Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Prekršajni odjel

Rijeka, Užarska 3

Poslovni broj Pp-2614/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci Prekršajni odjel, po sucu Severinu Pergeru uz sudjelovanje Valnee Car kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika VI, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa branitelj Samir Ilijazi, odvjetnik iz Rijeke, zbog djela prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22 i 47/23, dalje u tekstu ZPJRM), povodom optužnog prijedloga Policijske uprave Primorsko-goranske II. policijske postaje Rijeka Klasa: 211-07/23-5/21167, Urbroj: 511-09-24-23-1 od 02. kolovoza 2023., nakon provedene glavne i javne rasprave, temeljem čl. 183. stavak 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22; dalje u tekstu PZ), 31. siječnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Okrivljeni VI, ime majke V; rođen **.**.1976. u [adresa]; državljanstvo Republike Hrvatske; OIB: [osobni identifikacijski broj]; s prebivalištem u [adresa]; sa stečenom srednjom stručnom spremom; vozač motornog vozila; neoženjen; otac jednog maloljetnog djeteta; s mjesečnim primanjima od oko 300,00 eura; prosječnog imovnog stanja; prekršajno nekažnjavan, protiv istog se ne vodi drugi prekršajni postupak, kazneno neosuđivan – prema vlastitoj izjavi; ne vodi se drugo kazneni postupak – prema vlastitoj izjavi;

k r i v  j e

što je

I. dana 02. kolovoza 2023. oko 12:30 sati u [adresa] u [adresa] kod kbr.4 na nerazvrstanoj cesti došlo do narušavanja javnog reda i mira na način da je okrivljeni VI zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa oko korištenja nerazvrstane ceste fizički nasrnuo na RI (1994.), tako što mu je s obadvije šake zadao udarce u glavu u predjelu brade od kojeg udarca je RI pao i na kratko izgubio svijest;

dakle, na javnom mjestu se tukao i na drugi način remetio javni red i mir;

čime je počinio djelo prekršaja iz čl. 13. ZPJRM;

pa se na temelju navedenih propisa uz primjenu članka 33. stavak 3. PZ-a okrivljenom VI

izriče

novčana kazna u iznosu od 300,00 eura (tristo eura i nula centi).

Okrivljeni je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 2 (dva) mjeseca po pravomoćnosti ove presude.

Novčana kazna smatrat će se u cijelosti uplaćenom ako okrivljeni na ovaj način uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u iznosu od 200,00 eura (dvjesta eura i nula centi) u roku određenom ovom odlukom.

Ako okrivljeni u ovom roku novčanu kaznu ne plati, ista će se temeljem članka 34. stavak 1. PZ-a naplatiti prisilno.

II. Okrivljeni je temeljem članka 139. st. 3. PZ-a dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka u iznosu od 90,00 eura (devedeset eura i nula centi), u roku od 2 (dva) mjeseca po pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom isti naplatiti prisilno, ovrhom putem FINA-e.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova, II. policijska postaja Rijeka, dostavila je sudu optužni prijedlog Klasa: 211-07/23-5/21167, Urbroj: 511-09-24-23-1 od 02. kolovoza 2023. protiv krivljenog VI zbog počinjenja djela prekršaja iz čl. 13. ZPJRM.

2. Postupajući po navedenom optužnom prijedlogu, sud je 30. listopada 2024. zakazao ročište za glavnu raspravu, ispitao okrivljenika i svjedoka RI, na ročištu 09. prosinca 2024. ispitao svjedoka BI, a na ročištu 28. siječnja 2025. svjedokinju ŠI i izveo dokaz čitanjem ispava prisutnih u spisu: zapisnik o ispitivanju osumnjičenika od 02. kolovoza 2023.; zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu za VI od 02. kolovoza 2023., naredba o određivanju mjere opreza VI od 02. kolovoza 2023., zapisnik o ispitivanju svjedoka RI od 02. kolovoza 2023., zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu za RI od 02. kolovoza 2023., zapisnik o ispitivanju svjedoka UI od 02. kolovoza 2023.; te izvod iz Prekršajne evidencije za okrivljenika.

3. U svom iskazu na sudu 30. listopada 2024. okrivljeni je izjavio da činjenični navodi iz optužnog prijedloga nisu točni ni istiniti i da se ne osjeća krivim prema takvom optuženju; da navedenog dana nije bio prisutan na toj adresi, već je zaprimio poziv majke koja da mu je rekla da su kraj njihove kuće neki kamioni, bageri i sl. i da ne zna što se događa, da neka dođe kući; da je nazvao II. policijsku postaju koji da su poslali ophodnju na njegovu adresu, a nakon nekog vremena da je zadobio povratni poziv da oni ne mogu zaustaviti radove i da po tom pitanju ne mogu napraviti ništa; da je tada krenuo prema kući i da je zatekao tog dečka kojeg je pitao da mu pokaže neki papir da je vlasnica zemljišta dozvolila radove; da je taj dečko odgovorio da on nema nikakav papir i da nema osnove da pita bilo koga za vršenje tih radova; da je zemljište koje je kopao u suvlasništvu njegove majke; da je nakon toga došao otac tog dečka koji je također rekao da nemaju nikakve papre od JI s kojom vodi sudski postupak radi dodjele imovine; da nije bilo nikakvog sukoba među njima; da nije bilo najavljeno da će netko izvoditi radove na njegovom imanju; da je ta druga osoba RI vikao na njega zajedno s ocem, da se oni nemaju kome obratiti, niti bilo što koga pitati i da su bili ljuti i upućivali mu razne pogrdne riječi; da majka nije bila prisutna tom događaju jer da je bila na drugom kraju kuće; da ne zna da li su zamijenili cijevi, tj. nastavili s radovima, jer da je dobio zabranu pristupa tom mjestu.

4. U svom iskazu svjedok RI na istom ročištu je izjavio da se radilo o situaciji da je vršio radove zamjene vodovodne cijevi od javne šahte do svoje kuće koja je od te šahte udaljena oko 80 m; da se predmetna šahta nalazi neposredno uz zid kojim je ograđena kuća okrivljenika i od općine da je ishodovao dozvolu za prekop ceste uz rub u duljini od 20 m; da se nakon toga cijev nastavlja po privatnom terenu, tj. makadamskom putu gdje između obitelji postoji dugogodišnji prijepor, no nije to ništa strašno, jednostavno neko neslaganje; da je to ujedno i jedini problem koji je imao s okrivljenikom; da je radio s brusilicom, tj. pilio asfalt kako bi bager mogao iskopati rov u kojem je položena cijev, a u jednom trenutku je došla policija; da su nakon provjere utvrdili su da nema elemenata prekršaja niti kaznenog djela i otišli; da su radili još sat vremena kada je stigao okrivljenik i u jednom trenutku da mu je brusilica otrgnuta iz ruke, na što da nije shvatio što se događa, a kad je pogledao, vidio je da je okrivljenik počupao kabel; da je tada okrivljenik počeo verbalno nasrtati na njega, ružno mu govoriti, vičući; da su bili na javnoj prometnici, nerazvrstanoj cesti, te da je uzeo mobitel i pozvao policiju kako bi ga zaštitila od nasrtaja okrivljenika i da bi mogao završiti započete radove; da je tijekom razgovora okrivljenik išao preparkirati kombi vozilo i retrovizorom ga udario u predjelu leđa; da kada je izašao iz vozila da još je više počeo psovati, vikati i u jednom trenutku ga s obje ruke udario u predjelu brade, a on da je pao na tlo i onesvijestio se nekoliko sekundi; da je potom zatražio liječničku pomoć; da se njegov otac nekoliko dana ranije obratio V, tj. majci okrivljenika s najavom radova, a da ne zna što mu je ista odgovorila; da mu nitko treći nije rekao da prestane s radovima do dolaska policije; da su pitali JI da li smiju izvoditi radove i da im je ona dozvolila radove; da je okrivljenik na njega vikao, a on da ga je više puta smirivao i pitao mogu li to mirno riješiti; da je njegov otac bio udaljen nekoliko metara od njih kada je čuo prepirku, a i sam čin udaranja.

4.1. Svjedok UI u svom iskazu na sudu 09. prosinca 2024. je izjavio da su vršili radove na iskopu zemlje radi zamjene vodovodne cijevi koja je bila pukla; da je došao jedan bagerist koji je obavljao radove i došao je negdje na pola puta od predviđenog kopanja kada mu je prišao okrivljenik i zaustavio daljnje radove; da je on bio udaljen pa nije dobro čuo što se govorilo, no vidio je da da je okrivljenik potom pričao i s njegovim sinom RI; da su s vremenom počeli glasnije pričati, na što da je otišao prema njima; da je u jednom trenutku vidio da okrivljenik s obje ruke udara RI u predjelu glave zbog čega je RI pao na pod; da je nakon toga došla hitna, a nedugo zatim i policija; da im je u odnosu na radove policija rekla da radove mogu nastaviti, jer da se radi o nerazvrstanoj cesti, a sin je bio i otišao na općinu; da je najavio radove samom okrivljeniku budući je stalno dolazilo do pucanja cijevi pa je isto valjalo krpati i zamijeniti; da mu je okrivljenik predmetne radove zabranio, no da mu je objasnio da neće cijev postaviti po njegovom terenu nego po putu; da on na tom području živi od 1962. godine i da mu nitko nije branio izvođenje tih radova sve dok nije došao očuh okrivljenika koji da je počeo stvarati probleme; da je mjesto gdje je okrivljenik udario njegovog sina bilo nešto nakon građevinskog stroja, na putu; da je on bio udaljen od 5 do 10 metara od tog mjesta.

4.2. Svjedokinja ŠI je u svom iskazu na sudu 28. siječnja 2025. izjavila da se sjeća događaja koji je u pitanju; da se predmetnog dana nalazila s okrivljenikom na barci u jednoj uvali nedaleko Krčkog mosta, kada su zaprimili poziv njegove majke da oko njene kuće susjed UI nešto kopa; da ih je u nekoliko navrata izvještavala o tome što se događa; da su ostali tamo još neko vrijeme, a u jednom trenutku da je VI odlučio otići do kuće vidjeti što se događa; da je ona bila suvozač u kombi vozilu kojim su došli na lokaciju i tamo zatekli susjeda RI, njegova oca i jednu osobu, bagerista koji je vršio radove; da je VI parkirao kombi vozilo i izašao iz njega, a ona da je ostala sjediti u istome; da je vozilo bilo tako okrenuto da je gledala u suprotnom smjeru od mjesta gdje su se nalazile navedene osobe, a u jednom trenutku da je primijetila da je došlo do nekog naguravanja, no nije izravno vidjela što se događa; da je po izlasku iz kombi vozila, dotrčao susjed RI do nje govoreći mu da ću mu biti svjedok da je VI njega napao; da ju je nakon toga VI odveo kući pa se vratio natrag; da kao suvozač nije primijetila da je okrivljenik kombi vozilom nekog ugrozio; da je VI vozilo odmah okrenuo za 180° za ponovno krenuti u pravcu kojim su došli; da nije previše obraćala pažnju da li netko radi sa brusilicom, odnosno alatom, jer nije očekivala da će doći do takvog raspleta, vidjela je neke ljude da nešto rade, no nije obraćala previše pažnje; da ne poznaje osobe tamo zatečene jer su se VI i ona poznavali tek kratko vrijeme; da nije vidjela da se okrivljenik i UI obračunavaju, galame i svađaju se, no da je čula neko komešanje i u retrovizoru vidjela neko naguravanje, no ne izravno.

4.3. Branitelj okrivljenika je u svojoj završnoj riječi naveo da članak 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisuje kažnjavanje onoga tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir; da javnost mjesta predstavlja konstitutivan element predmetnog prekršaja; da je optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja okrivljeniku je na teret stavljeno da je navedeni prekršaj počinio na nerazvrstanoj cesti, a što nije točno jer se radi o zemljištu koje predstavlja vlasništvo okrivljenikove majke i na što da je upozorio svjedoka RI koji je unatoč svemu verbalno napao okrivljenika, te nastavio zatim sa izvođenjem radova. Tijekom postupka nije dokazano da je okrivljenik remetio javni red i mir na javnom mjestu, odnosno da je udario RI. Iskaz saslušanog svjedoka UI da je neživotan i nelogičan i usmjeren kako bi zaštitio svog sina koji je nedvojbeno napao okrivljenika; da navedeni svjedok nije vidio predmetni događaj i odbija dati ime svjedoka koji je eventualno to mogao vidjeti; da sve navedeno jasno ukazuje da se radnja izvršenja nije odvijala na javnom mjestu i da krucijalne činjenice u ovom prekršajnom postupku nisu utvrđene u smislu prekršajne odgovornosti okrivljenika, te predložio da sud donese presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe.

5. Sukladno čl. 13. ZPJRM tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 2000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana.

6. Slijedom takvih utvrđenja, savjesno cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, sud utvrđuje da je okrivljeni nedvojbeno počinio prekršaj iz čl. 13. ZPJRM/22 koji mu se stavlja na teret, tj. tučom na javnom mjestu, remetio javni red i mir.

6.1. Naime, sud prihvaća kao većim dijelom realan i vjerodostojan iskaz svjedoka ZI o slijedu događaja koji su doveli do počinjenja prekršaja, čiji su navodi u odlučnom dijelu podudarni i potvrđeni iskazom svjedoka UI koji je bio udaljen 5 do 10 metara od mjesta događaja i koji je vidio udaranje i pomogao RI da ustane s poda, a i navodima svjedokinje ŠI u dijelu u kojem iskazuje da je u jednom trenutku primijetila da je došlo do nekog naguravanja, no da nije izravno vidjela što se događa. Pri tome je sud cijenio i moguću zainteresiranost svjedoka UI za ishod ovog postupka. S druge strane sud je cijenio nevjerodostojnim navode okrivljenika da nije bilo nikakvog fizičkog sukoba među njima, dok navodi o eventualnoj prethodnoj dozvoli vlasnika zemljišta ili najavi radova nisu odlučni za presuđenje u ovoj konkretnoj stvari. Također kao neosnovan je sud cijenio navod obrane okrivljenika da se u optužnom prijedlogu ne navodi javno mjesto, odnosno da mjesto gdje se događaj dogodio ne predstavlja javno mjesto. Predmetno iz razloga što se u optužnom prijedlogu jasno navodi da se događaj dogodio na nerazvrstanoj cesti, koja nedvojbeno predstavlja javno mjesto, a tijekom postupka je utvrđeno da se nakon asfaltirane javne prometnice nastavlja makadamski put; da je svjedok RI prethodno od općine ishodio dozvolu za prekop ceste u duljini od 20 metara i da je u trenutku dolaska okrivljenika na mjesto događaja brusilicom rezao asfalt kako bi bager mogao iskopati rov, kada mu je okrivljenik počupao kabel brusilice, nakon čega je na tom istom mjestu, ili u njegovoj neposrednoj blizini uslijedio verbalni sukob, a potom i fizički napad od strane okrivljenika, iz čega sud nedvojbeno zaključuje da se napad dogodio na javnom mjestu.

7. Pri odmjeravanju prekršajnopravne sankcije sud je uzeo u obzir sve okolnosti iz čl. 36. stavak 1. i stavak 2. PZ-a. Kao otegotnu okolnost sud je cijenio težinu počinjenog prekršaja; dok je kao olakotnu okolnosti za okrivljenog cijenio njegovu prethodnu prekršajnu nekažnjavanost uopće. Stoga je sud izrekao okrivljenom lakšu sankciju u vidu novčane kazne izričući istu visini posebnog minimuma za predmetno djelo, vjerujući da će tako odmjerena kazna poticajno djelovati na okrivljenika da se ubuduće pristojno ponaša na javnim mjestima, u skladu sa zahtjevima pravnog poretka i ne čini više prekršaja, kao i da će se takvom kaznom postići svrha kažnjavanja.

7.1. Sukladno članku 152. stavku 3. PZ-a, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom ovom odlukom.

8. S obzirom na to da je okrivljeni proglašen krivim, sud ga je obvezao na plaćanje paušalnih troškova prekršajnog postupka u iznosu koji je odmjeren obzirom na složenost i trajanje postupka u iznosu od 90,00 eura.

9. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Rijeka, 31. siječnja 2025.

Zapisničar:

Sudac:

Valnea Car

Severin Perger

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od primitka iste Visokom prekršajnom sudu RH u Zagrebu, putem Općinskog suda u Rijeci, Prekršajni odjel, Rijeka, Užarska 3, poštom, preporučeno u tri istovjetna primjerka.

DNA:

- ovl. tužitelj;

- okrivljeni;

- branitelj.