od 8,30 € od 26.09.2009. god. pa sve do isplate,

- iznos od 5,64 € od 26.10.2009. god. pa sve do isplate,

- iznos od 9,71 € od 26.11.2009. god. pa sve do isplate,

- iznos od 14,17 € od 26.12.2009. god. pa sve do isplate,

- iznos od 18,39 € od 26.01.2010. god. pa sve do isplate,

- iznos od 19,70 € od 26.02.2010. god. pa sve do isplate,

- iznos od 27,80 € od 26.03.2010. god. pa sve do isplate,

- iznos od 25,26 € od 26.04.2010. god. pa sve do isplate,

- iznos od 25,66 € od 26.05.2010. god. pa sve do isplate,

- iznos od 42,04 € od 26.06.2010. god. pa sve do isplate,

- iznos od 46,85 € od 26.07.2010. god. pa sve do isplate,

- iznos od 57,62 € od 26.08.2010.god. pa sve do isplate,

- iznos od 59,22 € od 26.09.2010. god. pa sve do isplate,

- iznos od 49,99 € od 26.10.2010. god. pa sve do isplate,

- iznos od 60,68 € od 26.11.2010. god. pa sve do isplate,

- iznos od 80,64 € od 26.12.2010. god. pa sve do isplate,

- iznos od 68,89 € od 26.01.2011. god. pa sve do isplate,

- iznos od 77,79 € od 26.02.2011. god. pa sve do isplate,

- iznos od 72,61 € od 26.03.2011. god. pa sve do isplate,

- iznos od 69,59 € od 26.04.2011. god. pa sve do isplate,

- iznos od 89,17 € od 26.05.2011. god. pa sve do isplate,

- iznos od 105,32 € od 26.06.2011. god. pa sve do isplate,

- iznos od 113,63 € od 26.07.2011. god. pa sve do isplate,

- iznos od 128,53 € od 26.08.2011. god. pa sve do isplate,

- iznos od 99,95 € od 26.09.2011. god. pa sve do isplate,

- iznos od 97,04 € od 26.10.2011. god. pa sve do isplate,

- iznos od 97,74 € od 26.11.2011. god. pa sve do isplate,

- iznos od 100,73 € od 26.12.2011. god. pa sve do isplate,

- iznos od 109,18 € od 26.01.2012. god. pa sve do isplate,

- iznos od 110,63 € od 26.02.2012. god. pa sve do isplate,

- iznos od 107,28 € od 26.03.2012. god. pa sve do isplate,

- iznos od 109,29 € od 26.04.2012. god. pa sve do isplate,

- iznos od 111,22 € od 26.05.2012. god. pa sve do isplate,

- iznos od 109,14 € od 26.06.2012. god. pa sve do isplate,

- iznos od 107,36 € od 26.07.2012. god. pa sve do isplate,

- iznos od 106,52 € od 26.08.2012. god. pa sve do isplate,

- iznos od 99,23 € od 26.09.2012. god. pa sve do isplate,

- iznos od 107,42 € od 26.10.2012. god. pa sve do isplate,

- iznos od 109,18 € od 26.11.2012. god. pa sve do isplate,

- iznos od 107,20 € od 26.12.2012. god. pa sve do isplate,

- iznos od 97,68 € od 26.01.2013. god. pa sve do isplate,

- iznos od 102,95 € od 26.02.2013. god. pa sve do isplate,

- iznos od 104,95 € od 26.03.2013. god. pa sve do isplate,

- iznos od 102,39 € od 26.04.2013. god. pa sve do isplate,

- iznos od 95,05 € od 26.05.2013. god. pa sve do isplate,

- iznos od 97,35 € od 26.06.2013. god. pa sve do isplate,

- iznos od 93,13 € od 26.07.2013. god. pa sve do isplate,

- iznos od 97,30 € od 26.08.2013. god. pa sve do isplate,

- iznos od 102,80 € od 26.09.2013. god. pa sve do isplate,

- iznos od 103,14 € od 26.10.2013. god. pa sve do isplate,

- iznos od 104,16 € od 26.11.2013. god. pa sve do isplate,

- iznos od 105,85 € od 26.12.2013. god. pa sve do isplate,

- iznos od 115,19 € od 26.01.2014. god. pa sve do isplate,

- iznos od 116,25 € od 26.02.2014. god. pa sve do isplate,

- iznos od 115,74 € od 26.03.2014. god. pa sve do isplate,

- iznos od 112,64 € od 26.04.2014. god. pa sve do isplate,

- iznos od 110,65 € od 26.05.2014. god. pa sve do isplate,

- iznos od 110,02 € od 26.06.2014. god. pa sve do isplate,

- iznos od 112,52 € od 26.07.2014. god. pa sve do isplate,

- iznos od 114,04 € od 26.08.2014. god. pa sve do isplate,

- iznos od 114,41 € od 26.09.2014. god. pa sve do isplate,

- iznos od 117,25 € od 26.10.2014. god. pa sve do isplate,

- iznos od 117,88 € od 26.11.2014. god. pa sve do isplate,

- iznos od 116,68 € od 26.12.2014. god. pa sve do isplate,

- iznos od 1.647,16 € od 16.01.2015 god. pa sve do isplate,

sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. da tužitelju SB naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu 1.770,40 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 31. siječnja 2025. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška postupka u iznosu 1.449,04 eura tužitelj odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 13. lipnja 2019. podnio tužbu u kojoj je naveo da je s tuženikom kao davateljem kredita 15. ožujka 2005. sklopio Ugovor o kreditu prema kojem mu je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 52.207,28 švicarskih franaka (u nastavku: CHF) u kunskoj protuvrijednosti. Navodi da su se tijekom otplate kredita radi dizanja kamatne stope te tečaja CHF u odnosu na kunu, početno ugovoreni anuiteti povećavali u odnosu na početni plan otplate kredita. Naime, pored iznosa glavnice, tužitelj je bio dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu koja je ugovorena kao promjenjiva i koja se tijekom postojanja obveze po Ugovoru mijenjala u skladu s jednostranim odlukama tuženika, a koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,12 % godišnje. Tužitelj ističe da mu tuženik prilikom zaključenja Ugovora o kreditu nije pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje predmetnog Ugovora ugovaranjem valutne klauzule CHF, odnosno o rizicima vezanim uz rast tečaja CHF u odnosu na kunu. Smatra da su navedene odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli protivne načelu savjesnosti i poštenja, te da su uzrokovale znatnu neravnotežu ugovornih strana na štetu tužitelja. Tužitelj navodi i da su se o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi već pravomoćno izjasnili sudovi Republike Hrvatske, i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zbog čega se pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., na presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014., na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014 i Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. Navodi da je sukladno čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku sud vezan za prethodna utvrđenja u naprijed navedenim presudama. Uzimajući u obzir navedeno, predložio je sudu da donese odluku kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, te je istakao prigovor zastare. Navodi da su odredbe ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi izričito dopuštene i predviđene odredbama Zakona o obveznim odnosima, da je korisnik kredita bio poslovno sposobna osoba i da prilikom razmatranja ponuđenog ugovora nije izdvojio niti jedno pitanje kao sporno ili tražio bilo kakva razjašnjenja svojih ugovornih obveza ili ugovorne pozicije, unatoč višestrukoj provjeri od strane službenika banke pa konačno i javnog bilježnika, te se s pravom može zaključiti da spornih odredbi nije niti bilo. Stoga smatra da su korisniku kredita bile jasne ugovorne odredbe te prava i obveze, a što u konačnici nedvojbeno proizlazi iz samih odredbi potpisanog i solemniziranog ugovora. Ističe da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije posljedica njegove nesavjesnosti i poštenja, već objektivnih tržišnih okolnosti, pa je stoga ista mijenjana zbog opravdanih razloga, a sve sukladno uredno objavljenim i pristupačnim Općim aktima, čija je primjena bila ugovorena u Ugovoru o kreditu. Navodi i da je predmetni Ugovor o kreditu prestao postojati budući da je kredit isplaćen u cijelosti zbog čega tužitelj nema pravi interes za tužbu. Smatra da se utvrđenja iz kolektivne presude ne mogu primijeniti na ovaj postupak u kojem je tužbeni zahtjev postavljen na ime stjecanja bez osnove, već samo u posebnim parnicama za naknadu štete. Stoga je predložio sudu da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku pročitani su: Ugovor o kreditu broj: 9010436593 (list 6-11 spisa), otplatna tablica (list 13-14 spisa), potvrda o kretanju kamatnih stopa (list 12 spisa), pregled uplata po kreditu (list 15-17 spisa). Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Lidiji Balog (Financije LB d.o.o.) (list 65-85 spisa). Proveden je dokaz saslušanjem tužitelja SB (list 109-110 spisa). Tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka, djelatnika banke.

4. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim dijela odredbi Ugovora o kreditu broj: 9010436593 od 15. ožujka 2005. , a koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezane uz tečaj CHF, te zahtjev tužitelja za povrat preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

5. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj kao korisnik kredita 15. ožujka 2005. s tuženikom kao davateljem kredita sklopio Ugovor o kreditu broj: 9010436593 koji je potvrđen 16. ožujka 2005. kod Javnog bilježnika Tatjane Kovačev u Osijeku pod br. OU-237/05, a kojim je tužitelju odobren namjenski stambeni kredit u iznosu od 52.207,28 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita;

- da se tužitelj obvezao platiti tuženiku kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,12% godišnje;

- da se kamata obračunava u CHF i da je sadržana u anuitetima i da dospijeva na naplatu zajedno s njima;

- da se kredit otplaćuje 132 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima uvećano za obračunatu i pripisanu kamatu, plativih u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika važećem na dan plaćanja.

5.1. Navedene nesporne činjenice proizlaze i iz Ugovora o kreditu broj 9010436593.

6. Među strankama je sporno jesu li odredbe Ugovora o kreditu broj 9010436593 koje se odnose na valutnu klauzulu vezanu uz tečaj CHF i promjenjivu kamatnu stopu ništetne, te ima li tužitelj pravo na povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Sporno je i to je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja.

7. Presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-7129/13, odnosno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12, presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6632/17, te presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-249/14 i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/18 odlučeno je da je, između ostalih tuženika, i ovdje tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditu, na način da su nepošteno ugovorili promjenu kamatne stope jednostranim odlukama banke i na način da o svakoj promjeni nisu s potrošačem pojedinačno pregovarali, niti su ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njemu nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

7.1. Prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje u tekstu: ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

7.2. Identično je bilo propisano i ranijim Zakonom o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje u tekstu: ZZP/07) – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138.a kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.131. st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.131. st.1. ovoga Zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

7.3. Također je i odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

7.4. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da se pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača mogu primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

7.5. S obzirom na činjenicu da je predmetnim Ugovorom o kreditu između stranaka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te da je ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

8. Prema stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022., u postupcima koje potrošač pokrene individualnom tužbom protiv banke, tuženik ima pravo dokazivati da odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odnosno valuta u CHF nisu nepoštene jer su stranke o njima pojedinačno pregovarale.

8.1. Čl.81. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03. – dalje u tekstu: ZZP/03) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st.2.). Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca (st 3.). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st.4.). Drugim riječima, na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao.

8.2. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, tužitelj obaviješten prilikom sklapanja Ugovora odnosno da je prilikom sklapanja istog tužitelju pojašnjena i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Uostalom da je tužitelj samostalno odabrao valutnu klauzulu CHF, iako je mogao odabrati i neku drugu valutu.

8.3. Tužitelj je iskazao da je tijekom 2002. ili 2003. kod tuženika uzeo stambeni kredit u eurima radi kupnje svoje prve nekretnine koja mu je služila za obiteljske potrebe i da su ga nakon toga, negdje oko kraja 2004. ili početka 2005., nazvali iz banke i ponudili mu da postojeći kredit refinancira u kredit u valuti CHF jer banka sada ima za njega povoljniju ponudu. Pristao je i otišao u banku. Tom prilikom je znao da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi iako mu nitko od djelatnika banke, a kasnije niti javni bilježnik, nisu ništa pojašnjavali u vezi promjenjive kamatne stope niti mu je išta itko govorio o rizicima vezanim uz valutu CHF. Ugovor je pročitao i pristao na ponudu banke. Tom prilikom nije mogao pregovarati s bankom u vezi bilo kojih odredbi ugovora koji je bio sastavljen od strane banke tj. radilo se o tipskom ugovoru. Iskazao je da je kredit otplaćivao sam putem trajnog naloga i da ga je prijevremeno otplatio u cijelosti budući da se bojao daljnjeg rasta CHF jer mu je rata od početne oko 2.400,00 kuna narasla na oko 3.400,00 kuna. Tužitelj je iskazao da zna što znači promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, da on osobno nije imao nikakva pitanja u vezi pojašnjenja nekih odredbi ugovora ni u banci ni kod javnog bilježnika, da mu je banka slala obavijest o promjeni kamatne stope i da od banke nije tražio nikakva pojašnjenja o tome zašto se kamatna stopa mijenja. Ugovor je potpisao u dobroj vjeri budući da je bio klijent tuženika iako ga isti nije informirao o nikakvim rizicima predmetnog kredita, a u ugovoru je to navedeno.

8.4. Sud je povjerovao tužitelju cijeneći njegov iskaz istinitim iz razloga što je logično, životno i uvjerljivo iskazivao o odlučnim činjenicama.

8.5. Budući da je tuženik tijekom postupka odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka, djelatnika banke koji je navodno pregovarao s tužiteljem, a uzimajući u obzir iskaz tužitelja, utvrđeno je da tuženik nije dokazao da se o odredbama Ugovora o kreditu koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule pojedinačno pregovaralo odnosno da iste nisu bile unaprijed formulirane od strane tuženika i da je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Stoga je i ovaj sud utvrdio da su navedene odredbe Ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, primjenom čl.81. st.1. ZZP-a nepoštene, te ništetne u smislu čl.87. st.1. ZZP/03. Dakle, nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope bilo drugačije od utvrđenja u sudskom postupku iz točke 7. obrazloženja ove presude.

8.6. Test poštenosti tih ugovornih odredaba proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači, korisnici kredita, nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze, što znači da tuženik, kao profesionalac i banka, nije dala tužitelju, kao korisniku kredita, sve potrebne informacije, uzimajući u obzir narav predmeta ugovora i okolnost da sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile ni jasne ni lako razumljive, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, pa se radi o ništetnim odredbama (čl. 81. do 88. ZZP/03).

9. Sud je utvrdio neosnovanim i tuženikov prigovor zastare jer prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Sudska odluka u kolektivnom sporu pravomoćna je 13. lipnja 2014. (glede ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi; presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014.), odnosno 14. lipnja 2018. (glede ništetnosti odredbi o valutnoj klauzulu; presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.), pa do podnošenja tužbe u ovom postupku 13. lipnja 2019. nije protekao zastarni rok od pet godina, u kojem roku zastarijeva tražbina, čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 41/08, u nastavku: ZOO).

10. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva, provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Lidiji Balog (Financije LB d.o.o.) koja se očitovala na okolnost razlike između plaćene kamate unutar svakog anuiteta po stopi koju je tuženik primjenjivao naspram početno ugovorene kamatne stope kao i razlike tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakoga anuiteta naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je isti sačinjen uzimajući u obzir činjenice da je kredit iskorišten 25. ožujka 2005., da je tečaj na dan korištenja bio 4,78749, te da je rok otplate 132 mjeseca uz početnu ugovorenu kamatnu stopu od 5,12% godišnje. Vještak je u nalazu naveo da u konkretnom slučaju postoji preplata na ime tečajne razlike u iznosu 7.271,94 eura, dok preplata na ime razlike u kamati iznosi 1.228,30 eura prikazano u mjesečnim iznosima pojedinačno navedenim u pisanom nalazu i mišljenju.

10.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka cijeneći ga stručnim i danim sukladno pravilima struke iz razloga što je vještak jasno i uvjerljivo odgovorio na sva postavljena pitanja, a ni stranke u konačnici nisu imale primjedbi na matematički izračun vještaka.

10.2. U odnosu na prigovor tuženika da je vještak nalaz i mišljenje trebao napraviti uzimajući u obzir kamatnu stopu koja je vrijedila za kunske kredite u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, za napomenuti je da je Vrhovni sud RH u svojoj presudi i rješenju Rev-1172/2018 od 19. ožujka 2019. zauzeo stav da se u ovakvim slučajevima mora primijeniti početna kamatna stopa sve dok se na zakonom propisani način ne nadomjesti dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim i uspostavi zakonit mehanizam primjene kamatne stope ili dok se odlukom suda ili druge vlasti ne intervenira u predmetni odnos i tako utvrde parametri za izračun promjenjive kamatne stope. Budući da među strankama nije sporno da nisu ugovorile parametre za promjenu kamatne stope, da zakonom nije propisan mehanizam promjene te stope, a ne postoji ni odluka suda ili druge vlasti kojom bi se tako nešto odredilo, ovaj je tuženikov prigovor neosnovan. Stoga se u slučaju ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi primjenjuje ona početno ugovorena kamatna stopa koja je rezultat stranačke volje prilikom sklapanja ugovora.

10.3. Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, tužitelj je u konačnici postavio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka na način da je na ime preplate zbog valutne klauzule potraživao iznos od ukupno 7.271,94 eura, a na ime preplate zbog promjene kamatne stope iznos od ukupno 1.228,30 eura kao u točki II. i III. izreke.

10.4. Iako se tuženik protivio preinaci tužbe, sud je istu dopustio raspravnim rješenjem od 9. siječnja 2025. budući da se radi o tzv. nepravoj preinaci tužbe sukladno čl. 190. st.2. ZPP-a kada tužitelj o stvarnoj visini svog tužbenog zahtjeva nije mogao znati prije provedenog vještačenja.

11. Uzimajući u obzir sve navedeno, sud je na ime preplaćenih kamata i tečajne razlike tužitelju dosudio iznose kao u izreci presude zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana preplate svakog pojedinog preplaćenog anuiteta predmetnog kredita.

11.1. Prema odredbi čl. 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju stjecatelj (tuženik) je nepošten, jer je znao za nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli koja s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja cijenu kredita, bitan element ugovora o kreditu, pa je tuženik obvezan platiti zatezne kamate od trenutka primitka svakog više plaćenog mjesečnog obroka, a koji slijedi iz nalaza vještaka. Takvo je postupanje, uzimajući u obzir da se radilo o banci koja je djelovala u okviru svoje profesionalne djelatnosti, nepošteno, a utvrđeni iznos ne može predstavljati malu ili beznačajnu štetu.

12. Neosnovan je i prigovor tuženika da je u trenutku podnošenja tužbe kredit u cijelosti isplaćen odnosno da je isplatom Ugovor o kreditu prestao postojati pa da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe, jer se pravo na isticanje ništetosti ne gasi, sukladno čl. 328. ZOO.

13. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u postupku sud mu je dosudio trošak na temelju čl.154. st.1. ZPP. Tužitelju je, prema vrijednosti predmeta spora, dosuđen trošak u iznosu 1.770,40 eura, a koji trošak obuhvaća sastav tužbe 100 bodova prema Tbr.7.t.1., sastav obrazloženog podneska od 2. ožujka 2022. 100 bodova prema Tbr.8.t.1., sastav podneska od 16. prosinca 2022. 25 bodova prema T.br. 8.t.4., zastupanje na ročištima 7. travnja 2022., 12. listopada 2023., 9. siječnja 2025. 100 bodova svaki prema T.br.9.t.1., Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i pripadajući PDV u iznosu 262,50 eura. Sud je priznao tužitelju i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 126,09 eura i trošak vještačenja u iznosu 331,81 eura. Sud tužitelju nije priznao trošak pristupa ročištu za objavu presude budući da će o tom trošku odlučiti naknadno, nakon što presuda bude objavljena, te trošak pristojbe na presudu jer istu nije ni platio. U odnosu na podnesak od 16. prosinca 2022., sud tužitelju nije priznao trošak kao za sastav obrazloženog već za sastav tzv. "ostalog" podneska budući da se u istome tužitelj ne očituje na nalaz i mišljenje vještaka u smislu iznošenja obrazloženih primjedbi nego zapravo usklađuje (prepisuje) svoj tužbeni zahtjev sukladno matematičkom izračunu u nalazu i mišljenu vještaka. Nije mu priznat trošak zastupanja na ročištu 25. rujna 2023. jer tog dana nije bilo ročišta, kao ni trošak sastava podnesaka od 11. veljače 2020. i 11. travnja 2022. jer takvih podnesaka nema u spisu. U odnosu na podnesak od 4. travnja 2022. (zapravo 1. travnja 2022), sud tužitelju također nije priznao trošak jer se istim očituje na tuženikov odgovor na tužbu na koji se već očitovao podneskom od 2. ožujka 2022. za koji mu je priznato 100 bodova.

Osijek, 31. siječnja 2025.

Sudac

Nikolina Primorac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika