Poslovni broj: Pp-90/2025
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 8.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Rajki Rončević-Skočić uz sudjelovanje Marice Pašalić, kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog OD, zbog prekršaja iz članka 199. stavak 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 114/22, 133/23), odlučujući o prigovoru okrivljenog podnesenim protiv obaveznog prekršajnog naloga Policijske uprave zagrebačke, II Postaje prometne policije od 13. listopada 2024., temeljem članka 244. stavak 2. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), 31. siječnja 2025,
p r e s u d i o j e
I) Prihvaća se prigovor okrivljenog OD, rođenog **.**.1994., OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanin Republike Hrvatske, sa mjestom stanovanja u [adresa]. i preinačuje se pobijani obavezni prekršajni nalog u pogledu odluke o kazni i zaštitnoj mjeri, tako da se primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, okrivljenom izriče novčana kazna u iznosu od 300,00 (tristo) eura koju je obavezan platiti u roku od 30 dana od dana primitka ove presude, a temeljem članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona ukoliko okrivljeni u navedenom roku plati 2/3 izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena, te se na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, te se ukida zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije.
II) Temeljem članka 139. stavak 6. Prekršajnog zakona, okrivljeni se u cijelosti oslobađa obveze da naknadi troškove prekršajnog postupka iz članka 138. stavak 2. točke 3.b. Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. Pobijanim obaveznim prekršajnim nalogom Policijske uprave zagrebačke, II Postaje prometne policije broj 211-07/24-2/44909. od 13. listopada 2024. okrivljeni OD je proglašen krivim i izrečena mu je novčana kazna u iznosu od 660,00 (šestošezdeset) eura zbog prekršaja iz članka 199. stavak 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, paušalni trošak izdavanja obaveznog prekršajnog naloga u iznosu od 13,27 (trinaest eura i dvadesetsedam centi) te je istim obaveznim prekršajnim nalogom prema okrivljenom, temeljem članka 58. Prekršajnog zakona primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
2. Protiv obaveznog prekršajnog naloga, okrivljeni je podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne i primjene zaštitne mjere, te predlaže da se iz razloga navedenih u prigovoru isto prihvati, te mu se novčana kazna umanji i da mu se ne primjenjuje zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom. Okrivljeni u prigovoru ističe kako je svjestan da je napravio prekršaj, a to je sjedanje u motorno vozilo iako je bio svjestan da je popio četiri pića, međutim, to je napravio nesvjesno u odnosu na opasnost koja mu se nije činila izvjesna, te je vidio da se na cesti ne nalaze druga vozila, obzirom na doba noći te je bio razmišljanja kako ne ugrožava promet, a niti druga vozila, obzirom da se isti nisu nalazili na cesti, te je bio fokusiran na dolazak na adresu stanovanja. Nezaposlena je osoba, te bi ubrzo trebao privremeno početi raditi kao taxi vozač, te da mu je za potrebe obavljanja posla nužno potrebna mogućnost upravljanja osobnim automobilom, tj. vozačke dozvole te kako bi ga gubitak iste spriječio u obavljanju posla te na taj način ne bi mogao financijski pomagati svoju obitelj. Napominje da je nezaposlen, da ima kredit (u prilog svoje obrane dostavio je u preslici potvrdu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i Ugovor o kreditu) i da živi sa starim roditeljima, od kojih je otac u mirovini, te da obitelj ovisi o njegovim primanjima, radi čega je molio da se sve navedeno uzme u obzir kod donošenja odluke.
3. Odlučujući o prigovoru i ispitujući pobijani obavezni prekršajni nalog, nakon izvršenog uvida u obavezni prekršajni nalog, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, naredbu o određivanju mjere opreza, sud je uzeo u obzir da okrivljeni priznao djelo prekršaja, da je lošeg imovnog stanja, zadužen kreditom kojim je opterećen kako bi mogao poduzeti samozapošljavanje, a što je sve potkrijepio dokumentacijom u prilogu a što sud prihvatio kao vjerodostojan dokaz, te je mišljenja da će se i ovako ublaženom kaznom u cijelosti postići svrha kažnjavanja odnosno sud je ocijenio da mu je izrečena kazna u previsokom novčanom iznosu za počinjeni prekršaj, zbog čega mu je ublažio kaznu, tj. izrekao mu je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona blažu novčanu kaznu od najmanje zakonom propisane kazne za počinjeno djelo prekršaja, smatrajući da će se i ovako blagom novčanom kaznom kod okrivljenika postići svrha kažnjavanja i utjecati na njega da se ubuduće kloni činjenja ovakvih prekršaja. Ukoliko okrivljeni plati 2/3 izrečene novčane kazne u roku od 30 dana od dana primitka presude smatrat će se da je ista plaćena u cjelini.
4. Razmatrajući odluku o primijenjenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju ne izriče predloženu zaštitu mjeru iz razloga što se radi o mlađoj osobi te bi se izricanjem zaštitne mjere okrivljenog u potpunosti onemogućilo u obavljanju svog posla koji je pokrenuo na način da se zadužio kako bi ostvario uvjete i bio zaposlen kao taksi vozač, (u prilogu dostavljena potpuna dokumentacija koju sud cijeni kao vjerodostojan dokaz), u ovom konkretnom slučaju počinjenim prekršajem nisu nastale štetne posljedice, okrivljeni nije ugrozio ostale sudionike u prometu, pa sud smatra da će se i na ovakav način, samo izricanjem novčane kazne postići svrha kažnjavanja, budući je okrivljeni svjestan počinjenja prekršaja kao i što je svjestan da ukoliko ponovi isto djelo prekršaja neće moći više raditi i na taj način će biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje odnosno teška ekonomska situacija, na što posebno ukazuje ponašanje okrivljenog nakon počinjenog prekršaja, odnosno iskazano žaljenje zbog počinjenog prekršaja i okolnosti koje navodi u svojem prigovoru, a sve što navodi potkrjepljuje dostavljenim dokazima koje je sud cijenio u potpunosti, a koje bi izricanjem zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom bitno narušilo kako poslovnu tako i obiteljsku egzistenciju. Navedene okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenog, ne upućuje na potrebu i nužnost primjene zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije, pa je obavezni prekršajni nalog trebalo preinačiti na način da se navedena zaštitna mjera ukida, kako je navedeno u izreci ove presude.
5. Temeljem u izreci citiranih propisa okrivljeni je oslobođen obveze da naknadi troškove prekršajnog postupka u cijelosti jer je slabog imovnog stanja, pa bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
6. Zbog svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.
7. Protiv ove presude žalba nije dopuštena.
Zagreb, 31. siječnja 2025.
Zapisničar
Sudac
Marica Pašalić, v. r.
Rajka Rončević-Skočić, v. r.
Presuda se dostavlja Policijskoj upravi zagrebačkoj, II Postaji prometne policije u 4 (četiri) primjerka, za okrivljenog i spis.