K-1124/2019-
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
21000 SPLIT
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu sucu Mariju Franetoviću kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Dine Madunić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika KČ, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 143/12, 56/15, 61/15 i 101/17 - dalje u tekstu KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu od 22. studenog 2019. godine br. K-DO-1587/2019, dana 17. prosinca 2019. godine, nakon održane javne rasprave u nazočnosti okrivljenika zajedno s braniteljem odvjetnikom CČ te predstavnice zamjenika Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, državno-odvjetničke savjetnice KČŠ, dana **.**.2025.
p r e s u d i o j e :
I
Temeljem članka 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku stavlja se izvan snage kazani nalog ovog suda broj K- 1124/2019 od 17. prosinca 2019. godine.
II
Temeljem odredbe čl. 453. toč.3. Zakona o kaznenom postupku
OKRIVLJENIK: ŠČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin K i C, rođ. KČŠ, rođen **.**.1966. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], umirovljenik, završio srednju školu, oženjen, otac troje djece državljanin Republike Hrvatske,
OSLOBAĐA SE OPTUŽBE
da bi neutvrđenog dana tijekom jeseni 2017. godine, u Imotskom, u nakani da se nepripadno okoristi, od BČ kupio priključno vozilo-prikolicu marke „Christmann“, registarskih oznaka i broja [registarska oznaka] za iznos od 3.000 eura, kojom prilikom mu je platio predujam u iznosu od 1.000 eura, lažno prikazujući da će ostatak kupoprodajne cijene isplatiti u narednih desetak dana, unaprijed odlučivši da to neće učinit, a što mu je BČ povjerovao i predao mu prikolicu, koju je potom koristio, a da do današnjeg dana nije isplatio ostatak kupoprodajne cijene, čime je BČ oštetio za iznos od 2.000 eura,
dakle, da bi s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje i tuđe imovine nešto učini,
čime bi počinio kazneno djelo protiv imovine - prijevarom - opisano i kažnjivo po čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18, dalje u tekstu: Kazneni zakon).
Temeljem odrede čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku trošak postupka pada na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je optužnicu br. K-DO- 1587/2019 od 22. studenoga 2019. godine protiv okrivljenika KČ, zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. KZ/11, te predložio da sud temeljem čl. 541. ZKP/08 da izda kazneni nalog protiv okrivljenika, te je predložilo da ovaj sud temeljem članka 541. Zakona o kaznenom postupku izda kazneni nalog protiv okrivljenika. Sud je izdao kazneno nalog br. K-1124/2019 od 17. prosinca 2019. godine na koji je okrivljenik uložio prigovor.
2. Očitujući se o utemeljenosti optužbe okrivljenik je izjavio kako nije kriv zbog kaznenog djela koja mu je stavljeno na teret.
3. Ispitan kao svjedok oštećenik BČ je u bitnom naveo kako se sa okrivljenikom poznavao od ranije jer su zajedno radili na jednom gradilištu i on je jedne prigode izrazio želju da bi kupio njegovu prikolicu koju tada koristio oštećenik. Dogovorili su se za cijenu. Cijena je bila 3.000 eura te mu je okrivljenik predao kaparu od 1.000 eura a ostatak mu je obećao isplatiti za otprilike mjesec dana. Zadržao je prometnu dozvolu i rekao da će mu je predati kada mu isplati ostatak novca. Međutim, isplatio mu je novac tek nakon 5 godina. To se dogodilo nakon što ga je prijavio Državnom odvjetništvu. Jedne prigode, vjerojatno ranije, oštećenik je tražio od okrivljenika da mu vrati prikolicu a on mu je ponudio da će mu vratiti prikolicu ukoliko mu da za uzvrat 500 eura, međutim oštećenik je procijenio kako je prikolica već oštećena i nema nikakve vrijednosti i zbog toga je procijenio kako se radi o osobni koja ga želi prevariti.
Oštećenik se nije mogao sjetiti se je li prikolica bila registrirana kada ju je dao okrivljeniku, međutim čini mu se da je ipak bila registrirana. Dok je prometna dozvola bila kod oštećenika nije bila produživana registracija. U međuvrfemenu se često sastajao sa okrivljenikom i tražio da mu isplati ostatak. On mu je najčešće govorio kako čeka naplatu nekih poslova koje je izvršio, ali nikada ne bi izvršio plaćanje. Međutim, prema njegovim spoznajama, okrivljenik je u tom razdoblju kupovao neke bijesne automobile, džip, bager, kamion i sl., a za njega nije imao novca.
4. U dokazne svrhe pročitani su i pregledani: preslik ugovora o kupoprodaji motornog vozila od 15. lipnja 2009. (list spisa 3), preslik knjižice vozila broj: 7871351 (list spisa 4-5), preslik prometne dozvole broj: [broj prometne dozvole] (list spisa 6-7), potvrda o blokadi računa i novčanik sredstava ovršenika od 23. studenoga 2023 (list 106 spisa), uvjerenje PU S-D, PGP Imotski od 11. siječnja 2024. godine (list 111), očevidnik o danima insolventnosti od financijske agencije R.C. Split od 25. ožujka 2024. godine (list 121-158) dopis PU S-D PGP Imotski od 11. siječnja 2024 (list 115).
5. Suglasnošću stranka pročitan je iskaz svjedoka PČ ispitanog pred Općinskim državnim odvjetništvom u Splitu 12. studenog 2019. godine (list 47- 48) koji je u bitnom iskazao kako ga je osoba iz Runovića po nadimku Š zamolila da mu doveze prikolicu koja se nalazila kod KČ. Pristao je za iznos od 50 eura, međutim kada je došao kod do obiteljske kuće okrivljenika ovaj mu je rekao da Š donese 1.000 eura pa da će mu onda vratiti prikolicu.
6. Na kraju dokaznog postupka pregledani su izvadci iz prekršajne i kaznene evidencije za okrivljenika KČ.
7. Okrivljenik ŠČ je u bitnom naveo kako su on i oštećenik BČ dugogodišnji prijatelji Negdje 2011. godine su radili zajedno na gradilištu u Vrgorcu, međutim, on se zbog nekih razloga povukao sa tog gradilišta i nakon nekog vremena odselio u Zagreb i počeo raditi. Te prigode mu je na gradilištu ostala sporna prikolica marke Christmann. Štoviše on mu je rekao da je zadrži te da mu u tom trenutku ne treba, a kako su se nastavili družiti i nakon što je odselio u Zagreb, prilikom jednog od njegovih dolazaka, dogovorili su se kako mu za tu prikolicu isplati iznos od 3.000 eura te mu je dao kao kaparu dao iznos od 1.000 eura. U tom trenutku prikolica nije bila registrirana niti je imala ikakve registarske pločice. Osim usmenog dogovora nisu napravili nikakvi pisani ugovor niti je ikada prenio vlasništvo tog vozila na svoje ime. Nije mu isplatio preostalih 2.000 eura na ime kupoprodajnog iznosa jer nije imao novaca i bio je u financijskim problemima, međutim, u jednom trenutku kada je vidio da ne može isplatiti ovu prikolicu, ponudio mu je oštećeniku da mu da 500 eura i da preuzme od njega prikolicu. Čini mu se da je to bilo malo prije nego što je oštećenik podnio kaznenu prijavu protiv njega. Međutim, niti BČ nije mogao osigurati uvjete da se potpiše kupoprodajni ugovor jer mu prikolica nije bila registrirana niti je imao novaca za platiti registraciju, tako da niti zaključenje kupoprodajnog ugovora nije bilo moguće.
Nakon nekog vremena BČ ga je obavijestio kako je prodao tu prikolicu, i osoba koja je od njega kupila prikolicu je došla i preuzela. I nakon toga su svi bili zadovoljni, pa se čudi što BČ ustrajava na kaznenoj prijavi. Štoviše, još uvijek su u kontaktu i druže se kada dođe u [adresa].
Okrivljenik se nije mogao točno sjetiti kada je preuzeta prikolica, međutim čini mu se kako je to bilo nakon što je bila podnesena kaznena prijava. istaknuo je i kako ja nije koristio ovu prikolicu, već je bila parkirana ispred kuće.
Na postavljena pitanja okrivljenik je naveo kako mu oštećenik nije predao prometnu dozvolu. U više navrata su govorili kako bi trebao ispaliti razliku kupoprodajne cijene oštećeniku, ali napominjem kako nikad nije preciziran rok. Inače, i ranije je kupovao motorna vozila, i poznat mu je način stjecanja vlasništva, međutim, u ovom slučaju one je uzeo prikolicu koja je bila oštećenikova, i dovezao je s gradilišta kući a tek nakon toga sam se dogovarao sa oštećenikom da bi je mogao kupiti kao i visinu kupoprodajnog iznosa.
8.1. Nakon provedenog dokaznog postupka između stranaka nije prijeporno kako je sporna prikolica marke Christmann bila izvjesno vrijeme kod okrivljenika te kako su se okrivljenik i oštećenik dogovorili da je okrivljenik kupi od oštećenika za 3.000 eura te kako mu je dao na ime kapare iznos od 1.000,00 eura te kako mu nikada nije ispatio kupoprodajni iznos u potpunosti. Također, nije prijeporno kako oštećenik nikada nije predao okrivljeniku prometnu dozvolu te kako nikada sporna prikolica nije bila registrirana na oštećenika te da bi nakon izvjesnog vremena okrivljenik ponudio okrivljeniku da će mu vratiti prikolicu ukoliko mu ovaj isplati iznos od 500 eura, da je jedne prigode odbio vratiti prikolicu kada je po nju u oštećenikovo ime došao PČ da bi mu je konačno vratio nakon što su 6. siječnja 2022. godine okrivljenik ŠČ, oštećenik BČ te kupac sporne prikolice DČ sklopili pisani sporazum.
8.2. Između stranaka se kao prijeporno postavilo pitanje kada je i kako okrivljenik ŠČ stupio u posjed sporne prikolice te kada je sklopljen usmeni ugovor o kupoprodaji sporne prikolice. Također, kao prijeporno se postavilo pitanje roka za isplatu kupoprodajnog iznosa.
8.3. Prema iskazu oštećenika BČ do dogovora pa time i do usmenog ugovora je došlo dok su još zajedno radili na gradilištu u Vrgorcu ali se nije mogao precizno sjetiti kada je to bilo, međutim prema njegovom iskazu okrivljenik je uzeo prikolicu s namjerom da je kupi.
8.4. S druge strane, okrivljenik u obrani navodi kako je preuzeo spornu prikolicu s gradilišta u Vrgorcu nakon što se oštećenik povukao s gradilišta dok je do dogovora o kupoprodaji sporne prikolice došlo tek nakon izvjesnog vremena odnosno dvije godine nakon što je stupio u posjed sporne prikolice. Okrivljenik se također nije mogao precizno sjetiti datuma kada je preuzeo prikolicu, međutim naglasio je kako nije ugovoren rok za isplatu kupoprodajnog iznosa.
9.1. Da bi se ostvarila obilježja kaznenog djela prijevare iz čl. 236. Kaznenog zakona potrebno je da počinitelj kaznenog djela s ciljem protupravnog prisvajanja imovinske koristi dovede drugoga u zabludu neistinitim prikazivanjem činjenica i time ga navede da nešto učini na štetu svoje imovine. U konkretnom slučaju, prema navodima optužnice, okrivljenik je neistinito prikazao oštećeniku da će mu platiti ugovoreni kupoprodajni iznos za spornu prikolicu nakon čega je oštećenik uvjeren da će mu ovaj isplatiti kupoprodajni iznos, predao spornu prikolicu nakon čega mu okrivljenik nikada nije isplatio kupoprodajni iznos osim kapare u iznosu od 1.000 eura doku mu je vratio nakon najmanje pet godina nakon što je oštećenik već podnio kaznenu prijavu protiv njega.
9.2 Dakle, da bi se u konkretnom slučaju ostvarila obilježja kaznenog djela prijevare, dovođenje u zabludu oštećenika trebalo bi se dogoditi prije nego oštećenik postupi na štetu svoje imovine, odnosno prije nego je predao okrivljeniku spornu prikolicu. Međutim, okrivljenik je u obrani iskazao kako je do dogovora i sklapanja usmenog kupoprodajnog ugovora između okrivljenika i oštećenika došlo tek nakon što je sporna prikolica bila izvjesno vrijeme u posjedu detenciji okrivljenika odnosno fizički se nalazila kod njega uz suglasnost oštećenika.
9.3. Kako su iskaz oštećenika BČ i okrivljenikova obrana dijametralno suprotni u pogledu ove činjenice te kako okrivljenik i oštećenik nisu zaključili pisani kupoprodajni ugovor niti se bilo kakva činjenica vezana za promjenu vlasništva prikolice može utvrditi iz evidencije redarstvenih vlasti, budući da sporna prikolica nije nikada bila registrirana niti na oštećenika niti na okrivljenika, nije moguće sa sigurnošću utvrditi kada je došlo do sklapanja kupoprodajnog ugovora između oštećenika kao prodavatelja i okrivljenika kao kupca, da li prije ili nakon što je prikolica bila u detenciji okrivljenika o čemu ovisi utvrđenje postojanja obilježja kaznenog djela prijevare iz čl. 236. Kaznenog zakona.
9.4. Kako čl. 3. st. 3. Zakona o kaznenom postupku propisuje kako će se dvojba oko postojanja činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona riješiti na način povoljniji za okrivljenika, Sud je u konkretnom slučaju utvrdio kako nije utvrđeno da bi do usmenog kupoprodajnog ugovora između okrivljenika mi oštećenika došlo prije nego je okrivljenik preuzeo spornu prikolicu zbog čega nije dokazanu da bi počinio kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona te je glede navedenog temeljem čl. 453. toč.3. Zakona o kaznenom postupku oslobodio okrivljenika KČ optužbe, prethodno temeljem članka 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku stavivši izvan snage kazani nalog ovog suda broj K- 1124/2019 od 17. prosinca 2019. godine.
10. Također, temeljem odredbe čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku Sud je odredio kako troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
Split, 31. siječnja 2025. godine
ZAPISNIČAR:
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
DINA MADUNIĆ
MARIJO FRANETOVIĆ
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu županijskom sudu putem ovog suda u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi u četiri (4) primjerka.
DNA:
- okrivljeniku;
- branitelju (odvjetnik CČ);
- oštećeniku (BČ);
- ODO Split;
- u spis.