REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ĐAKOVU

STALNA SLUŽBA U NAŠICAMA

Trg dr. F. Tuđmana 14

31500 NAŠICE

Broj: P-254/2023-36

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, Stalna služba u Našicama po sutkinji Anici Wolf kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ŽI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] zastupan po punomoćnici Marini Konrad, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732 Zagreba, Radnička cesta 50, zastupane po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, naknade štete, stjecanja bez osnove, nakon održane glavne i javne rasprave dana 31. siječnja 2025. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 9011444578 zaključenog dana 30. svibnja 2006. između tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 kao kreditora i tužitelja HI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita, , koji je potvrđen kod javnog bilježnika Borisa Godžirova iz Našica, dana 30. svibnja 2006., pod poslovnim brojem Ou-284/06-1, a koje odredbe glase

u dijelu čl. 1.: "…iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 23.000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.", u dijelu čl. 4.: ".... po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana... Kamata se obračunava u CHF...";

u čl. 5. st. 2.: "Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.";

u čl. 6. st. 2.: "Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.";

u čl. 7. st. 2.: " ... plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja... U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete…";

u čl. 12. st. 9.: „ Potpisom ovog ugovora ugovorne stranke izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja PBZ d.d. s građanima i pristaju na njihovu primjenu. Ugovorne strane su suglasne da se, na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju Opći uvjeti poslovanja PBZ d.d. s građanima, ostali akti Banke kojima je regulirano kreditiranje građana, te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune...."; u čl. 12. st. 10.: " Potpisom ovog ugovora korisnik kredita i založni dužnik izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CH te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.“.

II. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 isplatiti tužitelju HI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime stečenog bez osnove na ime razlike tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom svakog anuiteta u kunama naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita iznos od 1.349,93 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 35,49 EUR od 01.03.2013. godine do isplate

- na iznos od 37,52 EUR od 01.04.2013. godine do isplate

- na iznos od 77,12 EUR od 01.05.2013. godine do isplate

- na iznos od 33,06 EUR od 01.06.2013. godine do isplate

- na iznos od 32,98 EUR od 01.07.2013. godine do isplate

- na iznos od 33,68 EUR od 01.08.2013. godine do isplate

- na iznos od 34,99 EUR od 01.09.2013. godine do isplate

- na iznos od 36,99 EUR od 01.10.2013. godine do isplate

- na iznos od 35,96 EUR od 01.11.2013. godine do isplate

- na iznos od 36,55 EUR od 01.12.2013. godine do isplate

- na iznos od 37,22 EUR od 01.01.2014. godine do isplate

- na iznos od 36,61 EUR od 01.02.2014. godine do isplate

- na iznos od 39,99 EUR od 01.03.2014. godine do isplate

- na iznos od 38,49 EUR od 01.04.2014. godine do isplate

- na iznos od 78,08 EUR od 01.05.2014. godine do isplate

- na iznos od 37,01 EUR od 01.06.2014. godine do isplate

- na iznos od 37,11 EUR od 01.07.2014. godine do isplate

- na iznos od 38,48 EUR od 01.08.2014. godine do isplate

- na iznos od 39,47 EUR od 01.09.2014. godine do isplate

- na iznos od 39,25 EUR od 01.10.2014. godine do isplate

- na iznos od 40,19 EUR od 01.11.2014. godine do isplate

- na iznos od 40,86 EUR od 01.12.2014. godine do isplate

- na iznos od 40,50 EUR od 01.01.2015. godine do isplate

- na iznos od 41,38 EUR od 01.02.2015. godine do isplate

- na iznos od 41,31 EUR od 01.03.2015. godine do isplate

- na iznos od 41,35 EUR od 01.04.2015. godine do isplate

- na iznos od 81,84 EUR od 01.05.2015. godine do isplate

- na iznos od 41,37 EUR od 01.06.2015. godine do isplate

- na iznos od 41,36 EUR od 01.07.2015. godine do isplate

- na iznos od 41,28 EUR od 01.08.2015. godine do isplate

- na iznos od 41,22 EUR od 01.09.2015. godine do isplate

- na iznos od 41,22 EUR od 01.10.2015. godine do isplate

sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 isplatiti tužitelju HI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 2.650,00 EUR koliko isti budu iznosili sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja 31. siječnja 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj HI zastupan po punomoćniku Marini Konrad iz OU Rački i kolege podnio je tužbu radi utvrđenja ništetnosti, naknade štete i stjecanja bez osnove, protiv tuženika Privredne banke Zagreb.

2. Iz tužbe proizlazi da su dana 30. svibnja 2006.g. tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 9011444578, koji je potvrđen kod javnog bilježnika Borisa Godžirova iz Našica, dana 30. svibnja 2006., pod poslovnim brojem Ou-284/06-1, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 23.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita.

3. Tužitelj je bio dužan tuženiku platiti kamatu prema Ugovoru koja je bila promjenjiva a iznosila 4,70 % godišnje, sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po Srednjem tečaju CHF tečajne liste tuženika važeći na dan plaćanja, kao i kamatu na zakašnjela plaćanja.

4. Prema čl. 7. predmetnog Ugovora, ugovoren je rok vraćanja kredita od 180 mjeseci te je ugovoreno da se navedeni kredit i kamata otplaćuju u 180 jednakih mjesečnih anutiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja.

5. Predmetni kredit je otplaćen. Ugovorne stranke nisu pregovarale o pojedinim stavkama kredita, nego se radilo o tipskom Ugovoru kreditora, tj. tuženika, pa tužitelj nije imao mogućnosti utjecati na sadržaj Ugovora. Tuženik je za vrijeme trajanja otplate kredita jednostrano mijenjao kamatnu stopu s početnih 4,70 % bez da se o tome pojedinačno pregovaralo. Isto tako, anuiteti u kunskoj protuvrijednosti su se plaćali po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospijeća, pa se zbog promjene tečaja CHF iznos koji je bio na dan dospijeća prvog mjesečnog anuiteta mijenjao te po dospijeću daljnjih anuiteta iznosio znatno više nego prvi dospjeli mjesečni anuitet.

6. Dana 19. siječnja 2016. godine tužitelj je sklopio s tuženikom Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9011444578, koji je potvrđen kod javnog bilježnika Borisa Godžirova iz Našica, dana 19. siječnja 2016., pod poslovnim brojem OV-290/16 (dalje: Aneks), kojim Aneksom je sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju izvršena konverzija predmetnog kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

7. Prema sklopljenom Aneksu tužitelj i nadalje ima pravni interes ustati s tužbom na utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu od 30. svibnja 2006.g. kojim ugovorom je kamatna stopa određena kao promjenjiva, a u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, kao i s kondemnatornim zahtjevom za isplatu.

U vrijeme sklapanja Aneksa još nije bila donesena odluka Visokog trgovačkog suda RH, posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018., kojom presudom je pravomoćno utvrđena ništetnost ugovaranja valutne klauzule vezivanjem glavnice kredita uz valutu CHF. Nedvojbeno stoga proizlazi da prilikom izrade prijedloga konverzije ista činjenica nije uzeta u obzir, jer bi u suprotnom matematički rezultat pretplate bio znatno drugačiji.

8. Posljedica koju na konkretan predmet imaju utvrđenja iz pravomoćnih odluka VTS RH u predmetu Franak jest da se ima uzeti kao da je od dana sklapanja osnovnog ugovora ugovoren kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom. Zbog naprijed navedenog tužitelj ističe da mu tuženik ima isplatiti stvarno preplaćeni iznos u razdoblju od dana sklapanja predmetnog ugovora o kreditu do dana sklapanja Dodatka ugovora o kreditu, a koji iznos nije priznat kao pretplata prilikom sklapanja Dodatka ugovora o kreditu.

9. Tužitelj se poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH izraženo u rješenju posl. broj Rev-2868/2018-2 od 12.02.2019., u kojem rješenju je utvrđeno kako činjenica sklapanja Dodatka ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ( NN 102/15) -Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR- kojim se događaju izmjene u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom- ne znači da je sklapanjem Dodatka ugovora izgubljen pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne.

10. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013.g., a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž- 7129/13-4 od 13.06.2014.g. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt- 249/14 od 9. travnja 2015. godine, u točki 2. izreke, utvrđuje se da je tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koje utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, te je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.

11. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018. u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je između ostalih tuženik, u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći o istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.

12. Slijedom naprijed navedenog utvrđeno je da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljive, nepoštene, pa prema tome ništetne, jer su banke prije i u vrijeme zaključenja Ugovora propustila informirati potrošače o riziku vezanom uz valutnu klauzulu koja je vezana za švicarski franak, a koji rizik je bio znatno veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro.

13. S obzirom da je pravomoćnim presudama VTS RH utvrđena ništetnost ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10.9.2003. - 31.12.2008. kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 1.11.2005. - 31.12.2008., to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11), dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora, sve to u svezi i s čl. 1111., čl. 115. te čl. 1046. ZOO.

14. Prema čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22) propisano je: "Fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati."

Odredbe čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07 i 79/09): "Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača....obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika." (sada čl. 126. Zakona o zaštiti potrošača NN 19/22).

15. Tužitelj kao laik nije raspolagao dovoljnim ekonomskim znanjem da bi postavio točno određen tj. specificiran tužbeni zahtjev navođenjem preplaćenog iznosa tečajne razlike (razlike s obzirom na tečaj na dan dospijeća anuiteta i na dan korištenja – isplate kredita) po svakom pojedinom mjesečnom anuitetu na koji tužitelj potražuje i zakonsku zateznu kamatu, već je vrijednost predmeta spora postavio okvirno; tek nakon provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na okolnosti visine dugovanja tuženika prema tužitelju, tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev kako je to navedeno u izreci presude, sve to u skladu s člankom 186.b. stavkom 3. Zakona o parničnom postupku.

16. Tužitelj je uz tužbu priložio Ugovor o kreditu koji je zaključen između PBZ d.d. (u daljnjem tekstu banke) i korisnika kredita tj. tužitelja, također su navedeni založni dužnici SI, i sudionik SI. Ugovor o kreditu zaključen je dana 30. svibnja 2006. godine u Našicama, a ovjeren po Javnom bilježniku Borisu Godžirov pod brojem OU-284/06 u Našicama 30.5.2006. godine. Tužitelj je priložio i otplatni plan sačinjen od strane PBZ-a od 31.5.2006. godine, kao i dodatak Ugovoru o kreditu broj: 9011444578 od 19. siječnja 2016. godine sačinjen u Našicama i vjeren po javnom bilježniku Borisu Godžirov pod brojem OV-290/16 od 19.1.2016. godine. Također je priložio i plan otplate prema dodatku Ugovora po kreditu.

17. Tuženik je dostavio odgovor na tužbu iz kojeg proizlazi da je tužitelj namiren i restituiran prilikom konverzije. Tuženik također ističe i prigovor zastare potraživanja i isplate temeljem razlika vezanih uz kamatnu stopu. Iz odgovora na tužbu proizlazi da se tuženik poziva na odluku Vrhovnog suda RH u oglednom postupku vođenog pod brojem Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. godine tuženik smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan koji se odnosi na utvrđivanje ništetnosti, a koji se odnosi na dodatak Ugovora o kreditu koji je tužitelj kao korisnik kredita zaključio sa tuženikom.

Tuženik ističe kako je došlo do uspostavljanja ravnoteže interesa između ugovornih strana, te je zakonskom intervencijom zakonodavac potpuno uklonio potrebu da se osobama koje su bile ovlaštene tužiti tuženika s osnove odredaba čl. 138.a ZZP pruži sudska zaštita u pogledu njihove restitucije. Položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednačuje se s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF se izjednačava s položajem potrošača u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Prema mišljenju tuženika intervencija zakonodavca odnosila se i na valutu i na visinu kamatne stope i to za period od samog zaključenja Ugovora.

Prema stavu tuženika, tužitelj koji je prihvatio izračun konverzije i sklopio Dodatak Ugovora o kreditu, više se ne može pozivati na eventualnu ništetnost odredbi koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i odluke o promjeni visine kamatnih stopa na koju se poziva tužitelj u tužbi. Tužitelj je u konkretnom slučaju prihvatio ponudu tužitelja (prihvaćen izračun konverzije) i to ponude kojom je tužitelj bio u potpunosti i na transparentan način informiran o izračunu svih elemenata konverzije.

Tuženik ističe kako tužitelj se ne može pozivati na pravomoćne presude VTS RH broj: Pž-7129/13 od 13.6.2014. i broj: Pž-6632/17 od 14.6.2018. godine, jer se iste odnose na Ugovore o kreditu u CHF, te proizlazi da te presude nemaju nikakve učinke na nove (konvertirane) Ugovore u kojima vrijednost obveze u kunama nije vezana uz CHF, već uz EUR. Tuženik smatra da svota svih uplata s naslova kredita u CHF služi namirenju kredita u EUR koji zamjenjuje prvobitni kredit u CHF, a sukladno prihvaćenom obračunu na koji izračun je tužitelj pristao.

Tuženik tvrdi da je sporazum o konverziji sklopljen u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju valjan i proizvodi pravne učinke, bez obzira na nepoštenost odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF iz osnovnog ugovora.

Tuženik je istakao prigovor prijeboja i to u odnosu na već utvrđenu razliku i priznatu razliku u provedeno konverziji, i u odnosu na sve iznose kada je tečaj bio niži odnosno, kamata niža od one koju kao usporednu određuje tužitelj.

18. Tijekom postupka sud je proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Dajani Vuković, vještakinja je utvrdila pozitivnu tečajnu razliku u iznosu od 2.766,65 EUR što je tabelarno prikazala u svom nalazu i mišljenju. Iz nalaza financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je dana 19.1.2016. godine zaključen Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9011444578 u kojem je u čl. 3. utvrđen iznos pretplate po predmetnom kreditu u visini od 1.416,72 EUR. Vještakinja je izračunala tečajnu razliku između pozitivne i negativne tečajne razlike u iznosu od 2.681,13 EUR.

19. Povodom prigovora na nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka, vještakinja se očitovala na podnesak tužitelja svojim očitovanjem od 11. rujna 2024. godine u kojem je navela da su u nalazu izračunati iznosi tečajne razlike i to kao razlike između pozitivne i negativne razlike u visini od 2.681,13 EUR (a ne 1.416,72 EUR), te samo pozitivna tečajna razlika iznosi 2.766,65 EUR. Dodatkom Ugovora o kreditu je priznata pretplata u iznos od 1.480,03 EUR, a taj preplaćeni iznos se odnosi ne samo na primjenu tečaja, već i na promjene koje su se odnosile na promjenu visine kamatne stope. Prilikom izrade nalaza vještakinja je izračunala i razliku nastalu promjenom visine kamatne stope (iako se taj iznos nije potraživao), a razlika iznosi 826,01 EUR i to je razlika između više i manje plaćenih iznosa (od 1/2014 godine je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene), a samo pozitivna razlika iznosi 883,81 EUR. Priznata razlika u postupku konverzije odnosi se na ukupna plaćanja, pa i na dio koji se odnosi na razliku kamata. Tužitelj je od vještaka tražio da se dobiveni ukupni iznos pretplate umanji za iznos koji je tužitelju priznat zaključenjem Dodatka ugovora o kreditu.

Vještakinja je izračunala dvije varijante i to prva varijanta je razlika između razlike pozitivne i negativne tečajne razlike koja iznosi 2.681,13 EUR, a priznata pretplata u postupku konverzije je 1.480,03 EUR i kada se izračuna razlika između dva spomenuta iznosa, dobije se iznos od 1.201,10 EUR. Druga varijanta je varijanta samo pozitivne tečajne razlike koja iznosi 2.766,65 EUR, a iznos priznat u postupku konverzije je 1.480,03 EUR pa razlika iznosi 1.286,62 EUR.

20. Vještakinja se u svom podnesku od 11. rujna 2024. godine očitovala i na primjedbe tuženika navodeći kako su navodi tuženika netočni kako u izračunu nije uvršten iznos pretplate koji je nastao promjenom visine kamatne stope, obzirom da izračun koji se odnosi na visinu pretplate koji je nastao promjenom visine kamatne stope nije niti sadržan u nalazu. Vještakinja je pojasnila da prilikom izrade nalaza i mišljenja je izračunala i razliku nastalu promjenom visine kamatne stope (iako se taj iznos nije potraživao) i razlika iznosi 826,01 EUR što predstavlja razliku između više i manje plaćenih iznosa (od 01/2014 godine je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene), a samo pozitivna razlika je iznosila 883,81 EUR. Vještakinja je pojasnila kako taj izračun nije sastavni dio nalaza.

21. Iz obrazloženja vještaka proizlazi da iznos koji je utvrđen Dodatkom Ugovora o kreditu iznosi 1.480,03 EUR, ali vještakinja nije dobila točnu uputu od kojeg iznosa se navedena pretplata treba oduzeti. Tužitelju je navedeni iznos priznat na način da su umanjene obveze po kreditu u visini od 50 % anuiteta dok se predmetni iznos nije potrošio. Nakon dopune nalaza i mišljenja financijsko- knjigovodstvenog vještaka tužitelj je prihvatio obrazloženje vještaka u pogledu varijante II. gdje je izračunata pozitivna tečajna razlika u iznosu od 2.766,65 EUR i od nje oduzeo priznat iznos u postupku konverzije od 1.480,03 EUR, te je utvrdio razliku iznosa od 1.286,62 EUR.

21.1. Tužitelj je smatrao da razlika nije nastala plaćanjem jednog mjesečnog anuiteta na ime otplate kredita, pa je predložio da se na tu okolnost izvrši dopuna nalaza i mišljenja po financijsko-knjigovodstvenom vještaku. Na navedenu okolnost financijsko-knjigovodstveni vještak je izvršio izračun tečajne razlike koja je nastala u periodu od 2013. godine do 2015. godine i prema izračunu vještaka ona iznosi 1.349,93 EUR kako je tabelarno prikazano na stranicama 334 do 339 spisa. Vještakinja je također odgovorila i na primjedbe tuženika da konverzija je provedena sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Razlika u kamati nije bila predmetom vještačenja, a ukupna razlika koju je tuženik utvrdio u postupku konverzije u visini pretplate od 1.416,72 EUR je u ovom izračunu oduzeta od izračunatog iznosa preplate po osnovi primjene valutne klauzule. Krediti sa fiksnom kamatnom stopom, su drugačiji oblik kredita od onih sa promjenjivom kamatnom stopom i uobičajeno je da je kamatna stopa kod kredita sa fiksnom kamatnom stopom viša od kamatne stope kod kredita sa promjenjivom kamatnom stopom. Vještakinji nije bilo poznato da li je tuženik u vrijeme realizacije predmetno kredita imao liniju kredita u valuti EUR, ali je za pretpostaviti da je imao. Vještakinji također nije bilo poznato pod kojim uvjetima je tuženik plasirao kredit sa fiksnom kamatnom stopom. Iz nalaza vještaka proizlazi da je tužitelju priznat iznos preplate u postupku konverzije kroz umanjenje budućih anuiteta, dok se iznos preplate u cijelosti ne iskoristi.

22. Tužitelj je u cijelosti prihvatio dopunu nalaza i mišljenja financijsko- knjigovodstvenog vještaka i prema posljednjoj dopuni specificirao tužbeni zahtjev u iznosu od 1.349,93 EUR koji iznos se dobije kada se od pozitivne tečajne razlike 2.766,65 EUR, odbije iznos preplate provedenom konverzijom od 1.416,72 EUR. 23. Sud je u cijelosti prihvatio dopunu nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka jer ga smatra sačinjenim u skladu sa Zakonom, strukom, objektivno, stručno i nepristrano.

24. Tijekom postupka sud je saslušao tužitelja HI koji je između ostalog izjavio da mu je kredit trebao za gradnju kuće a kako je bio štediša PBZ-a njima se obratio za podizanje kredita. U banci se prvo interesirao da li ima pravo na podizanje kredita i dobio je pozitivan odgovor. Ponuđen mu je kredit u CHF valuti i nije imao nikakve informacije da li može podići kredit u drugoj valuti ili u kunama. Prilikom sačinjenja ugovora nije mogao utjecati ni na jednu odredbu ugovora o kreditu, nego je ugovor mimo njega pripremljen i sačinjen, pa mu je rečeno samo da dođe u banku potpisati Ugovor. Kako nije imao mogućnost utjecaja mogao je pristati ili ne pristati na ponuđeni Ugovor. Unaprijed pripremljeni Ugovor od strane banke išao je ovjeriti kod javnog bilježnika. Kao laik nije imao nikakvog financijskog znanja o promjenjivosti kamatne stope i valutnoj klauzuli. Nitko mu u banci niti kod javnog bilježnika ništa nije pojašnjavao o tim pojmovima. Rata kredita u početku mu je bila prihvatljiva, ali se je povećavala od strane banke. Dobivao je obavijesti o povećanju rate kredita, ali kako je imao trajni nalog na mirovinu, redovno je otplaćivao kredit i nije se išao interesirati u banku zašto rate kredita rastu. Kredit je utrošio za završetak kuće koju je koristio za stanovanje. U vrijeme podizanja kredita nije imao nikakav obrt niti tvrtku. Na poziv banke sačinio je dodatak Ugovora o kreditu na način da sklopi novi Ugovor odnosno, izvrši konverziju kredita iz CHF valute u EUR. Tužitelj je izjavio da nije mogao utjecati na odredbe dodatka Ugovora o kreditu, niti na kamatu, niti na visinu preplaćenog iznosa, nego je to sve uredila banka prema svojim propisima, a on je samo tako pripremljeni dodatak Ugovora trebao potpisati. Navedeni dodatak Ugovora je ponovno otišao ovjeriti kod javnog bilježnika u Našicama, nije ga stigao niti pročitati. Tužitelj je izjavio da u banci, tj. kod tuženika nije dobio Opće uvjete poslovanja niti ga je bilo tko s tim upoznao, bilo je pitanje da li će prihvatiti ponuđeni kredit ili ne, bez bilo kakvog utjecaja na odredbe Ugovora i dodatka Ugovora o kreditu, nitko mu ništa nije pojašnjavao u vezi konverzije ugovora, jer je u banci bilo sve unaprijed pripremljeno, a on je samo trebao to prihvatiti i potpisati.

25. Prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje ZIDZPK) sklapanjem aneksa ugovora o kreditu ne znači da je tužitelj kao potrošač izgubio pravni interes za utvrđenje pojedinih odredbi Ugovora o kreditu ništetnim. Tužitelj potpisivanjem Aneksa ugovora nije obeštećen u cijelosti, pa je postavio kondemnatorni zahtjev za isplatu razlike između pretplate tužitelja temeljem valutne klauzule u osnovnom ugovoru o kreditu i iznosa preplate koji je banka utvrdila po istoj osnovi prilikom sklapanja Aneksa ugovora. Sklapanjem Aneksa ugovora tužitelj se nije odrekao svojih prava na obeštećenje niti je takvo odricanje izričito navedeno u Aneksu ugovora. Tužitelj je pokazao da ima pravni interes na utvrđenje predmetnih ugovornih odredbi ništetnim, te na potpuno obeštećenje koje je utvrđeno financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.

26. Tuženik nije informirao tužitelja prilikom sklapanja Ugovora o kreditu o odredbama koje su unesene u sam tekst ugovora, pa tako niti o općim aktima tuženika. Tuženik je nametnuo tužitelju da potpisom Ugovora o kreditu izravno prihvaća i sve kasnije poslovne uvjete tuženika kao i njihove izmjene i dopune. O navedenim ugovornim odredbama nije se pojedinačno pregovaralo, pa su iste kao takve ništetne.

27. Prema odredbi čl. 81. st. 1 ZZP, ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo smatraju se nepoštenima, ako su suprotne načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP-a, smatra se kako se u pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te je zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, a naročito ako se radilo o formi standardnog ugovora trgovca kao u konkretnom slučaju, pa je sukladno tome takva odredba prema čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba koja je ništetna.

28. Prema čl. 323. st. 1. ZOO-a u svezi s čl. 1111 ZOO u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj strani sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, ako to nije moguće ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako Zakon što drugo ne određuje. Čl. 323. st. 2. ZOO je propisano da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suodgovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

29. Temeljem ništenih odredbi ugovora kojima se tužitelj obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu CHF, tuženik je utuženom razdoblju bez osnove obračunavao i naplaćivao veći anuitet od onoga na koji je imao pravo, a visina stečenog bez osnove zbog primjene valutne klauzule je utvrđena provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.

30. Tužitelj se poziva na odredbe Vrhovnog suda RH koji je zauzeo shvaćanje vezano za zahtjev potrošača prema bankama u svojoj presudi broj: Rev-2245/17 od 20.3.2018. godine u kojoj je zauzeo shvaćanje prema kojem potrošači imaju pravo na punu restituciju, kao i na učinke pune restitucije, jer učinak djeluje unatrag od dana sklapanja ugovora, tj. smatra se kao da nepoštena ugovorna odredba nije ni bila ugovorena. Proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom i ništetnom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju. Potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa od trenutka sklapanja ugovora. Shvaćanje Vrhovnog suda RH temelji se na shvaćanjima iz presuda Europskog suda u predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15. Tužitelj se poziva na direktivu 93/13.

31. Tuženik neosnovano ističe prigovor zastare pozivajući se na odredbe čl. 214. i 215. ZOO kojima je propisano kada nastupa zastara i od kada. Tužitelj je istakao kako je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u sporu za zaštitu kolektivnih prava koji je vođen pod brojem: P-1410/12 prekinut tijek zastare do pravomoćnog okončanja tog spora, koji je pravomoćno završen utvrđenjem ništetnosti valutne klauzule donošenjem presude VTS RH broj: Pž-6632/17 kada je zastara počela teći ispočetka od 14. lipnja 2018. godine. Vrijeme prije prekida ne uračunava se u tijek zastare, a što proizlazi iz odluke VSRH broj: Revt-2245/17.

32. Vrhovni sud RH je u svojim presudama broj: Rev-2245/2017, Rev-3241/18 i Rev-1404/18 izrazio shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Ocjena neosnovanosti prigovora zastare utemeljena je na identičnom stajalištu Vrhovnog suda izraženog unaprijed navedenim odlukama.

33. Tuženikov prigovor radi prebijanja je neosnovan jer kod zahtjeva za vraćanje primljenog temeljem ništetnog pravnog posla rok zastare potraživanja je 5 godina sukladno čl. 225. ZOO pri čemu zastarni rok počinje teći od dana sklapanja ništetnog pravnog posla, odnosno, od neosnovanog stjecanja. Prekid zastare zbog vođenja kolektivnog spora nema učinak prema tuženiku. Odredbama Aneksa ugovora o kreditu nije sadržano da je utvrđen manjak koji bi tuženik potraživao tijekom daljnje otplate kredita.

34. Analizirajući sve provedene dokaze kako pojedinačno tako i u međusobnoj povezanosti, te cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan. Ovakav zaključak suda proizlazi provedenim financijsko knjigovodstvenim vještačenjem, iskazom tužitelja kao i provedenim svim dokazima tijekom postupka i uvidom u cjelokupnu dokumentaciju u ovosudni spis broj P-254/2023.

35. Kako je tužitelj uspio u sporu, sud smatra da mu pripadaju troškovi ovog postupka u smislu čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. ZPP-a, te mu je tuženik dužan nadoknaditi troškove ovog parničnog postupka u skladu sa odvjetničkom tarifom i zakonom.

36. Troškovi ovog postupka sastoje se od sastava tužbe 200,00 EUR, pet ročišta svako po 200,00 EUR, te tri obrazložena podneska svaki po 200,00 EUR, što čini troškove od 1.800,00 EUR uz pripadajući PDV od 450,00 EUR i troškove vještačenja od 400,00 EUR, što čini ukupne troškove od 2.650,00 EUR koje je tuženik dužan platiti uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu od dana presuđenja 31. siječnja 2025. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

37. Slijedom naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Našice, 31. siječnja 2025. godine

S U T K I NJ A

Anica Wolf

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude. Ista se podnosi putem ovoga suda, a odlučuje nadležni Županijski sud.

Presuda je javno objavljena 31. siječnja 2025. godine.

Dostaviti:

1. Punomoćnici tužitelja

2. Punomoćnici tuženika