REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-141/2024-101

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja SO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Đuro Zoroe iz Sesveta, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d. iz Zagreba, Jagićeva 33, OIB 26187994862, kojeg zastupa opunomoćenik po zaposlenju AO te uz sudjelovanje umješača na tuženikovoj strani GO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Luka Lenić iz Zagreba, poradi nakade štete, nakon održane glavne i javne rasprave 14. siječnja 2025. godine, u nazočnosti tužiteljice i opunomoćenika stranaka i umješača, dana 31. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice SO kojim zahtijeva da joj tuženik Croatia osiguranje d.d. plati 11.414,16 EUR s zateznim kamatama od 15. rujna 2015. godine do isplate te naknadi trošak parničnog postupka s zateznim kamatama od donošenja presude do isplate, u roku 15 dana.

II Nalaže se tužiteljici SO naknaditi umješaču GO trošak parničnog postupka u svoti od 600,00 eur, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 12. travnja 2016. godine tvrdi da je dne 14. rujna 2015. godine stradao u prometnoj nezgodi vozeći bicikl i oprezno prelazila cestu na nju naletjelo vozilo kojim je upravljao umješač te je tom zgodom to vozilo bilo osigurano kod tuženika, a tužiteljica je pretrpjela tjelesne ozljede te zahtijeva naknadu imovinske i neimovinske štete kao u podnesku od 27. veljače 2019. godine tj. 5.308,91 eur za smanjenu životnu aktivnost, 2.123,36 eur za tjelesne bolove, 1.990,84 eur za strah, 929,06 eur kn za naruženost te 1.061,78 eur kn za tuđu pomoć i njegu ili 11.414,16 eurs zateznim kamatama od 15. rujna 2015. godine do isplate te naknadi trošak parničnog postupka s zateznim kamatama od donošenja presude do isplate, u roku 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 14. svibnja 2016. godine priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja, osporava odgovornost umješačevu budući je tužiteljica isključivo odgovorna za nastanak štetnog događaja, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te tijek zateznih kamata i predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Umješač se na ročištu 10. travnja 2017. godine pridružuje tuženikovim navodima.

4. Sud je proveo dokaz uvidom u spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1125/16, zapisnik o očevidu, liječničke isprave za tužiteljicu na listovima 8-40. spisa, izvornike liječničkih isprava na ročištu 10. travnja 2017. godine, liječničke isprave za tužiteljicu na listovima 56-68. spisa te na listu 71. spisa, zdravstveni karton tužiteljičin na listovima 72-183. spisa, preslušao tužiteljicu i umješača te svjedoka BO i IO, odredio očevid te prometno vještačenje putem vještaka Igora Jakoplića i Srećka Hlišća te Berislava Šimunovića, nalaz i mišljenje sudskog vještaka Zvonka Ivasića iz navedenoga kaznenog spisa sud nije posebice cijenio budući nema suglasnosti stranaka za takvo što kao na ročištu 21. svibnja 2018. godine, a sud određuje vještačenje, uvid u liječničke isprave za tužiteljicu na listovima 244-245. spisa, odredio liječničko i toksikološko vještačenje, dijagram brzina kretanja osobnih vozila i novinski članak te dvije stranice priručnika za osposobljavanje i polaganje vozačkog ispita koje je priložio umješač uz podnesak od 19. listopada 2018. na listovima 272-273. spisa nisu ocjenjivani budući je to učinio nakon zaključenja prethodnog postupka. Umješač nije dopunski preslušavan kako je predložio tuženik na ročištu 10. siječnja 2023. godine jer taj dokazni prijedlog sud ocjenjuje nebitnim budući je tužitelj već u prvom iskazu naveo da se zaustavio na nogostupu, kao i u dopunskom iskazu te je sud samo tako provjerio njegov iskaz dopunskim. Odbijen je prijedlog umješača jer a ročištu 28. veljače 2019. radi usklađivanja nalaza i mišljenja prometnih vještačenja u ovom i kaznenom postupku, budući je prometni vještak u kaznenom postupku vještačio za potrebe istoga tj. je li umješač počinio kazneno djelo, a ovdje se utvrđuje građanskopravna odgovornost koja je šira od kaznenopravne. Isto tako nije proveden novi očevid po umješačevu prijedlogu, jer je već provedeno, a umješač nije ni predložio što bi ponovnim očevidom bilo utvrđeno.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Prijeporna je prvo odgovornost za nastanak štetnog događaja.

7. Nalaz i mišljenje prometnog vještaka Jakoplića od 20. srpnja 2017. i Hlišća od 7. svibnja 2019. nisu posebice ocjenjivani, budući između njih postoji razlika u činjenici mogućnosti uočavanja nailaska tužitelja na biciklu s obzirom na preglednost prometnice, što je bitna činjenica o kojoj ovisi i odgovornost tj. suodgovornost sudionika štetnog događaja, a ova dva vještaka tu nesuglasnost nisu otklonili ni usmenim saslušanjem te e primjenom odredbe čl.261.st.3. Zakona o parničnom postupku određeno treće prometno vještačenje.

8. Tim trećim nalazom i mišljenjem od 20. srpnja 2022. godine prometnog vještaka Berislava Šimunovića je utvrđeno slijedeće:

9. U ovom štetnom događaju došlo je do naleta prednjeg lijevog vrha vozila osiguranika tuženika na desnu bočnu stranu bicikla tužiteljice, u predjelu prednjeg kotača. Može se procijeniti da su u trenutku kontakta uzdužne simetrale vozila bile međusobno približno okomite. S obzirom na opseg i intenzitet oštećenja nastala na vozilima može se procijeniti da je naletna brzina vozila osiguranika tuženika iznosila oko 45 km/h. Tehnički je moguće da se vozilo osiguranika tuženika i prije naleta kretalo naletnom brzinom.

Na temelju tragova zatečenih na mjestu štetnog događaja nije moguće utvrditi točno mjesto naleta, kako po dužini tako niti po širini kolnika. Prema načinima i smjerovima kretanja oba vozila prije štetnog događaja, može se procijeniti da je do naleta došlo na sjecištu pravaca njihovih kretanja, oko 1,3 do 1,5 m od središnje linije kolnika, odnosno 4,7 do 4,9 m od južnog ruba sjevernog nogostupa, u prometnoj traci kojom se kretalo vozilo osiguranika tuženika, prije (zapadnije) zatečenih tragova na kolniku.

Tehničkim putem nije moguće utvrditi da li je tužiteljica na spojni kolnik Ulice Roberta Škrnjuga i Ulice kneza Branimira stupila iz zaustavnog položaja s južnog ruba sjevernog nogostupa, kako je iskazala tužiteljica ili kontinuiranom vožnjom s južnog prilaznog kolnika kbr. 264B Ulice Dubrava, kako je to iskazao osiguranik tuženika (umješač).

Ukoliko je tužiteljica stupila na spojni kolnik iz zaustavnog položaja, tada je do mjesta naleta na biciklu prešla put od oko 4,7 do 4,9 m s prosječnim ubrzanjem od oko 0,8 do 1 m/s2, ostvarujući naletnu brzinu od oko 10,6 km/h, za vrijeme od oko 3,22 s. U trenutku kada je tužiteljica stupila s nogostupa na kolnik, i time postala opasnost sigurnom prolasku vozilu osiguranika tuženika, ovo vozilo se nalazio udaljeno oko 40,3 m od mjesta naleta. Pa da je osiguranik tuženika (umješač) u tom trenutku poduzeo radnju intenzivnog kočenja, uspio bi zaustaviti svoje vozilo prije mjesta sudara i do ovog štetnog događaja ne bi došlo.

Da je tužiteljica, zaustavljena na biciklu, prije stupanja s nogostupa na spojni kolnik pogledala u desnu stranu, vidjela bi vozilo osiguranika tuženika na udaljenosti od oko 40,3 m od mjesta naleta. Pa da je tada odustala od radnje prelaska spojnog kolnika i propustila vozilo osiguranika tuženika, do ovog štetnog događaja ne bi došlo.

Ukoliko je tužiteljica stupila na spojni kolnik bez prethodnog zaustavljanja (kontinuiranom vožnjom), kako to iskazuje osiguranik tuženika (umješač), tada je od stupanja na kolnik pa do mjesta naleta, put od oko 4,7 do 4,9 m, s naletnom brzinom od oko 15 km/h tužiteljica na biciklu prešla za vrijeme od oko 1,14 s. U trenutku kada je tužiteljica stupila s nogostupa na kolnik, i time postala opasnost sigurnom prolasku vozilu osiguranika tuženika, ovo vozilo se nalazio udaljeno oko 14,3 m od mjesta naleta i nalet je za osiguranik tuženika (umješača) bio neizbježiv. Naime, on je za zaustavljanje imao na raspolaganju put od svega 14,3 m dok mu je zaustavni put iz naletne brzine radnjom intenzivnog kočenja bio duži i iznosio oko 19,2 m. Na ovom raspoloživom putu od oko 14,3 m osiguranik tuženika (umješač) bi radnjom intenzivnog kočenja uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do naleta na bicikl tužiteljice ne bi došlo, da se kretao brzinom manjom od 37 km/h. Na dijelu kolnika na kojem je došlo do štetnog događaja brzina kretanja vozilima je bila ograničena prometnim pravilom na 50 km/h.

10. Tomu prigovara sadržajno kao u podnesku od 24. kolovoza 2022. godine tužitelj a vještak otklanja na ročištu 10. siječnja 2023. godine navodeći da mora znati koliko je dugo tužiteljica bila zaustavljena na nogostupu prije stupanja na kolnik ako hoće odgovoriti na kojoj udaljenosti se nalazilo vozilo kad je tužitelj ušao u umješačevo vidno polje, nadalje razjašnjava da vozač poduzima radnju kočenja kad se stupa na kolnik te se nije očitovao na nalaz i mišljenje drugog vještaka jer mu to nije ni bio zadatak i navodi da opasnost za vozača nastupa u trenutku kada biciklist stupi na kolnik a nakon dopunskog tužiteljevog iskaza ostaje kod svog nalaza i mišljenja iz odlomka trećeg mišljenja na 9. stranici gdje je opisan slučaj odigravanja štetnog događaja ako je tužitelj stupio na kolnik iz zaustavnog položaja.

11. Sud prihvaća nalaz i mišljenje prometnog vještaka Šimunoviča kao stručno i obrazloženo, zasnovano na bitnim tehničkim podatcima u ovom i kaznenom spisu, osim dijela gdje navodi da je tužitelj prelazeći kolnik se trebao prvo zaustaviti, sići s bicikla i kao pješak gurajući bicikl pokraj sebe prijeći kolnik, jer je to propisano odredbom čl.112.st.7. (ZID Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 85/22), koji je stupio na snagu 30. srpnja 2022. godine tj. nakon štetnog događaja.

12. Nije prijeporno da je protiv umješača odbijena optužba u postupku Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1125/16 pravomoćnom presudom od 26. siječnja 2017. godine radi počinjenja kaznenog djela opisanog u čl.227.st.1. Kaznenog zakona, no građanskopravna odgovornost je šira od kaznenopravne.

13. Tužitelj dosljedno iskazuje policiji te u oba ova postupka da se zaustavio na nogostupu i uvjerio se da može stupiti na kolnik gledajući lijevo i desno i neopažajući tada umješačevo vozilo pa se je tužitelj mogao nastaviti kretati biciklom bez ugrožavanja sigurnosti za sebe i ostale sudionike u prometu, dočim umješač jednako tako dosljedno u izjavi policiji i oba postupka iskazuje da je tužitelj s biciklom iznenada izletio na kolnik, premda nije vidio dinamiku tužiteljeva kretanja prije sudara, ali bi je vidio da je bio tužitelj zaustavljen na nogostupu.

14. Prometni vještak u svom nalazu i mišljenju navodi da tehničkim putem nije moguće utvrditi koji je iskaz od ova dva točan.

15. Iskaz svjedoka BO u tomu bitnom dijelu da tužitelj u izjavi policiji nije spominjao nikakvo "stajanje" nije prihvatljiv jer je suprotan tužiteljevoj izjavi policiji nakon štetnog događaja, dočim iskaz ovoga svjedoka i IO o mjestu događaja i poduzetim radnjama odgovaraju činjenicama utvrđenim očevidom u ovom postupku i prometnom vještačenju te samim tim način, vrijeme i mjesto uzimanja tužiteljeve izjave policiji nisu odlučni.

16. Sud ne prihvaća dio tužiteljeva iskaza da se je zaustavio na nogostupu i pogledao lijevo i desno prije nastavka vožnje po kolniku te da nije vidio umješačevo vozilo, budući je prometni vještak jasno i određeno utvrdio da bi tužitelj tada, gledajući u desno mogao opaziti to motorno vozilo i to na udaljenosti od 40,3 m od mjesta naleta, slijedom čega pak je prihvatljiv umješačev iskaz da je tužitelj biciklom naglo izletio na kolnik, a koji iskaz je prihvatljiv zato jer u svojim izjavama policiji i iskazima u oba postupka on potvrđuje da njegova brzina nije bila veća od 50 km, što odgovara i mišljenju prometnog vještaka da je brzina naleta bila oko 45 km/h pa cijeneći takvu točnost ovog dijela iskaza umješačeva, sud nema razloga ne prihvatiti i ostali dio njegova iskaza.

17. Točno je da tužitelj dosljedno iskazuje da jest zaustavio bicikl na nogostupu i uvjerio se da može stupiti na kolnik bez ugrožavanja sigurnosti sudionika u prometu, ali to je sud ocijenio subjektivnim i usmjerenim na otklanjanje svoje odgovornosti, kao suprotno objektivnom utvrđenju u mišljenju prometnog vještaka da je i tada tužitelj mogao opaziti umješačevo vozilo na dovoljnoj udaljenosti pa da ne započinje vožnju bicikla kolnikom i tako izbjegne nalet.

18. Slijedom toga, sud je prihvaćajući umješačev iskaz zbog ovih razloga utvrdio da je tužitelj bez zaustavljanja na nogostupu nastavio vožnju biciklom po kolniku, kada umješač više nije mogao izbjeći nalet na bicikl kočenjem zbog prekratke udaljenosti od 14,3 m, budući je vozio dopuštenom brzinom koja je u trenutku naleta bila oko 45 km/h, koja brzina je na tom mjestu ograničena na 50 km/h te je tako zaustavni put umješačeva vozila bio 19,2 m, što je predugo za izbjegavanje naleta na biciklista. Zato je nalaz i mišljenje prometnog vještaka prihvatljiv u bitnom dijelu da tužitelj jest mogao opaziti umješačevo vozilo na dovoljnoj udaljenosti prije stupanja na kolnik te tako izbjeći nalet, kao i da upravo zbog takvog nezaustavljanja i provjeravanja prometnih prilika je sud utvrdio da tužitelj to nije učinio, zbog čega sukladno prometnom nalazu i mišljenju umješač nije mogao kočenjem izbjeći nalet na tužiteljev bicikl zbog prekratke udaljenosti na kojoj je umješač opazio tužitelja te sud ocjenjuje stoga da je tužitelj se biciklom uključivao u vožnju kolnikom bez zaustavljanja ne uvjerivši se da to može učiniti na siguran način za sebe i ostale sudionike u prometu, jer bi u suprotnom opazio umješačevo vozilo na dovoljnoj udaljenosti da izbjegne nalet ostajući na nogostupu, a kako je postupio na opisani način tj. bez te provjere zaustavljanjem na nogostupu, umješač nije imao dovoljno vremena zaustaviti svoje vozilo kočenjem i izbjeći nalet na bicikl od trenutka kad ga je spazio čim je tužitelj postupio suprotno odredbi čl.43.st.1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08-114/22).

19. Zatim je po uputi višeg suda provedeno toksikološko vještačenje te je nalazom i mišljenjem od 3. lipnja 2024. godine utvrđeno sljedeće: u vrijeme nastanka štetnog događaja je koncentracija apsolutnog alkohola u umješačevoj krvi bila najmanje 0,66 g/kg te je bio u pripitom stanju, njegove vozačke sposobnosti su bile bitno smanjene, li ne bitno, vjerojatnost nastanak prometne nezgode s posljedicom ozljeda je tada dva puta veća negoli da je bio trijezan te su promjene u vozačkim sposobnostima niskog intenziteta, utjecaj alkohola je na granici između trijeznog i pripitog stanja pri čemu vozačke sposobnosti nisu nuždno narušene, moguće je da je stupanj alkoholiziranosti utjecao na njegove vozačke sposobnosti doprinijeti nastanku prometne nezgode, no te promjene ne moraju biti u ovom slučaju naznačeni niti obvezno jedini čimbenik ili ključni čimbenik uzročnoposljedične sveze s prometnom nezgodom, koji nalaz i mišljenje sud prihvaća kao stručno i obrazloženo, zasnovano na bitnim ispravama u spisu i priloženom kaznenom sisu te umješačevu prilikom prvog ispitivanja o količini popijenog pića.

20. Točno je dakle da je umješač bio u alkoholiziranom stanju u vrijeme nastanka štetnog događaja te je imao smanjenu vozačku sposobnost, ali ne bitno. No, kako je prethodno obrazloženo, uzrok nastanka štetnog događaja je tužiteljevo postupanje, a na umješačevo, budući je potonji vozio dopuštenom brzinom i nije zbog kratkoće vremena kad je tužitelj stupio na kolnik mogao pravodobno na raspoloživom zaustavnom putu zaustaviti svoje vozilo ispred nje, s čim njegova alkoholiziranost nema veze. Uostalom, uz takve prilike umješačeve brzine i zaustavnog puta ni od prosječnog vozača koji je trijezan se ne očekuje da izbjegne nalet na tužitelja.

21. Glede upute višeg suda da nije obrazložio zašto nisu prihvatljivi nalozi i mišljenja prva dva prometna vještaka, ovaj sud navodi da jest obrazložio zašto tomu nije tako, upravo u točki 7. obrazloženja ukinute i ove presude, što je sukladno navedenoj zakonskoj odredbi i nema više što dodati.

22. Stoga je tužbeni zahtjev odbijen primjenom odredbe čl.1045. st.3. i čl.1063. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-155/23), jer je tuženik dokazao da umješačevo motorno vozilo kao opasna stvar nije bilo uzrok štete nastale tužitelju te nisu posebice obrazlagani dokazi o osnovi i visini tužbenog zahtjeva te tijeku zateznih kamata.

23. Kako je rješenje o parničnom trošku za umješača, poslovni broj Pn- 1184/2016 u točci drugoj izrjeke te presude postalo pravomoćno, umješač nema prvo na naknadu troška odvjetničkog zastupanja do donošenja rješenja višeg suda poslovni broj Gž-1028/2023. Stoga mu je na osnovi odredbe čl 151, st. 1. Zakona o parničnom postupku, u svezi s tbr. 7,8. i 9. Ot sud priznao trošak odvjetničkog zastupanja smo za ročišta 16.4..2024. i 14.1. 2025. te podnesak od 2.7.2024.po 200,00 eur ili 600,00 eur ukupno, dočim trošak odgovora na žalbu nije bio potreban. U Zagrebu, dana 31. siječnja 2025. godine

Sudac

Nikola Raguz

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od uručenja prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda.

DNA:

- tužiteljevom opunomoćeniku

- tuženikovom opunomoćeniku

- umješačevom opunomoćeniku