Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-58/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, kao predsjednika vijeća te Zdravka Pintarića i Dejana Repića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog FZK, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. u svezi čl. 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kov-321/2024-8 od 24. prosinca 2024., u sjednici održanoj 31. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Žalba okrivljenog FZK odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Čakovcu je na temelju čl. 127. st. 4. u svezi sa čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08) produljio istražni zatvor protiv okrivljenog FZK iz zakonske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08 zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. u svezi čl. 34. KZ/11.
2. Protiv tog rješenja žali se okrivljenik putem branitelja Bojana Bacingera, odvjetnika, bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da se žalba prihvati i pobijano rješenje ukine.
3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.
4. Žalba okrivljenika nije osnovana.
5. Nije u pravu okrivljenik kada rješenje sadržajno pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, s tvrdnjom "da pobijano rješenje ne sadrži valjane razloge zbog čega sud smatra da su ispunjeni uvjeti za istražni zatvor ... da je pobijano rješenje nedostatno i manjkavo obrazloženo zbog čega se mjerom opreza i jamstvom ne bi mogla ispuniti svrha istražnog zatvora ..." , koju tvrdnju obrazlaže s razlozima koji se tiču žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, sutkinja istrage navela je jasne, dostatne i relevantne razloge za svoju odluku, tj. u svezi utvrđenja postojanja zakonskih pretpostavki i uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora, kako će to nastavno biti obrazloženo. Također, oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 utvrđeno je da nisu počinjene niti ostale povrede zakona na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Također nije u pravu okrivljenik kada pobija pravilnost utvrđenja postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti, te utvrđenja postojanja opasnosti od bijega tj. istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08 zbog koje je istražni zatvor produljen.
7. Naime, što se tiče utvrđenja postojanja osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti, prije svega valja ukazati da se okrivljenik branio šutnjom, dakle, nije iznosio svoju obranu zbog čega su potpuno promašeni žalbeni navodi o sadržaju obrane okrivljenika, niti ti žalbeni navodi mogu imati značaj obrane okrivljenika koju bi valjalo konfrontirati sa ostalim izvorima saznanja prilikom ocjene i utvrđenja postojanja osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti. Nastavno na navedeno, sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti proizlazi iz svjedočkih iskaza stranih državljana, koje je okrivljenik nesporno prevozio, čiji sadržaj se u bitnome navodi u pobijanom rješenju, službene bilješke djelatnika policije od 27. studenog 2024. o zaustavljanju vozila kojim je upravljao okrivljenik na području Policijske postaje Čakovec, na ulazu u mjesto Macinec, u kojem vozilu je okrivljenik prevozio šest državljana Turske, koji su ušli u vozilu okrivljenika na području grada Zagreba, te rezultata pretrage mobitela okrivljenika u svezi pronađenih poruka i dviju video datoteka. Navedeni svjedočki iskazi stranih državljana u kojima su opisali dogovor s jednom osobom da im organizira ilegalno prebacivanje do država članica Europske unije za novčanu naknadu, te način dolaska u Zagreb i ulaska u vozilo kojim je upravljao okrivljenik u kojem su zatečeni od strane policijskih službenika tijekom prijevoza su više nego dostatni za zaključak o postojanju osnovane sumnje da je okrivljenik svjesno i voljno, na inkriminirani način iz koristoljublja pokušao omogućiti drugim osobama da nedozvoljeno izađu iz Republike Hrvatske i uđu u drugu državu potpisnicu Šengenskog sporazuma, u Republiku Sloveniju, te na taj način počinio kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. u svezi sa čl. 34. KZ/11.
8. Nadalje, što se tiče utvrđenja postojanja opasnosti od bijega, suprotno žalbenim navodima kojima se osporava navedeno utvrđenje (da sud prvog stupnja nije uzeo u obzir raniju neosuđivanost okrivljenika, dočasnički čin, imovno stanje, socijalne veze, osobne i obiteljske prilike te slične motive koji bi okrivljenika mogli potaknuti na bijeg, odnosno da bi se u slučaju okrivljenikovog napuštanja teritorija Republike Hrvatske njegova nazočnost u kaznenom postupku mogla osigurati izdavanjem i izvršenjem Europskog uhidbenog naloga), sud prvog stupnja pravilno je u tvrdio te s jasnim, valjanim i relevantnim razlozima obrazložio utvrđenje postojanja opasnosti od bijega. Tako sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da opasnost od bijega proizlazi iz činjenice što je okrivljenik državljanin Poljske, gdje ima prebivalište, s time da ga za teritorij Republike Hrvatske ništa ne veže, te je očito da je stigao u Hrvatsku samo s namjerom počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv iz koristoljubivih motiva. Stoga i prema ocjeni ovog suda postoji realna bojazan da bi okrivljenik puštanjem na slobodu mogao napustiti teritorij Republike Hrvatske motiviran, između ostalog, i izbjegavanjem kaznene odgovornosti. Na navedenu opasnost od bijega dodatno ukazuju i žalbeni navodi da je okrivljenik skrbnik majke koja je invalid, kojoj je potrebna stalna njega i prijevoz za svakodnevne potrebe. Ti žalbeni navodi samo potkrjepljuju zaključak o postojanju realne bojazni da bi okrivljenik u slučaju puštanja na slobodu mogao napustiti teritorij Republike Hrvatske i otputovati u Poljsku kako bi skrbio o majci. Što se tiče žalbenih navoda da bi se u slučaju napuštanja teritorija Republike Hrvatske okrivljenikova nazočnost u kaznenom postupku mogla osigurati izdavanjem i izvršenjem Europskog uhidbenog naloga, žalitelju valja ukazati da ta činjenica ničim ne dovodi u pitanje pravilnost zaključka o postojanju opasnosti od bijega, tim više što je zakonski uvjet za izdavanje Europskog uhidbenog naloga postojanje rješenja o određivanju istražnog zatvora zbog bijega okrivljenika. Zbog navedenih razloga nije u pravu okrivljenik kada u žalbi osporava utvrđenje postojanja opasnosti od bijega.
9. Uzimajući u obzir u prethodnoj točci navedene osobite okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od bijega, pravilan je zaključak i ocjena sutkinje istrage da je za preveniranje navedene opasnosti protiv okrivljenika potrebno produljiti istražni zatvor, jer predvidivo nije realno za očekivati da bi se ista svrha mogla postići jamstvom i mjerama opreza, na koje se paušalno ukazuje žalbom, bez konkretizacije i argumentacije u svezi okrivljenikovog boravka u Republici Hrvatskoj tijekom trajanja kaznenog postupka u slučaju puštanja na slobodu i davanja jamstva od strane okrivljenika ili druge osobe za njega. Što se tiče žalbenih navoda okrivljenika u svezi narušenog zdravstvenog stanja "umjereni stupanj invaliditeta", te da su mu rješenjem kojim mu je invaliditet utvrđen priznata određena prava, žalitelju valja samo ukazati da je okrivljeniku osigurana zdravstvena skrb u okviru zatvorskog sustava, zbog čega "umjereni stupanj invaliditeta" i prava koja su mu na osnovu toga priznata ne mogu biti razlog za neprimjenom mjere istražnog zatvora.
10. Zbog navedenih razloga žalba okrivljenika nije osnovana, zbog čega je valjalo na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Varaždinu 31. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Tomislav Brđanović
