Poslovni broj Povrv-476/2024-10

Republika Hrvatska

Općinski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Larisi Smiljan Pervan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja trgovačkog društva HEP-PLIN d.o.o., čiji OIB glasi 41317489366, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku Juraju Mariniću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika trgovačkog društva Grad hrane d.o.o., čiji OIB glasi 37466605280, sa sjedištem u [adresa], radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane i zaključene 17. siječnja 2025. godine, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 31. siječnja 2025. godine, javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog, sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koje je, kao povjerenik Općinskog suda u Rijeci, 24. svibnja 2024. godine, pod poslovnim brojem Ovrv-15896/2023, UPP/OS-Ovrv-675/2023, donio javni bilježnik Zoran Vrsalović iz Rijeke, na temelju kojega je naloženo tuženiku trgovačkom društvu Grad hrane d.o.o. da, u roku od 8 dana, tužitelju trgovačkom društvu HEP-PLIN d.o.o. isplati iznos od 7.590,47 eura (slovima: sedam tisuća petsto devedeset eura i četrdeset sedam centa).

II. Nalaže se tuženiku trgovačkom društvu Grad hrane d.o.o. da tužitelju trgovačkom društvu HEP-PLIN d.o.o. naknadi troškove postupka, u iznosu od 908,49 eura (slovima: devetsto osam eura i četrdeset devet centa), sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 31. siječnja 2025. godine do isplate teku po kamatnoj stopi od 6,15% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor stvarne nenadležnosti, istaknut po tužitelju trgovačkom društvu HEP-PLIN d.o.o. u podnesku koji je sudu dostavio 30. listopada 2024. godine.

Obrazloženje

1. Prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, od 08. rujna 2023. godine, potraživana je od tuženika trgovačkog društva Grad hrane d.o.o. (u daljnjem tekstu: tuženik) isplata iznosa od 7.590,47 eura (bez zakonskih zateznih kamata), s troškovima ovršnog postupka.

2. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koje je, kao povjerenik Općinskog suda u Rijeci, 24. svibnja 2024. godine, pod poslovnim brojem Ovrv- 15896/2023, UPP/OS-Ovrv-675/2023, donio javni bilježnik Zoran Vrsalović iz Rijeke, naloženo je tuženiku da namiri utuženo potraživanje tužitelja trgovačkog društva HEP-PLIN d.o.o. (u daljnjem tekstu: tužitelj), s troškovima ovršnog postupka.

3. U pravodobno izjavljenom prigovoru ukazano je na to da dug za koji je „podignuta ovrha“ nije točan.

4. Rješenjem ovoga suda, poslovnog broja Povrv-476/2024-3, od 25. listopada 2024. godine, stavljeno je izvan snage citirano rješenje o ovrsi imenovanog javnog bilježnika, od 24. svibnja 2024. godine, u dijelu u kojem je određena ovrha ukinute provedene ovršne radnje te odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. U postupku u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj je ustrajao kod tužbe, dok se tuženik držao u potpunosti pasivno.

6. Ujedno je u postupku u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj istaknuo prigovor stvarne nenadležnosti.

7. U dokaznom postupku sud je pročitao isprave priložene spisu.

8. Iako je tužitelj predložio da se od Porezne uprave Ministarstva financija zatraži podatak o tome je li tuženik po osnovi utuženih računa koristio pravo na odbitak pretporeza, sud je odbio izvođenje ovog dokaza, nalazeći ga suvišnim za odlučivanje o sadržaju istaknutog tužbenog zahtjeva pored onih okolnosti koje je utvrdio čitanjem isprava koje mu je tužitelj dostavio. O tome je sud donio odgovarajuće procesno rješenje, sadržano u raspravnom zapisniku od 17. siječnja 2025. godine (s lista 42./2. sudskog spisa).

9. Uz izvedene dokaze i onaj čije je provođenje sud odbio iz naznačenog razloga, niti jedna od stranaka nije predlagala provođenje daljnjih dokaza do onog stadija parnice do kojega je to bila u mogućnosti učiniti u predmetnom postupku, u skladu s načelima iz odredaba čl. 292.a st. 1, u svezi s čl. 299. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP).

10. Pri tome je važno napisati da je postupak u ovom sporu proveden u cijelosti u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku od 11. srpnja 2022. godine (Narodne novine broj 80/22; u daljnjem tekstu ZID ZPP/22). Taj je propis, pozivom na njegovu odredbu čl. 111., stupio na snagu 19. srpnja 2022. godine, dakle nakon što je podnesen prijedlog za ovrhu od 08. rujna 2023. godine, a posebno nakon što je rješenje o stavljanju izvan snage rješenja o ovrsi javnog bilježnika izvan snage steklo svojstvo pravomoćnosti, do čega je došlo 13. studenog 2024. godine.

11. Naime, pravomoćnošću rješenja o stavljanju izvan snage rješenja o ovrsi javnog bilježnika započeo je formalno-pravno parnični postupak (postupak u povodu prigovora protiv platnog naloga), a kako su u tom momentu (13. studenog 2024. godine) na snazi bile odredbe ZID ZPP/22, tako upravo takve odredbe nalaze svoju primjenu u konkretnom postupku.

12. Zbog netom objašnjene okolnosti treba navesti da je na pripremnom ročištu, koje je održano 17. siječnja 2025. godine, u skladu s regulacijom iz odredbe čl. 292.a st. 1. ZPP-a, sud rješenjem zaključio prethodni postupak i da je na istom ročištu održao i glavnu raspravu (čl. 292.a st. 2. ZPP-a), zbog čega nije postojala potreba izrade plana upravljanja postupkom (čl. 292.a st. 3. ZPP-a).

13. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a), ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim.

14. Međutim, da bi uopće došao u poziciju odlučivanja o sadržaju istaknutog tužbenog zahtjeva, bilo je potrebno najprije donijeti odluku o prigovoru stvarne nenadležnosti, koji je tužitelj istaknuo u podnesku od 30. listopada 2024. godine.

15. U kontekstu takvog prigovora, za naglasiti je da je na ročištu od 17. siječnja 2025. godine sud odlučio da će, u skladu s mogućnošću iz odredbe čl. 301. st. 1. ZPP-a, o prigovoru stvarne nenadležnosti odlučivati zajedno s glavnom stvari.

16. Stoga je o takvom prigovoru odlučeno u sadržaju predmetne odluke, kroz dispozitiv rješenja.

17. Razlozi za takvu odluku sastoje se u tome što je odredbom čl. 34. st. 1. t. 9. al. 1. ZPP-a propisano da općinski sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju uvijek sude u sporovima radi naplate naknade za opskrbu plinom, dok je odredbom čl. 34.b st. 2. ZPP-a predviđeno da trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude u sporovima između pravnih osoba, osim ako nije riječ o sporovima u kojima prema ZPP-u uvijek sude općinski sudovi (čl. 34. st. 1. ZPP-a).

18. Iz takvih procesnih utanačenja za zaključiti je da nadležnost trgovačkog suda postoji samo onda kada nije riječ o sporu u kojemu uvijek sudi općinski sud.

19. Budući da je za spor koji se tiče naknade za opskrbu plinom, čak i onda kada se radi o sporu između pravnih osoba, izrijekom predviđena stvarna nadležnost općinskog suda, tužitelj nije u pravu kada prigovora stvarnoj nadležnosti ovoga suda.

20. Pritom je taj sud i mjesno nadležan, i to po odredbi čl. 48. st. 1. ZPP-a, imajući u vidu da je sjedište tuženika u Rijeci.

21. Zbog svega upravo objašnjenog, valjalo je prigovor stvarne nenadležnosti otkloniti i odlučiti kao u izreci rješenja.

22. Iako nije krucijalno i iako to ne bi moglo izmijeniti odluku koju je o prigovoru stvarne nenadležnosti sud u konkretnom slučaju donio, nije na odmet navesti da je vrlo upitno i samo ovlaštenje aktivno legitimirane strane u sporu da uopće ističe prigovor stvarne nenadležnosti pored pravila sadržanih u odredbama čl. 17. st. 1. i čl. 17. st. 2. ZPP-a. Po tim procesnim pravilima, naime, pravo oglašavanja stvarno nenadležnim pripada po sudu po službenoj dužnosti i po prigovoru tuženika, a ne i po prigovoru tužitelja.

23. Nakon što je odlučio da je stvarno i mjesno nadležan i nakon što je o tome donio odgovarajuće rješenje, sud je prešao na razmatranje pitanja vezanih uz osnovanost tužbenog zahtjeva.

24. U okviru toga treba napisati da su među strankama bile sporne sve činjenice bitne za presuđivanje, odnosno da je bila dvojbena obveza tuženika da tužitelju podmiri utuženi novčani iznos, i to posebno s obzirom na tvrdnju tuženika, sadržanu u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, a vezanu uz to da njegov dug prema tužitelju nije točan. Pritom treba apostrofirati da je to ujedno bio i jedini prigovor kojim se tuženik suprotstavljao tražbini tužitelja.

25. Prilikom razrješenja navedenog spornog pitanja sud se rukovodio činjenicama utvrđenima provedenim dokaznim postupkom, smatrajući da pročitane isprave, koje mu je podastro tužitelj, predstavljaju valjanu podlogu za presuđivanje. Te su isprave, naime, u međusobnom skladu pa djeluju uvjerljivo, s tim da njihovu vjerodostojnost tuženik ni na koji način nije doveo u sumnju, a posebno ne predlaganjem kakvog (važnog) dokaza koji bi doveo do drugačijih zaključaka u odnosu na one koje je sud u konkretnom slučaju izveo.

26. U parničnom postupku teret dokaza je na strankama. To je proklamirano načelom stranačke istine, sadržanim u odredbama čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a. Ovo načelo, pak, podrazumijeva da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

27. U okolnostima konkretnog slučaja to je podrazumijevalo da je tužitelj bio dužan dokazati osnovanost i visinu tražbine prema tuženiku, a da je tuženik bio dužan dokazi da njegov dug prema tužitelju nije onakav i onoliki kakvim i kolikim ga je tužitelj prikazao.

28. U prilog osnovanosti i visini tražbine prema tuženiku tužitelj je sudu predočio izvod iz poslovnih knjiga (s lista 8. sudskog spisa) te račune i naloge za nacionalna plaćanja (s listova 30. do 39. sudskog spisa). Iz tih je isprava bilo razvidno da se dugovanje tuženika prema tužitelju odnosi na račune za plin u periodu od listopada 2022. godine do veljače 2023. godine te da to dugovanje ukupno iznosi 7.590,47 eura, odnosno za listopad 2022. godine 1.457,94 eura, za studeni 2022. godine 1.880,76 eura, za prosinac 2022. godine 1.723,24 eura, za siječanj 2023. godine 1.286,16 eura te za veljaču 2023. godine 1.242,37 eura.

29. Time je tužitelj dokazao i osnovanost i visinu tražbine za koju je u odnosu na tuženika zahtijevao zaštitu u okviru predmetne parnice.

30. S druge strane, polazeći od tvrdnje tuženika da njegov dug prema tužitelju nije točan, tuženik je bio u obvezi dokazati bilo da je podmirio tražbinu prema tužitelju (potpuno ili djelomično), bilo da je ta tražbina prestala na kakav drugi način, predviđen odredbama odgovarajućeg propisa - Zakona o obveznim odnosima od 17. ožujka 2005. godine (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO). Tuženik ništa od netom navedenog u ovom sporu nije dokazao niti s najnižim stupnjem vjerojatnosti.

31. Zbog svega objašnjenog, a uzimajući u obzir da iz isprava koje je tužitelj dostavio sudu slijedi da mu tuženik duguje upravo onaj iznos koji je on od njega zatražio istaknutim zahtjevom u ovom postupku, kao i imajući u vidu da iz istih isprava slijedi da je tuženik krajnji kupac plina, trebalo je odlučiti kao u t. I. izreke presude. Obveza krajnjih kupaca plina da plaćaju naknadu za opskrbu i distribuciju plina slijedi iz Zakona o energiji (Narodne novine broj 120/12, 14/14, 102/15 i 68/18).

32. Tek uzgredno je potrebno naglasiti da, u situaciji kada sud donese odluku o stavljanju izvan snage rješenja o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojemu je određena ovrha, ukine provedene ovršne radnje i odredi da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a kada se u postupku u povodu prigovora protiv platnog naloga primjenjuju odredbe ZPP-a koje reguliraju izdavanje platnog naloga, tada je, na temelju pravila iz odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, u odluci o glavnoj stvari sud dužan odlučiti održava li se platni nalog na snazi u cijelosti ili djelomično, odnosno ukida li se platni nalog pa je zato sud upravo takvu odluku i donio u t. I. dispozitiva presude.

33. U prethodnom dijelu presude već je pisano da na utuženi iznos glavnice tužitelj nije potraživao kamate. Stoga o takvoj sporednoj tražbini u parnici sud nije niti mogao donositi odluku jer bi, u protivnom, povrijedio pravilo iz odredbe čl. 2. st. 1. ZPP-a.

34. No, tužitelj je zahtijevao troškove postupka i takvo mu pravo pripada.

35. Tuženik je, naime, u cijelosti izgubio parnicu pa je dužan tužitelju naknaditi sve troškove izazvane vođenjem postupka koji su, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, bili potrebni radi vođenja parnice.

36. Troškovi tužitelja sastoje se od nagrade odvjetniku za sastavljanje jednog obrazloženog podneska, od 30. listopada 2024. godine, u iznosu od 200,00 eura, sukladno Tbr. 8. st. 1. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (iz Narodnih novina broj 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa/23), te za zastupanje na jednom ročištu, od 17. siječnja 2024. godine, na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari pa nagrada za to ročište iznosi 200,00 eura, sukladno Tbr. 9. st. 1. Tarife/23.

37. Na naznačene radnje tužitelju je priznat zatraženi trošak PDV-a, u iznosu od 100,00 eura, sukladno Tbr. 46. Tarife/23.

38. Pored navedenih troškova, tužitelju su dosuđeni nastali troškovi ovršnog postupka, u zatraženom iznosu od 286,13 eura, kao i trošak sudske pristojbe za presudu, u iznosu od 122,36 eura.

39. U pogledu troškova postupka tužitelj je zatražio zakonske zatezne kamate (u sadržaju podneska od 30. listopada 2024. godine), s tim da prvostupanjski sud nalazi da mu takvo pravo pripada od dana donošenja prvostupanjske presude, i to pozivom na odredbu čl. 31. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-2881/2014 i dr. od 01. lipnja 2016. godine, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24), kao i pozivom na odredbu čl. 151. st. 3. ZPP-a, koja je novelirana kroz čl. 27. ZID ZPP-a/22.

40. Nužno je navesti da se Tarifa/23 primjenjuje pozivom na njezin Tbr. 52. st. 3. jer sud o troškovima postupka odluku donosi u trenutku objave predmetnih presude i rješenja, točnije 31. siječnja 2025. godine, a to je, pak, nakon što je, u smislu dijela XIX. st. 1. Tarife/23, ta Tarifa stupila na snagu.

41. U čl. 48. st. 1., 2. i 6. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22 – Ispravak; u daljnjem tekstu: Zakon) te u čl. II. st. 4. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 85/22) predviđeno je da se u razdoblju od 05. rujna 2022. godine u 00:00 sati do 31. prosinca 2023. godine u 24:00 sati u sudskim odlukama dvojno iskazuje iznos novčane obveze, i to uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro te u skladu s pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz čl. 14. citiranog Zakona.

42. Iz navedenih odredaba citiranih propisa slijedi da je za razdoblje nakon 01. siječnja 2024. godine prestala obveza suda da dvojno iskazuje novčane obveze pa kako se konkretna presuda donosi nakon ovog datuma, tako je sud u njoj novčane obveze izrazio samo u aktualnoj valuti Republike Hrvatske, dakle u eurima.

U Rijeci 31. siječnja 2025.

S u t k i nj a

Larisa Smiljan Pervan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude i rješenja donesenih u prvom stupnju stranke mogu podnijeti žalbu, u roku od petnaest (15) dana od dana dostave prijepisa presude i rješenja (čl. 348. st. 1. ZPP-a).

Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu i rješenje, u dovoljnom broju primjeraka za sud i za protivnu stranku (čl. 357. ZPP-a).

Pravovremeno podnesena žalba sprečava da presuda i rješenje postanu pravomoćni u dijelu koji se pobijaju žalbom (čl. 348. st. 2. ZPP-a).

O žalbi protiv presude i rješenja odlučuje drugostupanjski sud (čl. 348. st. 3. ZPP-a).