REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U RIJECI
Rijeka, Zadarska 1 i 3
Poslovni broj P-406/2023-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Rijeci, po sucu Mariji Sušanj Tepša, u parničnom predmetu tužitelja REMEX d.o.o., Remetinec, Remetinec 115b, OIB: 75823619300, zastupanog po punomoćnici Vlatki Ostrognaj, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika NAUTICA MARE d.o.o., Novi Vinodolski, Mel 1B, OIB: 71672530894, radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave, u prisutnosti punomoćnice tužitelja, 31. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Amire Predovan iz Krka poslovni broj Ovrv-2851/2022 (sudski predmet), odnosno poslovni broj UPP/OS-Ovrv-419/2022 (javnobilježnički predmet) od 30. prosinca 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 984,23 EUR/7.415,63 kune[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:
- na iznos od 796,34 EUR od 27. srpnja 2020. do isplate
- na iznos od 187,89 EUR od 19. lipnja 2021. do isplate
po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za osam postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Djelomično se ukida citirani platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 187,50 EUR/24,89 kuna sa zakonskom zateznom kamatom.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 439,71 EUR, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Amire Predovan iz Krka poslovni broj Ovrv-2851/2022 (sudski predmet), odnosno poslovni broj UPP/OS-Ovrv-419/2022 (javnobilježnički predmet) od 30. prosinca 2022. naloženo je tuženiku (ovršeniku) isplatiti tužitelju (ovrhovoditelju) iznos od 984,23 EUR/7.415,63 kune sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude, te troškove ovršnog postupka u iznosu od 187,50 EUR/24,89 kuna.
2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor u kojem je naveo da u cijelosti pobija doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave jer da potraživanja ovrhovoditelja iz utuženih računa ne odgovaraju stanju njegovih poslovnih knjiga, budući da račun broj 5580/1/1 od 27. lipnja 2020. u iznosu od 6.000,00 kuna nije zaveden u istima.
3. Rješenjem Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Povrv-34/2023 od 10. svibnja 2023. stavljeno je izvan snage ranije citirano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Također, istim rješenjem Općinski sud u Crikvenici se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i predmet ustupio ovom sudu, kao stvarno i mjesno nadležnom.
4. Rješenjem ovoga suda od 30. kolovoza 2023. upozorene su stranke na sadržaj odredbi članka 461.a stavka 2. do 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP), te je pozvan tužitelj, u roku od 15 dana od primitka rješenja iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje tih činjenica, dok je tuženik istim rješenjem pozvan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje tih činjenica.
5. Podneskom od 21. rujna 2023. tužitelj je osporio navode iz prigovora tuženika, te istaknuo da je u više navrata pozivao tuženika na podmirenje dugovanja, te mu u tom smislu dostavio i opomene, za što ne posjeduje potvrde jer je iste dostavljao običnom poštom, ali da je više puta i e-mailom podsjećao tuženika na obvezu podmirenja dugovanja. Nadalje je istaknuo da je tuženik uredno zaprimio račune nakon izvršenih isporuka roba, te da nikada nije osporio dugovanje, niti iznio primjedbe na zaprimljenu robu.
6. Tuženik, osim podnošenjem prigovora, više nije aktivno sudjelovao u ovom postupku. Naime, tuženik se nije očitovao na navode tužitelja tijekom postupka, niti je pristupio na pripremno ročište 18. prosinca 2024., na kojem je zaključen prethodni postupak, te održana i zaključena glavna rasprava sukladno odredbi članka 292.a stavka 1. i 2. ZPP-a.
7. Sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu, i to pojedinačne račune (list 7-8 spisa), te e-mail korespondenciju stranaka (list 42-44 spisa).
8. Na pripremnom ročištu održanom 18. prosinca 2024. tužitelj je odustao od provođenja dokaznih prijedloga za saslušanjem svjedoka IK i zastupnika po zakonu tužitelja GK.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 984,23 EUR sa zakonskim zateznim kamatama za isporučenu robu, i to četiri poliesterske priveznice s omčom, te četrdeset komada škopca vosk omega.
10. Iz računa 5580/1/1 od 26. lipnja 2020. proizlazi da je isti izdan tuženiku za kupnju četiri poliesterske priveznice s omčama u iznosu od 6.000,00 kuna sa datumom dospijeća 26. srpnja 2020.
11. Iz računa 4851/171 od 19. svibnja 2021. proizlazi da je isti izdan tuženiku za kupnju četrdeset komada škopca vosk omega u iznosu od 1.415,63 kune sa datumom dospijeća 19. lipnja 2021.
12. Iz e-mail korespondencije stranaka proizlazi da je 18. svibnja 2021. tužitelj zaprimio narudžbu tuženika, te da je tužitelj u više navrata tijekom 2021. godine pozivao tuženika na uplatu za račun po dospijeću od prošle godine.
13. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (članak 8. ZPP-a), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
14. Odredbom članka 9. ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu, te da je odgovoran za njezino ispunjenje.
15. Odredbom članka 219. stavka 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
16. S obzirom na navedeno, ovaj sud je zaključio da su stranke bile u ugovornom odnosu kupoprodaje navedenih proizvoda iz odredbe članka 376. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje ZOO), u kojem je tužitelj isporučio tuženiku naručene priveznice i škopce, dok tuženik nije ispunio svoju obvezu plaćanja cijene prema utuženim računima. Naime, tuženik osim paušalnim osporavanjem tražbine tužitelja navodima da tražbina ovrhovoditelja iz utuženih računa ne odgovara stanju njegovih poslovnih knjiga nije više sudjelovao u postupku, niti je predložio dokaze u odnosu na navedeno, dok je tužitelj svoje tvrdnje potkrijepio utuženim računima, te e-mail korespondencijom sa tuženikom, koju tuženik nije osporio.
17. Visina tužbenog zahtjeva proizlazi iz dostavljenih računa, iz kojih je razvidna visina i dospijeće svakog pojedinog iznosa računa.
18. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 376. stavka 1. ZOO-a u vezi članka 219. i 221.a ZPP-a, te članka 451. stavka 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.
19. Odluka o zakonskim zateznim kamatama donesena je primjenom odredbe članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a i teče od prvog dana nakon dana dospijeća svakog pojedinog računa.
20. Nadalje, na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskog odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. usvojen je zaključak da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Stoga je, sukladno navedenom zaključku, odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
21. Odluku o troškovima postupka sud je donio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a.
22. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 24,89 EUR, kako je to određeno rješenjem o ovrsi javnog bilježnika. Nadalje, tužitelju pripada i zatražena nagrada za sastav podneska od 21. rujna 2023. u iznosu od 150,00 EUR, sukladno Tbr. 8. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje Tarifa) i zastupanja na ročištu od 18. prosinca 2024. u iznosu od 150,00 EUR, sukladno Tbr. 9. točki 1. Tarife, odnosno u iznosu od 300,00 EUR sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 75,00 EUR. Također, tužitelj ima pravo i na naknadu troška sudske pristojbe na presudu u iznos od 39,82 EUR. Stoga, tužitelju na ime troška parničnog postupka pripada iznos od 439,71 EUR.
23. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka nije osnovan. Naime, tužitelju ne pripada nagrada za sastav podneska od 5. srpnja 2024. jer je navedenim podneskom tužitelj predložio zakazivanje ročišta, pa navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje postupka. Također, tužitelju ne pripada ni zatraženi trošak na ime troška putovanja punomoćnice na ročište na relaciji Varaždin – Rijeka – Varaždin i izbivanja iz pisarnice u trajanju od 6 sati, budući da se radi o trošku koji pada na teret tužitelja imajući u vidu da je mogao odabrati punomoćnika iz redova odvjetnika sa sjedištem pisarnice u sjedištu suda, pa odabirom punomoćnika iz udaljenog sjedišta nastali trošak ne može pasti na teret druge strane.
24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude.
U Rijeci, 31. siječnja 2025.
Sudac
Marija Sušanj Tepša
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od petnaest dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).
