REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Belom Manastiru

31300 Beli Manastir, Kralja Tomislava 53

P-72/2022-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru po sucu Suzani Nađ, u pravnoj stvari tužitelja DT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mileni Prakatur Ignjić, odvjetnici iz Belog Manastira, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, zastupanog po Odvjetničkom društvu Leko i Partneri iz Zagreba, po odvjetniku Krešimiru Ljubić, radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 3.12.2024. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, 31.1.2025.

p r e s u d i o  j e

I/. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu za kupnju stambenog objekta i adaptaciju broj 9010772011 sklopljenog dana 12.10.2005. godine između tužitelja HT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tužene Privredne banke d.d. Zagreb iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB 02535697732 kao kreditora, koji je potvrđen kod Javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka dana 13.10.2005. godine pod brojem OU 2282/2005, koja u čl. 1 glasi ¨...koji odgovara protuvrijednosti od 16.000,00 CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita¨, u čl. 4. glasi: ¨……. po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana...¨, u čl. 5. glasi: ¨...Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate...¨, u čl. 7.st.2 glasi: ¨… plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke, važeće na dan plaćanja...¨. u čl. 12.st.8. glasi: ¨...Potpisom ovoga Ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja PBZ d.d. s građanima i pristaju na njihovu primjenu. Ugovorne strane su suglasne da se na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju Opći uvjeti poslovanja PBZ d.d. s građanima, ostali akti Banke kojima je regulirano kreditiranje građana, te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune...¨, a u čl. 12.st.9. glasi: ¨Potpisom ovoga ugovora Korisnik kredita i Založni dužnik izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.¨

II/. Nalaže se tuženiku Privredna banka d.d. Zagreb iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, da tužitelju DT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.239,07 EUR ( slovima: dvije tisuće dvjesto trideset devet eura i sedam centi ) na ime preplaćenih iznosa na ime povećanja mjesečnih iznosa anuiteta u odnosu na porast tečaja CHF prema HRK- tečajne razlike sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos više plaćenog mjesečnog anuiteta počevši od uplate svakog pojedinog iznosa, a koja kamata se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotna poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunanate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posjednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine i to na:

- na iznos od 17,85 eura od 01.11.2009. godine do isplate

- na iznos od 1,53 eura od 01.12.2009. godine do isplate

- na iznos od 1,58 eura od 01.01.2010. godine do isplate

- na iznos od 1,39 eura od 01.02.2010. godine do isplate

- na iznos od 1,34 eura od 01.03.2010. godine do isplate

- na iznos od 1,23 eura od 01.04.2010. godine do isplate

- na iznos od 1,03 eura od 01.05.2010. godine do isplate

- na iznos od 1,02 eura od 01.06.2010. godine do isplate

- na iznos od 0,78 eura od 01.07.2010. godine do isplate

- na iznos od 0,70 eura od 01.08.2010. godine do isplate

- na iznos od 31,55 eura od 01.09.2010. godine do isplate

- na iznos od 0,66 eura od 01.10.2010. godine do isplate

- na iznos od 80,91 eura od 01.11.2010. godine do isplate

- na iznos od 11,93 eura od 01.12.2010. godine do isplate

- na iznos od 11,35 eura od 01.01.2011. godine do isplate

- na iznos od 38,15 eura od 01.02.2011. godine do isplate

- na iznos od 11,65 eura od 01.03.2011. godine do isplate

- na iznos od 33,96 eura od 01.04.2011. godine do isplate

- na iznos od 34,19 eura od 01.05.2011. godine do isplate

- na iznos od 21,12 eura od 01.06.2011. godine do isplate

- na iznos od 20,98 eura od 07.07.2011. godine do isplate

- na iznos od 34,09 eura od 01.08.2011. godine do isplate

- na iznos od 37,97 eura od 01.09.2011. godine do isplate

- na iznos od 38,42 eura od 01.10.2011. godine do isplate

- na iznos od 65,09 eura od 01.11.2011. godine do isplate

- na iznos od 38,47 eura od 01.12.2011. godine do isplate

- na iznos od 38,47 eura od 01.01.2012. godine do isplate

- na iznos od 38,29 eura od 01.02.2012. godine do isplate

- na iznos od 38,26 eura od 01.03.2012. godine do isplate

- na iznos od 38,32 eura od 01.04.2012. godine do isplate

- na iznos od 38,31 eura od 01.05.2012. godine do isplate

- na iznos od 38,25 eura od 01.06.2012. godine do isplate

- na iznos od 38,26 eura od 01.07.2012. godine do isplate

- na iznos od 38,31 eura od 01.08.2012. godine do isplate

- na iznos od 38,32 eura od 01.09.2012. godine do isplate

- na iznos od 38,43 eura od 01.10.2012. godine do isplate

- na iznos od 38,30 eura od 01.11.2012. godine do isplate

- na iznos od 38,28 eura od 01.12.2012. godine do isplate

- na iznos od 38,31 eura od 01.01.2013. godine do isplate

- na iznos od 38,44 eura od 01.02.2013. godine do isplate

- na iznos od 38,31 eura od 01.03.2013. godine do isplate

- na iznos od 38,31 eura od 01.04.2013. godine do isplate

- na iznos od 38,38 eura od 01.05.2013. godine do isplate

- na iznos od 38,51 eura od 01.06.2013. godine do isplate

- na iznos od 38,52 eura od 01.07.2013. godine do isplate

- na iznos od 38,47 eura od 01.08.2013. godine do isplate

- na iznos od 38,41 eura od 01.09.2013. godine do isplate

- na iznos od 38,33 eura od 01.10.2013. godine do isplate

- na iznos od 38,38 eura od 01.11.2013. godine do isplate

- na iznos od 38,35 eura od 01.12.2013. godine do isplate

- na iznos od 38,31 eura od 01.01.2014. godine do isplate

- na iznos od 31,06 eura od 01.02.2014. godine do isplate

- na iznos od 31,02 eura od 01.03.2014. godine do isplate

- na iznos od 31,03 eura od 01.04.2014. godine do isplate

- na iznos od 31,06 eura od 01.05.2014. godine do isplate

- na iznos od 31,07 eura od 01.06.2014. godine do isplate

- na iznos od 31,07 eura od 01.07.2014. godine do isplate

- na iznos od 31,04 eura od 01.08.2014. godine do isplate

- na iznos od 31,00 eura od 01.09.2014. godine do isplate

- na iznos od 31,01 eura od 01.10.2014. godine do isplate

- na iznos od 30,98 eura od 01.11.2014. godine do isplate

- na iznos od 30,97 eura od 01.12.2014. godine do isplate

- na iznos od 30,98 eura od 01.01.2015. godine do isplate

- na iznos od 30,36 eura od 01.02.2015. godine do isplate

- na iznos od 37,10 eura od 01.03.2015. godine do isplate

- na iznos od 37,04 eura od 01.04.2015. godine do isplate

- na iznos od 37,09 eura od 01.05.2015. godine do isplate

- na iznos od 37,02 eura od 01.06.2015. godine do isplate

- na iznos od 37,05 eura od 01.07.2015. godine do isplate

- na iznos od 37,15 eura od 01.08.2015. godine do isplate

- na iznos od 37,26 eura od 01.09.2015. godine do isplate

- na iznos od 88,90 eura od 01.10.2015. godine do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III/. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci d.d. Zagreb iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, da tužitelju DT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.994,01 EUR ( slovima: dvije tisuće devetsto devedest četiri eura i jedan cent) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 31.1.2025. godine pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi putem svog punomoćnika navodi da su stranke dana 12.10.2005. godine sklopile Ugovor o kreditu za kupnju stambenog objekta i adaptaciju, broj 9010772011, koji je solemniziran u Osijeku dana 13.10.2005. godine po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka, pod brojem OU-2282/2005, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 16.000,00 CHF po srednjem tečaju za devize banke važećem na dan korištenja kredita. Ugovoren je rok otplate kredita u trajanju od 120 mjesečnih anuiteta te redovna kamata u visini od 4,35 % godišnje, a koja kamata će se obračunavati u CHF mjesečno i usklađivati sukladno Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Tuženik prilikom zaključenja Ugovora nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje Ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda br. Pž-6632/17-10. od 14.06.2018. godine, a kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-1401/12 od 04.07.2013. godine utvrđeno je kako je tuženik u razdoblju od 01. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj se nadalje poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. godine, kao i na odredbe članka 296. st. 1., 323., 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima, na odredbu čl. 202.c ZPP-a, odredbu čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača te predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi kako su ništetne odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka, a kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskom franku-CHF te promjenjiva kamatna stopa i naloži tuženiku da mu isplati preplaćeni iznos od 21.055,52 kune, od čega preplaćene kamate iznose 4.206,71 kuna, a preplaćeni iznosi s osnova povećanja tečaja CHF prema HRK 16.848,81 kuna, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima parničnog postupka, u roku od 15 dana.

2. U svom pisanom odgovoru na tužbu tuženik putem svog punomoćnika osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku. Tuženik smatra da tužitelj pogrešno tumači citirane presude Visokog Trgovačkog suda RH i da za primjenu valutne klauzule postoji zakonska osnova budući da se radi o zakonom izričito dopuštenoj klauzuli. Nadalje, ističe da je tužitelj izričito pristao na klauzulu o promjeni kamatne stope te da takva odredba nije nepoštena i nezakonita. Tuženik ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu sklopljen između stranaka dana 12.10.2005. pod brojem 9010772011, a koji Ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Lidije Perić u Osijeku 13.10.2005.,pod brojem OU-2282/2005 ( list 9-14 spisa), uvidom u financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju ( list 15-21 spisa), čitanjem zapisnika ovog suda od 5.10.2022. ( list 267-268 spisa), uvidom u nalaz i mišljenje vještaka DV Consulting od 30.1.2023. ( list 276-293 spisa), čitanjem zapisnika ovog suda od 18.9.2024. ( list 319-321 spisa), kao i čitanjem zapisnika ovog suda od 6.11.2024. (list 333 spisa), te saslušanjem vještaka Dajane Vuković na ročištu od 18.9.2024.i saslušanjem tužitelja DT ( list 319-321).

4. Uvidom u Ugovor o kreditu sklopljen između stranaka dana 12.10.2005. pod brojem 9010772011, a koji Ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Lidije Perić u Osijeku 13.10.2005.,pod brojem OU-2282/2005 ( list 9-14 spisa) sud je utvrdio da tuženik odobrava i stavlja na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos u kunama koji odgovora protuvrijednosti od 16.000,00 CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, a kredit se odobrava za kupnju kupnju stambenog objekta i adaptaciju. Odredbom čl. 4. istog Ugovora korisnik kredita se obvezao platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, a koja u vrijeme zaključenja Ugovora iznosi 4,35 % godišnje, obračunava se u CHF mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom, sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima.

5. Uvidom u financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju ( list 15-21 spisa), čitanjem zapisnika ovog suda od 5.10.2022. ( list 267-268 spisa), uvidom u nalaz i mišljenje vještaka DV Consulting od 30.1.2023. ( list 276-293 spisa), te saslušanjem vještaka Dajane Vuković na ročištu od 18.9.2024. ( list 320 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj tijekom otplate kredita radi ugovorene valutne klauzule u CHF platio više radi povećanja važećeg tečaja na dan dospijeća pojedinog anuiteta u odnosu na vrijednost tečaja na dan isplate kredita, ukupno 2.239,07 EUR. Navedeni iznos predstavlja razliku između pozitivne i negativne tečajne razlike. Preplata po osnovu promjenjive kamatne stope iznosi 558,32 eura. Prilikom svog saslušanja na ročištu od 18.9.2024. vještak je u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja a punomoćnici stranaka nisu imali pitanja, a niti primjedbi na isti.

6 Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka cijeneći ga stručnim, logičnim i objektivnim, a punomoćnici stranaka nakon saslušanja vještakinje nisu imali primjedbi na njezin nalaz pa je na istom nalazu i mišljenju i utemeljena odluka iz točke II/ izreke ove presude.

7. Punomoćnik tužitelja je podneskom od 21.10.2024. konačno uredio tužbeni zahtjev na način kao što je to navedeno u točki I/ i II/ izreke presude. Međutim, očitom omaškom je postavo restitucijski zahtjev na iznos od 2.236,22 eura, umjesto iznosa od 2.239,07 eura, a koji iznos čini zbroj pojedinačnih mjesečnih iznosa navedenih u tom podnesku tužitelja. Iznos od 2.239,07 eura tužitelj je naznačio još u podnesku od 27.5.2023. godine, a kojim podneskom je nakon provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja specificirao restitucijski tužbeni zahtjev.

8. Saslušanjem tužitelja DT ( list 320-321 spisa) sud je utvrdio da je isti tijekom 2005. godine odlučio kupiti kuću te je otišao u Poslovnicu PBZ-a u Osijek da se raspita o uvjetima kreditiranja. Trebalo mu je 10.000,00 eura te je i zatražio kredit u eurima, međutim, djelatnik banke mu je rekao da je kredit u CHF valuti povoljniji jer je manja kamata. Ugovor o kreditu tužitelj je sklopio na 10 godina. 2015. godine u cijelosti je otplatio kredit. U vrijeme podizanja kredita tužitelj je imao 20-tak godina, bio je premlad te nije niti znao što znači valutna klauzula, a niti promjenjiva kamatna stopa. Pitao je djelatnika banke da li može dobiti kredit u kunama pa mu je na to djelatnik banke odgovorio da nemaju u kunama već samo u eurima i švicarskim francima te da je taj kredit u CHF valuti povoljniji. Nije mu objašnjavao ugovorne odredbe niti značenje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Prva rata kredita mu je iznosila negdje oko 795,00 kuna. U to vrijeme tužitelj je bio zaposlen u građevinskoj firmi "Gabarit" Osijek u Osijeku. Nije imao otvoren OPG, a niti je bio član uprave nekog poduzeća ili trgovačkog društva. Djelomično je pročitao Ugovor o kreditu prije nego što ga je potpisao. Bio mu je bitan iznos, početna kamatna stopa i rok otplate. Najveća mjesečna rata kredita iznosila mu je oko 1.100,00 kuna te ističe da on sigurno ne bi sklapao takav Ugovor o kreditu da je znao da će mu se rate znatno povećavati. Tužitelj je osobno otplaćivao kredit na način da je firma u kojoj je bio zaposlen putem zabrane dostavljala mjesečne iznose banci. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu nije znao što znači pojam "promjenjive kamatne stope" dok mu je to sada poznato. Ne sjeća se da li je imao kakve primjedbe na sadržaj Ugovora i da li je tražio razjašnjenja od djelatnika banke. Ranije je već imao kredit u Splitskoj banci i to u svrhu kupovine osobnog automobila, a kredit je bio u valuti euro. Tužitelj izjavljuje da mu javni bilježnik također ništa nije pojašnjavao u svezi Ugovora o kreditu već je on samo stavio svoj potpis na predviđeno mjesto. Tužitelj je svojevoljno potpisao Ugovor o kreditu, ali mu nije bilo poznato da sa potpisom Ugovora izričito potvrđuje da je upoznat s općim uvjetima poslovanja banke i da mu je banka objasnila rizike i informirala o posljedicama. Tužitelj se nije ranije susretao sa posljedicama promjene tečaja kao što se može dogoditi prilikom oročenja, razročenja i štednje u stranoj valuti. U to vrijeme nije znao gdje bi mogao provjeriti vrijednost tečaja CHF u odnosu na kunu.

9. Iskazu tužitelja sud je u cijelosti povjerovao, cijeneći njegov iskaz istinitim i uvjerljivim te u skladu sa drugim provedenim dokazima. Tužitelj je imao status potrošača u smislu odredbe čl. 3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ( N.N.79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 – dalje ZZP/07) prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz predmetnog ugovora o kreditu razvidno je da je tužitelj isti potpisao kao fizička osoba za kupnju stambenog objekta i adaptaciju, odnosno za vlastite osobne potrebe pa je tužitelj svoje potrošačko svojstvo dokazao navedenim ugovorom o kreditu i vlastitim iskazom.

10. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012. od 04. srpnja 2013. godine između ostalog utvrđeno je da je tuženica u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (N.N.96/03) u razdoblju od 01. rujna 2004.godine do 06. kolovoza 2007. godine, a od 07. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( N.N. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 89/09, 133/09 ) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveza prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promijeni ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

11. Isto tako, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-1401/2012 od 4.7.2013., koja je u odnosu na valutnu klauzulu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda posl.br.Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da je pored ostalih i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, odnosno vezivanje glavnice iz Ugovora o kreditu za valutu CHF u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne, ali da nisu bile razumljive, jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača, a zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

12. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku Rev 2221/2018-11 od 03. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

13. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članak 323. st. 1. ZOO/05 ( čl.104. st. 1. ZOO/91), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Nadalje, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 31. siječnja 2022. godine donesen je Zaključak da, ukoliko je ništetnost ustanovljena kao u ovom konkretnom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača te se ovaj Zaključak odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ( krediti u CHF, odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke ( tuženika) iz tog postupka. Stoga sud smatra da je neosnovan prigovor zastare istaknut od strane punomoćnika tuženika, a s obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka, a u odnosu na preplatu po osnovi ugovorene valutne klauzule. Naime, kolektivnom tužbom prekinuta je zastara, a restitucijski zahtjevi zastarijevaju pet godina nakon pravomoćnosti odluke u kolektivnom sporu pa tako za tečajnu razliku 14.6.2023. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 31.1.2022. godine, ukazuje se neosnovanim prigovor zastare istaknut od strane punomoćnika tuženika.

13. Nesporno je da predmetni Ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope te je tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema Odluci banke, mogao postupati bez pristanka korisnika kredita. Visina kamatne stope ovisi dakle isključivo o odluci banke, bez da se navode bilo kakvi kriteriji za to. U Ugovoru su se trebale na transparentan način navesti pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope tako da to bude jasno i razumljivo korisniku kredita, a na temelju toga bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a u ovom slučaju je ostala ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a to je banka. Tako se došlo u situaciju da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tužiteljice, kao korisnika kredita. Prema odredbi članka 247. ZOO-a, ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Članak 1022. stavak 2. Z00-a, propisuje da se ugovorom o kreditu utvrđuje iznos te uvjeti davanja korištenja i vraćanja kredita. Dakle, predmet i cijena su bitni sastojci ugovora. Tako je odredba o promjeni kamatne stope i tečaju koji će se primjenjivati tijekom otplate ( to je u stvari cijena kredita) ključna ugovorna odredba ugovora o kreditu i ona treba sadržavati jasne i razumljive kriterije o njihovoj promjeni. Međutim, u odredbama Ugovora o kreditu, tuženik je potpuno izbjegao utjecaj dužnika na cijenu kredita, a što je suprotno navedenim zakonskim odredbama.

14. Prema odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine 96/03, dalje: ZPP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to iskazati. Isto propisuje i odredba članka 49. ZPP- a/14. Tuženik tu činjenicu uopće nije dokazivao.

15. Prema odredbi čl. 328. Zakona o obveznim odnosima pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi te je to pravo neograničeno. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba ( čl. 327. st. 1. ZOO-a ). Zbog navedenog, zahtjev čiji predmet je utvrđenje da su pojedine ugovorne odredbe ništetne i zabrana njihovog korištenja, ne zastarijeva. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke i ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ( N.N. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

16. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo .Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

17. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u sladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu ( tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je odredbom čl. 502.c. ZPP- a propisan učinak presude donesene o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje i presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

18. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a. st.1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženika, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a. Tuženik ničim nije dokazao da su navodi tužitelja u svezi sklapanja Ugovora o kreditu netočni i neistiniti, a niti je predložio dokaze na te okolnosti.

19. Podneskom od 23.10.2024. punomoćnik tuženika se usprotivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva. Kako je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom u Zagrebu 26.11.2021. usvojen zaključak da je dopuštena preinaka tužbe u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem, sud smatra da je u svakom slučaju dopušteno i sniženje, odnosno djelomično povlačenje restitucijskog tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja jer tužitelj nije imao mogućnosti prije vještačenja točno odrediti visinu tog zahtjeva.

20. Polazeći od toga da je dio Ugovora koji se odnosi na valutnu klauzulu ništetan, jer je isti potrošaču nerazumljiv, niti se o istomu pojedinačno pregovaralo, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ( N.N 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

21. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je stekao uvjerenje da su odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka, a kojima se uređuje promjena tečaja CHF tijekom otplate kredita ništetne pa je stoga tuženik dužan tužitelju vratiti iznose koje je tužitelju naplatio temeljem takvih ništetnih odredbi ugovora, a glede valutne klauzule. Pojedinačni anuiteti utvrđeni su financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem te je vještak iskazao i vrijeme plaćanja svakog anuiteta pa je sud temeljem svega gore navedenog odlučio kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.

22. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kad je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VS RH ( Revd- 1294/2021 od 12.10.2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene, podrazumijeva se nesavjesnost banke kao kreditne institucije.

23. Sud smatra da tuženik nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka zbog djelomičnog povlačenja restitucijskog tužbenog zahtjeva s obzirom da prema stavu suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 u slučaju smanjenja tužbenog zahtjeva potrošačima kao tužiteljima treba u cijelosti priznati nastale parnične troškove s obzirom da bi suprotno postupanje bilo protivno članku 6. i čl. 7. Direktive 93/13 te ne bi odvraćalo trgovce od korišenja nepoštenih ugovornih odredaba u budućnosti. Tuženik je svojim držanjem prije i izvan parnice povrijedio subjektivna prava tužitelja kao potrošača, a zbog kojih se ova parnica vodi od 31.1.2022. godine, tijekom postupka neosnovano je osporavao deklaratorni i restitucijski tužbeni zahtjev. Nadalje, tuženik, iako je mogao s obzirom na djelatnost s kojom se bavi, nije niti uvjetno predočio svoj obračun razlike u anuitetima po osnovi valutne klauzule i promjeni kamatne stope te na taj način eventualno smanjio troškove parnice koja se vodi radi zaštite potrošača koji svojim držanjem nije dao povod za parnicu te da se dio smanjenog zahtjeva odnosi na neznatni dio postavljenih zahtjeva s obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu te tuženik za smanjeni dio restitucijskog zahtjeva nije imao nikakve posebne troškove.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku ( N.N. 53/91., 91/92., 112/99, 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08, 57/11., 148/11., 25/13., 28/13.,70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23– dalje ZPP ) te je sud, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika punomoćniku tužitelja priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, troškove sastava podnesaka od 27.9.2022., 27.5.2023., 30.9.2024., 21.10.2024., 24.10.2024. u pojedinačnom iznosu od 200,00 eura, troškove zastupanja na ročištima od 5.10.2022., 18.9.2024., 6.11.2024. i 3.12.2024. u pojedinačnom iznosu od 200,00 eura, te trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura ili ukupno 2.100,00 eura + PDV od 25 % u iznosu od 525,00 eura te trošak financijsko- knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 331,81 eura, kao i plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 37,20 eura, ili ukupno 2.994,01 EUR. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu, a s obzirom da je tužitelj temeljem članka 11. st. 1. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama ( N.N. 118/18 i 51/23 ) oslobođen plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu. Stoga je odlučeno kao u točki III/ izreke ove presude.

Beli Manastir, 31.1.2025.

S u d a c :

Suzana Nađ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano, a putem ovog suda.

Dostaviti:

Tužitelju putem punomoćnika

Tuženiku putem punomoćnika