Povrv-422/2023-11
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Anti Božinoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SPLIT PARKING d.o.o., Split, R. Boškovića 28, OIB: 90551978160, zastupana po direktoru ĐK, a ovaj po opunomoćenici HK, mag. iur., protiv tuženika LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dne 07. studenoga 2024. god. u nazočnosti opun. tužitelja, dne 31. siječnja 2025. god. p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi kojega je donio javni bilježnik Borica Kovačević iz Splita pod posl. br. Ovrv-17203/2022 (UPP/OS- Ovrv-632/2022) od 13. prosinca 2022. god. u dijelu u kojemu se nalaže tuženiku kao ovršeniku, u roku od 8 dana, namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 76,45 EUR (576,00 kn), uvećan za pripadajuću zateznu kamatu i to na iznose kako slijedi:
- na iznos od 12,74 EUR (96,00 kn) počevši od 01. 02. 2022.god.,
- na iznos od 12,74 EUR (96,00 kn) počevši od 01. 05. 2019.god.,
- na iznos od 19,11 EUR (144,00 kn) počevši od 01. 12. 2021.god.,
- na iznos od 25,48 EUR (192,00 kn) počevši od 01. 03. 2022.god.,
- na iznos od 6,37 EUR (48,00 kn) počevši od 01. 01. 2022.god.,
po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena do 31.12.2022. god., a od 01.01.2023. god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodištem uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoj posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućega polugodišta za tri postotna poena (u ostalim odnosima).
II. Nalaže se tuženiku, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 38,16 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 31. siječnja 2025. god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane čl. 29. st. 8. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br.: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi 01. srpnja.
Obrazloženje
1. Dne 17. svibnja 2022. god. pred javnim bilježnikom Boricom Kovačevićem iz Splita, zaprimljen je prijedlog ovrhovoditelja, sada tužitelja, za ovrhu (koji se sada smatra tužbom) prema ovršeniku, sada tuženiku, radi naplate novčanog potraživanja. U prijedlogu se navodi da tuženik duguje tužitelju iznos od 76,45 EUR (576,00 kn) a na ime usluge pružene od strane tužitelja, što je specificirano u izvatku iz poslovnih knjiga. Kako tuženik nije dragovoljno ispunio svoju obvezu plaćanja, predlaže se, na temelju vjerodostojne isprave, donijeti rješenje o ovrsi kojim bi se naložilo tuženiku platiti tužitelju navedeni iznos, uvećano za pripadajuću zateznu kamatu, kao i troškove ovršnog postupka.
2. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Borice Kovačevića br. Ovrv-17203/2022 (UPP/OS-Ovrv-632/2022) od 13. prosinca 2022. god. prihvaćen je navedeni ovršni prijedlog.
3. Ovršenik, sada tuženik, uložio je dne 19. prosinca 2022. god. prigovor protiv rješenja o ovrsi, pa je Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru, odlučujući po prigovoru, rješenjem od 28. veljače 2023. god. stavio izvan snage predmetno rješenje o ovrsi, u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, s time da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, i predmet ustupio parničnom odjelu.
4. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji prigovor se smatra odgovorom na tužbu, tuženik tvrdi da je utužene iznose dnevnih parkirališnih karata podmirio tužitelju. Nadalje, tvrdi da vjerodostojna isprava, koja je priložena u prijedlog za ovrhu, nije mjerodavna jer uz nju nisu podnijeti niti prikazani izdani pojedinačni računi.
5. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja br. 9620 od 16. svibnja 2022. god., Odluke o javnim parkiralištima na području Grada Splita (Sl. glasnik Grada Splita br. 6/10, 24/10 i 13/12), Sporazuma o davanju na korištenje podataka iz evidencije evidentiranih vozila od 21. 08. 2012.god. i 13. 09. 2016. god., Zaključka o objedinjavanja pružanja komunalnih usluga upravljanja javnim parkiralištima na području Grada Splita od 22. ožujka 2016. god. (Sl. glasnik Grada Splita br. 15/16), Zaključka o zonama javnih parkirališta, cijeni parkirne karte i visini naknade za uporabu rezervnih parkirališnih mjesta i načinu plaćanja te naknade (Sl. glasnik Grada Splita br. 02/00, 19/01, 11/03, 29/03, 03/06, 29/11, 34/11, 45/14, 28/15), analitičkih kartica tužitelja za DPK, podataka o vlasništvu automobila priloženih spisu, fotodokumentacije priložene spisu, specifikacije izdanih dnevnih parkirališnih karata po vozilu ([registarska oznaka]) od 11.04.2019., 10.11.2021., 09.12.2021., 08.01.2022., 10.02.2022., računa br. 9106/Park IS/2 od 30.03.2019., 32407/Park IS/2 od 31.10.2021., 37579/Park IS/2 od 30.11.2021., 39517/Park IS/2 od 31.12.2021., 1200/Park IS/2 od 03.01.2022..
6. Tuženik ne osporava da je bio vlasnik vozila za parkiranje kojega ga tereti tužitelj, a u vrijeme datiranja naloga za plaćanje dnevnih parkirnih karata.
7. Prijeporno je između parbenih stranaka je li tuženik u obvezi podmiriti dug prema tužitelju u utuženom iznosu.
8. Ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
9. Naime, prema odredbi čl. 26. Odluke o javnim parkiralištima na području Grada Splita (Službeni glasnik Grada Splita br. 6/10, 24/10 i 13/12), korisnik parkirališta obvezan je parkirnu kartu vidljivo istaknuti s unutarnje strane vjetrobranskog stakla vozila; isticanjem parkirne karte na vozilu, odnosno zaustavljanjem vozila na parkirnom mjestu, ako parkirna karta nije istaknuta, vozač odnosno vlasnik vozila zaključuje s organizatorom parkiranja ugovor o korištenju parkirališta pod naplatom, prihvaćajući uvjete propisane tom Odlukom. Parkirna karta je isprava kojom korisnik parkirališta dokazuje da je platio odgovarajuću naknadu prema zoni parkiranja, te da se na parkiralištu zadržava u okviru dopuštenog vremena. Cijenu parkirnih karata za pojedine zone određuje Gradonačelnik na prijedlog Gradske uprave nadležne za poslove prometa (čl. 23. st. 1.)
10. Iz dokumentacije koju je tužitelj priložio spisu vidljive su točne lokacije na kojima je bilo parkirano vozilo tuženika te datum i vrijeme kada je njegovo vozilo zatečeno na tim lokacijama, te da je u svim navratima tuženikovo vozilo bilo parkirano na parkirnim mjestima tužitelja, a da na svome vozilu nije istaknuo na vidljivome mjestu parkirnu kartu, niti parkiranje platio putem GSM operatera.
11. Dakle, a što proizlazi i iz vjerodostojne isprave priložene od strane tužitelja, tuženikovo vozilo je u svim navratima za koje je tužen, bilo parkirano na parkirnom mjestu tužitelja, pa je, u smislu odredbi čl. 26. Odluke o javnim parkiralištima, tuženik zaključio s tužiteljem ugovor o korištenju parkirališta pod naplatom, prihvaćajući uvjete propisane Odlukom. S obzirom da je tuženik u više navrata u utuženom razdoblju koristio parkiralište pod naplatom, a nije istaknuo kupljenu parkirnu kartu s unutarnje strane vjetrobranskog stakla, počinio je povredu ugovora o korištenju parkirališta. Naime, sklapanjem ugovora o korištenju parkirališta korisnik parkirališta preuzima obvezu da za korištenje javne usluge parkiranja plati naknadu odnosno utvrđenu cijenu parkirne karte, pa povreda ugovorne obveze isticanja parkirne karte na vozilu, povlači za sobom plaćanje dnevne karte za korištenje javne usluge parkiranja.
12. Tuženik koji je zaustavio vozilo – parkirao na parking mjestima javnog parkirališta u Splitu koja podliježu zoni naplate i to neprijeporno vozilo kojega je vlasnik, u obvezi je plaćanja naknade za korištenje parking mjesta. Naime, korisnikom parkirališta koji podliježe plaćanju dnevne karte smatra se vlasnik vozila koji je evidentiran u evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova, prema registarskoj oznaci vozila, a to je u ovom slučaju tuženik, bez obzira na činjenicu je li predmetno vozilo vozio i parkirao osobno on ili pak netko drugi. Tuženik nije mogao svoje vozilo parkirati na parkirnom mjestu koje podliježe zoni naplate, a da ne bude u obvezi podmiriti naknadu parkiranja. Zbog toga što je svoje vozilo parkirao na parkirnim mjestima koja podliježu zoni naplate dužan je podmiriti tužitelju utuženo potraživanje.
13. Tuženik je u odgovoru na tužbu tvrdio da je podmirio tužitelju utužene iznose, ali tijekom postupka nije sudu dostavio ni jedan dokaz za te svoje tvrdnje.
14. Budući da je utvrđeno da tuženik nije podmirio svoje dugovanje prema tužitelju, a koje je nastalo po osnovi korištenja parking mjesta, bez da je platio parkirnu kartu, tužitelj je ovlašten potraživati od njega isplatu dugovanog iznosa od 76,45 EUR (576,00 kn), a sve kako proizlazi iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja, uz zakonske zatezne kamate počev od dospijeća svakog pojedinog dugovanog iznosa, sve kako je navedeno u platnom nalogu iz rješenja o ovrsi.
15. Isprava koja je priložena uz ovršni prijedlog ima sve potrebne i zakonom propisane sastojke da bi bila vjerodostojna isprava pa tuženikov prigovor u tom smislu nije osnovan.
16. Imajući u vidu izneseno, valjalo je održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je donio javni bilježnik Borica Kovačević br. Ovrv-17203/2022 (UPP/OS-Ovrv-632/2022) od 13. prosinca 2022. god., u dijelu kojim je obvezan tuženik isplatiti tužitelju navedeni iznos sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova, održanoga 02. lipnja 2017. god. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnoga naloga, platnih nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nego se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnoga postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.
18. Uzevši u obzir navedeno, tužitelju je dosuđen trošak ovršnog postupka od 24,89 EURA i parnični trošak (pristojba presude) od 13,27 EUR, odnosno ukupno 38,16 EUR sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude.
U Splitu, dne 31. siječnja 2025. god.
S U D A C
ANTO BOŽINOVIĆ
NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu u roku od 8 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka. Ova presuda može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
DNA:
-tužitelju
-tuženiku
-u spis
