Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru,

Stalna služba u Pagu,

Trg kralja Petra Krešimira IV,

Knežev dvor, Pag

Poslovni broj: P – 2739/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu, po sucu Mariji Knez kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Ismetu Krupiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ČB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Branimiru Zorici, odvjetniku iz Zadra, radi utvrđenja i isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 19. prosinca 2024. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja te tuženika i zamjenika punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 31. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„ 1. Utvrđuje se da su tužitelj i tuženik sklopili Predugovor o kupoprodaji nekretnine koji glasi:

UVODNE ODREDBE

Članak 1.

1. Ugovorne strane suglasno utvrđuju da je prodavatelj vanknjižni vlasnik i posjednik nekretnine označene sa k. č. broj [katastarska čestica], Kulina u površini od 1482 m2, PAŠNJAK 741 m2, PAŠNJAK 741 m2 upisanih u Pl. broj 1763 k. o. [katastarska općina] koja se pri Općinskom sudu u Zadru, u Zemljišnoknjižnom odjelu Pag označene kao z. k. čest. br. [katastarska čestica] Pašnjak u Povljani u površini od 1392 m2 u suvlasništvu : 1/8 ( jedan kroz osam) dijela na ŽB žena J, 1/8 (jedan kroz osam) dijela ARAMBAŠIN MARIJA, 1/8 (jedan kroz osam) dijela KNEZ - SELAC Č 3/8 (tri kroz osam) dijela COSCHINA STEFI pok. Ž.

Članak 2.

Ugovorne strane suglasno utvrđuju da se na nekretninu opisanim u članku 1ovog Predugovora nalazi objekt-gospodarska zgrada veličine 9,03X5 m, visine 3,13 m, ukupne površine 45,15 m2 koji objekt je opisan u snimci izvedenog stanja nezakonite izgrađene zgrade od strane Ortus lux d.o.o. po MB, dipl. ing. arh. te da se u svrhu legalizacije naprijed navedenog objekta vodi postupak o ishođenju rješenja o izvedenom stanju kod nadležnog državnog tijela.

Članak 3.

Prodavatelj pod kaznenom i materijalnom odgovornošću jamči kupcu da su predmetne nekretnine isključivo njegovo vlasništvo, da nisu opterećene nikakvim uknjiženim teretima ili pravima (stvarnim i obveznim) u korist treće osobe te da ne predstavljaju bračnu i izvanbračnu stečevinu.

Članak 4.

Ugovorne strane suglasno utvrđuju da je po ishođenju rješenja o izvedenom stanju radi upisa objekta opisanog u članku 1 i 2 ovog Predugovora i usklađivanja stanja katastarskog operata i z.k. potrebno angažirati geodeta te provesti pojedinačni z.k. ispravni postupak te se kupac obvezuje odmah po potpisu ovog Predugovora poduzeti sve pravne radnje u svrhu upisa objekta opisanog u članku 2 ovog Predugovora i uskladiti stanje katastarskog operata i z.k. odnosno provesti pojedinačni z.k. ispravni postupak da se predmetne nekretnine upišu kao isključivo vlasništvo prodavatelja, a sve o trošku kupca.

PREDMET PRODAJE

Članak 5.

Ugovorne strane suglasno utvrđuju da će prodavatelj prodati a kupac kupiti nekretnine iz članka 1 i 2. ovog Predugovora.

Članak 6.

Ugovorne strane suglasno utvrđuju 339.052,50 kuna, slovima: trista trideset i devet tisuća nula pedeset i dvije kune i pedeset lipa / 45.000,00 eura, slovima: četrdeset i pet tisuća eura, kupoprodajnu cijenu u iznosu od 45.000,00 eura,( tečaj: 7,5345) a koja kupoprodajna cijena bi se isplatili na slijedeći način:

-iznos od 150.690,00 kuna, slovima: sto pedeset tisuća šesto i devedeset kuna / 20.000,00 EUR, slovima, dvadeset tisuća eura (tečaj: 7,5345 ) što je tužitelj isplatio tuženiku a tuženik potvrđuje svojim potpisom na ovaj Predugovor,

- Iznos od 188.362,50 kuna, slovima: sto osamdeset i osam tisuća trista šezdeset i dvije kune i pedeset lipa/ 25.000,00 EUR, slovima dvadeset i pet tisuća eura (tečaj: 7,5345) odmah pri sklapanju konačnog kupoprodajnog ugovora, a najkasnije do 01.12.2022 godine. Ugovorne strane suglasno izjavljuju da, ukoliko kupac ne isplati kupoprodajnu cijenu, smatra se da je kupac odustao od kupnje predmetnih nekretnina te se ovaj Predugovor smatra raskinutim te u tom slučaju prodavatelj ima prao zadržati dani iznos kapare.

Članak 7.

Ugovorne strane suglasno izjavljuju da, ukoliko prodavatelj bez opravdanog razloga ne pristupi sklapanju konačnog kupoprodajnog ugovora, a da taj razlog ne leži na kupcu, dužan je kupcu isplatiti dvostruki iznos kapare.

PREDAJA U POSJED

Članak 8.

U posjed nekretnina iz članka 1. ovog Predugovora kupac stupa po potpisu konačnog kupoprodajnog ugovora odnosno odmah po isplati cjelokupne kupoprodajne cijene.

CLAUZULA INTERBULANDI

Članak 9.

Prodavatelj se obvezuje nakon sklapanja konačnog kupoprodajnog ugovora, a po isplati cjelokupno ugovorene kupoprodajne cijene, izdati kupcu tabularnu ispravu kojom mu dozvoljava da bez ikakvog daljnjeg odobrenja ili privole, ishodi uknjižbu prava vlasništva opisanog u Članku 1 i 2 ovog Predugovora u zemljišnim knjigama i drugim javnim registrima stvarnih prava na svoje ime, u cijelosti.

OSTALE ODREDBE

Članak 10.

Poreze i druge obveze u svezi sklapanja ovog Predugovora i konačnog ugovora snosi kupac.

Članak 11.

Ovaj Predugovor predstavlja pravu volju ugovornih strana, sačinjen je u dva primjerka od čega svaka strana zadržava po jedan primjerak, pa ga stranke u znak suglasnosti s preuzetim pravima i obvezama vlastoručno potpisuju.

2. Nalaže se tuženiku da s tužiteljem sklopi sljedeći:

UGOVOR O KUPOPRODAJI

Članak 1.

„prodavatelj ČB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] prodaje

a

kupac RB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kupuje slijedeću nekretninu: k. č. broj [katastarska čestica], Kulina u površini od 1482 m2, PAŠNJAK 741 m2, PAŠNJAK 741 m2 upisanih u Pl. broj 1763 k. o. [katastarska općina] koja se pri Općinskom sudu u Zadru, u Zemljišnoknjižnom odjelu Pag označene kao z. k. čest. br. [katastarska čestica] Pašnjak u Povljani u površini od 1392 m2 u suvlasništvu : 1/8 ( jedan kroz osam) dijela na ŽB žena J, 1/8 ( jedan kroz osam) dijela.

Članak 2.

Ugovorena kupoprodajna cijena za nekretninu iz članka 1. ovog Ugovora iznosi 45.000,00 €, slovima : četrdeset i pet tisuća eura.

Ugovorena kupoprodajna cijena će se isplatiti na slijedeći način:

Iznos od 20.000,00 € je isplaćen prodavatelju na dan 20.04.2022 godine, dan sklapanja Predugovora,

Iznos od 25.000,00 € prodavatelju će biti isplaćeno prilikom sklapanja konačnog Kupoprodajnog ugovora ili po pravomoćnosti ove presude.

Članak 3.

Prodavatelj jamči kupcu da je nekretnina iz članka 1. ovog Ugovora njegovo vlasništvo, da nije opterećena upisanim ili neupisanim teretima.

Članak 4.

U posjed nekretnine iz članka 1. ovog Ugovora kupac će stupiti nakon isplate ukupno ugovorene kupoprodajne cijene,“ jer će u protivnom takav ugovor zamijeniti ova presuda, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.“

II. Prihvaća se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Tuženik ČB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], je dužan tužitelju RB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplatiti iznos od 20.000,00 eura (dvadesettisućaeura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na označeni iznos teku od 21. studenog 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa od 20.000,00 eura (dvadesettisućaeura) zajedno sa zakonskim zateznima kamatama tekućim na označeni iznos od 21. studenog 2023. pa do isplate.

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj RB (dalje: tužitelj) u tužbi koja je od strane ovog suda zaprimljena 21. studenog 2023. navodi da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Zadru posl. broj: P-1696/2022 odbijen njegov zahtjev kojim je tražio da se naloži tuženiku ČB (dalje: tuženik) zaključenje predugovora o kupoprodaji nekretnine sadržaja specificiranog kao u točki I. 1. izreke ove odluke. Isti je naveo da je tužbeni zahtjev odbijen jer prema stavu sudske prakse izraženom u odluci VS, Rev- 1897/83 predugovor koji ne samo sadržava sve bitne sastojke glavnog ugovora, već su u njemu stranke preuzele i obveze plaćanja cijene i predaje u posjed valja smatrati glavnim ugovorom. Kako je u tom postupku tužitelj tražio da se naloži tuženiku sklapanje Predugovora, a stajalište suda je da su stranke uistinu sklopile glavni ugovoru u usmenom obliku koji je imao određene uvjete vezano za isplatu konačne kupoprodajne cijene i sređivanje papira za česticu, to je sud stajališta da je takav zahtjev tužitelja neosnovan te da bi tužitelj u slučaju ukoliko bi raskinuo ugovor imao pravo na povrat novca i eventualnu naknadu štete ako je istu pretrpio. Tužitelj dalje navodi da je sud u tom postupku utvrdio da je između tužitelja i tuženika sklopljen kupoprodaji ugovor za nekretninu oznake k. č. broj [katastarska čestica], Kulina u površini od 1482 m2, PAŠNJAK 741 m2, PAŠNJAK 741 m2, upisane u Pl. broj 1763 k. o. [katastarska općina] koja je pri Općinskom sudu u Zadru, u Zemljišnoknjižnom odjelu Pag označena kao z. k. čest. br. [katastarska čestica] Pašnjak u [adresa] u površini od 1392 m2. Sud da je u tom postupku utvrdio i da su stranke uistinu sklopile glavni ugovor u usmenom obliku koji je imao određene uvjete vezane za isplatu konačne kupoprodajne cijene i sređivanje papira za česticu. Iako tuženik Predugovor nije potpisao, već je odustao od njegovog sklapanja, to da tužitelju ne daje pravo na zahtjev da se naloži tuženiku sklapanje Predugovora kad je isti uistinu i bio sklopljen, te imao sve značajke glavnog ugovora - predmet i cijenu.

1.1. Tužitelj dalje navodi budući tuženik nije pristupio sklapanju konačnog kupoprodajnog ugovora sukladno članku 3. st.3.3. to da je predviđena obveza vraćanja dvostruke kapare jer je prodavatelj odustao od sklapanja konačnog kupoprodajnog ugovora pa da su ispunjeni uvjeti za vraćanje dvostruke kapare s obzirom da su stranke sklopile ugovor o kupoprodaji nekretnine, a tužitelj je kao kupac platio skoro polovinu kupoprodajne cijene, a tuženik na valjan način ugovor nije raskinuo. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom se utvrđuje da je između tužitelja i tuženika zaključen predugovor sadržaja specificiranog kao u točki I.1. izreke ove presude, te da sud naloži tuženiku zaključenje Ugovora o kupoprodaji a sadržaj kojeg je specificiran točkom I.2. izreke ove presude. Tužitelj je postavio i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim traži isplatu iznosa od 40.000,00 eura s osnove povrata dvostruke kapare.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio navode iz tužbe, kao i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Isti je osporio tužitelju pravni interes za postavljanje tužbenog zahtjeva kao i aktivnu legitimaciju za vođenje predmetnog postupka. Isti je naveo da stranke nisu zaključile niti Predugovor niti Glavni ugovor, te da nije točno da su se sporazumjeli da će tuženik prodati tužitelju predmetnu nekretninu. Isti je naveo da su se stranke suglasile da će u roku od 2 do 3 dana tužitelj tuženiku isplatiti kupovinu i zaključiti predugovor međutim kako se tužitelj više nije javljao tuženiku niti je ispoštovao rok za isplatu to da je on smatrao da je tužitelj odustao od zaključenja ugovora, te je naveo da je treća osoba (SB) pristupila u dom tuženika te supruzi tuženika ostavila Predugovor potpisan od strane tužitelja a koji tuženik nikada nije potpisao. Nadalje je naveo da mu tužitelj nikada nije isplatio iznos od 20.000,00 eura, da nije točno da bi isti u usmenom obliku zaključili Glavni ugovor niti da bi isti bio realiziran. Tuženik predlaže odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, podredno isti odbiti uz naknadu tuženiku troška postupka.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid i pročitao: presudu i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu posl. broj:

P – 1696/22-14 od 11. svibnja 2023. (list spisa: 9-21), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka IB (list spisa 57-58), svjedoka BB (list spisa 62-63), svjedoka OB (list spisa 64-65), svjedokinje LB (list spisa 65- 66), izveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list spisa 68-69) i tuženika (list spisa 69- 71), te je izvršen uvid u spis ovog suda posl. broj: P – 1696/22.

3.1. Druge dokaze sud nije provodio obzirom na činjenicu što stranke izvođenje daljnjih dokaza nisu ni predlagale, a kraj stajališta suda da je činjenično stanje konkretnog predmeta utvrđeno i raspravljeno u mjeri koja dopušta da se na istom, primjenom materijalnopravnih propisa, koji će se nastavno u ovom obrazloženju citirati, zasnuje pravilna i zakonita odluka.

4. Stranke su popisale trošak parničnog postupka.

5. Predmet postupka je osnovni zahtjev tužitelja da se utvrdi da su tužitelj i tuženik zaključili predugovor o kupnji čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te sukladno tom utvrđenju da sud naloži tuženiku da s tužiteljem sklopi ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine a koji će u protivnom zamjeniti predmetna presuda, te eventualni kumulirani zahtjev da se naloži tuženiku isplata iznosa od 40.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama s osnove dvostruke kapare.

6. Glavni tužbeni zahtjev nije osnovan, dok je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na isplatu djelomično osnovan.

7. Među strankama je sporno ima li tužitelj aktivnu legitimaciju za vođenje predmetnog postupka, jesu li tužitelj i tuženik zaključili predugovor i/ili konačni ugovor o kupnji čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao i je li tužitelj tuženiku dao iznos od 20.000,00 eura, te s koje osnove.

8. Uvidom u spis ovog suda posl. broj: P – 1696/22 utvrđeno je da je naslovni sud po zahtjevu ovdje označenog tužitelja protiv ovdje označenog tuženika donio pravomoćnu presudu posl. broj: P – 1696/22-14 od 11. svibnja 2023. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim isti traži da se naloži tuženiku da s tužiteljem zaključi predugovor o kupoprodaji nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Iz obrazloženja presude u odnosu na koju stranke nisu izjavile žalbu, proizlazi da je zahtjev tužitelja odbijen iz razloga što je prvostupanjski sud po provedbenom postupku utvrdio da su stranke zaključile glavni ugovor u usmenom obliku koji je imao određene uvjete vezane za isplatu konačne kupoprodajne cijene i sređivanje papira za česticu. Sud je utvrdio da iako tuženik nije potpisao predugovor već je odustao od njegovog sklapanja to tužitelju da ne daje pravo na zahtjev da se naloži tuženiku sklapanje predugovora kad je isti uistinu zaključen i kad je imao sve značajke glavnog ugovora – predmet i cijenu. Sud dalje u obrazloženju navodi da bi se moglo raspravljati o postojanju takvog ugovora ali da tužitelj zahtjev na utvrđenje nije postavio te se navodi da bi tužitelju pripadalo pravo na predaju u posjed ukoliko bi ostatak kupoprodajne cijene položio na polog suda i na taj način ispunio svoju ugovornu obvezu, a ukoliko bi raskinuo ugovor da bi imao pravo na povrat novca i eventualnu naknadu štete ako je istu pretrpio. 8.1. Označenom spisu broj: P – 1696/22 prileži izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak pov. 1392 m2 k. o. [katastarska općina] a uvidom u isti utvrđeno je da su kao suvlasnici označene nekretnine upisane treće osobe, ali ne i tuženik. Nadalje spisu prileži i posjedovni list br. 1763 k. o. [katastarska općina] a uvidom u koji proizlazi da je tuženik upisan kao posjednik čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak površine 1482 m2 za cijelo. Uvidom u spisu priloženi predugovor o kupoprodajni nekretnina od 20. travnja 2022. utvrđeno je da je isti skoro identičnog sadržaja kao i predmetni tužbeni zahtjev tužitelja iz točke I.1 ove presude (osim što u predmetnom tužbenom zahtjevu kojim se traži utvrđenje da je zaključen predugovor nije navedeno da će se konačni kupoprodajni ugovor zaključiti najkasnije do 1. prosinca 2022. a kako to stoji u predugovoru koji prileži spisu P – 1696/22). Predugovor je potpisan od strane kupca JB (ovdje označenog tužitelja) i svjedoka OB, ali ne i od strane prodavatelja, ovdje označenog tuženika. Spisu prileži i zaključak Odjela za katastar nekretnina Pag od 13. rujna 2022. kojim se poziva geodet BB da ukloni nedostatke goedetskog elaborata izrađenog za naručitelja JB a koji je izrađen u vezi čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nadalje spisu prileži i rješenje o izvedenom stanju izdano od strane Zadarske županije dana 21. lipnja 2022., a koje je izdano na zahtjev tuženika podnesenog 2013., a kojim je ozakonjena jednostavna zgrada poljoprivredne namjene koja se nalazi na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i koje rješenje je pravomoćno 26. srpnja 2022.

9. Iz iskaza svjedoka IB proizlazi da je isti u poslovnom odnosu s tužiteljem te da zastupa njegove tvrtke. Svjedok je u svom iskazu naveo da mu se 2022. obratio tužitelj jer je bio zainteresiran za kupnju nekretnine u [adresa] a koja je predstavljala poljoprivredno zemljište na kojem je bio sagrađen nelegalni objekt. Isti je naveo da je u dogovoru s tuženikom napisao predugovor za predmetnu nekretninu, te da mu je tuženik telefonskim putem u vezi predugovora poslao geodetski ili arhitektonski snimak. Tuženik da u to vrijeme nije bio upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama s time da je isti bio upisan kao posjednik u katastarskom operatu. On da je na traženje tužitelja napisao predugovor u kojem je navedena kapara u iznosu od 20.000,00 eura koju je kupac trebao platiti odmah po potpisivanju predugovora, a kupoprodajna cijena da je iznosila 45.000,00 eura s time da je ostatak cijene trebao biti plaćen po zaključenju glavnog ugovora. Napisani predugovor da je dao tužitelju. Svjedok je naveo da mu nije poznato je li predugovor potpisan i je li kapara plaćena budući nije bio prisutan eventualnom potpisivanju predugovora. Isti je naveo da nije upoznao tuženika već da su samo telefonskim putem razgovarali. Nadalje je naveo da je svoj iskaz u vezi predmetne stvari dao i ranije, i to pred ovim sudom, u drugom postupku, te je naveo da ostaje u cijelosti pri svim navodima iznijetim u tom postupku.

9.1. Iskaz saslušanog svjedoka sud je u cijelosti cijenio vjerodostojnim i istinitim. Iako je svjedok u poslovnom odnosu s tužiteljem sud iskaz istoga nije cijenio pristranim. Naime, radi se o profesionalnom punomoćniku koji je po zanimanju odvjetnik te je isti prema utvrđenju suda iskazivao sigurno i uvjeljivo, a iskaz istoga je u cijelosti u suglasju s iskazom kojeg je svjedok dao i u postupku koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem: P – 1696/22. Tako je sud iz iskaza svjedoka utvrdio da je zaključenje predugovora bila volja obiju ugovornih stranaka a ovo posebice uzimajući u obzir da je svjedoku podatke o predmetnoj nekretnini dao upravo tuženik (a što bi proizlazilo i iz iskaza samog tuženika), da je ugovorena kupoprodajna cijena u visini od 45.000,00 eura, da je iznos od 20.000,00 eura kupac trebao dati prilikom zaključenja ugovora, te je sud utvrdio da je takav predugovor po nalogu tužitelja svjedok napisao i predao tužitelju.

10. Svjedok BB je u svom iskazu naveo da je njegova tvrtka Geo prizma bila angažirana radi izrade geodetskog elaborata u pogledu predmetne čest.br. 869/1 k. o. [katastarska općina], da on osobno nije radio geodetski elaborat, da pretpostavlja da je isti radio netko od djelatnika iz ureda te je naveo da su geodeti za potrebe izgrade elaborata trebali izaći na teren. Svjedok je naveo da mu nije poznato tko je naručio izradu elaborata kao i je li isti plaćen, a u knjigama tvrtke da se izrada elaborata vodi kao ponuda za tužitelja. Isti je naveo da izrađeni elaborat nije proveden u katastru i zemljišnim knjigama budući vlasnik nekretnine nije potpisao zahtjev za provedbu elaborata.

10.1. Iskaz saslušanog svjedoka sud je u bitnom cijenio objektivnim i nepristranim te iz iskaza istoga proizlazi da je njegova tvrtka po narudžbi tužitelja izradila elaborat za predmetnu nekretninu koji elaborat nije proveden u katastru i zemljišnim knjigama. Iako je svjedok naveo da elaborat nije proveden u zemljišnoj knjizi iz razloga što isti nije potpisan od strane vlasnika nekretnine, sud je uvidom u zaključak Odjela za katastar nekretnina od 13. rujna 2022. (koji prileži spisu posl. broj: P – 1696/22 – l.s. 31) utvrdio da je elaborat vraćen iz razloga što se predmetna nekretnina ne može dijeliti na katastarsku česticu površine manje od 1ha.

11. Svjedok SB je u svom iskazu naveo da tuženik i on stanuju u istom mjestu, te da se poznaju od djetinjstva. Tuženik da mu je nekoliko puta u neformalnom razgovoru rekao da bi prodao zemlju a kako mu je tužitelj koji je u poslovnom odnosu sa njegovom suprugom rekao da je zainteresiran za kupnju nekretnine u mjestu [adresa] on da je spojio tužitelja sa tuženikom te je naveo da su njih trojica otišli na predmetnu nekretninu. Tada da su se tužitelj i tuženik na terenu dogovarali glede kupnje predmetne nekretnine. Svjedok je naveo da on nije nazočio tim pregovorima, da dok su iste vodili da se je udaljio od njih, s time da je nazočio trenutku kada je tužitelj dao tuženiku kaparu u iznosu od 20.000,00 eura. Svjedok je naveo da se sjeća da je prvo tužitelj tuženiku dao iznos od 5.000,00 eura, a kako je tuženik bio nezadovoljan tim iznosom i tražio više tuženik da mu je potom ponovno dao 5.000,00 eura, a na daljnje traženje tužitelj da je tuženiku dao još 10.000,00 eura. On i tuženik da su prebrojali dani novac, te je svjedok naveo da se sjeća da su sve novčanice bile u iznosu od 50,00 eura. Budući se tužitelj žurio, isti da je njega zamolio da tuženiku preda predugovor koji je tužitelju na mail poslan od treće osobe. On da je potom predugovor odnio tuženiku kući da ga potpiše, a nakon što je tuženik isti pročitao da nije bio zadovoljan s klauzulom prema kojoj bi u slučaju odustanka od sklapanja ugovora bio dužan isplatiti dvostruku kaparu, te da mu je rekao da će se glede toga konzultirati sa svojim punomoćnikom. Naknadno da mu je tuženik rekao da ipak neće potpisati predugovor. Svjedok je naveo da je predugovor potpisan od strane tuženika i njega, odnosno da isti nije potpisao samo tuženik. Nadalje je naveo da je predugovor imao značenje potvrde o primitku kapare. Svjedok je naveo da nema nikakvih dugovanja prema tužitelju.

11.1. Iskaz ovog svjedoka sud cijeni uvjerljivim i vjerodostojnim budući je isti prema utvrđenju suda nezainteresiran za ishod predmetnog postupka pa sud nema razloga vjerovati da bi isti bio pristran. Iako je tužitelj u poslovnom odnosu sa suprugom svjedoka sud ne nalazi da bi isti zbog toga bio pristran uzimajući pritom u obzir da isti od djetinjstva poznaje tuženika te da nisu u zavadi. Tako sud cijeni istinitim iskaz svjedoka u dijelu u kojem isti navodi da je on upoznao tužitelja i tuženika, da ih je spojio u svezi kupnje predmetne nekretnine, da su isti zajedno bili na nekretnini i pritom se dogovorili da će tuženik tužitelju istu prodati te da je tužitelj tada tuženiku dao iznos od 20.000,00 eura. Također sud cijeni istinitim iskaz svjedoka i u dijelu u kojem isti navodi da mu je tužitelj dao predugovor te da je on isti odnio tuženiku na potpis te da je tuženik zbog ugovorne odredbe o dvostrukoj kapari isti odbio potpisati. Iskaz svjedoka se u bitnom poklapa sa iskazom istoga danog u predmetu ovog suda posl. broj: P – 1696/22.

12. Svjedokinja VB, supruga tuženika, u svom iskazu je navela da se sjeća da je kod njih kući došao tužitelj zajedno s OB te da su isti tražili njezinog supruga koji je bio na predmetnoj nekretnini te ih je ona uputila k suprugu. Oni da su se tada ne terenu dogovarali o kupnji predmetne nekretnine, te je navela da misli da su se dogovorili i da je kupoprodajna cijene bila između 40.000,00 - 50.000,00 eura. Nakon sat vremena isti da su se vratili zajedno u kuću, da su se dogovorili da će nakon tri dana tužitelj i tuženik otići kod javnog bilježnika u Zadar radi zaključenja ugovora i isplate kupoprodajne cijene. Kako tužitelj nije došao naknadno kako je bilo dogovoreno tuženik da je odustao od zaključenja ugovora. Ista je navela da joj je poznato da je svjedok SB donio u njihovu (tuženikovu) kuću nekakav papir međutim da ona isti nije čitala nego da ga je samo ostavila na stolu za tuženika, a potom da je SB u više navrata (zasigurno više od dva puta) dolazio ispred njihove kuće pitajući je li tuženik potpisao papir.

12.1. Iskaz svjedokinje u dijelu u kojem ista iskazuje da su se tužitelj i tuženik dogovorili za kupoprodajnu cijenu za predmetnu nekretninu u iznosu od 40.000,00-50.000,00 eura te u dijelu u kojem ista navodi da je OB u njihovu kuću donio papir za potpis, sud cijeni istinitim budući je isti u tom dijelu u skladu s iskazima svjedoka OB, tužitelja i tuženika. U odnosi na iskaz iste u dijelu u kojem navodi da su se se tužitelj i tuženik dogovorili da će ići kod javnog bilježnika radi zaključenja ugovora i isplate kupoprodajne cijene sud cijeni pristranim te usmjerenim na izbjegavanje odgovornosti tuženika kojemu je svjedokinja supruga te je samim time i osobno zainteresirana za ishod predmetnog postupka. Naime, sud ne nalazi životno logičnim da bi svjedok OB u tuženikovu kuću donio predugovor na potpis i u više navrata dolazio kod istog i pitao je li tuženik predugovor potpisao, a što je i sam tuženik potvrdio, da je dogovor između stranaka bio da će sačiniti ugovor kod javnog bilježnika. Iskaz i ove svjedokinje je u bitnom podudaran s iskazom danim u predmetu posl. broj: P – 1696/22.

13. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je otprilike u travnju 2022. od OB saznao da tuženik namjerava prodati nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to za iznos od 40.000,00 eura. OB, on i tuženik da su se potom zajedno našli na predmetnoj nekretnini te mu je tada tuženik potvrdio da namjerava prodati nekretninu za iznos od 50.000,00 eura. Njemu da je cijena bila previsoka pa da su se dogovorili za iznos od 45.000,00 eura. Potom da su sva trojica otišli kod tuženika kući te da je on tada tuženiku dao ukupan iznos od 20.000,00 eura s osnove kapare. Prvo da mu je dao iznos od 5.000,00 eura, zatim ponovno iznos od 5.000,00 eura, a na inzistiranje tuženika isti dan da mu je dao i iznos od 10.000,00 eura. Novce da je tog dana nosio sa sobom budući je očekivao da će zaključiti kupoprodajni ugovor. Istog tog dana da je zatražio od svoga odvjetnika IB da sastavi predugovor te da je u dogovoru s tuženikom angažirao geodetu BB da izradi potreban elaborat a kako bi se riješili eventualni sporovi sa susjedima odnosno kako bi se točno odredila međa predmetne nekretnine. Budući se je morao vratiti u Zagreb sastavljeni predugovor koji su on i OB potpisali, OB da je odnio na potpis tuženiku te da mu je naknadno OB rekao da tuženik odbija potpisati predugovor i to iz razloga što je u ugovoru stajalo da je u slučaju neispunjenja obveze tuženik dužan vratiti dvostruki iznos kapare. Nakon što je geodet BB obavio sve radnje za koje ga je on angažirao i platio, a s čime je bio upoznat i sam tuženik koji je s njim bio kod BB tuženik da je elaborat i potpisao. Nakon toga on da je zatražio od tuženika da zajedno odu kod javnog bilježnika radi potpisa konačnog kupoprodajnog ugovora (kojim bi on tuženiku isplatio ostatak kuporpodajne cijene, a tuženik njemu izdao tabularnu ispravu) međutim tuženik da je to odbio navodeći da budući su u međuvremenu izvršene radnje od strane geodete da bi vrijednost predmetne nekretnine bila veća odnosno tuženik da je sada tražio veći iznos kupoprodajne cijene. On da na to nije pristao smatrajući da su se ranije već dogovorili o svim bitnim elementima i da je tuženik trebao ispoštovati taj dogovor. Nakon toga njegov odvjetnik da je tuženiku poslao prijedlog kupoprodajnog ugovora tražeći da isti ugovor potpiše, a na što se tuženik oglušio zbog čega je on podnio predmetnu tužbu.

13.1. Iskaz tužitelj sud je cijenio istinitim i vjerodostojim te u suglasju s iskazima ostalih svjedoka kojima je sud poklonio vjeru. Tako iz iskaza tužitelja proizlazi da su on i tuženik u travnju 2022. usmeno dogovorili kupoprodaju predmetne nekretnine za iznos od 45.000,00 eura, da je tužitelj tom prilikom tuženiku dao iznos od 20.000,00 eura a ostatak iznosa da je trebao biti isplaćen po zaključenju glavnog ugovora kada je tuženik tužitelju trebao dati tabularnu ispravu za uknjižbu prava vlasništva. Nadalje iz iskaza istoga proizlazi da je on uz suglasnost tuženika angažirao geodetski ured čiji je vlasnik BB radi izrade elaborata a kako bi se utvrdile granice predmetne nekretnine. Nakon izrade elaborata on da se je obratio tuženiku radi zaključenja konačnog ugovora a na što tuženik nije pristao. Također je sud temeljem iskaza tužitelja utvrdio da je tuženik odbio zaključenje predugovora jer je u istom pisalo da u slučaju odustanka od ugovora tuženik dužan vratiti dvostruki iznos kapare, kao i iz razloga što je smatrao da bi kupoprodajna cijena trebala biti veća. Iskaz tužitelja je u bitno identičan s iskazom istoga danom u predmetu posl. broj: P – 1696/22.

14. Tuženik je u svom iskazu naveo da je krajem ožujka 2022. kod njega na predmetnu nekretninu došao tužitelj i OB te da su se oni tada dogovorili da će on tužitelju prodati predmetnu nekretninu za iznos od 45.000,00 eura. Dogovor da je bio da nakon tri dana od dana dogovora odu kod javnog bilježnika u Zadar radi zaključenja kupoprodajnog ugovora. Kako mu se tužitelj u tom roku nije javio odnosno kako mu se isti ni u narednih mjesec dana nije javljao on da je smatrao da je tužitelj odustao od kupnje. Dana 05. svibnja 2022. na predmetnu nekretninu da su došli djelatnici geodete BB kako bi izvršili mjerenje, da je i on dobio poziv za to te je naveo da su mu mjernici rekli da imaju pravo vršiti mjerenja na njegovoj nekretnini zbog čega ih on nije potjerao. Isti da se tom prilikom čak i suglasio s pokazanom međom prema susjedu. Tuženik je naveo da nikada od strane tužitelja i geodete BB nije bio pozvan da potpiše geodetski elaborat niti je isti potpisao. U odnosu na predugovor tuženik je naveo da je svjedok OB isti donio u njegovu kuću i ostavio njegovoj supruzi međutim taj predugovor da je bio potpisan isključivo od strane tužitelja ali ne i od strane OB, te je naveo da je nakon toga OB u više navrata dolazio do njegove kuće. Tuženik je naveo da svjedoka OB skoro i ne poznaje, da je s njim tijekom života progovorio samo nekoliko puta, odnosno nekoliko riječi. Tuženik je naveo da od tužitelja nije zaprimio nikakav novčani iznos s osnove kupnje predmetne nekretnine, te je naveo da je općina [adresa] njemu i tužitelju dostavila potvrdu iz koje bi proizlazilo da bi se objekt koji se nalazi na predmetnoj nekretnini u budućnosti mogao legalizirati. Isti je naveo da je punomoćniku tužitelja 19. travnja 2022. poslao na mobitel potvrdu općine [adresa] kojom ista potvrđuje da se objekat koji se nalazi na nekretnini može legalizirati, a navedenu potvrdu da je poslao na traženje tužitelja smatrajući da će ubuduće možda i doći do kupnje predmetne nekretnine. Tuženik je naveo da prilikom dogovora o kupoprodaji nekretnine on i tužitelj nisu jedno drugom pružili ruku.

14.1. Iskaz tuženika sud ne cijeni istinitim već kontradiktornim i usmjerenim ka izbjegavanju odgovornosti. Tuženik u svom iskazu ne spori da je s tužiteljem dogovorio da će mu prodati predmetnu nekretninu za iznos od 45.000,00 eura ali spori da bi isti zaključili predugovor o kupnji predmetne nekretnine i da mu je tuženik dao iznos od 20.000,00 eura s osnove kupnje nekretnine. Navedeno je u suprotnosti s navodima svjedoka OB koji je u svom iskazu naveo da je osobno nazočio predaji iznosa od 20.000,00 eura a čiji iskaz je sud cijenio istinitim. Nadalje, iskaz tuženika u dijelu u kojem isti navodi da nije pružio ruku tužitelju kao znak postignutog dogovora u vezi kupnje predmetne nekretnine je u suprotnosti s iskazom istog u predmetu posl. broj: P – 1696/22 gdje je isti naveo da su se tužitelj i on rukovali u znak suglasnosti o postignutom dogovoru. U odnosu na navode tuženika iz kojih proizlazi da mu nije poznato zašto su geodeti bili na terenu i mjerili njegovu nekretninu sud je uvidom u iskaz istoga koji je dan u predmetu posl. broj: P – 1696/22 utvrdio da je tuženik u svom iskazu tada naveo da je tužitelju rekao da je nekretnina u postupku izmjere, da postoji razlika od 100 m2 u gruntovnici i katastru, te da je tužitelju dopustio da vrši mjerenja iste. Naime, nelogično je da bi tužitelj angažirao geodetski ured da vrši mjerenje predmetne nekretnine da se on i tuženik o tome prethodno nisu sporazumijeli, odnosno da isti nisu postigli dogovor o prodaji nekretnine, kao i da bi tuženik dopustio da geodeti mjere njegovu nekretninu na zahtjev osobe kojoj on nije dao odobrenje za to. Posljedično tome, utvrđenje je suda da tuženik ne bi dao takvu suglasnosti tužitelju da se isti nisu dogovorili o kupnji nekretnine. Nadalje, sud nalazi kontradiktornim i navode tuženika u dijelu u kojem navodi da je tužitelj odustao od zaključenja ugovora budući je isti u svom iskazu danom u predmetu posl. broj: P – 1696/22 naveo da je upravo on odustao od kupoprodaje i to kada je saznao da je tužitelj pokušao ukrasti njegovu zemlju, odnosno staviti je u katastru na sebe, a što je sud utvrdio neistinitim budući je uvidom u katstarski operat razvidno da je tuženik i dalje upisan kao posjednik predmetne nekretnine. Također sud ne nalazi ni logičnim navode istoga da bi naknadno punomoćniku tužitelja slao podatke o predmetnoj nekretnini ako je odustao od zaključenja ugovora, odnosno ako je smatrao da je tužitelj odustao od zaključenja istoga.

15. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), sud je utvrdio da su tužitelj i tuženik u travnju 2022. postigli sporazum da tuženik tužitelju proda čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za iznos od 45.000,00 eura te da je sadržaj Predugovora koji prileži spisu broj: P – 1696/22 odraz volje tužitelja i tuženika. Sud je nadalje utvrdio da je tužitelj tuženiku s osnove zaključenog dogovora dao iznos od 20.000,00 eura a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka OB koji je osobno nazočio predaji novaca a čiji iskaz je sud cijenio istinitim i vjeordostojnim. Sud je utvrđenja da je tuženik kontaktirao punomoćnika tužitelja te mu dao podatke o nekretnini kako bi isti sastavio predugovor a navedeno proizlazi i iz iskaza svjedoka IB. Nadalje, prema utvrđenju suda tužitelj ne bi angažirao geodetski ured radi izrade elaborata da isti s tuženikom nije prethodno postigao dogovor o kupnji nekretnine. Nadalje, uzimajući u obzir da je rješenje o izvedenom stanju glede predmetne nekretnine iz lipnja 2022. a koje rješenje je zasigurno podignulo vrijednost nekretnine to je sud utvrđenja da je tuženik odustao od prodaje nekretnine jer uistinu više nije bio zadovoljan dogovorenom cijenom a kako to proizlazi i iz iskaza tužitelja, te da isti nije htio potpisati predugovor budući nije bio suglasan s ugovornom odredbom o povratu dvostruke kapare. Budući su tužitelj i tuženik prema utvrđenju suda zaključili usmeni predugovor o kupoprodaji nekretnine a koja kupoprodaja u konačnici nije realizirana i koju realizaciju tužitelj potražuje predmetnim tužbenim zahtjevom, to je tužitelj prema utvrđenju ovog suda legitimiran za podnošenje predmetne tužbe kojom traži da se izvrše obveze u vezi postignutog dogovora o kupoprodaji nekretnine, odnosno sud iz navedenih razloga nalazi neosnovanim istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

16. Odredbom čl. 268. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO) propisano je da je predugovor ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor. Stavkom 2. je propisano da propisi o obliku glavnog ugovora važe i za predugovor ako je propisani oblik pretpostavka valjanosti ugovora. Stavkom 3. je propisano da predugovor obvezuje ako sadrži bitne sastojke glavnog ugovora. Stavkom 4. je propisano da će na zahtjev zainteresirane strane sud narediti strani koja odbija sklopiti glavni ugovor da to učini u roku koji će joj odrediti. Stavkom 5. je propisano da sklapanje glavnog ugovora može se zahtijevati u roku od šest mjeseci od isteka roka predviđenog za njegov sklapanje, a ako taj rok nije predviđen, onda od dana kad je prema naravi posla i okolnostima ugovor trebao biti sklopljen.

16.1. Odredbom čl. 376. ZOO propisano je da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu, dok je odredbom čl. 377. ZOO propisano da ugovor o kupoprodaji nekretnina mora biti sklopljen u pisanom obliku.

16.2. Odredbom čl. 294. ZOO propisano je da ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra se valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo.

17. Uzimajući u obzir da je sud po provedenom postupku utvrdio da su se tužitelj i tuženik u travnju 2022. dogovorili da će tuženik tužitelju prodati čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za iznos od 45.000,00 eura te da će isti po izradi geodetskog elaborata radi usklađenja katastarskog i zemljišnoknjižnog stanja i nakon provedenog pojedinačnog ispravnog postupka kojim će se izvršiti uknjižba prava vlasništva označene nekretnine u korist tuženika, te po izvršenom evidentiranju objekta koji se nalazi na predmetnoj nekretnini, zaključiti glavni ugovor kojim će tužitelj tuženiku isplatiti ostatak kupoprodajne cijene u visini od 25.000,00 eura, a tuženik tužitelju predati tabularnu ispravu kao i uvesti istoga u posjed predmetne nekrentine, to je zaključak suda da su tužitelj i tuženik zaključili usmeni predugovor o kupoprodaji a ne glavni kupoprodajni ugovor. Naime, iako predmetni usmeni kupoprodajni predugovor sadrži bitne elemente glavnog ugovora o kupoprodaji to ne znači automatizmom da su stranke zaključile taj glavni ugovor. Naime, odredbom čl. 268. ZOO predviđeno je da predugoovr obvezuje ako sadrži bitne sastojke glavnog ugovora. To znači da je upravo ugovaranje bitnih sastojaka glavnog ugovora pretpostavka valjanosti samog predugovora, a ne da je samim time zaključen i glavni ugovor. Naime, predmet predugovora o kupoprodaji nije obveza prodavatelja da preda stvar kupcu, neovisno što ona u predugovoru mora biti određena, a ni obveza kupca da plati kupoprodajnu cijenu. Predmet predugovora je obveza da se kasnije zaključi drugi, glavni ugovor. Predugovor se sklapa u situaciji kada je prije sklapanja glavnog ugovora potrebno još razjasniti određena pitanja ili za sklapanje glavnog ugovora još nisu ispunjene sve bitne pretpostavke. Naime, predmetnim predugovorom tuženik ne dopušta uknjižbu prava vlasništva glede predmetne nekretnine nego se tuženik obvezuje da će takvu ispravu tužitelju tek izdati (u budućnosti) i to na temlju Ugovora o kupoprodaji, te se isti ne obvezuje ni predati kupcu stvar u posjed u trenutku zaključenja predugovora već se to obvezuje učiniti po zaključenju glavnog ugovora. Na osnovu predmetnog predugovora tužitelj nije mogao upisati pravo vlasništva na svoje ime jer on ne sadrži očitovanje volje tuženika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja (clausula intambulandi). On sadrži tek obvezu tuženika da će takvo očitovanje dati u budućem glavnom ugovoru. Da su stranke svoj sporazum normirale upravo kao predugovor proizlazi i iz navoda tužitelja iznijetih u tužbi kao i iz postavljenog tužbenog zahtjeva iz kojeg proizlazi da su stranke predvidjele da će glavni ugovor zaključiti naknadno kad se izvrše određene predradnje (identično pravno shvaćanje je zauzeto u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj: Pž – 3093/2021-4 od 2. rujna 2022. i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj: Rev-x-1143/2017-2 od 17. rujna 2019.). Da je namjera stranaka bila zaključenje predugovora proizlazi i iz navoda svjedoka IB koji je i sastavio predugovor.

17.1. Međutim uzimajući u obzir da je odredbom čl. 268. st.2. ZOO propisano da propisi o obliku glavnog ugovora važe i za predugovor ako je propisani oblik pretpostavka valjanosti ugovora, te uzimajućći u obzir da je sukladno odredbi 377. ZOO propisano da ugovor o kupoprodaji nekretnina mora biti sklopljen u pisanom obliku, to postojanje pisanog oblika je preduvjet za pravnu valjanost predugovora. Budući predugovor nije sklopljen u pisanom obliku (budući isti nisu potpisale obje ugovorne strane u smislu odredbe čl. 292. st.1. ZOO), a u odnosu na isti ne vrijedi odredba čl. 294. ZOO budući prema stajalištu suda ugovorne strane nisu ni u cijelosti ni u pretežitom dijelu ispunile obveze iz ugovora, to proizlazi da zaključeni usmeni ugovor nije pravno valjan. Naime, glavna obveza koja proizlazi iz predugovora je sklapanje glavnog ugovora a koji nije sklopljen zbog čega se ne može primijeniti odredbe iz čl. 294. ZOO. Ujedno se ističe da nisu ispunjene ni ostale obveze iz ugovora, a to je evidentiranje objekta koji se nalazi na predmetnoj nekretnini u zemljišnoj knjizi (razvidno je uvidom u izvadak iz zemljišne knjige i uvidom u posjedovni list), provedba pojedinačnog ispravnog postupka, ishodovanje valjanog geodetskog elaborata…). Također se ne može smatrati da je predugovor zaključen primjenom odredbe čl. 303. st.1. ZOO odnosno da iznos od 20.000,00 eura predstavlja kaparu. Naime da bi se radilo o kapari nije dovoljna činjenica da je jedna ugovorna strana drugoj nešto dala već se ugovorne strane moraju sporazumijeti da je riječ o kapari. Budući predugovor nije zaključen u pisanom obliku to tužitelj tuženiku iznos od 20.000,00 eura nije dao kao znak da je ugovor sklopljen nego je taj iznos platio kao predujam na ime dijela cijene pod uvjetom da stranke u budućnosti sklope kupoprodajni ugovor a koji uvjet se nije ispunio. Iz navedenih razloga valjalo je odbiti zahtjev tužitelja da se utvrdi da su tužitelj i tuženik zaključili predugovor o kupnji predmetne nekretnine a kako je to odlučeno točkom I.1. izreke ove presude.

17.2. Nadalje, uzimajući u obzir da predugovor nije pravno valjan to znači da nije ni nastala obveza na kasnije sklapanje glavnog ugovora o prodaji predmetne nekretnine tako da tužbeni zahtjev na sklapanje glavnog ugovora nije osnovan. Međutim, čak da je predugovor i valjan, uzimajući u obzir da iz postavljenog tužbenog zahtjeva proizlazi da bi stranke glavni kupoprodajni ugovor trebale zaključiti najkasnije do 1. prosinca 2022., te uzimajući u obzir odredbu čl. 268. st.5. ZOO kojom je propisano da se zaključenje glavnog ugovora može tražiti u roku od šest mjeseci od isteka roka predviđenog za njegov sklapanje, a koji rok je počeo teći dana 2. prosinca 2022., te uzimajući u obzir da je predmetna tužba radi zaključenja glavnog ugovora podnesena 21. studenog 2023., to je sporni predugovor prestao proizvoditi pravne učinke budući tužitelj u roku od 6 mjeseci nije zatražio zaključenje glavnog ugovora (rok od 6 mjeseci je istekao 2. lipnja 2023.). Naime, unutar prekluzivnog roka niti jedna strana nije podnijela zahtjev za sklapanje glavnog ugovora. Posljedice navedenog je da ugovorna stranka koja je ugovor izvršila u cijelosti ili djelomično ima pravo tražiti da joj se vrati ono što je dala. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. 2. izreke presude.

18. U odnosu na potraživanje isplate novčanog iznosa s osnove dane kapare sud je uzimajući u obzir odredbe čl. 303. do 307. ZOO kojima je kapara propisana zauzeo stajališta da za postajanje kapare nije dovoljna samo činjenica da je jedna ugovorna strana drugoj nešto dala već se ugovorne strane ugovorom moraju sporazumijeti da je riječ o kapari. Davanju kapare valja prethoditi sporazum koji ima značenje sporednog ugovora o kapari. Ukoliko nema takvog sporazuma onda se ono što je jedna ugovorna strana dala drugoj smatra djelomičnim ispunjenjem ugovora. Kapara pretpostavlja postojanje određenog pravno valjanog ugovora. Kad nema pravno valjanog ugovora isplaćeni iznos (nazvan kapara) ne može se smatrati kaparom (identično stajalište je izraženo u presudi i rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. borj: Rev- 1285/08 od 3. veljače 2009. i Rev-572/06 od 7. prosinca 2006.). Posljedica toga je da ugovorna strana koja je izvršila isplatu na temelju ugovora koji nije pravno valjan nema pravo na isplatu dvostruke kapare u smislu odredbe čl. 304. st.2. ZOO već u tom slučaju ugovorna strana koja je platila imala bi pravo na povrat isplaćenog iznosa primjenom pravila o stjecanju bez osnova. Budući je sud po provedenom postupku utvrdio da je tužitelj tuženiku isplatio iznos od 20.000,00 eura, a koji iznos se ne može smatrati kaparom zbog nepostojanja pravno valjanog ugovora to tužitelju s osnove pravila o stjecanju bez osnova pripada pravo na povrat tog iznosa.

18.1. Odredbom čl. 1111. st.1. ZOO propisano je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je st.3. propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Odredbom čl. 1115. ZOO propisano je kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

19. Slijedom navedenog a budući je tužitelj tuženiku prema utvrđenju ovog suda dao iznos od 20.000,00 eura s osnove koja ne postoji to je tuženik dužan vratiti tužitelju taj iznos zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe (zahtjeva) a kako to tužitelj tužbom i traži. Budući je sud utvrdio da iznos od 20.000,00 eura ne predstavlja kaparu to tužitelj nema pravo na povrat dvostruke kapare. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. i III. izreke presude.

20. Stopa zakonskih zateznih kamata je određena sukladno odredbi čl. 29. ZOO. 21. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka valja istaknuti da u slučaju eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva, kao što je konkretan slučaj, tužitelj ne traži da se prihvate svi zahtjevi već samo jedan od njih sukladno odredbi čl. 188. st.2. ZPP iz čega bi proizlazilo da se omjer uspjeha stranaka u sporu ocjenjuje u odnosu na usvojeni tužbeni zahtjev. Uzimajući u obzir uspjeh tužitelja sa postavljenim evenutalno kumuliranim tužbenim zahtjevom, a koji uspjeh sud cijeni u visini od 50%, sud je utvrdio da su tužitelj i tuženik u parnici uspjeli u jednakim omjerima, slijedom čega je svaka stranka sukladno odredbi čl. 154. st.4. ZPP dužna snositi svoje troškove, a kako je to odlučeno točkom IV. izreke ove odluke.

22. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci odluke.

U Pagu 31. siječnja 2025.

Sudac:

Marija Knez

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu protiv odluke teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjera za za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu protiv odluke teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu protiv odluke teče od dana dostave pisanog otpravkapresude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

Dostavna naredba:

1. Tužitelju po punomoćniku,

2. Tuženiku po punomoćniku.