Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1334/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sutkinji Verici Kos, u pravnoj stvari tužitelja 1. GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. PE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Luki Tvrdiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika 1. CE iz [adresa] i 2. ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Tomislavu Krka, odvjetniku u Splitu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-103/2021-17 od 18. listopada 2024., 31. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba 1. tužitelja GE, 2. tužiteljice LE i 3. tužiteljice SE i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-103/2021-17 od 18. listopada 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. tužitelja GE, 2. tužiteljice LE i 3. tužiteljice SE za naknadom troška sastava žalbe u iznosu od 312,50 eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem je riješeno:

" I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da su tuženi ad 1 i ad 2 zasmetali tužitelje ad 1, ad 2 i ad 3 na naćin da su neovlaštenim i protupravnim kidanjem stabala masline, breskve i drugog raslinja uz sjevernu među kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] trasirali put po dijelu nekretnina označenih kao ĉest.zem..../... vinograd, 426m2, ĉest.zem..../... oranica put, 473m2, ĉest.zem..../... oranica, 465m2, sve ZU [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], ĉest.zem..../... oranica put, 471m2, ZU [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

2. Nalaže se tuženima ad 1 i ad 2 vratiti oduzeti posjed, u roku od 24 (slovima: dvadeset i četiri) sata od dana dostave ovog rješenja istoj, a sve pod prijetnjom ovrhe.

3. Zabranjuje se tuženici svako buduće isto ili slično smetanje tužitelja ad 1, ad 2 i ad 3 u posjedu nekretnine iz točke I. ovog rješenja, a sve pod prijetnjom ovrhe.

4. Žalba protiv ovoga rješenja ne odgađa ovrhu."

II. Nalaže se tužiteljima da u roku od 15 dana naknadi tuženiku ad. 1. parnični trošak u iznosu od 650,54 Eura i tuženiku ad. 2. da naknadi parnični trošak u iznosu od 650,54 Eura, a sve sa kamatom koja teče od dana presuđenja isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 29. prosinca 2022., a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke."

2. Protiv toga rješenja žalbu su podnijeli tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak, uz naknadu troškova žalbe. Za sastav žalbe zahtijevaju nagradu od 125 bodova i PDV, dakle 312,50 eur.

3. U odgovoru na žalbu tužitelja 2. tuženik ŽE osporava žalbene navode te predlaže žalbu odbiti i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužitelji u ovoj pravnoj stvari zahtijevaju posjedovnu zaštitu na nekretninama označenim kao čest. zem. [katastarska čestica] sve z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužbeni zahtjev tužitelji temelje na tvrdnji da su mirni posjednici predmetnih nekretnina te da su tuženici smetali njihov posjed time što su 18. veljače 2019. na dijelu tih nekretnina, uz sjevernu među kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kat. čest. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] na način da su posjekli stabla masline, breskve i drugog raslinja te trasirali put koji da do tada nije postojao.

6. Oba tuženika osporavaju tužbeni zahtjev. Prvotuženik CE osporava tužbeni zahtjev navodom da već dugi niz godina sa svojim pravnim prednikom dolazi do svoje nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] preko čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], putem koji je formiran 1955., da ga nitko u korištenju puta nije smetao pa da su neosnovani navodi tužitelja da ih je 1. tuženik smetao u mirnom posjedu te slijedom toga nije počinio smetanje posjeda. Drugotuženik ŽE ističe prigovor prekluzije, kao i to da on nije počinio čin smetanja, jer na nekretnini tužitelja ni u kojem trenutku nije ništa sjekao, trasirao niti čistio.

7. Ispitujući pobijano rješenje u okviru žalbenih navoda tužitelja kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) u vezi čl. 381. ZPP nije nađeno da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju upiru tužitelji sadržajem žalbe. Naime, pobijano rješenje sadrži neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te iskazima i očitovanjima stranaka.

8. Sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev u odnosu na 2. tuženika ŽE s obrazloženjem da je u postupku utvrđeno da on nije počinio smetanje posjeda, jer nije počinio radnje opisane u tužbi. Takav zaključak sud temelji na iskazu svjedokinje RE koja je iskazala da je 2. tuženik čistio svoje masline te je pristupio kada je vidio da ona razgovara sa 1. tuženikom CE te je 1. tuženika usmeno podržavao, kao i na iskazu 1. tuženika CE koji je izričito naveo da mu 2. tuženik nije pomagao.

8.1. U odnosu na 1. tuženika CE prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev, pozivom na odredbe čl. 7. st. 1. ZPP i čl. 219. st. 1. ZPP, s obrazloženjem da je on priznao da je čistio put i na kraju parcele otkinuo jednu suhu granu, ali da je sporno na kojoj parceli, u kojoj dužini i širini, a tužitelji da „nisu dokazali čin smetanja posjeda kako ga opisuju u tužbenom zahtjevu, nisu utvrdili i dokazali položaj počinjenog smetanja, odnosno identitet nekretnina na kojima bi isto bilo počinjeno te razjasnili koje su zemljišnoknjižne oznake (a koje katastarske) nekretnina na kojima bi bilo izvršeno smetanje“. Sud prvog stupnja smatra da istinitost određene tvrdnje treba dokazati onaj koji tvrdi da određena činjenica postoji, a ne onaj koji poriče njezino postojanje pa da je na tužiteljima bio teret dokaza da je počinjeno smetanje posjeda upravo na način opisan u tužbi, da su oni posljednji mirni posjednici te dokazati identitet nekretnine/a na kojoj je počinjeno smetanje posjeda opisanim radnjama i identitet osobe koja je smetanje počinila, što da tužitelji nisu dokazali.

9. Utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda te primjenu materijalnog prava prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Prema odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 - pročišćeni tekst, 94/17 ispravak pročišćenog teksta - dalje: ZVDSP) posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje u budućnosti. Prema stavku 2. istog članka, sud pruža ovu zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda te poštenje posjednika.

11. Prema odredbi čl. 441. ZPP, raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, pri čemu je isključeno raspravljanje o pravu na posjed o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

12. Dakle, kad je riječ o posjedovnoj parnici, predmet raspravljanja je ograničen samo na dvije pravno relevantne činjenice i to činjenicu posljednjeg stanja posjeda i činjenicu nastalog smetanja, a sve u smislu čl. 22. st. 2. ZVDSP, odnosno čl. 441. ZPP. Stoga kada tužitelji u postupku nisu dokazali da su ih tuženici smetali u posjedu nekretnine na način opisan u tužbi, pravilno je prvostupanjski sud primjenom pravila o teretu dokazivanja tužbeni zahtjev kao neosnovan odbio.

12.1. Naime, u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. To znači da tužitelji, na kojima je teret dokaza, u posjedovnoj parnici moraju dokazati čin smetanja na način i na mjestu opisanom u tužbi, svoj posljednji mirni posjed te identitet osobe osoba koja je smetala posjed. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP).

13. Na žalbene navode tužitelja kojima iznose svoju ocjenu izvedenih dokaza, valja reći da njihova ocjena u izvedenim dokazima nema podlogu. Naime, 1. tuženik CE ne spori da je čistio put, ali tvrdi da je on posljednji mirni posjednik. S obzirom na te tvrdnje tužitelji su morali dokazati sve pretpostavke za posjedovnu zaštitu, što međutim nisu. Nadalje glede navoda tužitelja u odnosu na 2. tuženika ŽE, valja reći da se čin smetanja ne može izvršiti „propuštanjem sprječavanja tuženika ad 1 na takvu radnju“.

14. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima parničnog postupka. Tužitelji su izgubili parnicu pa su, temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, dužni tuženicima naknaditi troškove potrebne za vođenje parnice.

15. Zbog svega navedenog je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP valjalo kao neosnovanu odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

16. Odluka pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan, jer je njihova žalba neosnovana.

U Velikoj Gorici 31. siječnja 2025.

Sutkinja

Verica Kos