REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
[adresa]
Poslovni broj: Pp-446/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Korneliji Adamec, uz sudjelovanje Sanje Vidović, kao zapisničara u prekršajnom predmetu protiv I-okrivljene pravne osobe Klaonica Mihalinec d.o.o. i II-okrivljene odgovorne osobe KŠ, koje brani Bojan Bacinger, odvjetnik u Čakovcu, zbog prekršaja iz članka 247. stavka 2. i 5. Zakona o strancima povodom prigovora okrivljenika protiv prekršajnog naloga Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektora za nadzor zaštite okoliša, zaštite prirode i vodopravni nadzor, Službe koordinacije nadzora korištenja voda i vodnoga dobra broj Klasa: UP/I-325-01/23-01/351, Ur. broj: 443-01-16-07/24-26, nakon provedene glavne rasprave, 31. siječnja 2025., javno je obavio i
p r e s u d i o j e
I. I-okrivljena pravna osoba: Klaonica Mihalinec d.o.o., MBS 081018249, OIB 42382848188, sa sjedištem u [adresa], koju zastupa direktor KŠ, prekršajno osuđivani,
II-okrivljenik: KŠ, sin K, rođen **.**.1986. u [adresa], državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], zaposlen u I-okrivljenoj pravnoj osobi kao direktor, sa prebivalištem u [adresa], prekršajno osuđivan, protiv njega se ne vodi postupak za drugi prekršaj ili kazneno djelo,
k r i v i s u
što su 5. siječnja 2024., kao pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi, pri obavljanju djelatnosti proizvodnje, prerade i konzerviranja mesnih proizvoda na lokaciji trgovačkog društva u [adresa], ispuštali onečišćujuće tvari iz industrijskih otpadnih voda u vode u oborinskom (šumskom) kanalu koji otječe dalje u potok Lužnicu (kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), a što je utvrđeno neposrednim inspekcijskim nadzorom prilikom kojeg se ispuštala industrijska voda s lokacije Klaonica Mihalinec d.o.o. iz ispusta koji je prekriven betonskim pločama i slabo uočljiv,
dakle, kao pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi ispuštali onečišćujuće tvari kojima postoji mogućnost onečišćenja voda i vodnoga okoliša, te time počinili prekršaj iz članka 49. kažnjivo po članku 224. stavku 1. točka 5. i stavku 2. Zakona o vodama,
pa im se na temelju citiranog izriče
I-okrivljenoj pravnoj osobi novčana kazna od 4.500,00 € (četiri tisuće petsto eura),
II-okrivljeniku odgovornoj osobi novčana kazna od 600,00 € (šesto eura).
Na temelju članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni su obvezni platiti novčanu kaznu u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude, priloženom uplatnicom, a u protivnom će se postupiti po odredbama članka 34. Prekršajnog zakona.
Na temelju članka 152. stavka 3. i članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona, sud upozorava okrivljenike da ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne, uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, priloženom uplatnicom, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.
II. Na temelju članka 139. stavka 3. u svezi članka 138. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona, okrivljena pravna osoba i okrivljenik odgovorna osoba su obvezani na plaćanje troškova prekršajnog postupka, u paušalnom iznosu od po 100,00 € (sto eura) - svaki, u roku 30 dana po pravomoćnosti ove presude, a u protivnom troškovi će se naplatiti prisilno, na temelju članka 152. stavka 4. i 11. Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. Državni inspektorat, Središnji ured, Sektor za nadzor zaštite okoliša, zaštite prirode i vodopravni nadzor, Služba koordinacije nadzora korištenja voda i vodnoga dobra pod brojem Klasa: UP/I-325-01/23-01/351, Ur. broj: 443-01-16-07/24-26 izdao je 10. siječnja 2024. prekršajni nalog protiv okrivljenika, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude. Protiv prekršajnog naloga, okrivljenici su, putem branitelja, u otvorenom zakonskom roku uložili prigovor, zbog poricanja prekršaja, koji je na temelju članka 238. stavka 9. Prekršajnog zakona, stavljen van snage i proveden je prekršajni postupak.
2. Okrivljenici su putem branitelja, dostavili pisanu obranu, koju je sudac pročitao na raspravi, a u kojoj u cijelosti poriču počinjenje prekršaja za koje ih se tereti. Navode da je Državni inspektorat kao ovlašteni tužitelj, pobijani prekršajni nalog izdao je na temelju obavljenog inspekcijskog nadzora 5. siječnja 2024., a nadzor je obavila vodoporavna inspektorica po službenoj dužnosti. Iz obrazloženja pobijanog prekršajnog naloga proizlazi da je neposrednim očevidom na lokaciji i obilaskom šire lokacije šumskog potoka od ušća u potok Lužnica skroz do Klaonice Mihalinec d.o.o. utvrđeno je ispuštanje industrijske vode s lokacije Klaonica Mihalinec d.o.o. iz ispusta koji je prikriven betonskim pIočama i slabo uočljiv. Tijekom nadzora obavljale su se radnje pranja dvorišta i klaonice. Voda od pranja, odnosno industrijska voda se ispuštala u vode šumskog potoka i na kraju u potok Lužnicu (kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]). Voda u potoku je za vrijeme nadzora bila sivo-crvene boje te je nadzorom utvrđeno da su navodi iz prijave osnovani. Međutim, smatraju da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, slijedom čega je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava te je okrivljenicima stavljeno na teret počinjenje prekršaja. Konkretnog događaja, vodopravna inspektorica je neposrednim očevidom utvrdila je da se u šumski potok, a zatim u potok Lužnicu (kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) ispuštaju industrijske otpadne vode sivo-crneboje. U trenutku obavljanja očevida na lokaciji Klaonice Mihalinec d.o.o. su se
obavljale
radnje
pranja dvorišta i klaonice, te tvrdi da su se upravo te vode ispuštale se u šumski potok, a zatim u potok Lužnicu (kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) i to iz ispusta za koji tvrdi da je prekriven betonskim pločama i slabo uočljiv. Međutim, predmetna utvrđenja tužitelja pogrešna su i u konačnici sasvim kontradiktorna utvrđenjima u drugim postupcima koje je isti provodio u odnosu na okrivljenike, a koji postupci su rezultirali izdavanjem prekršajnog naloga te provođenjem drugih prekršajnih postupaka u odnosu na okrivljenike. Naime, tužitelj je u odnosu na okrivljenike izdalo i dva prekršajna naloga i to 21. rujna 2023. pod brojem Klasa: 325-01/23-01/1565, Ur. broj: 443-01-16-07-23-6, na temelju kojeg se vodi postupak pod brojem Pp-3620/2023, te prekršajni nalog od 31. listopada 2023. broj Klasa: UP/I-325-01/23-01/351, Ur. broj: 443-01-16-07-23-8, na temelju kojeg se vodi postupak pod brojem Pp-444/2024. Iz predmetnih prekršajnih naloga te njihovih obrazloženja proizlazi da se okrivljenicima stavlja na teret počinjenje prekršaja iz članka 165. Zakona o vodama i to jer je tužitelj utvrdio da se na lokaciji obavljaju radnje klanja stoke, rasijecanja i skladištenja mesa te da prilikom obavljanja iste u klaonici i popratnim objektima nastaju industrijske otpadne vode kod pranja postrojenja, podova, strojeva, alata i ostalih elemenata koji se koriste pri obavljanju registrirane djelatnosti (prerada i konzerviranje mesa i proizvodnja mesnih proizvoda) te se iste internim sustavom odvodnje bez pročišćavanja ispuštaju u individualni sustav odvodnje, te životinjska krv, prilikom iskrvarenja skuplja se posebnim uređajem (vakuum cisterna) te se preko cjevovoda odvodi u posebne spremnike te se zbrinjava od strane ovlaštene tvrtke te otpadne vode iz prostora za prihvat životinja i stočnog depoa ispuštaju se u sabirnu jamu konačno, potencijalno onečišćene oborinske vode s manipulativnih površina (asfaltiranog dvorišta) ispuštaju se u okolni teren odnosno vododerinu iza klaonice prema šumi i potoku Lužnica na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj je upisan potok Lužnica u vlasništvu Republike Hrvatske i pod upravljanjem Hrvatskih voda. Iz obrazloženja predmetnog prekršajnog naloga pak proizlazi kako je utvrđeno da se industrijske vode koje nastaju radnjama pranja dvorišta i klaonica i voda od pranja pak ispušta u vode šumskog potoka, a zatim u potok Lužnicu. Dakle, predmetna utvrđenja tužitelja u cijelosti su kontradiktorna jedna drugima. Nesporno je da okrivljenici životinjsku krv skupljaju vakuum cisternom te da se ista zbrinjava u posebne spremnike koji se prazne od strane ovlaštene osobe. Isto tako je nesporno da se industrijske otpadne vode koje nastaju od pranja postrojenja podova, strojeva, alata i ostalih elemenata koji se koriste pri obavljanju registrirane djelatnosti okrivljenika sakupljaju u internom sustavu odvodnje, a odnosno okrivljenici za isto imaju posebnu sabirnu jamu koja ispunjava sve uvjete vodonepropusnosti, te se ista kasnije prazni u sustav javne odvodnje putem ovlaštene pravne osobe. Unatoč tome što okrivljenici nisu mišljenja da im je za isto potrebna vodopravna dozvola, to su isti radi pokretanja gore spomenutih postupaka od strane Državnog inspektorata pred Hrvatskim vodama pokrenuli postupak radi izdavanja vodopravne dozvole. Stoga je jasno da su predmetna utvrđenja netočna krajnjem roku proizvoljna te iskonstruirana na način da se okrivljeniku stavi na teret počinjenje više prekršaja. Ujedno, napominju okrivljenici da se oborinske vode, a kamoli potencijalno onečišćene, ne mogu smatrati opasnim tvarima i drugim onečišćujućim tvarima iz članka 49. Zakona o vodama. Jasno je da se oborinske vode ne mogu smatrati opasnim tvarima, odnosno onečišćujućim tvarima u smislu Uredbe o standardu kakvoće voda kao propisa iz članka 47. Zakona o vodama, a samim time niti opasnim tvarima, odnosno onečišćujućim tvarima u smislu odredbe članka 49. Zakona o vodama. Posebno napominju okrivljenici da s obzirom da se životinjska krv skuplja cisternom i zbrinjava od strane ovlaštene osobe, dok se industrijske otpadne vode skupljaju u individualni sustav odvodnje koji se zatim prazni u sustav javne odvodnje, nije moguće da bi isti u šumski potok, a time u potok Lužnicu, ispuštao krv, odnosno krvavu vodu, a samim time opasne i onečišćujuće tvari kako to tvrdi inspektorat. Osobito se napominje da niti državni inspektorat niti vodočuvar Hrvatskih voda ne raspolažu znanjem potrebnim da ni se utvrdilo da li se u konkretnom slučaju radi o opasnim tvarima niti je tijekom nadzora uziman kakav uzorak vode a osobito da ni na koji način nije utvrđeno (dostupnim dokaznim radnjama) kakav je to ispust koji je prekriven betonskim pločama niti gdje je spojen i na koji način bi došlo do ispuštanja bilo kakvih onečišćujućih tvari od strane okrivljenika, a osobito uvažavajući sve gore navode. Sama činjenica da su u različitim postupcima utvrđenja državnog inspektorata sasvim kontradiktorna jedna drugima dovodi u pitanje osnovanost stavljanja na teret počinjenja prekršaja okrivljenicima. Slijedom svega naprijed navedenog, jasno je kako kod okrivljenika nedostaje subjektivni element prekršaja, odnosno ne postoji krivnja, budući da okrivljeni nisu počinili prekršaj koji im se stavlja na teret. Stoga okrivljenici predlažu Naslovnom sudu da prilikom odlučivanja o optužnom prijedlogu te određivanju kazne uzme u obzir sve gore navedene okolnosti te donese presudu kojom se okrivljenici oslobađaju optužbe, jer smatraju da u konkretnom slučaju okrivljenici nisu počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, te je jasno da prilikom odlučivanja o optužnom prijedlogu te o vrsti kazne i njezinom odmjeravanju treba pristupiti s oprezom, budući da svaka kazna ovakvih razmjera mora biti temeljena na potpuno i pravilno utvrđenom činjeničnom stanju, jer bi u suprotnom rezultirala teškim posljedicama na poslovanje okrivljenika, a kakve posljedice mogu biti nepovratne okrivljenici uslijed činjenica iznesenih u ovoj obrani.
3. U dokaznom postupku ispitani su svjedoci AŠ, BŠ i KŠČ.
3.1. Svjedok AŠ je iskazao da je zaposlen kao mesar u klaonici Mihalinec d.o.o., te što se tiče načina na koji se ispuštaju otpadne vode nastale prilikom obavljanja djelatnosti može reći da se one ispuštaju u sabirne jame jer objekt nije priključen na kanalizaciju, obzirom da kanalizacija nije niti dovedena do objekta u kojem se nalazi klaonica. Na daljnji upit svjedok iskazuje da ne postoji mogućnost da se otpadne vode ispuštaju u okoliš, budući je ugovoreno kontinuirano čišćenje sabirnih jama ovisno o potrebi tako da smatra da ne može doći do onečišćenja okoliša na taj način. Nema nikakvih saznanja o tome na koji način i kada su obavljani inspekcijski nadzori vezani za ovaj predmeti već samo zna da im je gazda znao reći da će im doći inspekcija ali on osobno nije kontaktirao sa inspektorima koji su eventualno bili u nadzoru niti zna zbog čega su oni dolazili. Na posebno pitanje branitelja svjedoku koliko dugo je zaposlen u Klaonici Mihalinec d.o.o., svjedok iskazuje više od 20 godina, te na daljnji upit da li na isti način tijekom tih 20 godina funkcioniranja odnosno vrši se sakupljanje otpadnih voda iz klaonice svjedok iskazuje da se sve radi na isti način već 20 godina. Na daljnji upit branitelja da li je u tom razdoblju sabirna jama bila u nekom trenutku propusna te da je došlo do ispuštanja otpadnih voda u okoliš svjedok iskazuje da nije. Na daljnji upit branitelja da li ima saznanja da se u šumski kanal koji otječe dalje u potok Lužnicu pojavljivala krv u vodi svjedok iskazuje da o tome nema saznanja i da se takva krv nije nikada ispuštala iz Klaonice Mihalinec i da se nitko nije žalio na to. Na daljnji upit branitelja na koji način se zbrinjava krv nastala prilikom klanja životinja svjedok iskazuje da postoji posebna posuda sa metalnom rešetkom u koju otječe sva krv koja se kasnije pumpama ispumpava iz te posude u posebne spremnike koje odvozi Agroproteinka, a ukoliko ostane nešto taloga posuda se pere i ponovno ta otpadna voda ide u sabirnu jamu, ali ta količina krvi je minimalna jer se posuda u pravilu isprazni do kraja. Na daljnji upit branitelja je li 5. siječnja 2024. bio na poslu ili možda na godišnjem ili bolovanju, svjedok iskazuje da misli da je toga dana radio. Na poseban upit branitelja da li se toga dana obavljalo klanje u klaonici svjedok iskazuje da misli da nije. Na daljnji upit branitelja da li postoji neki ispust kojim bi eventualno otpadne vode odlazile u šumski kanal svjedok iskazuje da on ne zna da bi takav ispust postojao niti da bi vidio. Na daljnji upit branitelja da li je 5. siječnja 2024. vidio da bi u kanalu teklo nešto crvene boje odnosno da bi se osjetio neugodan miris svjedok iskazuje da nije vidio da bi voda u tom šumskom kanalu bila crvene boje, a što se tiče mirisa navodi da se na toj lokaciji nalaze farma, štale u kojima se drže goveda i klaonica koje imaju specifičan miris. Na daljnji upit branitelja da li na toj lokaciji postoji više objekata te da li zna kako je uređen sustav oborinske odvodnje iz njih svjedok iskazuje da postoje osim klaonice i štala sa govedima, obiteljska kuća u kojoj stanuje KŠ sa obitelji, a što se tiče načina odvodnje oborinskih voda pretpostavlja da je taj sustav uređen ali da te oborinske vode budući je teren u padu prema tom šumskom kanalu vjerojatno odlaze i u njega. Na pitanje branitelja da li je ikada vidio da bi u dvorištu klaonice tekla krv svjedok iskazuje da to nije nikada vidio. Branitelj okrivljenika nije imao drugih pitanja niti je prigovarao iskazu ispitanog svjedoka.
3.2. Svjedok BŠ je iskazao da je zaposlen kao mesar u Klaonici Mihalinec d.o.o., te može reći da se prilikom klanja životinja krv posebno odvaja u jednu posudu gdje se krv sakuplja i tako sakupljenu krv odvozi Agroproteinka, dok se ostale otpadne vode ispuštaju u sabirnu jamu koja je nepropusna, te ne postoji mogućnost da iz te sabirne jame otpadne vode odlaze u okoliš, konkretno šumski kanal koji otječe dalje u potok Lužnicu. Za pražnjenje sabirne jame je zaduženo Komunalno poduzeće Zaprešić, te koliko mu je poznato oni relativno često prazne tu septičku jamu tako da ne postoji mogućnost da ona bude prepunjena te da se te otpadne vode prelijevaju iz nje u okoliš. Sjeća se da je 5. siječnja 2024. bio na radnom mjestu te da je tog dana bio inspekcijski nadzor ali ne zna što je bio predmet inspekcijskog nadzora niti što su inspektori utvrdili. Nema saznanja da bi se iz klaonice ispuštale industrijske otpadne vode u šumski kanal, niti je vidio da bi u njemu bila onečišćena voda, niti ima saznanja da postoji neki ispust iz kojeg bi se eventualno ispuštala industrijska voda iz klaonice. Na posebno pitanje branitelja svjedoku koliko dugo je zaposlen u klaonici svjedok odgovara 20 godina, te nema saznanja da bi u tom razdoblju došlo do propuštanja sabirne jame i otjecanja otpadnih voda u okoliš. Također svjedok navodi da cijelo vrijeme dok je zaposlen u klaonici nije nikada vidio da bi krv tekla dvorištem. Na daljnje pitanje branitelja da li ima saznanja da bi u šumskom kanalu bila krv odnosno voda crvene boje te da bi to bilo popraćeno neugodnim mirisima svjedok iskazuje da krv u šumskom kanalu nije nikada vidio, a isto kao što se tiče mirisa oni mogu biti neugodni budući se na toj lokaciji osim klaonice nalazi i farma i štale u kojima se drži stoka te postoji mogućnost da se od tamo šire neugodni mirisi. Branitelj okrivljenika nije imao drugih pitanja niti je prigovarao iskazu ispitanog svjedoka.
3.3. Svjedok KŠČ, vodopravna inspektorica, je iskazala da je 4. siječnja 2024. primljena elektroničkom poštom prijava da se u šumski potok koji utječe u potok Lužnica, koji je javno vodno dobro, ispuštene otpadne vode crvene boje, te su uz prijavu došle i fotografije mjesta gdje je taj dojavitelj snimio te otpadne vode. S obzirom da je prijava zaprimljena oko 14.00 sati odmah su kontaktirane Hrvatske vode te je dežurni vodočuvar Hrvatskih voda odmah otišao na navedenu lokaciju i on sam snimio nove fotografije na kojima je bilo vidljivo da su navodi prijave osnovani, te je slijedećeg dana, odnosno 5. siječnja 2024. zajedno sa tim vodočuvarom Hrvatskih voda, bila u inspekcijskom nadzoru s time da su najprije krenuli do potoka Lužnica, dalje su išli kroz šumu uz šumski kanal pa sve do Klaonice Mihalinec. Tada je uočila da je u tom šumskom kanalu voda ružičasto-sive boje, odnosno da je u međuvremenu krv koja je bila u toj otpadnoj vodi oksidirala, te su također primijetili jednu cijev odnosno ispust odakle su se ispuštale otpadne vode. Kada su došli u dvorište Klaonice Mihalinec odnosno prostorije klaonice vidjela je da je u tijeku pranje prostora u kojem se odvija klanje životinja, te je zatekla zaposlenike koji su prali prostor klaonice. Također je u prostoru klaonice zatekla i CŠ koji je direktor i odgovorna osoba u pravnoj osobi, a nakon što su mu predočeni navodi prijave vezano za ispuštanje otpadnih voda on se na to nije htio očitovati. Svjedokinja nadalje navodi da je inspekcijski nadzor u klaonici bio izvršen i u rujnu i listopadu 2023. također zbog ispuštanja industrijskih otpadnih voda koje nastaju prilikom obavljanja gospodarske djelatnosti klanja stoke, pranja postrojenja, podova, alata i drugih elemenata, te su tim inspekcijskim nadzorima također utvrđene nepravilnosti odnosno konkretno činjenica da za ispuštanje tih industrijskih otpadnih voda okrivljenici nisu imali vodopravnu dozvolu, budući ne postoji na toj lokaciji izgrađen sustav kanalizacije već samo postoji sabirna jama u koju se ispuštaju industrijske otpadne vode. Naime, nakon što je utvrđeno da se prilikom obavljanja djelatnosti mjesečno troši 300 do 400 kubika vode, što je utvrdila iz predočenog računa, a što se tiče pražnjenja sabirne jame predočen je samo jedan račun iz ožujka ili svibnja 2023., nakon čega okrivljenici nisu imali druge dokumentacije da je sabirna jama pražnjena iz čega proizlazi da su otpadne industrijske vode morale biti ispuštane u okoliš, a okrivljenici također nisu imali niti vodopravnu dozvolu za ispuštanje otpadnih voda u sustav javne odvodnje jer za dobivanje takve dozvole također moraju biti ispunjeni određeni kriteriji, a jedan od njih je i analiza otpadne vode koju su okrivljenici napravili i rezultate analize dostavili Državnom inspektoratu u prosincu 2023., ali iz te analize je bilo vidljivo da su onečišćujuće tvari u otpadnim vodama iznad maksimalnih dopuštenih graničnih vrijednosti, te se takve otpadne vode ne mogu ispuštati niti u sustav javne odvodnje, a kamoli u prirodu, bez da se prethodno te otpadne vode pročiste. Zbog svih utvrđenih činjenica protiv okrivljenika je donijet prekršajni nalog radi počinjenja djela prekršaja iz članka 49. Zakona o vodama. Na posebno pitanje branitelja inspektorici je li prilikom inspekcijskog nadzora sačinjen video zapis utvrđenog stanja ili samo fotografije svjedokinja iskazuje da je samo fotografirano utvrđeno stanje. Na daljnje pitanje jesu li ona ili vodočuvar tada uzimali uzorke vode iz šumskog kanala ili potoka Lužnica svjedokinja izjavljuje da nisu iz razloga što šumski kanal nije javno vodno dobro, a kada voda dođe do potoka Lužnica koji je javno vodno dobro više se ne mogu utvrditi da su prijeđene najviše dopuštene granične vrijednosti onečišćujućih tvari. Na daljnje pitanje branitelja na osnovi čega je utvrdila da je voda sivo-roze boje u šumskom kanalu oksidirana krv svjedokinja navodi da je vodočuvar koji je službena osoba prethodnog dana utvrdio da se u šumskom kanalu nalazi voda crvene boje odnosno da u njoj očito postoje tragovi krvi, mogla je na temelju njegove izjave i fotografija koje je on sačinio zaključiti da je u kanalu prethodnog dana ispuštana voda pomiješana sa krvi. Na daljnje pitanje branitelja da li je utvrdila kakva voda je tekla iz ispusta koji je vidjela svjedokinja izjavljuje da ta voda nije bila obojena. Na daljnje pitanje branitelja koliko dugo je promatrala vodu koja je curila iz tog ispusta svjedokinja odgovara da je to bilo otprilike 15 ili 20 minuta te je cijelo vrijeme voda bila bezbojna a također iz tog ispusta nije uzela uzorak vode. Na daljnje pitanje branitelja da li je utvrđivala odakle ide ispust iz kojeg je curila voda u šumski kanal svjedokinja odgovara da taj ispust dolazi iz dvorišta klaonice. Na daljnje pitanje branitelja da li se u tom dvorištu nalaze neki drugi objekti i mogućnost da iz tih objekata curi otpadna voda, svjedokinja navodi da se na toj parceli koja ima više od 20000 kvadrata nalazi više objekata osim same klaonice, a da je prilikom nadzora zatekla da je u tijeku pranje pogona klaonice, da nije padala kiša te da je ta voda od pranja izlazila iz ispusta i odlazila u okoliš a što se nije smjelo dogoditi. Na daljnje pitanje branitelja je li rekla radnicima da prestanu s pranjem pogona kako bi se utvrdilo da voda i dalje teče iz tog ispusta ili dolazi sa neke druge lokacije svjedokinja navodi da nije radnicima naložila da prestanu sa pranjem. Na daljnje pitanje branitelja na kojoj udaljenosti se nalazi uočeni ispust od šumskog kanala svjedokinja navodi da se on nalazi na samom rubu tog šumskog kanala. Branitelj okrivljenika nije imao drugih pitanja niti je prigovarao iskazu ispitanog svjedoka.
3.4. U dokaznom postupku sud je pročitao zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 5. siječnja 2024., službene bilješke i prijava nezakonitog ispuštanja otpadnih voda od 4. siječnja 2024., korespondenciju putem elektroničke pošte između Državnog inspektorata i Hrvatskih voda, izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu za pravnu osobu Klaonica Mihalinec d.o.o. iz kojeg je vidljivo da je KŠ jedini osnivač i direktor koji I-okrivljenu pravnu osobu zastupa samostalno i pojedinačno, te je stoga i odgovoran za njezino poslovanje i odgovorna osoba u I- okrivljenoj pravnoj osobi i izvode iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske za okrivljenike iz kojih je vidljivo da su okrivljenici pravomoćno prekršajno osuđivani unazad tri godine, te je razgledao fotografije snimljene na mjestu počinjenja prekršaja. Stranke nisu imale primjedbi na izvedene dokaze, niti drugih dokaznih prijedloga.
3.5. Branitelj okrivljenika u završnoj riječi navodi da okrivljenici u cijelosti ostaju pri pisanoj obrani i navode kako su utvrđenja iz ovog optužnog prijedloga kontradiktorna tvrdnjama podnositelja optužnog prijedloga o načinu zbrinjavanja krvi otpadnih i drugih voda istaknutih u drugim optužnim prijedlozima, a za koje je obrana predložila uvid u iste. Optužba ničim nije dokazala da bi upravo okrivljenici ispuštali onečišćujuće tvari budući da nije rađena ni analiza vode potoka, a ni navodnog ispuštanja vode, nije utvrđivano odakle točno dolazi taj ispust, a sama svjedokinja je danas iskazala kako se radi o čestici od gotovo 20.000 kvadrata na kojoj postoji niz objekata u vlasništvu različitih osoba kako pravnih tako i fizičkih pa stoga se ne može sa sigurnošću zaključiti postojanje uzročno posljedične veze navodno zatečene otpadne tvari u potoku, a koje nisu ispitane, i one bezbojne vode koja je tekla za vrijeme inspekcijskog nadzora. Stoga se predlaže okrivljenike osloboditi od optužbe, jer nije dokazano da bi isti počinili djelo za koje se optužuju.
4. Sudac nije prihvatio obrane okrivljenike, budući su okrivljenici tijekom postupka poricali počinjenje djela prekršaja koje im se stavlja na teret, navodeći da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje prilikom inspekcijskog nadzora da bi upravo okrivljenici ispuštali onečišćujuće tvari budući da nije napravljena analiza vode potoka, a ni navodnog ispusta vode, nije utvrđivano odakle točno dolazi taj ispust, a posluju na parceli površine 20.000 kvadrata na kojoj postoji niz objekata u vlasništvu različitih osoba kako pravnih tako i fizičkih pa stoga se ne može sa sigurnošću zaključiti postojanje uzročno posljedične veze navodno zatečene otpadne tvari u potoku i bezbojne vode koja je tekla za vrijeme inspekcijskog nadzora, a kako otpadne industrijske vode sakupljaju u sabirnu jamu koja je vodonepropusna, ne postoji mogućnost da onečišćujuće tvari ispuštaju u šumski potok i tako ga onečišćuju, ocijenivši obrane okrivljenika neživotnima i neuvjerljivima te suprotne iskazu ispitane svjedokinje AŠČ, vodopravne inspektorice. Naime, odlučne činjenice koje čine biće predmetnog prekršaja za koje su okrivljenici proglašeni krivima, Sud je utvrdio primarno na temelju iskaza svjedokinje vodopravne inspektorice AŠČ. Ispitana svjedokinja je svjedočila je vrlo uvjerljivo i životno te je imala neposredna i stručna saznanja o činjenicama koje čine biće predmetnog prekršaja. Njen iskaz je Sud u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan i istinit. U svom iskazu svjedokinja je jasno navela da je inspekcijski nadzor obavila povodom predstavke o ispuštanju otpadnih voda iz Klaonice Mihalinec d.o.o. u šumski potok koji utječe u potok Lužnica koji je javno vodno dobro, u kojem je uočena voda crvene boje, a što je fotodokumentirano (fotografije na listu spisa 44 i 46), a da su navodi prijave osnovani potvrđuje i fotografija vodočuvara snimljena istog dana uz šumski potok koji protječe ispod proizvodnih pogona Klaonice Mihalinec d.o.o. (fotografija na listu 37 spisa), a slijedećeg dana je neposrednim nadzorom navedene lokacije vidjela da je boja vode ružičasto-sive boje, odnosno da je u međuvremenu krv koja je bila u toj otpadnoj vodi oksidirala, te je primijetila jednu cijev odnosno ispust odakle su se ispuštale otpadne vode. Kada su došli u dvorište Klaonice Mihalinec odnosno prostorije klaonice vidjela je da je u tijeku pranje prostora u kojem se odvija klanje životinja, te je zatekla zaposlenike koji su prali prostor klaonice. Okolnost koju okrivljenici navode u svojoj obrani da se radi o velikoj parceli na kojoj se nalaze i obiteljska kuća, farma i proizvodni pogoni okrivljenika, te da se ne može dovesti u uzročno-posljedičnu vezu navodno ispuštanje otpadne vode u šumski potok sa okrivljenicima je irelevantna, jer je jasno iz same djelatnosti okrivljenika, odnosno proizvodnje, prerade i konzerviranja mesnih proizvoda, koja djelatnost se obavlja na lokaciji u [adresa], da vrše pranje nakon klanja životinja, a svjedokinja je također u svom iskazu opovrgnula taj navod obrane okrivljenika jer se neposrednim nadzorom utvrdila da se voda ispušta putem jedno cijevi - ispusta koja je povezana sa dvorištem i prostorijama klaonice u kojima okrivljenici obavljaju svoju djelatnost. Svjedokinja je također navela da je uvidom u račune za vodu utvrdila da okrivljenici prilikom obavljanja djelatnosti mjesečno troše 300 do 400 kubika vode, a što se tiče pražnjenja sabirne jame predočen je samo jedan račun iz ožujka ili svibnja 2023., nakon čega okrivljenici nisu imali druge dokumentacije da je sabirna jama pražnjena, iz čega proizlazi da su otpadne industrijske vode morale biti ispuštane u okoliš. Sudac nije prihvatio iskaze svjedoka HŠ i BŠ ocijenivši ih nevjerodostojnima jer su navedeni svjedoci tvrdili da se otpadne industrijske vode ispuštaju u sabirnu jamu, te da nisu imali saznanja o postojanju cijevi – ispusta kojim bi se otpadne industrijske vode odvodile u šumski potok, jer su njihovi iskazi bili u suprotnosti sa činjenicama koje su utvrđene prilikom inspekcijskog nadzora.
5. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze po slobodnom uvjerenju, sudac je nedvojbeno utvrdio da su okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, da su kao pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi, pri obavljanju djelatnosti proizvodnje, prerade i konzerviranja mesnih proizvoda na lokaciji trgovačkog društva u [adresa], ispuštali onečišćujuće tvari iz industrijskih otpadnih voda u vode u oborinskom (šumskom) kanalu koji otječe dalje u potok Lužnicu (kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), a što je utvrđeno neposrednim inspekcijskim nadzorom prilikom kojeg se ispuštala industrijska voda s lokacije Klaonica Mihalinec d.o.o. iz ispusta koji je prekriven betonskim pločama i slabo uočljiv, a što je u suprotnosti sa odredbom članka 49. Zakona o vodama koji propisuje da je opasne tvari i druge onečišćujuće tvari zabranjeno je ispuštati ili unositi u vode te odlagati na mjestima s kojih postoji mogućnost onečišćenja voda i vodnoga okoliša, osim pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom ili propisima donesenim na temelju ovoga ili posebnih zakona, te ih je sud proglasio krivima i kaznio ih novčanim kaznama koje smatra primjerenima težini počinjenog prekršaja i stupnju njihove odgovornosti.
6. Prilikom odmjeravanja kazne sudac nije našao olakotnih okolnosti, dok je otegotnom okolnošću smatrao dosadašnju prekršajnu osuđivanost okrivljenika, pa je okrivljenicima izrekao novčanu kaznu u minimumu propisanom zakonom, smatrajući da će se i ovako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja i okrivljenike u buduće odvratiti od vršenja ovakvih i sličnih prekršaja. Sud je u konkretnom slučaju na okrivljenike primijenio odredbu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, na način da im je omogućio da plaćanjem dvije trećine izrečene novčane kazne iste budu smatrane plaćenima u cijelosti.
7. S obzirom da su okrivljenici proglašeni krivima obvezni su naknaditi troškove prekršajnog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kn, a određena visina paušalnog iznosa troškova postupka primjerena je složenosti i trajanju postupka, te je u presudi izražena u eurima sukladno članku 42. i 92. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22. i 88/22.) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2023.
U Zagrebu 31. siječnja 2025.
Zapisničar
Sudac
Sanja Vidović, v.r.
Kornelija Adamec
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude dopuštena je žalba u roku od osam dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Novom Zagrebu, na adresu [adresa], u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Dostavna naredba:
1. I-okrivljenoj pravnoj osobi Klaonica Mihalinec d.o.o., [adresa],
2. II-okrivljeniku BŠ, [adresa],
3. Branitelju Bojan Bacinger, Čakovec, Kalmana Mesarića 1,
4. Tužitelju Državni inspektorat, Središnji ured, Sektor za nadzor zaštite okoliša, zaštite prirode i vodopravni nadzor, Služba koordinacije nadzora korištenja voda i vodnoga dobra, Zagreb, Šubićeva 29,
5. Pismohrana.
