Posl.br. 15.P.991/2017

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23.

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji toga suda Jadranki Klečak, u pravnoj stvari tužitelja ŠN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Josipu Pintariću, odvjetnik u Čakovcu protiv tuženice ŽN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Dubravko Arapović, odvjetnik u Dubrovniku, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 19.prosinca 2024. godine, u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, a presude javno objavljene dana 31.siječnja 2025. godine, istog dana,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda Dubrovniku, Stalna služba u Pločama, poslovni broj: Ovr Ob-19/2017 od 07. rujna 2017.g., na novčanoj tražbini tužitelja ŠN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nedopuštena.

II Nalaže se tuženici ŽN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju ŠN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] , iznos od 12.797,23 EUR, zajedno sa zateznim kamatama, koje teku od dana dospijeća pojedinog iznosa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućim na iznos od: 168,19 EUR od 13.11.2017.g. do isplate,

337,08 EUR od 13.11.2017.g. do isplate,

335,04 EUR od 13.11.2017.g. do isplate,

333,01 EUR od 13.11.2017.g. do isplate,

331,03 EUR od 13.11.2017.g. do isplate,

329,00 EUR od 13.11.2017.g. do isplate,

327,02 EUR od 13.11.2017.g. do isplate,

324,99 EUR od 13.11.2017.g. do isplate,

323,00 EUR od 13.11.2017.g. do isplate,

321,21 EUR od 13.11.2017.g. do isplate,

319,21 EUR od 13.11.2017.g. do isplate,

317,29 EUR od 13.11.2017.g. do isplate,

315,30 EUR od 13.11.2017.g. do isplate,

313,38 EUR od 13.11.2017.g. do isplate,

311,46 EUR od 13.11.2017.g. do isplate,

250,79 EUR od 13.11.2017.g. do isplate,

58,75 EUR od 13.11.2017.g. do isplate,

307,68 EUR od 13.11.2017.g. do isplate,

305,76 EUR od 13.11.2017.g. do isplate,

327,30 EUR od 17.12.2018.g. do isplate,

325,40 EUR od 17.12.2018.g. do isplate,

323,56 EUR od 17.12.2018.g. do isplate,

321,90 EUR od 17.12.2018.g. do isplate,

320,06 EUR od 17.12.2018.g. do isplate,

318,28 EUR od 17.12.2018.g. do isplate,

316,44 EUR od 17.12.2018.g. do isplate,

314,67 EUR od 17.12.2018.g. do isplate,

312,91 EUR od 17.12.2018.g. do isplate,

311,14 EUR od 17.12.2018.g. do isplate,

309,43 EUR od 17.12.2018.g. do isplate,

307,66 EUR od 17.12.2018.g. do isplate,

305,95 EUR od 17.12.2018.g. do isplate,

305,37 EUR od 07.01.2019.g. do isplate,

305,32 EUR od 06.02.2019.g. do isplate,

305,32 EUR od 06.03.2019.g. do isplate,

305,43 EUR od 08.04.2019.g. do isplate,

305,32 EUR od 06.05.2019.g. do isplate,

305,32 EUR od 06.06.2019.g. do isplate,

305,29 EUR od 08.07.2019.g. do isplate,

305,32 EUR od 06.08.2019.g. do isplate,

305,32 EUR od 06.09.2019.g. do isplate,

305,37 EUR od 02.01.2019.g. do isplate, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.475,56€, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 31.siječnja 2025.g. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj na ovaj sud dana 10.studenog 2017.g., tužitelj navodi kako je presudom Općinskog suda u Dubrovniku, posl.br. P-1305/05 od dana 14.11.2005. naloženo tužitelju kao ocu tužene istoj na ime uzdržavanja plaćati mjesečni iznos od 2.300,00 kn do svakog 5-tog u mjesecu u tekućem mjesecu.

Tužitelj je uredno podmirivao dospjele obroke uzdržavanja, štoviše, istoj je uplaćivao iznose koji višestruko premašuju njegovu obvezu. Tako je tužitelj u razdoblju od 19.9.2014 do zaključno 17.12.2015. tuženoj uplatio ukupan iznos od 178.346,00 kuna, dakle iznos koji znatno premašuje iznose koji bi isti morao uplaćivati kada bi za to postojali zakonski razlozi.

Naime, sudskom odlukom tužitelj je obvezan plaćati na ime uzdržavanja tuženoj mjesečna iznos od 2.300,00 kuna što godišnje ispada 27.600,00 kuna. Imajući u vidu isplaćene iznose od 178.346,00 kuna, ispada da je tužitelj tuženoj u godini dana podmirio uzdržavanje za 6 i pol godina.

Unatoč tome, tužena je dana 19.07.2017. Općinskom sudu u Dubrovniku podnijela prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave, u kojem prijedlogu (neistinito) navela da joj tužitelj od dana 30.06.2016. pa nadalje nije platio dužne iznose uzdržavanja i predložila sudu donošenje rješenja o ovrsi radi naplate zaostalih obroka uzdržavanja od srpnja 2016. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

Dana 07.09.2017. Općinski sud u Dubrovnik je donio rješenje, poslovni broj Ovr Ob- 19/2017 kojim rješenjem je određena ovrha pljenidbom novčanih sredstava tužitelja. Na taj način su tužitelju zaplijenjena novčana sredstva i to iznos od 37.348,57 kuna dana 13.rujna 2017., iznos od 2.300,047 kuna dana 06.listopada 2017. zajedno sa pripadajućim naknadama Financijske agencije te iznos od 310,49 € dana 06.studenog 2017.

Ističe da osim što je potpunom isplatom tražbina tužene prestala u svojoj visini prije podnošenja ovršnog prijedloga, za potraživanje na ime uzdržavanja nema pravnog osnova. Naime, čl. 290 važećeg Obiteljskog zakona, propisano je da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno koje polazi sveučilišni ili stručni studij, te redovito i uredno ispunjava svoje obveze. Tužena je dana 20.svibnja 2017. diplomirala na Veleučilištu Vern, Trg bana Josipa Jelačića 3, Zagreb.

Navodi kako je tužena uz ovrhu dostavila potvrdu Visoke poslovne škole Zagreb iz koje proizlazi kako je ista upisana u diplomski stručni redovni studij na istoj školi u 2. semestar akademske godine 2016/2017.

Tužitelj ukazuje na stav VSRH izražen u odluci Rev-892/10 od dana 16.05.2012. te je takav stav primjenjiv i na ovaj slučaj, tim više što tužena nakon završetka prvog fakulteta radi na Nezavisnoj televiziji d.o.o. Kamenarska 30, Zagreb, kao urednica i voditeljica emisije Tura kulture.

Dakle, tužena kojoj je u godini dana uplaćeno 178.346,00 kuna, koja je u međuvremenu diplomirala i zaposlila se, podnosi ovršni prijedlog, dobro znajući da nema nikakve osnovane tražbine prema tužitelju.

Osim toga, ista ne potražuje iznose zaostalih obroka uzdržavanja do dana podnošenja prijedloga, već i ubuduće, pa će se tako tužitelju ustezati svaki mjesec iznos uzdržavanja od 2.300,00kuna, a bez bilo kakve pravne osnove.

Navodi kako je imajući u vidu gornje navode, nesporno da je tužena zloupotrebljavajući ovršnu ispravu pokrenula ovršni postupak protiv tužitelja, znajući da je njezina tražbina utvrđena pravomoćnom presudom namirena, odnosno da je ista prestala, čime je ovrha određena rješenjem o ovrsi od 07.09.2017. nedopuštena.

Zbog svega navedenog, predlaže da sud nakon provedenog postupka, usvoji tužbeni zahtjev naveden u izreci ove odluke, koji je preinačio podneskom 27.11.2019 tražeći, uz postojeći zahtjev, da se naloži tuženoj vraćanje iznosa od 94.532,84 kn koje je neosnovano stekla ovrhom (toč.II zahtjeva), konačno uređen podneskom 11.travnja 2023. (list 228-230 spisa).

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenim na sudu dana 05.ožujka 2018.g. tuženica navodi kako su navodi tužitelja neistiniti, te se ista protivi tužbi, tužbenom zahtjevu i predlaže odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev kao neosnovan i obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška tuženici.

Ističe kako je po prijedlogu tuženice, sud rješenjem od 07.rujna 2017. odredio predloženu ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika ovdje tužitelja. Protiv rješenja ovršenik ovdje tužitelj je podnio žalbu, zbog čega je rješenjem OS u Dubrovniku, SS Ploče od 31.listopada 2017., ovršenik ovdje tužitelj upućen pokrenuti parnicu protiv ovrhovoditeljice ovdje tuženice, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

Naime, prije upuštanja u raspravljanje, tuženica se poziva na odredbu čl. 52 OZ kojom je određeno da će sud ovršenika uputiti u parnicu ako u slučaju da je ovrhovoditelj osporio postojanje razloga zbog kojih je izjavio žalbu odnosno ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik nije više mogao istaknuti u postupku iz upravne nagodbe, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, ako je ispunjena tražbina, makar i na određeno vrijeme odgođena, zabranjena, izmijenjena ili na bilo koji drugi način onemogućena zbog činjenica koje su nastale u vrijeme kada je ovršenik nije mogao isticati u postupku u kojem potječe odluka i ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

Navodi kako se ovršenik (tužitelj) u žalbi, povodom koje je upućen pokrenuti parnicu, ne poziva na neke od razloga na kojem se može temeljiti tužba, pa tužbu treba odbaciti.

Navodi kako nisu točni navodi koje je tužitelj iznio u tužbi, jer navodi kako je u razdoblju od 19.rujna 2014 do zaključno 17.prosinca 2015. uplatio ukupno iznos od 178.346,00 kuna na račun tuženice ili iznos koji znatno premašuje iznose koje bi tužitelj bio dužan uplaćivati, naime, uplate tužitelja u tom razdoblju nisu sve uplate koje su namijenjene tuženici, odnosno nisu uplate njezinog dužnog uzdržavanja ili među parničnim strankama dogovorenih plaćanja troškova školovanja. Tužitelj je uz svake uplate jasno naznačio na što se uplate odnose, te se uplate odnose na: faks, hrana, Š u iznosu od 7500,00 kuna, putovanje u Francusku 7500,00 kuna, čišćenje 1000,00 kuna, doktor "Ari hrana", 1000,00 kuna, za Ž 3000,00 kuna, spenza 2000,00 kuna, Ari hrana- 400,00 kuna, spenza 750,00 kuna, hrana 500,00 kuna, faks 4 mjeseca +Verka- 6200,00 kuna, tapiti i Verka- 1000,00 kuna, " Š"- 1000,00 kuna, pregled- 8000,00 kuna, faks, alim, Š, spenza- 6400,00 kuna itd. Stoga, je očito da se sve izvršene uplate u naznačenom razdoblju i iznosi ne odnose na tuženicu odnosno na tužiteljevu obvezu dužnog mjesečnog uzdržavanja tuženice u iznosu od 2300,00 kuna svaki mjesec i među strankama dogovorenog plaćanja troškova školovanja (fakultet, stan, režije).

Tuženica i tužitelj su u kolovozu 2015. postigli dogovor o tome da će tužitelj tuženici uplatiti unaprijed iznos od 100.000,00 kuna za školarinu treće godine fakulteta, najam stana, režije kao i za dužno uzdržavanje u iznosu od 2300,00 kuna mjesečno za vrijeme treće godine studija. Dakle, 04.kolovoza 2015. tužitelj je tuženici platio sve do tada dogovoreno za vrijeme treće godine fakulteta tuženice, tj. do 30.lipnja 2016. te za to vrijeme tuženica ništa ne potražuje. Međutim, nakon 01.srpnja 2016. pa nadalje, tužitelj nije ništa platio po bilo kojem osnovu iako se tuženica i dalje redovno školuje. Zbog toga, tuženica i potražuje iznose mjesečnog uzdržavanja od 01.srpnja 2016. prema pravomoćnoj presudi. Tuženica je redovan student. Sve i da je točna tvrdnja tužitelja, a nije, da se tuženica više ne školuje jer je diplomirala dana 20.svibnja 2017. tužitelj je bio dužan do tog dana plaćati uzdržavanje tuženice prema pravomoćnoj presudi, a on to nakon 30.lipnja 2016. nije radio.

Nadalje, upravo zbog toga što tužitelj ne ispunjava svoje obveze i ne plaća tuženici dužne iznose mjesečnog uzdržavanja počevši od 01.srpnja 2016. nadalje, tuženica je primorana sama se snalaziti za svoje uzdržavanje, najam stana, režije i školarinu, budući da preostali roditelj (majka) sa svojim primanjima nije u mogućnosti u cijelosti pokriti sve potrebne troškove. Zbog toga tuženica radi, a u posljednje vrijeme je imala sreće da je dobila posao u struci. Na taj način, svojim radom doprinosi školovanju, upravo zbog toga što jedan roditelj (otac) ne doprinosi školovanju i uzdržavanju tuženice.

Konačno, odluka na kojoj se temelji ovrha nije ukinuta, preinačena ili stavljena van snage, tražbina tuženice nije prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada tužitelj kao ovršenik više nije mogao isticati u postupku iz kojeg potječe odluka (P-1305/05) ispunjene tražbine tuženice, makar i na određeno vrijeme nije odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik nije više mogao isticati u postupku iz kojeg potječe odluka, te nije zastupila zastara tražbine tuženice, koje razloge tužitelj ne ističe u tužbi niti dokazuje.

Tuženica smatra da činjenice na koje se poziva tužitelj ni u kojem slučaju ne mogu predstavljati osnovu za usvajanje tužbenog zahtjeva.

3. U podnesku od dana 28.ožujka 2018. tužitelj ukazuje na činjenicu da je tužitelj upućen u parnicu jer je u žalbi istaknuo da je njegov dug u cijelosti otplaćen, pa sadržajno dakle ukazuje na žalbeni razlog iz čl. 50 st. 1 toč. 9 OZ-a.

U odnosu na ostale navode tuženikova odgovora na tužbu, navodi kako je tvrdnja tužene da su navodi tužitelja neistiniti, uvredljiva jer sugerira nečasnost tužitelja, jer je svoje uplate tužitelj dokazao dostavom materijalne dokumentacije, te je poseban apsurd navod kako se uplaćena sredstva nisu odnosila na tuženu odnosno da to nisu sredstva njezinog dužnog uzdržavanja ili plaćanja troškova školovanja. S time u vezi ističe kako je tuženica u kritičnom razdoblju, živjela u stanu tužitelja, dok je on radio u inozemstvu. Tužena u više navrata navodi kako se troškovi školovanja, putovanja, hrane, besplatnog stanovanja u stanu tužitelja ne smatraju dužnim uzdržavanjem, što je potpuno besmisleno, jer kada je tužitelj na traženje tuženice uplatio iznos od 7500,00 kuna za putovanje u Francusku, onda se isto smatra uzdržavanjem, te ako je mjesečna obveza 2300,00 kuna, onda je plaćanjem toga putovanja, podmirio tri mjesečne rate, jer je on uplatio tuženoj novce, a na što ih ona koristi to je njena stvar. Neshvatljiv je stav tužene da se to ne smatra uzdržavanjem već plaćanjem školovanja.

4. U podnesku od 25.svibnja 2018. tuženica ističe da tužitelj nije pretplatio iznose dužnih uzdržavanja. Ne samo da ih nije pretplatio, nego ih nije ni platio. Tuženica ne spori da je tužitelj platio sve po pravomoćnoj presudi za njezino uzdržavanje do 30.lipnja 2016. međutim, sve ostale uplate nemaju nikakve veze s obvezom plaćanja prema pravomoćnoj presudi. Tužiteljeva preciznost u navođenju svrhe izvršena plaćanja, te se takva plaćanja sada ne mogu uračunati u navodna plaćanja (pretplatu) po pravomoćnoj presudi. Tuženica ne spori plaćanja tuženika na njezin račun, no većina tih plaćanja je bila u sasvim različite svrhe od dužnog uzdržavanja za tuženicu i radi se o uplatama novčanih sredstava koje je tuženica kasnije isplaćivala na ruke trećih osoba ili trošila za potrebe po nalogu tužitelja.

Bitno je da je tužiteljeva obveza po pravomoćnoj presudi za dužno mjesečno uzdržavanje tuženice postojala i postoji još uvijek, da presuda nije promijenjena drugačijom odlukom suda, te sve dok takav presuda egzistira tužitelj je dužan platiti tuženici mjesečne iznose uzdržavanja prema pravomoćnoj presudi.

5. Podneskom od 20.lipnja 2018. tužitelj se očituje na navode iz podneska tuženice, na način da ističe kako je tuženoj u razdoblju od rujna 2014. do svibnja 2017. uplatio točno 242.106,00 kuna. Imajući u vidu činjenicu da mu je određena mjesečna obveza uzdržavanja u iznosu od 2300,00 kn, to znači da je u tome razdoblju bio dužan uplatiti ukupan iznos od 73.600,00 kuna.

Nadalje, navodi kako iz dosadašnjih očitovanja tužene proizlazi kako nije sporno da je tužitelj istoj uplatio takav iznos, već je očito sporno što se smatra alimentacijom, a što ne. Tako tužena smatra kako se alimentacijom ima smatrati samo ona uplata za koju se u opisu plaćanja navodi alimentacija. Takav je stav pogrešan, jer obveza uzdržavanja djeteta predstavlja ukupnost podmirenja njegovih životnih potreba. Pri tome, napominje kako se radi o uplati gotovog novca na njezin račun, dakle novca s kojim je tužena mogla slobodno raspolagati.

Dakle, manji dio uplaćenog iznosa nesporno se ne odnosi na podmirenje troškova uzdržavanja, no većina od uplaćenih 242.160,00 kuna upravo je plaćena na ime dužnog uzdržavanja. Sve i da se od svih uplata obračunavaju samo one koje se nesporno odnose na tuženu i ispunjene njezinih potreba, dolazi se do činjenice kako je obveza višestruko pretplaćena.

6. U podnesku od 29.studenog 2019. tužitelj navodi kako je paralelno sa ovim postupkom, pokrenuo pred naslovljenim sudom i postupak radi utvrđenja da je njegova obveza uzdržavanja prema tuženoj prestala.

Postupak se vodio pod posl.br: P ob - 174/2017, te je okončan presudom Županijskog suda u Zagrebu, posl.br: Gž Ob-781/19 na način da je odbijena žalba tužitelja.

Dakle, sukladno navedenome, tužitelj smatra da se u ovome postupku treba koncentrirati na utvrđenje činjenice je li tužitelj u trenutku pokretanja ovrhe čije se utvrđenje traži nedopuštenom u cijelosti namirio svoju obvezu prema tuženoj, odnosno postupak se mora usredotočiti na pitanje matematičkog obračuna onoga što je tužitelj bio dužan platiti i onoga što je platio ili mu je prisilno ustegnuto.

U tu svrhu, tužitelj dostavlja Potvrdu o prometu po računu Zagrebačke banke d.d. od dana 22.01.2018.g. u kojoj su specificirane sva plaćanja tužitelja prema tuženoj u razdoblju od rujna 2014. do siječnja 2018.g., te specifikacije izvršenja predmetne osnove za plaćanje od 13. rujna 2017.g. do zaključno 06. rujna 2019.g. kada je tužitelju ustegnuta posljednja rata, nakon čega je tužena obavijestila FINA-u da je njezino pravo na uzdržavanje prestalo te je povukla osnovu za plaćanje, čime je dovršila ovrhu.

Dakle, kritično razdoblje se odnosi na rujan 2014.g. do rujan 2019.g., odnosno posljednjih 5 godina prije prestanka obveze uzdržavanja, dakle i razdoblje kada bi tužitelj uredno plaćao svoju obvezu i razdoblje kada to navodno ne bi činio. Mjesečna obveza uzdržavanja je za tužitelja iznosila 2.300,00 kn mjesečno. Znači u 5 godina prije prestanka obveze uzdržavanja njegova bi godišnja obveza iznosila 27.600,00 kn odnosno u 5 godina 138.000,00 kn.

Iz dostavljene Potvrde o prometu po računu ZABA d.d. vidljivo je kako je tužitelj tuženoj u razdoblju od rujna 2014.g. do prosinca 2015.g. isplatio iznos od 241.106,50 kn, a iz dostavljenih Specifikacija izvršenja osnove za plaćanje FINA proizlazi da je tužitelju po predmetnoj ovrsi od njezinog početka u studenom 2017.g. do zaključno rujna 2019.g. ustegnut još iznos od 94.532,84 kn (taj se iznos odnosi na obvezu uzdržavanja u razdoblju od srpnja 2016.g. pa nadalje kako to tužena u ovršnom prijedlogu navodi).

Dakle, tužitelj je ukupno tuženoj u posljednjih 5 godina uplatio iznos od 335.639,34 kn, a njegova obveza za 5 godina po ovršnoj ispravi iznosi 138.000,00 kn. Tužena spori da se sva plaćanja do podnošenja ovršnoga prijedloga ne odnose na plaćanje obveze uzdržavanja, već na druge stvari, što tužitelj od početka ovoga postupka spori, te se neće ponavljati. Nema nikakve logike da bi tužitelj tuženoj uplatio čak preko 200.000,00 kn, a da se ništa od toga ne bi odnosilo na uzdržavanje, tim više što u uplatama jasno stoji školarina, džeparac, faks, hrana, najam itd..).

Tužitelj bi sukladno svojoj obvezi bio dužan tuženoj u razdoblju od rujna 2014.g. do dana podnošenja prijedloga za ovrhu 19.07.2017.g. isplatiti iznos za 34 mjeseca odnosno iznos od 78.200,00 kn.

Tužitelj je samo u jednom danu i to 04.08.2015.g. tuženoj isplatio iznos od 100.000,00 kn, čime je već tada preplatio svoju obvezu, ne računajući sva ranija plaćanja.

Dakle, u trenutku podnošenja ovršnog prijedloga, tražbina tužene je u cijelosti prestala ispunjenjem što ovu ovrhu u cijelosti čini nedopuštenom, na koji god način tumačili uplate tužitelja. Sama tužena u svojemu ovršnome prijedlogu, ali i tijekom ovoga postupka ističe da su sva njezina potraživanja do lipnja 2016.g. podmirena, pa onda nije jasno zašto to smatra ako se sve uplate tužitelja koje nisu izričito navedene kao uplate alimentacije nemaju smatrati podmirenjem uzdržavanja.

Budući se predmetna ovrha provela prije nego što je zaključena glavna rasprava u ovome postupku, tužitelj ovime sukladno čl. 56. st.1. Ovršnog zakona preinačava tužbu na način da uz postojeći tužbeni zahtjev traži od suda da tuženoj naloži da mu vrati sve ono što je neosnovano stekla ovrhom, uključujući i troškove ovršnog postupka, kao i pripadajuće zakonske zatezne kamate, sve sukladno dostavljenoj specifikaciji izvršenja osnove za plaćanje FINA-e i provedenom knjigovodstveno - financijskom vještačenju.

7. U podnesku od 03.prosinca 2019. tuženica navodi kako joj je dana 30.rujna 2019. preostao status redovnog studenta na Poslovnom veleučilišta u Zagreb te je o tome obavijestila Općinski sud u Dubrovniku, SS u Pločama u predmetu Ovr Ob-19/2017. te je predložila sudu donijeti rješenje kojim će sud utvrditi da je ovrha dovršena. Dakle, uvjeti za održavanje ovrhe su prestali. Stoga je tužena podnijela i zahtjev za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu FINA dana 23.rujna 2019.

Tužitelj propušta navesti dio iste odluke u kojem se navodi žalbene navode da je ovršna isprava izgubila svoju djelotvornost obzirom da je tuženica više ne školuje nije ničim dokazao, a osim toga je prestanak uzdržavanja moguće utvrditi samo pravomoćnom presudom donesenom u postupku u kojem ovršenik (ovdje tužitelj) tužbom traži prestanak uzdržavanja, te da je tužitelj pokrenuo postupak protiv tuženice radi prestanka uzdržavanja koji se pred ovim sudom vodio pod posl.br. P ob-174/2017 i u kojem postupku je tužitelj odbijen pravomoćnom presudom od 24.svibnja 2019. Stoga pozivanje tužitelja u tužbi da potraživanje na ime uzdržavanja nema niti pravnog osnova, nije utemeljena i pravomoćno je riješeno u postupku pred ovim sudom u postupku P ob-174/2017.

Ističe kako je tužitelj pri svakoj uplati jasno naveo na što se ona odnosi, te na ime zakonskog uzdržavanja nije platio tuženici ništa više od onoga što je po pravomoćnoj odluci bio dužan. Stoga jer od tužitelja navedene uplate "sprovod", "Ari" (pas), F, čišćenje, i dr. ne mogu smatrati iznosom koji je tužitelj dužan plaćati po pravomoćnoj presudi za tuženičino uzdržavanje.

U ovom postupku navodi kako treba utvrditi koliko je tužitelj uplatio tuženici za zakonsko uzdržavanje, a koliko je uplato po nekim drugim osnovama, odnosno da li sve uplate odnose na iznose dužnog uzdržavanja, a to se jednostavno matematičkom operacijom ne može utvrditi.

8. U podnesku od 01.ožujka 2020. tužitelj navodi kako ima pravni interes voditi ovu vrstu postupka, ako je provedena ovrha radi namirenja tražbine koja je već podmirena prije pokretanja iste.

Osim toga, kao što je već istaknuto, u ovoj vrsti postupka dopušteno je do zaključenja glavne rasprave tražiti povrat onoga što je tuženik neosnovano stekao ovrhom.

Nije sporno da se manji dio uplata odnosi na plaćanje po drugim osnovama, no kao što je to već istaknuto, tužitelj bi sukladno svojoj obvezi uzdržavanja bio dužan tuženoj u razdoblju od rujna 2014.g.do dana podnošenja prijedloga za ovrhu 19.07.2019.g. isplatiti iznos za 34 mjeseca, odnosno 78.200,00 kn, a tužitelj je istoj u samo jednome danu i to 04.08.2015.g. isplatio iznos od 100.000,00 kn, čime je već tada preplatio svoju obvezu, ne računajući sva ranija plaćanja.

Da tužena ne govori istinu, vidljivo je i iz činjenice da sama u ovršnome prijedlogu navodi da bi joj sva potraživanja do lipnja 2016.g bile podmirena, što znači da su i uplate kojima se svrha izričito ne navodi "alimentacija" bile uplate u tu svrhu, a što je i bio jasan i nedvosmislen dogovor između stranaka, a koji je dogovor tužena grubo izigrala.

9.U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu pravnorelevantnu dokumentaciju priloženu spisu koja se sastoji od pravomoćne presude ovog suda P-1305/05 od 14.studenog 2005. (list spisa 6-15), promet po računu [broj bankovnog računa] za razdoblje od 19.09.2014 do 19.09.2016. (list spisa 16-18), potvrde o plaćanju od 04.08.2015. tužitelja prema tuženoj na iznos od ukupno 100.050,00 kuna (list spisa 19-20), prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave od 21.07.2017. (list spisa 21-27), kopija prometa zaplijenjenih sredstava po nalogu FINE i prijenosa sredstava (list spisa 31-33), pregled fotografije od 18.10.2017. (list spisa 34), izlist poruka između stranaka (list spisa 35), potvrda Visoke poslovne škole Zagreb Klasa:602-04/17-08/53 Urbroj:251-450-02-17-01 od 15.ožujka 2017. (list spisa 49), odluka ŽS Split Gž Ovr- Ob-1/18 od 06.veljače 2018. (list spisa 53), potvrda o prometu po računu ŠN kod Zagrebačke banke od 19.09.2014. do 22.01.2018, (list spisa 63-66), specifikacija izvršenja osnove za plaćanje od 26.11.2019. Fine za ovršenika ŠN (list spisa 84-112), zahtjev tužene od 30.09.2019. za obustavom ovrhe (list spisa 113), potvrda poslovnog sveučilišta Zagreb Klasa:602-04/19-08/147, Urbroj:251- 450-02-19-01 od 25.09.2019. (list spisa 114), zahtjev tužene za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu od 23.09.2019. (list spisa 115), e-mail korespondencija stranaka (list spisa 128-129), pregled prometa o računu tužitelja otvorenog kod Zagrebačke banke za period 01.09.2014 do 30.09.2019. (list spisa 157-163), obavijest Sveučilišta Vern od 15.srpnja 2021. Klasa:602-04/21-01/71, Urbroj:251-717-06/21/1728 (list spisa 165), dopis Mreža TV od 03.studenog 2021. (list spisa 177), saslušao svjedoke FN, RN, KN, saslušao tužitelja, proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Ivoni Ivanović (list spisa 208-218), te istu neposredno saslušao pred sudom (list spisa 233-236), pregledao spise Pu Ovr-474/2019, Pob-174/17, Kov-151/18.

10. Prema odredbi članka 7. i 219. ZPP, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Ako sud na temelju izvedenih dokaza, članak 8. ZPP, ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, članak 221.a. ZPP.

11.Predmet spora je tužbeni zahtjev da je tužitelj platio tuženoj dužne mjesečne iznose uzdržavanje na osnovi presude ovog suda P.1305/05 za period od srpnja 2016 do rujna 2019 i time utvrđenje da je ovrha određena rješenjem Ovr Ob 19/17 Općinskog suda Dubrovnik, Stalna služba Ploče nedopuštena, kao i zahtjev tužitelja da mu tužena s osnova stjecanja bez osnove vrati -isplati iznos od 12.797,23 EUR, zajedno sa zateznim kamatama, koje na pojedine iznose teku do isplate od dana 13.11.2017 do zaključno 02.01.2019.g.

12. Između stranaka nije sporno da mjesečna obveza uzdržavanja tužitelja prema tuženoj, koja je utvrđena pravomoćnom presudom ovog suda P.1305/05 iznosi u spornom periodu 2.300,00 kn, nije sporno da je tužitelj izvršio uplate na račune tužene u iznosu od 32.119,78€ (242.006,50 kn) od rujna 2014 do prosinca 2015.

12.1.Sporno je da li se uplate tužitelja u iznosu od 32.119,78€ odnose na njegovu zakonsku obvezu uzdržavanja te da li je tužena u obvezi vratiti tužitelju iznos od 12.797,23 EUR, iz čega dalje proizlazi da je sporno do kada je tužena imala status redovnog studenta na veleučilištu Vern te da li je postojao sporazum stranaka kojim se na drugi način uređuje tužiteljevu mjesečna obvezu uzdržavanja tuženice. Sporno je i ovlaštenje tužitelja na podnošenje tužbe.

13. Nije sporno da je rješenjem od 31.listopada 2017. Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba Ploče, pod poslovnim brojem Ovr Ob 19/17, tužitelj upućen pokrenuti parnicu protiv tužene radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

13.1. Naime, prema odredbi članka 52. st. 1. OZ-a u parnicu se upućuje ovršenik iz žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. i t. 9. -11. OZ-a s time što je ovršenik dužan pokrenuti parnicu u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti rješenja o upućivanju na parnicu i tužbu kojom pokreće parnicu može temeljiti samo na razlozima koje je istakao u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu (čl. 52. st. 3. OZ-a). Prema odredbi članka 55. st. 5. OZ-a ako ovršenik ne postupi u skladu s odredbom st. 4. stoga članka sud će odbaciti tužbu.

13.2 Radi se o procesnim pretpostavkama kojima mora biti udovoljeno za dopuštenost tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom odnosno ovršenik ili treća osoba moraju biti upućeni na parnicu rješenjem ovršnog suda i tužbu moraju temeljiti na razlozima zbog kojih su upućeni na parnicu.

13.3. Iz žalbe ovršenika-ovdje tužitelja podnesenoj protiv rješenja o ovrsi Ovr Ob-19/17 proizlazi da ovršenik tvrdi kako je platio tuženoj uzdržavanje i to unaprijed do kraja njenog školovanja, dalje tvrdi da se tuženica više ne školuje jer je diplomirala 20.05.2017 (čl.50.st.1. toč.3 OZ),dakle prvenstveno tvrdi da je njegov dug podmiren odnosno da je tražbina prestala te time ističe i žalbeni razlog iz čl.50.st.1. toč.9 OZ-a zbog kojih razloga je od strane ovršnog suda upućen pokrenuti parnicu, a što je tužitelj i učinio, te su ispunjene procesne pretpostavke za odlučivanje o tužbenom zahtjevu.

14. Bitno za razrješenje ovog spora je odgovoriti na pitanje da li se novčani iznosi koje je tužitelj uplaćivao na račun tuženice, a koji su specificirani u tablici koju je Zagrebačka banka d.d. dostavila u spis (list 157-163) odnose na njegovu obvezu uzdržavanja tuženice. Uzdržavanje je dužnost i pravo roditelja i djece koje se određuje odlukom suda. Roditelji su dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete.

Roditelji su dužni uzdržavati punoljetno dijete dok se školuje u srednjoj školi, odnosno do završetka studiranja i najdulje godinu dana po završetku školovanja, s tim da redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do dvadeset šeste godine života.

14.1.Tužitelj u iskazu tvrdi da je kćer od rastave braka živjela sa majkom i bila pod njenim utjecajem te su odnosi između stranaka od rastave braka bili poremećeni. Ponovno se tužena javila kad je trebala krenuti na fakultet jer je nastao problem obzirom da ono što je htjela studirati, radi ocjena, nije mogla upisati, a s druge strane nije raspolagala financijama da bi mogla sama plaćati privatni fakultet. Nikada nije spomenula da je trebala studirati u Rijeci, te je nakon što ga je tužena o svemu obavijestila, odlučio platiti tuženoj školovanje na VERN-u u Zagrebu i to po njenom izboru i želji. Dogovor je bio da ona tijekom studiranja za stanovanje koristi stan u [adresa] koji je vlasništvo tužitelja, naravno bez naknade, kao i da tužitelj plati cijelo školovanje na fakultetu koje je trebalo trajati 3 godine. Ja sam i platio sve tri godine Marinog školovanja, s tim da je jedna akademska godina koštala oko 34.000,00 kuna. Spor sa ŽN je nastao kada sam ja htio kupiti još jednu kuću u [adresa] i to putem kredita, kada je banka tražila da na još jednu dodatnu nekretninu upiše zalog za nekih 50.000,00 €, s obzirom da sam prethodno jednu kuću u [adresa] darovao ŽN, od nje sam tražio da potpiše kod javnog bilježnika zalog na toj kući kako bi banka, mogla za drugu kući isplatiti kupoprodajnu cijenu. Međutim, kada smo došli kod javnog bilježnika, neugodno sam se iznenadio, budući je ŽN dovela svog odvjetnika za kojeg ja nisam niti zna da ga ona ima. Tražila je tom prilikom da joj isplatim iznos od 150.000,00 kuna kao nekakav polog općenito za daljnji život, te spominjala eventualno naknadnu poreznu obvezu koja bi za nju mogla nastati kada bude stjecala nekretninu, a na što sam ja doslovno "poludio". Tada sam odgovorio da će dobiti alimentaciju kolika joj pripada i da joj više neću plaćati školovanje, a dok smo naknadno ponovno razgovarali te sam ja odlučio njoj isplatiti treću godinu, i uzdržavanje do okončanja školovanja odnosno diplomiranja, a koje je bilo 20.svibnja 2017. O tome sam u spis priložio fotografije, te sam joj dodatno uplatio 1000,00 kuna kao poklon za diplomu. Nakon svega toga sam dobio ovrhu za taj isti novac koji sam već prethodno uplatio, a nakon toga i kaznenu prijavu. Što se tiče ovih uplata koji sam plaćao ŽN za uzdržavanje, bilo je tu još dodatnog novca, koji nisam plaćao preko računa. U ovim mojim uplatama pod stavkom gdje sam naveo Š je naknada za čistačicu koja je njoj čistila stan. Ja nisam bio zadovoljan kako ona održava stan te sam po svojoj slobodno volji, angažirao čistačicu. Što se tiče plaćanja fakulteta, ja sam osobno potpisao ugovor sa privatnim fakultetom da ću ga ja podmirivati, a što se tiče ovih stavaka koje sam navodio o uplatama, ja sam to po svojoj slobodnoj volji opisivao na što se odnosi plaćanje, a ŽN za sve to vrijeme nije tražila nikada da joj se plaća nešto dodatno odnosno nije tražila da se posebno navodi na isplatama plaćanje na ime alimentacije. Nikada dok su ti odnosi bili u redu nije tražila posebno i dodatno alimentaciju jer je i sama znala da dobiva više od onoga koliko bi to bilo po samoj presudi. Meni je apsurd da za vrijeme dok ja tuženicu uzdržavam i školujem, ona protiv mene dovodi odvjetnika čije usluga treba platiti, pa postavljam pitanje da li ja to ustvari plaćam nekoga da je zastupa protiv mene. Na čistačicu Š u zbirnim uplatama je otpadalo otprilike 400,00 kn mjesečno. Po stavkama kada sam naveo put u Francusku, parfem , pancerice, telefon, ja sam uplatio novce za što je to ŽN tražila, a ona je slobodno mogla tim novcima na bilo koji način raspolagati. Ja nisam to kontrolirao, niti imao mogućnost kontrolirati. Što se tiče kaznene prijave koju je ŽN protiv mene pokrenula radi neplaćanja uzdržavanja, kaznena prijava je odbačena. Na pitanje punomoćnika tuženice odgovara da školovanje na Vernu ne traje 5 već 3 godine. Pojašnjava da se sam ugovor na početku potpisivao na 3 godine, a ukoliko netko hoće može se školovati i cijeli život. Na pitanje da li je prestao plaćati uzdržavanje nakon sukoba kod javnog bilježnika Iva Radovića koji je bio tijekom 2016., odgovara da je to uplatio uplatama po dogovoru 60,000 +40,000 kuna.

14.2.Sud je pročitao iskaz tužene u kojem navodi kako joj je nakon završene srednje škole želja bila upisati fakultet u Zagrebu, ali kako je vidjela da ne ostvaruje dovoljno bodova za upis fakulteta u Zagrebu odlučila se na fakultet otići u Rijeku jer je tamo mogla upisati Filozofski fakultet bez obveze plaćanja školarine i imala je riješeno stambeno pitanje. Naime u Rijeci žive supruga i djeca pok. brata njenog očuha koji su je pristali primiti da živi s njima tijekom fakulteta. Kako su se u to vrijeme odnosi između mog oca i mene popravili našli smo se jedan dan na kavi na Stradunu, ja sam mu ispričala o planu za fakultet u Rijeci i događajima, on mi je na to rekao da će on financirati moje studiranje u Zagrebu, da odaberem fakultet i da mogu živjeti u njegovom stanu u [adresa] budući on ima 2 stana, u jednom je živjela sada bivša supruga ĐN, a u drugom bi živjela ja. Pristala sam na to i odabrala VERN gdje je moj otac i potpisao ugovor za plaćanje školarine koja godišnje iznosi između 33.000,00 i 35.000,00 kn, ovisno o načinu plaćanja. Ja sam otišla na fakultet i živjela u njegovom stanu, tata je u to vrijeme radio vani i ponekad bi dolazio u stan, a imao je punomoć na mom bankovnom računu u Zagrebačkoj banci koji smo otvorili upravo kako bi na taj račun on plaćao alimentaciju i novce za druge troškove. Pojasnila bih da je na mom računu bilo više novaca od onog što je tata bio dužan plaćati po osnovi alimentacije jer je on na taj račun uplaćivao novce za druge namjene. Pojašnjava da je na njenom računu bilo više novaca od onog što je tužitelj bio dužan plaćati po osnovi alimentacije jer je on na taj račun uplaćivao novce za druge namjene. Tako je uplaćivao novce koje je tuženica trebala proslijediti njegovoj bivšoj supruzi ĐN, novce za plaćanje čistačice u [adresa] Š, novce za plaćanje kućepaziteljice u [adresa] F, novce za sprovod članova Milkine obitelji, novce za plaćanje njegove ranije odvjetnice Ane Birimiše i novce za obavljanje spenze jer bi mi tata znao prije dolaska u Zagreb znao poslati mail u kojem bi točno naveo koje namirnice točno trebam kupiti za njega. Odnosi među nama su se poremetili kad je on htio kupiti kuću, a ja sam odbila njegov zahtjev da mu potpišem hipoteku na kuću u [adresa] koju mi je ranije darovao. Kad sam odbila potpisati na sastanku kod bilježnika tata me je pljunuo, a na idući sastanak nije došao on nego njegova ranije odvjetnica Ana Birimiša te je dogovoreno da ću ja vratiti kuću, a da će on platiti 3. godinu VERN-a, najam stana u kojem ću živjeti i druge troškove kako bih završila fakultet tj. 3 godine fakulteta. Po tom je dogovoru on na moj račun platio prvo 60.000,00 kn pa potom 40.000,00. Ja sam došla u Zagreb, pronašla novi stan u koji sam uselila i platila fakultet. Od 01. srpnja 2016. mi nije ništa plaćao po osnovi uzdržavanja pa sam se do tada sama financirala, radila sam preko student servisa i honorarno za tada Nezavisni televiziju sada Mreža tv koji su me plaćali na kraju mjeseca za onoliko posla koliko bih odradila, nisam bila u radnom odnosu. Inače 01. srpnja 2016. sam završila prve 3. godine VERN-a i stekla zvanje prvostupnika, a u studenom 2016. sam upisala dodatne 2 godine na poslovnom veleučilištu Zagreb i to tako da je moj očuh sklopio ugovor o plaćanju školarine. Kada me pitate da li je novac koji mi je tužitelj platio za školovanje nešto izvan dugovane alimentacije, da, smatram da je to iznos koji mi je on dodatno odlučio dati za moje školovanje. Sada mi se čini, a tada to nisam tako gledala, da je on meni rekao da dođem u Zagreb jer nije htio da budem s obitelji očuhovog pok. brata u Rijeci. Također, osjeća se iskorišteno jer se čini da joj je kuću u [adresa] darovao samo kako bi se zaštitio od svoje bivše supruge ĐN s kojom se razveo nedugo nakon tog darovanja.

Osobno je otišla na FINU i tamo ispunila obrazac jer je iz statusa redovnog studenta prešla u status izvanrednog studenta te joj je objašnjeno da će se ovrha s tuženikovog računa zaustaviti. Radi ove ovrhe je njen otac pokrenuo kazneni postupak da ga je prevarila, ali je Državno odvjetništvo obustavilo taj postupak jer nije postojalo osnova za vođenje istog. Ne zna da li je nakon te obustave kazneni progon preuzeo moj otac, ne sjećam se više detalja zbog proteka vremena. Odgovara kako se sjeća da je bilo problema s plaćanjem uzdržavanja za vrijeme vrtićkog i školskog doba. I tada nije plaćeno uzdržavanje, ali se ne sjeća da li su zbog toga pokrenute ovrhe. Navodi kako je prvo tuženik podnio protiv nje, pa onda ja protiv njega, ali ne sjeća se točno kada, sjeća se da je davala izjavu o svemu ovom pred Državnim odvjetništvom. Ne zna kako je taj postupak po njenoj prijavi završen. Ističe kako je sve uplate je vršio isključivo na njen bankovni račun jer je htio da svo plaćanje bude transparentno. Zato je uz svaku uplatu i navedeno koji se točno iznos za što uplaćuje.

Nisam nikad ocu za život u stanu u [adresa] plaćala najam i režije, nije on to od mene nit tražio.Nije vodila evidenciju o plaćanjima alimentacije jer se sve vidjelo na računu. Od njene 18. godine kad je krenula na fakultet pa do 01. srpnja 2016. je tužitelj uredno plaćao alimentaciju.

Na poseban upit na što se odnosio iznos od 150.000,00 kn koji je tražila, tužena odgovara da se isti odnosio na iznos školarine za 3. godinu VERN-a, za troškove najma stana u [adresa] i alimentacije za daljnje razdoblje plus 50.000,00 kn koji bi iznos tužena bila dužna platiti u slučaju kupnje nekretnine budući kao vlasnica nekretnine koju mi je darovao ne bih bila oslobođena davanja državi za novu nekretninu. On je na kraju platio 100.000,00 kn za školarinu 3. godine, najamninu alimentaciju unaprijed. Alimentacija koja je plaćena u sklopu tog iznosa je alimentacija za jednu godinu, tu 3. godinu fakulteta. Alimentacija plaćena u sklopu tih 100.000,00 kn u kolovozu 2015. se odnosila na razdoblje do 30. lipnja 2016. odnosno do kraja moje 3. godine VERN-a. Zbog toga kad je pokrenuta ovrha, a u kojoj se tražila naplata uzdržavanja za razdoblje od srpnja 2016. nadalje, od traženog iznosa nije oduzet iznos alimentacije koji je plaćen za ranije razdoblje, baš iz razloga što je to plaćeno za ranije razdoblje. Do kolovoza 2015. je sva alimentacija uredno plaćena, sve je plaćeno na vrijeme. Ukupan iznos alimentacije je iznosio 2300,00 kuna puta 12 mjeseci. Koliki je točno iznos naplaćen u ovrsi se vidi iz dokumentacije, ne zna sada točan iznos. 14.3. Svjedok FN iskazuje kako poznaje tuženu ŽN, išla je s njegovim sinom u školu, a poznajem i KN, žive u istom dijelu grada, zajedno su znali ići i na skijanje. Kada ga se pita da li ima saznanja da bi tužena pokrenula ovršni postupak protiv tužitelja radi naplate uzdržavanja, nema saznanja o tome. Na pitanje da li je ŽN studirala, zna da je studirala u Zagrebu, njegova 3 sina su gore pa ju je nekoliko puta sreo u Zagrebu, bilo je to prije 6-7 godina, u vrijeme kad je još studirala se interesirala oko zaposlenja na HRT-u pa je s njom o tome razgovarao, ali kako tada još nije diplomirala nije se niti natjecala. Zna da je prije toga radila praksu na HRT-u i s obzirom na ovo misli da je studirala nešto u vezi novinarstva, ne zna točno na kojem fakultetu. Kako je ovo bilo prije par godina pretpostavlja da je u međuvremenu diplomirala. Na pitanje ima li saznanja o zaposlenju tužene, o tome nema saznanja. Ima li saznanja da bi tužitelj plaćao tuženoj uzdržavanje, sjeća se da sam ju jednom prigodom sreo u Areni u Zagrebu, nosila je spenzu pa ju povezao do stana, a kako je vidio da ima i neke pive u spenzi pitao sam je li ima party na što je ona rekla da joj je to za oca pri čemu je pojasnila ne za KN već za pravog oca koji je naručio da mu nešto kupi. Bila je to poveća spenza, puna velika kolica radi čega sam ju i pitao kako će to nositi i ponudio joj prijevoz. Rekla mi je da živi u stanu kod tate i da je to tatin stan, da on dolazi s broda i da tada naruči spenzu. Svjedok navodi da nije pričala o financiranju školovanja, rekla je da prije nije bila u dobrim odnosima s tatom, ali da sada je i da živi sad kod njega i da joj on pomaže za školovanje.

14.4. Svjedokinja RN iskazuje da kada je ŽN nakon 4. srednje birala fakultet, prijavila se na više fakulteta, ali joj je želja bila ići u Zagreb, međutim prema bodovima je upala na fakultet u Rijeci, ali kako tamo živi obitelj pok. brata mog supruga KN dogovorili su da će za vrijeme fakulteta živjeti s njima. Kad je za to saznao Marin otac ovdje tužitelj nije bio zadovoljan i rekao joj je dali želi studirati u Zagrebu, na što je ona rekla da želi i on joj je tada rekao da izabere bilo koji privatni fakultet u Zagrebu, da će on sve platiti i da će živjeti s njim u stanu. Navedeno svjedokinja nije osobno čula već je to ŽN ispričala, svjedokinja nije u kontaktu s tužiteljem od njihovog razvoda. Ovo joj je bilo čudno jer su njih dvoje od razvoda bili u lošim odnosima, ali je razmišljala da su možda sada kad je odrasla njih dvoje našli zajedničku temu i da se on možda promijenio. Kako je ona tada bila punoljetna, svjedokinja nije oko toga dalje brinula. Prošla su 1. i 2. godina nakon čega su se na ljeto prije 3. godine oni nešto posvađali, on joj je prethodno poklonio kuću u [adresa] pa je sada tražio da mu kuću vrati u svezi čega smo mi angažirali odvjetnika koji je s ŽN odlazio kod javnog bilježnika. Kako je ŠN u to vrijeme bio i grub prema ŽN, rekla sam da sigurno više neće htjeti plaćati njeno školovanje i život u Zagrebu, a ja i suprug to jednostavno nismo mogli financirati jer imamo još 2 djece od kojih jedno ima zdravstvenih problema. Ipak se ŠN preko odvjetnice dogovorio da će ŽN platiti 3. godinu fakulteta, odnosno da će uplatiti novce za cijelu školarinu, hranu i život u Zagrebu. Nakon toga je prvo isplatio 40.000,00 kn i potom još 60.000,00 kn, a nakon toga više ništa nije plaćao za ŽN zbog čega smo ga i tužili za uzdržavanje. U svezi toga se protiv ŽN vodio kazneni postupka kao za prijevaru, ali je to sve odbačeno, ovaj je postupak pokrenuo tužitelj. Na pitanje da li je u razdoblju od 19. rujna 2014. do 17. prosinca 2015. te nakon toga tužitelj plaćao uzdržavanje tuženoj, misli da nije iako za 17. prosinca 2015. ne mogu točno reći jer je to Marin rođendan pa je moguće da je nešto uplatio. Tužitelj nikad uzdržavanje nije davao meni na ruke već je sve što bi plaćao, plaćao na Marin račun i uvijek bi uz uplatu stajala napomena za što se uplaćuje novac. ŽN nije završila fakultet još uvijek, ostao joj je 1 ispit, ali je kad je navršila 26 godina obustavila ovrhu radi uzdržavanja. Kada me pitate da li je do navršene 26. godine tužena radila, radila je samo preko student servisa na Mreža tv, ne zna točno koliko vremena, ali zna da je prestala raditi jer nisu redovno plaćali. Ove uplate koje je tužitelj vršio na račun tužene su imale oznaku pa tako za uzdržavanje, R i sl., a one uz koje stoji oznaka " Š, Ana i Ari" se odnose ne na isplate za tuženu već za treće osobe jer je tužena radila isplate za oca tim osobama. Š je čistačica pa joj je iz tih uplata ŽN plaćala rad, Ana je tužiteljeva odvjetnica, a Ari je njegov pas koji je imao nekih zdravstvenih problema pa su ti novci bili za pokriće nekih troškova liječenja. Neke uplate su imale oznaku iz kojih je bilo razvidno da se radi o poklonu pa tako primjerice kad smo joj ja i suprug poklonili putovanje za Belgiju i Antwerpen, on joj je platio skijanje u Francuskoj, kad smo joj mi kupili skije on joj je poklonio pancerice i tome slično. Uplata kraj koje stoje napomena "tapiti" odnosi se na plaćanje troškova čišćenja tepiha u kući u [adresa] koji su se trebali očistiti prije njegova dolaska pa je to čišćenje s njegovim novcima plaćala ŽN. Ovo kad kaže kuća misli na stan tužitelja u Zagrebu točnije radi se o 2 stana u stambenoj zgradi. Svjedokinja u odnosu na kuću koju je tužitelj darovao tuženoj pojašnjava da se radi o kući u [adresa], na adresi [adresa] ili 16, postoji ugovor koji su oni potpisali kod javnog bilježnika u svezi tog darovanja, a on sada živi u toj kući. Godinu dana nakon što joj je dao kuću tražio je kuću nazad, a ŽN nikad nije koristila tu kuću išla bi ju samo otključati kako bi ju čistačica mogla pospremiti prije njegova dolaska s broda, misli da se čistačica zove F. Kuća je vraćena tužitelju.

14.5. Svjedok KN izjavljuje kako je prošlo dugo vremena pa se ne može sjetit i detalja, ali počevši od vremena školovanja tužene uvijek je bilo problema s plaćanjem dužnog uzdržavanja pa je tako još dok je ona bila u školi u Dubrovniku pokrenut postupak radi naplate dužnog uzdržavanja po presudi, tužitelj je čak i kazneno osuđen zbog neplaćanja uzdržavanja nakon čega je normalizirao plaćanje uzdržavanja i tako je to išlo kroz njenu srednju školu. Kako pri upisu fakulteta ŽN nije uspjela po bodovima ostvariti upis na fakulteta u Zagrebu nego u Rijeci, a tamo je živjela obitelj mog pok. brata, te su se dogovorili da će tijekom studija ona živjeti s njima. Međutim nakon toga joj se otac približio i njihovi odnosi koji su do tada bili loši su se popravili, on se s njom dogovorio da će joj platiti školovanje na privatnom fakultetu u Zagrebu, život u Zagrebu i da će živjeti kod njega u stanu. Ja sam u svezi toga bio skeptičan, ali nisam se htio miješati. Prva i druga godina fakulteta su prošle u redu, ali nakon njih je među njima došlo do svađe. Naime jednom prigodom dok je ŽN bila u Dubrovniku nekoliko dana on ju je tražio da ode čuvati psa od njegove tadašnje partnerice u kući u [adresa], ali kako ona to nije htjela jer je željela tih nekoliko dana provesti s obitelji i jer je on to tražio rekavši joj da je njegova partnerica bolesna, a ŽN ju je vidjela kako šeće po gradu, oni su se posvađali. On se toliko naljutio da je od nje tražio da mu vrati kuću u [adresa] koju joj je ranije prepisao i potjerao ju je iz stana u [adresa] u kojem je stanovala zajedno s njime. Nije prošlo više od 2 godine između pripisivanja kuće i traženja da mu vrati kuću, a u tom periodu ŽN nije nikad koristila ovu kuću. Tome je uslijedilo pregovaranje da on plati ŽN ono što joj je obećao a to je plaćanje troškova školovanja, stanovanja u [adresa] i uzdržavanja za 3., 4. i 5. godinu fakulteta, sve je ovo bilo čini mi se preko 200.000,00 kn ja sam čak smatrao da treba naknaditi štetu koja je ŽN nastala jer je zbog darovanja ove kuće ona za eventualnu buduću nekretninu izgubila pravo na oslobođenje od poreza. Prilikom sastanka kod javnog bilježnika koji se održao nakon toga u svezi vraćanja kuće je tužitelj bio iznimno ljut, ali ipak je nakon toga putem njegove odvjetnice čini mi se Ane Birimiše dogovoreno da će on platiti troškove 3. godine školovanja stanovanje i uzdržavanja, sve ovo je bilo oko 100.000,00 kn. Nadalje, navodi kako u uplatama koje je tužitelj vršio tuženoj točno je bilo navedeno za što se uplaćuju novci. Nakon 3. godine fakulteta ŽN je prešla na jeftiniji fakultet kako bi nastavila školovanje odnosno završila svih 5 godina fakulteta. Dosad nije završila fakultet, odnosno samo nije dala diplomski jer se u međuvremenu udala i otputovala iz Hrvatske radi života sa suprugom. Za ovo vrijeme kad je ŽN prešla na drugi fakultet pokrenut je zadnji ovršni postupak radi naplate dužnog uzdržavanja jer tužitelj nakon one dogovorene isplate nije više plaćao uzdržavanje. Kada me pitate da li je tužena radila u ovom razdoblju, radila je preko student servisa na Mreža tv jer ja i supruga nismo mogli u cijelosti financirati školovanje u Zagrebu, a ovaj rad joj je i koristio jer je to u biti praksa u njenoj struci. Prestala je raditi jer joj mjesecima nisu isplatili naknadu za odrađeni rad na prilozima. Posljednja pokrenuta ovrha je obustavljena odnosno pretpostavljam da je obustavljena budući smo podnijeli podnesak u kojem obavještavamo da više ne postoje okolnosti za ovrhu po osnovi uzdržavanja.

15.Sud je proveo vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za računovodstvo i financije Ivoni Ivanović koja je u nalazu i mišljenju iskazala da je novčana obveza tužitelja prema tuženoj po osnovi uzdržavanja, u razdoblju od rujna 2014 do prosinca 2015, prema visini određenoj presudom ovog suda P.1305/05, iznosila ukupno 4.884,20 € (36.800,00 kn). Dalje je utvrdila da izračun ukupnog novčanog iznosa koji je u istom razdoblju (od rujna 2014 do prosinca 2015) isplaćen s računa tužitelja na račun tužene iznosi 32.119,78€ (242.006,50 kn). Vještakinja je dalje prikazala izračun ukupne novčane obveze tužitelja prema tuženoj po osnovi uzdržavanja, u razdoblju od siječnja 2016 do uključno rujna 2019.,a prema visini određenoj presudom ovog suda P.1305/05, iznosi 13.736,81€ (103.500,00 kn). Dalje je utvrdila da izračun ukupnog novčanog iznosa koji je u istom razdoblju ( od siječnja 2016 do uključno rujna 2019) ) isplaćen s računa tužitelja na račun tužene, iznosi 132,72€ (1.000,00 kn). Dalje je prikazala izračun novčanog iznosa koji je Fina prisilno naplatila s računa tužitelja po osnovi rješenja o ovrsi Općinskog suda Dubrovnik, SS Ploče Ovr Ob-19/17, iznosi ukupno 12.851,91€ (96.832,72 kn), od čega je na račun tužene preneseno 12.797,23€ (96.420,72 kn), dok naknade Fini iznose 54,68€ (412,00 kn).Vještakinja je utvrdila izračun ukupno novčanog iznosa koji je u razdoblju od rujna 2014 do rujna 2019 s računa tužitelja u ZG Banci isplaćen na račun tužene, osim plaćanja izvršenih s opisom " Š", čišćenje,doktor, Ari, hrana, za Ž, madrac, manžete, spenza, hrana, tapiti, karta, sandučić, pregled, servis mašina, karta avionska, razlika karte, ogledalo banja, poklon za promociju i osim plaćanja izvršenih bez opisa plačanja, iznosi ukupno 21.686,97€ (163.400,50 kn). Naposlijetku je vještakinja prikazala razliku između ukupnog plaćenog iznosa za razdoblje rujan 2014 do rujan 2019, od 21.686,97€ i iznosa 18.621,01€ (ukupna novčana obveza tužitelja u istom razdoblju na ime uzdržavanja) te je utvrdila razliku od ukupno 3.065,96€ (23.100,50 kn).

15.1.Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještakinje.

15.2.Tužena je podneskom 31.ožujka 2023.g. prigovorila nalazu i mišljenju vještaka na način da je prvenstveno imala primjedbe na samu zadaću odnosno zadatak vještakinji smatrajući da uplate pod stavkama faks, pancerice, put u Francusku, parfem, slanje itd ne predstavljaju uplate dužnog iznosa uzdržavanja. Ukazuje na poseban dogovor stranaka za plaćanje školarine fakulteta za treću godinu te najma stana i režija za tu godinu studiranja, zajedno sa dužnim uzdržavanje od 27.600,00 kn, što sveukupno iznosi 100.000,00 kn, a što je plaćeno 4.kolovoza 2015, od čega smatra da iznos od 72.400,00 kn ne predstavlja uplatu na ime dužnog uzdržavanja tuženice.

15.3.U odnosu na sadržaj podneska tužene od 31.ožujka 2023.g. ističe se da po članku 259.st.1. ZPP-a sud rukovodi vještačenjem, označuje vještaku predmet koji će se razgledati, postavlja mu pitanja i, prema potrebi, traži objašnjenja u vezi s danim nalazom i mišljenjem.

15.4.Nalaz i mišljenje vještakinje, koja je i usmeno saslušana pred sudom te je svoj pismeni nalaz potkrijepila jasnim i argumentiranim navodima, sud u cijelosti prihvaća kao vjerodostojan, stručan i matematički ispravan, držeći da je vještakinja u svemu odgovorila na zadatak suda dok se primjedbe tuženice, koja nije prigovarala samom matematičkom izračunu vještakinje, temelje na pravnoj ocjeni onoga što ona smatra dužnim uzdržavanjem, a o čemu vještak nije ovlašten davati svoje mišljenje.

16. Iz provedenih dokaza proizlazi slijedeće činjenično stanje koje je relevantno za razrješenje ovog spora:

- da je tužitelj otac tužene

-da je tužena nakon razvoda roditelja nastavila živjeti s majkom te da je tužitelj bio dužan za uzdržavanje tužene mjesečno uplaćivati iznos od 2.300,00 kn, prema pravomoćnoj presudi ovog suda P.1305/05

- da je tužena bila u statusu redovne studentice Veleučilišta Vern u Zagrebu od 1.listopada 2013 do 3.studenoga 2016 (list spisa 165), odnosno dodatno do 30.rujna 2019 (list 114)

-da je tužena u studenom 2016 upisala dodatne dvije godine na Poslovnom veleučilištu u Zagrebu

-da je tužitelj financirao troškove školarine Veleučilišta Vern, za 1.,2. i 3. godinu studija -da je tužena na 1. i 2. godini studija živjela u stanu tužitelja, a da je 3. godinu studija živjela u stanu za koji je najam i režije platio tužitelj

-da je tužena 19.07.2017 pokrenula ovršni postupak izravne naplate spram tužitelja radi neplaćanja uzdržavanja od srpnja 2016.g.nadalje te da je 23.rujna 2019. opozvala zahtjev za izravnu naplatu

-da je tužitelju Financijska agencija prisilno naplatila iznos od 12.851,91€, od čega 12.797,23 za račun tužene, a iznos od 54,68€ naknade za Finu

-da je ukupna novčana obveza tužitelja prema tuženoj na osnovu uzdržavanja za period od rujna 2014 do rujna 2019 u iznosu 18.621,01 €

- da je tužitelj u razdoblju od rujna 2014 do rujna 2019 isplatio tuženoj na račun iznos od 21.686,97€

-da u iznos od 21.686,97€ nisu uključene stavke koje je tužitelj vršio s opisom plaćanja " Š", čišćenje, doktor, Ari, hrana, za Ž, madrac, manžete, spenza, hrana, tapiti, karta, sandučić, pregled, servis mašina, karta avionska, razlika karte, ogledalo banja, poklon za promociju i osim plaćanja izvršenih bez opisa plaćanja

16.1.Dakle, tužena smatra kako tužitelj od srpnja 2016 nije dobrovoljno uplaćivao dužne mjesečne iznose uzdržavanja te pokreće ovršni postupak spram tužitelja pritom tvrdeći da je tužitelj u kolovozu 2015 prema dogovoru unaprijed uplatio 100.000,00 kn, a što se odnosi na školarinu treće godine, najam, režije te uzdržavanje od 2.300,00 kn mjesečno za vrijeme treće godine studija dok tužitelj smatra da je uplatama od 32.119,78€ u razdoblju od rujna 2014 do prosinca 2015 god izvršio u cijelosti obvezu uzdržavanja prema tuženici.

16.2 Odredba čl, 429. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br. 103/15 - dalje: ObZ) propisuje ako je pravo na uzdržavanje utvrđeno ovršnom ispravom, obveznik uzdržavanja može tužbom tražiti da se utvrdi prestanak njegove obveze uzdržavanja čim prestanu postojati zakonske pretpostavke za uzdržavanje. Tužitelj nije ishodio pravomoćnu presudu kojom bi se utvrdio prestanak njegove obveze uzdržavanja dok je sama tuženica 23.09.2019 povukla zahtjev za izravnu naplatu iz razloga što je prestala sa redovnim školovanjem.

Prema odredbi članka 290. stavak 1. Obiteljskog roditelji su dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjom školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadesetšeste godine života djeteta.

Odredbom članka 290. stavak 6. ObZ-a propisano je da se smatra da učenik, odnosno student redovito i uredno ispunjava svoje obveze i kad zbog opravdanih razloga (trudnoće, bolesti i sličnih razloga) nije uspio ispuniti obveze tekuće školske, odnosno akademske godine.

Prema odredbi članka 429. stavak 1. ObZ-a ako je pravo na uzdržavanje utvrđeno ovršnom ispravom, obveznik uzdržavanja može tužbom tražiti da se utvrdi prestanak njegove obveze uzdržavanja čim prestanu postojati zakonske pretpostavke za uzdržavanje. Dakle, valja poći od osnovne intencije odredaba članka 290. ObZ-a koje uređuju odnos uzdržavanja punoljetnog djeteta koje polazi sveučilišni ili stručni studij. Obiteljski zakon omogućuje punoljetnom djetetu pravo na uzdržavanje u toj situaciji samo dok završi obrazovanje uz dodatni i presudan uvjet, a kojeg dijete mora ispuniti, a to je da punoljetno dijete redovito i uredno ispunjava svoje obveze.

16.3.Što se tiče tvrdnji tužitelja da je njegova obveza uzdržavanja prema tuženici prestala 20.svibnja 2017. kada je diplomirala na Veleučilištu Vern za ukazati je da prema potvrdi poslovnog Veleučilišta Zagreb tužena u statusu redovnog studenta do 30.rujna 2019.g. Preddiplomska i diplomska razina studija su u trajanju od minimalno pet godina, a što se ima u konkretnom slučaju smatrati nastavkom redovnog školovanja tuženice jer se ista u skladu sa Bolonjskim procesom, nastavila redovno školovati u fakultetsko nastavnom programu kako bi stekla uvjete za visoku stručnu spremu. Budući da tužitelj, kao što je naprijed navedeno, nije ishodio pravomoćnu presudu kojom bi se utvrdio prestanak njegove obveze uzdržavanja, to se u konkretnom slučaju smatra da je ista prestala završetkom redovnog školovanja tužene, u rujnu 2019. , kako proizlazi iz potvrde poslovnog Veleučilišta Zagreb tako i iz iskaza tuženice.

17.Ono što je bitno za istaknuti je da pitanja gdje će tužena studirati i iz kojih razloga se odlučila za Zagreb, dalje odnosi vezani za darovanje kuće u [adresa], motivi darovanja kao i povrat dara, te iz toga proizašle daljnje nesuglasice između stranaka, sud nije uzeo u obzir, niti cijenio prilikom donošenja odluke. Ovo stoga što je, kao prvo riječ o činjenicama koje nisu odlučne za pitanje plaćanja uzdržavanja, a kao drugo riječ je o subjektivnom viđenju i tumačenju međusobnih odnosa svake od stranaka na svoj način koje je teško objektivno utvrditi da bi bili podobni da se na njima temelji sudska odluka. Iz iskaza saslušanog svjedoka FN ne proizlazi da je imao saznanja bitnih za razrješenje spora dok je sud iskaze majke i očuha tužene cijenio u skladu sa njihovim bliskim odnosom sa tuženicom.

18. Dalje je što se tiče uplaćenih iznosa na račun tuženice sa računa tužitelja utvrđeno te tužitelj nije sporio da se određene uplate nisu odnosile na tuženicu, tako da je od rujna 2014 do rujna 2019, kada se izostave plaćanja koja se nesporno nisu odnosila na tuženu, ukupno uplaćeno 21.686,97€.

18.Polazeći od pojma uzdržavanja koji predstavlja utvrđen novčani iznos dovoljan za zadovoljavanje redovnih životnih potreba uzdržavane osobe te spora da li je tužitelj uplatom tuženoj na račun iznosa od 21.686,97€ pružio istoj uzdržavanje ili nije, odnosno da li je pored tog uplaćenog iznosa i povrh njega bio dužan naknaditi tuženoj iznos koji mu je ustegnut u ovršnom postupku, sud smatra kako su uplaćena sredstva bila namijenjena isključivo tuženoj i služila za zadovoljavanje njenih osnovnih životnih potreba.

18.1.Tužitelj je tuženoj osiguravajući smještaj, plaćanjem školarine, režija te uplatama na njen osobni račun ispunjavao obvezu uzdržavanja jer nikakvih drugih obveza koje bi proizlazile iz neke druge osnove, tužitelj prema tuženoj niti imao.

18.2.Ne može se prihvatiti stav tužene kako se troškovi za školovanje, režije, hranu, uplate na račun za potrebe tužene, bez obzira na navedenu svrhu uplate, ne smatraju uzdržavanjem. Ono što je bitno je da je tužena imala osigurane osnovne životne potrebe, živjela je i studirala u Zagrebu te joj je pritom tužitelj na račun uplaćivao dodatne novčane iznose koje uplate proizlaze iz materijalnih dokaza u spisu- prometa po računima, pa kako tužena nije dokazala da osim odbijenih stavki koje se odnose na plaćanja pod nazivom " Š", čišćenje, doktor, Ari, hrana, za Ž, madrac, manžete, spenza, hrana, tapiti, karta, sandučić, pregled, servis mašina, karta avionska, razlika karte, ogledalo banja, poklon za promociju i osim plaćanja izvršenih bez opisa plaćanja, postoje druge uplate koje nisu bile uplate za njene osobne potrebe, sud je utvrdio da su se sva ostala plaćanja u iznosu od 21.686,97€ odnosila upravo na tuženicu i njeno uzdržavanje.

18.3.U odnosu na tvrdnje tužene da je ostalo nejasno koliko je tužitelj platio tuženoj na ime uzdržavanja za navesti je uplate tužitelja prema tuženici, a koje se ne odnose na treće osobe ili na samog tužitelja, bez obzira na svrhu koja je navedena primjerice "pancerice, telefon, parfem, put u Francusku" jesu uplate koje su izvršene na račun tužene i kojima je tužena mogla dalje slobodno raspolagati i koje se prema tome imaju smatrati uplatom uzdržavanja.

18.4.Pravna priroda alimentacije je naknada za uzdržavanje djeteta radi zadovoljenja njegovih osnovnih životnih potreba od strane roditelja s kojim dijete ne živi. Polazeći od činjenice da je po odlasku na fakultet u Zagreb tužena počela živjeti kod tužitelja, da joj je tužitelj financijski osiguravao školovanje, a što uključuje i stanovanje i plaćene režije, a imajući u vidu da sve to predstavlja uzdržavanje te da stranke nisu postigle dogovor prema kojem bi negirale ili isključile da na taj način tužitelj kao otac ne ispunjava obvezu uzdržavanja prema tuženici, sud zaključuje da je upravo na ovaj način i uplatama na račun tužene tužitelj ispunjavao svoju zakonsku obvezu uzdržavanja.

18.5.U ovom smislu potrebno je utvrditi da li je prava volja stranaka prilikom vršenja uplata na račun tužene bilo uzdržavanje ili darovanje. Ovaj sud polazi od pojma darovanja, kao pravnog posla između stranaka, gdje ugovor o darovanju u ZOO-a nije definiran klasičnom zakonskom definicijom, već u smislu odredbe čl.479. st.1. ZOO-a je propisano da ugovor o darovanju nastaje kad se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvar ili pravo, a obdarenik to prihvati. Inače prema jednom od najprihvaćenijih teoretskih definicija darovanje je ugovor kojim jedna strana (darovatelj) dobrovoljno i besplatno prepušta drugoj strani (daroprimcu, obdareniku) imovinsku korist, a ovaj to prihvaća.

Po stavu ovog suda, za ocjenu da li je riječ o ugovoru o darovanju ili plaćanju uzdržavanja osnovna je volja stranaka usmjerena na sklapanje upravo darovnog ugovora, a koja volja na sklapanje ugovora o darovanju ne proizlazi iz provedenih dokaza. Naime u izmijenjenoj životnoj situaciji u kojoj su tužitelj i tužena normalizirali svoje odnose (za jedan kraći period), u kojoj je tužena dobila od tužitelja sve ono što ranije nije imala, odnosno stanovala je u njegovom stanu, on je plaćao režije te financirao školovanje, isti je očito prema tuženoj izvršavao obvezu na ime uzdržavanja.

18.6.Osim toga životno je nelogično da bi se uplate tužitelja vršile na račun tužene i zadovoljavanje njenih potreba, a da se pritom ne odnose na obvezu uzdržavanja tuženice, pogotovo što se uplate nisu bile u manjim novčanim iznosima već su uvelike premašivale mjesečne iznose uzdržavanja koje su bile određene sudskom odlukom. Očito su stranke u tom životnom razdoblju zanemarile formalno postojanje sudske odluke te su svoje odnose, a pritom i iznose uzdržavanja regulirale na drugi način, prihvaćajući time da tužitelj ispunjava svoju obvezu prema tuženoj kako na ime uzdržavanja prema presudi, tako i prema međusobnom dogovoru.

20.Kako je dakle sud utvrdio da je tužitelj svoju obvezu prema tuženoj ispunio na način da je za iznos od 3.065,96€ (kako proizlazi iz nalaza i mišljenja vještakinje) i pretplatio obvezu uzdržavanja koju je imao do rujna 2019.g., i to uplatama do 4.kolovoza 2015.g. time je sukladno čl.160.st.1. Zakona o obveznim odnosima, obveza tužitelja prestala ispunjenjem pa tužitelj opravdano točkom II tužbenog zahtjeva potražuje od tužene isplatu iznosa od 12.797,23€ koji mu je prisilno naplaćen u ovršnom postupku, temeljem ovrhe koja je nedopuštena.

21.Tijek zateznih kamata je određen na pojedine iznose od dana neosnovanog stjecanja, kako je označen u toč.e) tablice nalaza i mišljenja sudske vještakinje Ivone Ivanović, dok je visina stopa zatezne kamate određena prema odredbi članka 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 114/22.) i članka 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22.) kojima je počevši od 1. siječnja 2023. izmijenjena stopa zateznih kamata iz članka 29. stavka 2. ZOO-a na način da se na odnose kakav je predmetni primjenjuje stopa koje se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

21.1.Stoga je odlučeno kao pod točkama I i II izreke.

22. Tužitelj je u cijelosti polučio uspjeh u sporu, pa sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a ima pravo na nadoknadu troška nastalog uslijed zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, 138/23, u nastavku OT) i to za sastav tužbe 200,00 Eura ( tbr. 7. t. 1. OT-a), za sastav 4 obrazložena podnesaka od 21.03.2018,(100 bod) 18.06.2018, (100bod), 27.11.2019 (100 bod) i 11.04.2023. (100 bod), u ukupnom iznosu od po 800,00 eura ( tbr. 8. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištima 3.12.2019, 23.03.2021., 27.10.2021,27.04.2022, 13.03.2024, 13.09.2024 i 19.12.2024. (svako ročište po 100 bod, odnosno 200,00€),pri vriednosti jednog boda od 2,00€, u ukupnom iznosu od 2.400,00 €, sve uvećano za PDV od 25% (tbr. 42. OT-a) što iznosi 600,00€, sveukupno 3.000,00 EUR –a. Ovome je potrebno pridodati plaćeni trošak financijskog vještačenja od 199,08€, te plaćene sudske pristojbe na tužbu od 102,06€ te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 174,42€, što sveukupno iznosi 3.475,56€.

22.1.Odluka o zateznoj kamati na parnični trošak je u skladu s čl. 151.st.3. ZPP-a dok je stopa određena prema odredbi članka 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 114/22.) i članka 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22.)

Dubrovnik, 31. siječnja 2025.

Sutkinja

Jadranka Klečak

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja

2. pun.tuženika