REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. broj: P-10494/2019-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužitelja GA (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Albin Hotić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice ČA (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], koju zastupa punomoćnik Nada Kustura, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, i u pravnoj stvari protutužiteljice ČA (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], koju zastupa punomoćnik Nada Kustura, odvjetnica u Zagrebu, protiv protutuženika GA (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Albin Hotić, odvjetnik u Zagrebu, radi predaje u suposjed, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 18. prosinca 2024. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženice, dana 31. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj GA vlasnik u 90/100 dijela nekretnine opisane kao stambena dvorišna poluugrađena zgrada, prislonjena na jugozapadnu među, sa jednim dvoetažnim stanom, jednostavna zgrada, visine; prizemlje i kat, s jednostrešnim krovištem nagiba 8%, ukupnog GBP-a 61,00 m2 (neto korisne površine 45,11m2), tlocrtne površine 29,48 m2, visina građevine od najniže kvote uređenog terena do sljemena krova je 5,94 m, na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u [adresa] iza broja 80, a koja nekretnina odgovara zk.čest.br. 1851, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk tijelo III, dvorišna jednostrešna zgrada u [adresa] (desna strana), upisana kao vlasnik NA, [adresa], u 1/9 dijela te je tuženica ČA dužna trpjeti upis prava vlasništva tužitelja na njegovo ime u zemljišnim knjigama i drugim javnim očevidnicima.

II Nalaže se tužitelju predati tuženoj u suposjed stambenu dvorišnu poluugrađenu zgradu, prislonjenu na jugozapadnu među, sa jednim dvoetažnim stanom, jednostavna zgrada, visine; prizemlje i kat, s jednostrešnim krovištem nagiba 8%, ukupnog GBP-a 61,00 m2 (neto korisne površine 45,11m2), tlocrtne površine 29,48 m2, visina građevine od najniže kvote uređenog terena do sljemena krova je 5,94 m, na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u [adresa] iza broja 80, a koja nekretnina odgovara zk.čest.br. 1851, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk tijelo III, dvorišna jednostrešna zgrada u [adresa] (desna strana), na kojoj je u 1/9 dijela kao vlasnik upisana NA, u roku 15 dana.

III Svaka stranka snaša svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Nije među strankama sporno da je njihov otac AA kupio ono što je u zemljišnim knjigama upisano na NA, a prema kupoprodajnom ugovoru u naravi je riječ o jednoj sobici u površini od 9,5 m2 u desnoj dvorišnoj prizemnici, ugovorom zaključenim 1972. godine.

1.1. Nije sporno da je otac stranaka, AA preminuo **.**.1999. godine i da su stranke u ovom sporu naslijedile, svaka u ½ dijela, nekretninu koju je otac kupio (1.)

1.2. Nije među strankama sporno da površina onoga što je otac kupio danas više nije takva, da se u naravi radi o dvoetažnom stanu, koji je opisan kroz rješenje izvedenom stanju, prema kojem sada ta nekretnina ima 45,11 m2 neto korisne površine.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je on vlastitim sredstvima i ulaganjima nekretninu nadogradio od površine 9,5 m2 do sada utvrđene površine i da je time došlo do promjene suvlasničkih omjera, u odnosu na ono iz rješenja u nasljeđivanju te da tuženici pripada suvlasništvo u polovici od 9,5 m2, dakle 4,75 m2, a njemu suvlasništvo u ostalom dijelu nekretnine do izgrađenih 45,11 m2.

3. Tuženica u odgovoru na tužbu priznaje da je prvobitni prostor imao 9,5 m2, ali tvrdi da je do današnje površine nekretnine istu nadogradio i proširio njihov otac, a ne tužitelj i da je tužitelj jedino radio unutarnja uređenja tog prostora. Zbog toga predlaže zahtjev odbiti, a kako je ona suvlasnica nekretnine, nema suposjed, kojeg je od tužitelja tražila, ali ga nije dobila, to ustaje protutužbom kojom traži da joj tužitelj prostor preda u suposjed.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišnih knjiga, rješenje o izvedenom stanju, katastarski plan, proveden je uviđaj na licu mjesta i građevinsko vještačenje, saslušani su svjedoci IA, BA, OA, JA, MA, i proveden je dokaz saslušanjem stranaka, u svrhu dokazivanja.

4.1.Cijeneći sve provedene dokaze ovaj sud nalazi da su i tužbeni zahtjev i protutužbeni zahtjev osnovani u cijelosti.

5. Iako tuženica tijekom postupka pokušava osporiti veličinu prvobitnog prostora, ona u svojem iskazu potvrđuje iskaz svojeg brata, tužitelja, koji iskazuje da su kao obitelj u tom skromnom prostoru u kojem je bio i stol i kauč i krevet, peć i štednjak, sudoper, ali nije bio sanitarni čvor, živjeli svi zajedno dok se on, sestra i roditelji negdje 1979. godine nisu preselili u [adresa]. To što se tuženici sada taj prostor čini veći ne može biti dokaz da je prostor veći, time više što je uviđajem na licu mjesta i provedenim građevinskim vještačenjem izvršena izmjera ranijeg prostora, kako ga je pokazao tužitelj, koji prostor je prema mjerenju vještaka utvrđen u površini od 9,82m2, dakle u površini kako je otac kupio od NA.

5.1. Nadalje, iz rješenja o legalizaciji, uviđajem na licu mjesta i provedenim građevinskim vještačenjem, kao i pojašnjenjem vještaka na ročištu za glavu raspravu utvrđeno je da prostor sada u naravi izgleda na način da su u prizemlju jedna prostorija, kuhinja i kupaonica, a na katu, koji je povezan unutarnjim stepenicama, dvije prostorije i balkon, da sve zajedno ima neto površinu od 45,11 m2, pa kada se u omjer stavi površina prostora kakav je bio dok se stranke nisu preselile u Novi Zagreb sa sadašnjim stanjem prostora, pod pretpostavkom da je prostor povećao i izgradio tužitelj, proizlazi da bi idealni dio tužene iznosio 9,80% a tužitelja 90,20%, jer prema rješenju o nasljeđivanju tužiteljici pripada samo ½ dijela prostora kojeg je otac kupio i u kojem su oni živjeli kao djeca.

6. Sporno je dakle u ovom predmetu tko je i čijim sredstvima prostor promijenio, proširio i dogradio, jer tuženica čin nadogradnje i adaptacije ne osporava.

7. Iz zajedničkog iskaza stranka proizlazi da je nekretnina do današnje površine povećana za života njihovog oca, kao što i proizlazi da se tužitelj u [adresa] preselio tijekom 1988. godine, jer tuženica u jednom dijelu iskaza navodi da i nakon što se brat preselio upravo te godine (1988.) je nastavio dolaziti kod njih jesti i majka mu je prala rublje. Nadalje, tuženica priznaje da se prostor proširivao i nakon što se brat tamo preselio, a iz zajedničkog iskaza proizlazi da do preseljenja je prostor povećan za jedan dio, nešto prema dvorištu, kako iskazuje tuženica, odnosno za cca 12 m2, čajnu kuhinju i kupaonicu, kako precizno iskazuje tužitelj.

7.1. Tuženica priznaje da je tužitelj u radovima pomagao fizički, ali nikako financijski, jer tvrdi da on za to nije imao novaca, imao je minimalnu plaću, za razliku od oca koji je radio kao krojač pa je popodne u stan radio sitne prepravke. Ona iskazuje da je otac [adresa] proširivao za njih oboje, ali da se ona tamo nikad nije preselila već da je ostala s roditeljima.

7.2. Tužitelj iskazuje da se sa već 19 ili 20 godina zaposlio, da je od tada imao sredstva za radove, da je dio pozajmio od tatine sestre. Tvrdi da je postojao dogovor prema kojem je njemu trebala pripasti [adresa], i to je otac pravdao riječima i dozvolama za rad na način da otac nema novaca da njemu riješi financijsko pitanje pa neka tužitelj napravi sam koliko može. S druge strane, a prema dogovoru, tuženici je trebao pripasti stan u [adresa], u kojem su svi jedno vrijeme živjeli kao obitelj. Iz iskaza tužitelja proizlazi da njemu nije poznato da tuženica u konačnici nije dobila stan u [adresa], jer, a kako proizlazi i iz iskaz tuženice i drugih svjedoka, ona više nije mogla podmirivati troškove smještaja svoje sestrične, duševnog bolesnika, smještene u posebnu ustanovu, koja je bila vlasnica stana u [adresa], i u odnosu na koju jest uvjet zadržavanja vlasničkopravnih ovlaštenja na stanu bilo plaćanje troškova njezinog smještaja u posebnoj ustanovi. Prestankom podmirivanja troškova smještaja tuženica je ključeve stana predala nadležnom centru i prestala biti skrbnica sestrični, što je za života bio otac stranaka.

7.3. OA bivši je suprug tuženice, i on s te pozicije iskazuje o događajima unutar obitelji s kojom je bio povezan sve dok je bio u vezi i braku s tuženicom, u razdoblju od (1993. do 2006. godine) i to onako kako ih pamti, dakle ne potpuno precizno, ali baš zbog toga uvjerljivo. On se sjeća da je s tuženicom vezu počeo 1993. godini i da je nakon toga posjećivao tužitelja i misli da je od kada je prvi puta bio u [adresa] pa nadalje se prostor povećavao, jer se sjeća kako je tužitelj nešto dograđivao. To je upravo životno, jer nije sporno da je tužitelj i nakon preseljenja kuću dalje proširivao. On iskazuje o tome kako se tužitelj jako trudio i muči, a otac stranaka, sve da je i htio, nije imao baš sredstava da bi mu pomagao.

7.4. Pitanja tuženice kojima pokušava diskvalificirati iskaz svjedoka usmjerena su na polemiziranje oko proširenja kuće nakon što se tužitelj preselio, a sam tuženica u svojem iskazu priznaje da se prostor proširivao i nakon što se tužitelj u njega preselio. Zbog toga se mora prihvatit iskaz svjedoka iz kojeg sud nesporno utvrđuje da je radove na proširenju nakon što se u [adresa] preselio izvodi o svom trošku tužitelj, jer otac stranka nije bio u mogućnosti financijski pomagati tužitelja. Kada tuženica na kraju saslušanja svjedoka prigovara iskazu ne navodeći u kojem točno dijelu, onda sud takav prigovor ocjenjuje paušalni, jer svjedok iskazuje i o činjenicama koje se istinite, ali i ne bitne za ovaj spor, npr. koliko je duga trajala veza i brak svjedoka i tuženica, što je bilo sa stanom u [adresa], da su on i tuženica dobro živjeli i da im nije trebala ničija pomoć, već oni pomagali. Upravo zbog toga sud mora prihvatiti i dio iskaz svjedoka u kojem iskazuje da je tuženica govorila da je tužitelj na spornoj nekretnini radio, to stvorio i da će to bit njegovo, a da ona to nikada neće tražiti, što je i bio odgovor tuženice na pitanje njezinog tada supruga zašto pitanje tog vlasništva nisu riješili na ostavini iza oca.

7.5. Svjedok BA poučen je načinu svjedočenja, jer on precizno iskazuje samo o onome što ide u korist tuženici. Dakle, da je otac stranaka sagradio kuću i to svojim radom i svojim sredstvima i da ju je dao na korištenje tužitelju. Čak i tuženica priznaje da je tužitelj barem fizički pomagao ocu pa je za očekivati da su svjedoku tuženica i majka stranaka bare to rekle, a njemu to nije poznato. Nadalje, svjedok nije poučen o svemu, jer iskazuje da smatra da u vrijeme radova tužitelj uopće nije radio, a vrijeme radova je i za tuženicu nesporno protegnuto i nakon 1990. godine, a pri tome uopće nije osporeno da tužitelj ne bi radio i prije devedesetih. Dakle, svjedok je dobio djelomičnu uputu kako je potrebno svjedočiti i što je potrebno da pred sudom kaže, a na svako detaljno pitanje izvan toga da je otac svojim sredstvima i svojim radom proširio kuću svjedok ne zna odgovoriti.

7.6. Za razliku od svjedoka OA koji ima logiku u nesjećanju, iskaz ovog svjedoka nelogičan je zbog preciznosti u samo jednom dijelu, za tuženicu najbitnijem, dok o svim ostalim okolnostima taj svjedok ne može iskazivati, jer, kako kaže ne zna. Ipak bi se očekivalo da se sjeća još nečega, osim onoga što tuženici ide u korist.

7.7. Logično iskazuje i svjedok JA, koji se tijekom iskaza prisjeća nekih detalja pa tako njegov iskaz čini uvjerljivu cjelinu, a u nekim je i to bitnim dijelovima identičan iskazu stranka. Tako se svjedok prisjeća radova u fazama, prisjeća se da je kuća dalje proširena i kada je tužitelj tamo već živio, što u iskazu priznaje i tuženica. Svjedok je nekretninu u dvorište unutar kojeg se nalazi i sporna nekretnina kupio 1981. godine i sjeća se spornog, trošnog, malo objekta, koji mu je izgledao kao ruina. Prvo je upoznao oca stranka, a nakon nekoliko godina i tužitelja, koji je kao mladi dečko počeo u više faza tijekom godina čistiti, uređivati i proširivati prostor. Svjedok se sjeća faza, prve iz prizemlja, o kojem iskazuju i stranke, a nakon toga dizanja kata i to kada tužitelj tamo već živi, o čemu i stranke suglasno iskazuju. Svjedoku, susjedu obiteljski dogovori i financije nisu bili poznati, ali se sjeća da mu je otac stranaka jednom rekao da bi tužitelju najradije kupio stana, ali kako nema novaca da mu je onda dao da si uredi prostor u [adresa].

7.8. Prigovori tuženice na iskaz tog svjedoka dani nakon godinu i pol od iskazivanja su promašeni, jer i danas zemljišno knjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju u odnosu na stranke. Nesporno je da po zemljišnim knjigama njihova površina iznosi nešto više od 9 m2, a u naravi se radi o objektu od oko 45,00 m2 pa se može, ali i ne mora pretpostaviti da je nekretnina svjedoka tijekom 1981. godine bila u naravi veća od onoga upisanog u zemljišne knjige. Svjedok nije bio pozvan odgovarati na pitanja vezana uz nekretnine koju je on, odnosno, najvjerojatnije kupila njegova supruga, o stanju iste, o trenutku kada je prijavio prebivalište na tu adresu. Upravo suprotno prigovorima, i sam je tužitelj iskazivao da je kao mlada osoba, u dobi 19, 20 godina počela proširivati i uređivati nekretninu, a u tom pravcu iskazuje i svjedok. 7.9. Svjedokinja G, koja je u Maksmirskoj bila dva puta s majkom stranaka, potvrđuje dugogodišnje radove na nekretnini, jer jednu posjetu veže uz razdoblje prije rata, a drugi tijekom 1992. i 1993. godine i pri tome navodi da je u drugom posjetu tužitelj već živio tamo, da se nije baš posebno zagledavala, ali da joj se činilo da kat ipak nije dovršen, jer iskazuje o rupi i ljestvama. Ona, a kada iskazuje o financiranju gradnje, iznosi činjenicu koju čak ni tuženica nije navela u svojem iskazu, a to je da je otac stranaka podigao kredit za financiranje radova, a da je radi dan i noć, po danu u jednoj firmi, a po noći kao šnajder. To zna po pričanju majke stranka, koja joj je bila prijateljica. Tužitelja diskvalificira iskazujući da je majka stranka rekla da on sve što zaradi popuši. Majka stranka se nije mogla financijski zadužiti, jer je prema iskazu svjedokinje bila nezaposlena, ali je privređivala čisteći po kućama. Takav iskaz svjedokinje je provjerljiv, ali tuženica kredit nije spominjala niti je predlagala da se zatraže podaci o istome. S druge, strane, tužitelj nije niti tvrdio niti iskazivao da je uzeo kredit radi radova na nekretnini, a prigovor tuženice stavljen dvije godine nakon saslušanja tužitelja ne može dovesti u pitanje iskaz tužitelja, jer tuženica problematizira njegovu zaposlenost i zaposlenost njegove supruge. Zbog toga sud smatra da je ova svjedokinja poučena o načinu svjedočenja i da joj je rečeno da spomene uzimanje kredita oca stranka, kako bi iskaz u dijelu da se gradnja financirala sredstvima oca strana učinila uvjerljivijim.

7.10. Svjedokinja IA je tetka stranaka, očeva sestra, pa iskazuje da joj je brat rekao da će tuženoj ostati stan u [adresa] uz obavezu da se brine o sestrični, a da tužitelj u [adresa] može raditi što god hoće i može. Svjedokinja je imala svojih obveza, gradila je kuću pa o detaljima radova i napretku ne može iskazivati, ali navodi da je imala sredstva, jer je 34 godine radila u Njemačkoj i zbog toga je mogla tužitelju u razdoblju od cca 10 godina pozajmiti oko 15.000,00 DEM. Kada tužena napada takav iskaz, ona smatra da se tolikom količinom novca nije mogla nekretnina dovesti u sadašnje stanje. Tuženica u takvom prigovoru nije u pravu, jer gubi iz vida koliku je vrijednost 15.000,00 DEM u razdoblju radova na kući imalo.

7.11. Osim toga, kada se imaju u vidu iskazi svjedoka OA o tom kako se tužitelj jako trudio i mučio oko radova, iskaz svjedoka JA koji iskazuje o radovima koji su trajali godinama, a što priznaje i tuženica kada govori o fazama, tada se baš životno prihvaća iskaz svjedokinje IA o pozajmljivanju koje traje godinama. Karakteristika ovog podneblja jest bila dugotrajno građenje i uređivanje nekretnina i to godinama, upravo zbog sredstava koja su sporo i ne baš u velikim iznosima dolazila kroz plaću, pomoć i pozajmljivanje od rodbine, kao i zajednički radova na nekretnini na kojima sudjeluje čitavo susjedstvo i rodbina („ovaj smo vikend izlili deku!“). U manjim mjestima, a i u većim, i danas je vidljiva dugotrajnost građenja u izostanku fasada na velikom broju kuća. Kada svjedok JA iskazuje da je vidio da tužitelju pomaže i otac, a i jedan tetak, tada svjedok baš logično opisuje uobičajenu i poznatu situaciju vezanu uz radove na nekretnini u ovom podneblju.

8. Upravo ocjena svih iskaza, a iz razloga kako je već navedeno, dovodi do utvrđenja da je tužitelj uz odobrenje svojeg oca i jedinu mogućnost da sinu osigura dom, duži niz godina radio na nekretnini i svojim sredstvima nekretninu izgradio na način da je od prvobitnog prostora koji je imao 9,83 m2 proširio i nadogradio na površinu od 45,11 m2.

8.1. Svjedoci potvrđuju da je otac stranaka odredio da će sinu pripasti [adresa], a tuženici stan u [adresa], da je bio nezadovoljan time što sinu ne može omogućiti više, pa mu je prepustio da od prostora u [adresa] učini najviše što može. Time je utvrđena i volja oca stranaka da prošireno i nadograđeno bude u vlasništvu tužitelja, da njemu pripadne.

8.2. Dakle, ima se zaključiti da je otac, koji je tada bio i vlasnik, tj. predmijevani vlasnik dozvolio tužitelju da svojim sredstvima proširi i nadogradi skroman prostor od cca 9,00 m2, i ima se zaključiti da je tužitelj to i učinio, gradeći duži niz godina, a u skladu s financijskim mogućnostima.

8.3. Sud smatra da je dovršetak radova nastupio u prvoj polovici devedesetih, jer čak i svjedokinja G veže posjet uz Domovinski rat.

8.4. Prema odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 – u daljnjem tekstu ZV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala do trenutka stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Sukladno čl. 389. ZV, stupanjem na snagu tog zakona ne dira se u postojeće odnose vlasnika stvari te osoba koje su na valjanom pravnom temelju i na valjani način stekle prava glede tih stvari. Kako je ZV stupio na snagu 1.1.1997. godine to je mjerodavni zakon za odluku o zahtjevu tužitelja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91 – u daljnjem tekstu ZOVO).

8.5. Dakle, tužitelj je građenjem na tuđoj nekretnini, tada u vlasništvu oca, stekao, kako on potražuje, suvlasništvo svega dograđeno, a u smislu odredbe čl. 22. ZOVO. Naime, otac ne da se nije protivio, već je njegova namjera bila da to bude tužiteljevo.

9. Površina izgrađenog preko onoga što je postojalo prije nego što je tužitelj počeo s radovima utvrđena je provedenim građevinskim vještačenjem i dodatnim usmenim saslušanjem vještaka dipl. ing. Zdravka Štimca.

9.1. Prigovori tuženice usmjereni su na zadatak koji je sud dao vještaku, a ne na njegov nalaz i mišljenje, koji nije utvrđivanje osnovanosti zahtjeve, jer je to dužnost suda, već samo iskazivanje površina i omjera. Tuženica ne prigovara mjerama, već osporava površinu prvobitnog prostora, time što u iskazu navodi da se njoj prostro činio većim. Tuženica je u trenutku kada se obitelj preselila u [adresa] imala 11 godina pa nije za očekivati da dijete te dobi može valjano procijeniti površinu prostorije.

9.2. Prema tome, nije sud kod provođenja vještačenja bio pristran, nego je ocjenom dokaza provedenim do donošenja odluke o provođenja dokaza vještačenjem utvrdio da je zahtjev tužitelja osnovan pa je za konačnu odluku trebalo utvrditi površinu nekretnine prije i nakon radova, kako bi se promijenili omjeri koji su do sada, po rješenju o nasljeđivanju ½ dijele svake stranke. Tuženica ne osporava povećanje površine nekretnine, osporava da bi to učinio tužitelj. Prema tome, da je sud prihvatio navode tuženice da je radove o svom trošku učinio otac stranaka tada uopće ne bi bilo potrebe za provođenjem građevinskog vještačenja, jer se omjeri ½ suvlasništva ne bi ni mijenjali.

10. Dakle, provedenim vještačenjem je utvrđeno da, a kada se nekretnina promatra kroz izrade etažnih elaborata, u kojem slučaju se iskazuju tlocrtne površine, a zanemaruje se koeficijent visine, tada površina kuće iznosi 45,11 m2, a na ono što je otac stranaka kupio otpada 9,83 m2. S obzirom da je polovica prvobitnog prostora jest suvlasništvo tuženice, a sve ostalo tužitelja, stavljajući iste u omjer tužitelju pripada 90,20 % suvlasništva, a tuženoj 9,80% suvlasništva.

10.1. Ovaj postupak nije postupak izrade etažnog elaborata u kojem se u omjer uzima i zemljište ispod kuće, dvorište i prilaz kući, jer ovo nije spor o razvrgnuću suvlasništva niti o izradi etažnog elaborata svega što je na jednoj čestici izgrađeno. Navedeno i iz razloga jer na toj čestici postoje i drugi objekti, a vlasnici drugih nisu stranke u ovom postupku.

10.2. U odnosu na konstantne prigovore tuženice o površini onoga što je njihov otac kupio sud ističe da je tuženica u iskazu priznala skromnost prostora, radilo se o jednoj prostoriji u kojoj se odvijao cjelokupni život, a koji uopće nije imao sanitarni čvor. Kada se cijeni da je otac po kupoprodajnom ugovoru kupio jednu sobicu površine 9,5 m2, a vještak je po pokazivanju tužitelja izmjerio da se radi o površini od 9,83 m2 tada sud utvrđuje da ta površina odgovara kupljenom, jer je mala razlika između onoga navedenog u ugovoru i stvarnog stanja prvobitno kupljene sobice.

10.3. Temeljem svega utvrđenog sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti, jer je sačinjen u skladu sa zadatkom suda, jasno, obrazloženo i u skladu s pravilima struke.

10.4. Tužitelj je radi jednostavnije provedbe u zemljišne knjige svoj postotak suvlasništva snizio na 90/100, a sud je takav zahtjev prihvatio i odlučio kao u točki 1. izreke ove presude.

11. Stranke su, dakle, suvlasnici nekretnine, a nije sporno da je ista u isključivom posjedu tužitelja, jer tužitelj navodi da ga tuženica do podnošenja tužbe nije tražila da joj nekretninu preda u suposjed.

11.1. Međutim, ona kao idealna suvlasnica ima pravo na suposjed, isti je zatražila tužbom, do zaključenja glavne rasprave tužitelj ne tvrdi da je ključeve tuženici predao pa mu je predaja naložena ovom presudom i to u smislu odredbe čl. 160. čl. 161. ZV-a.

11.2. Stranke su idealni suvlasnici pa je svaki od njih ovlašten ostvarivati vlasnička prava (čl. 37. st. 6 ZV-a), koje pravo je i posjedovanje.

12. Odluka o naknadi troškova postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4 Zakona o parničnom postupku, jer su obje stranke uspjele sa svojim zahtjevima u cijelosti.

U Zagrebu, dana 31. siječnja 2025. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.