REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
Poslovni broj: P-297/2022-37
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Makarskoj, po sutkinji ovog suda Mirjani Urlić, u pravnoj stvari tužitelja ĆH iz [adresa], zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić, Vrdoljak i Partneri d.o.o., Split, protiv tuženika VH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ani Barnjak Bagarić, odvjetnici u Makarskoj, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 17. prosinca 2024. nazočnosti punomoćnika tužitelja Marka Ljubičića, odvjetnika u Splitu te punomoćnice tuženika Ane Barnjak Bagarić, odvjetnice u Makarskoj, dana 31. siječnja 2025. objavio i
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 71.384,15 EUR-a, sve u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate, te na taj iznos zakonsku zateznu kamatu počam od 5. kolovoza 2018. godine pa do isplate. Nalaže se tuženiku nadoknaditi troškove parničnog postupka.“
II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana tuženiku nadoknadi troškove ovog postupka u iznosu od 10.410,42 eur sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
r i j e š i o j e
I. Odbija se prijedlog za donošenjem privremene mjere koja glasi:
"1. Zabranjuje se tuženiku otuđenje i opterećenje suvlasničkog dijela od ½ dijela nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] obe ZU 2561, zatim čest. zem. [katastarska čestica], ZU 3368, te čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1641 KO [katastarska općina] – Baška Voda.
2. Ova privremena mjera određuje se radi naplate iznosa od 95.000,00 EUR-a suviše zakonske zatezne kamate na taj iznos počam od 5. kolovoza 2018. godine pa do isplate.
3. Privremena mjera ima trajati 15 dana nakon pravomoćnosti ovog postupka, ista će se provesti zabilježbom u zemljišnim knjigama kod Općinskog suda, Zemljišnoknjižni odjel Makarska.
4. Protiv ove privremene mjere dopuštena je žalba, međutim, ista ne zadržava njenu provedbu."
II. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu tužbenog zahtjeva preko iznosa od 71.384,15 eur do iznosa od 95.000,00 eur.
Obrazloženje
1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 7. ožujka 2022. navodi se kako tuženik duguje tužitelju iznos od 95.000,00 EUR-a, a koji iznos je utvrđen pisanom potvrdnicom koju je pisao osobno tuženik dana 5. kolovoza 2018. u [adresa], a koju je uredno predao tužitelju. Radi se o zajmu kojeg je tužitelj uredno predavao tuženiku, a kojim novcima je tuženik izgradio velebni objekt u [adresa] i to na nekretninama označenim kao čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] obje ZU 2561 KO [katastarska općina] - [adresa]. Pored toga, tuženik je dio sredstava uložio i u kupnju nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 3368, te čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1641, sve KO [katastarska općina] – [adresa].
Također, traži od suda da, sukladno odredbama Ovršnog zakona izda i provede privremenu mjeru zabrane tuženiku otuđenja i opterećenja suvlasničkog dijela od 1/2 nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], obje u ZU 2561 KO [katastarska općina] - [adresa], zatim čest. zem. [katastarska čestica], ZU 3368, te čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1641 KO [katastarska općina] - [adresa], koja privremena mjera se određuje radi naplate iznosa od 95.000,00 EUR-a suviše zakonske zatezne kamate na taj iznos počam od 05. kolovoza 2018. godine pa do isplate i koja privremena mjera ima trajati 15 dana nakon pravomoćnosti tog postupka i ista će se provesti zabilježbom u zemljišnim knjigama Općinskog suda, Zemljišnoknjižni odjel Makarska, s tim da žalba na predloženu privremenu mjeru ne zadržava njenu provedbu.
Podneskom od 1. travnja 2022, tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev na način da je potraživao iznos od 71.384,15 eur, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate, uz zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 5. kolovoza 2018. pa do isplate.
Budući da je tužitelj djelomično povukao tužbeni zahtjev prije nego se tuženik upustio u raspravljanje, to je, temeljem odredbe čl. 193. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.) odlučeno kao u rješenju pod točkom II.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti, te predlaže tužitelja odbiti sa postavljenim tužbenim zahtjevom i predloženom privremenom mjerom, uz obvezu istog da tuženiku naknadi troškove postupka sa propisanom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate. Navodi kako su naprijed navedeni navodi tužitelja u cijelosti netočni, jer ne postoji nikakav dug tuženika prema tužitelju po osnovu zajma niti po bilo kakvom drugom osnovu.
Naime, tužitelj je bivši zet tuženika, odnosno bivši suprug od njegove kćerke, s tim da je tuženik sa istim unatoč razvodu braka između tužitelja i tuženikove kćerke ostao u dobrim odnosima.
Uvodno se navodi da tužitelj od 2013. ili 2014. nema prebivalište ili boravište u [adresa], to jest tada se odjavio iz Republike Hrvatske sa novom prijavljenom adresom u Wesel (SR Njemačka), a upravo u tom periodu počinju i razgovori između tužitelja i tuženika u svezi zajma novca tuženiku, a koji novac je tuženik pozajmljivao svom trgovačkom društvu Pavlovic GmbH sa sjedištem u [adresa]. 20a, SR Njemačka, a radi se o građevinskoj firmi koja je u to vrijeme imala problema sa poslovanjem zbog većeg broja nenaplaćenih potraživanja. Dakle, novac koji je bio predmet zajma nipošto nije tuženiku poslužio za kupnju nekretnina u [adresa] i gradnju „velebnog” objekta. Zapravo, tužitelj je taj koji je htio investirati u gradnju i sudjelovati kao partner u gradnji stambene-poslovne zgrade u [adresa], ali tužitelj i njegova supruga ZH su pitanje financiranja tog projekta riješili na drukčiji način odnosno kako svojim novčanim sredstvima tako i ugovorom o zajmu zaključenim sa zajmodavcem ĐH (proveden u zemljišnoj knjizi Naslova pod posl. br. Z-14243/2016, brisan pod posl.br. Z-3379/2019). Kako bi bilo jasnije tužitelj živi i radi u SR Njemačkoj, te je uplatama na račun tuženika koji se vodi u SR Njemačkoj, to jest u Commerzbank, dakle isplata izvršenim u SR Njemačkoj (u eurima kao valuti) u razdoblju od 14.10.2013. do 18.11.2014. uplatio istome ukupno iznos od 220.000,00 EUR-a (kroz 9 uplata), da bi mu potom tuženik putem iste banke od 2016. do sredine studenog 2019. tuženiku vratio iznos od 90.000,00 EUR-a (kroz 4 uplate), te dana 02.04. 2016. na ruke iznos od 130.000,00 EUR-a.
Prema tome, tuženik je u cijelosti vratio tužitelju pozajmljeni iznos koji su isti usmeno dogovorili u SR Njemačkoj, te nikada nije bio govora o tome da se radi o zajmu sa ugovorenim kamatama. Štoviše, tuženik je tužitelja još tijekom 2014. pitao da li za pozajmljeni novac traži kamate, a tužitelj je bio decidiran da ne želi, da bi potom isti ničim izazvan dana 05. 08. 2018. pozvao tuženika na Jadransku magistralu, položenu iznad obiteljske kuće tuženika u [adresa] (sa istočne strane je položena novoizgrađena stambeno-poslovna zgrada) zahtijevajući od tuženika da sačini potvrdu koja prileži spisu i tužitelj je diktirao tekst te potvrde pokraj svog vozila, a na što je tuženik bio šokiran, jer je u trenutku sačinjenja te potvrde doista dugovao tuženiku 45.000,00 EUR-a, ali nije dugovao nikakvu kamatu, a koji iznos od 45.000,00 EUR-a je tuženik podmirio zaključno sa sredinom studenog 2019. Međutim, tužitelj nije želio polemizirati o tekstu izjave, a tuženik je u cijeloj toj situaciji osjetio strah, jer je tužitelj od njega mlađi 23 godine.
Nakon te za tuženika sporne potvrde, tužitelj i tuženik uspostavljanju kontakt, kako telefonski, pa tako i osobnim dolaskom tužitelja u sjedište tuženikove firme u [adresa], kada tužitelj objašnjava da je prenaglio da navedenom potvrdom, te da se odriče bilo kakvog potraživanja prema tuženiku točnije kamata za pozajmljeni novac, te mu tužitelj tom prilikom ujedno predlaže da tuženik odnosno točnije tuženikova firma izvrši renoviranje derutnog stana koji je tužitelj kupio u [adresa], na adresi [adresa]. 72., što je tuženik pristao i učinio, a tužitelj do danas s tim u svezi nije platio ništa tuženikovoj firmi.
Na ugovorne odnose po pitanju zajma primjenjuju se odredbe članka 499. do članka 508. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), ali isto tako je i konkretno potrebno primijeniti i odredbe Zakona o deviznom poslovanju („Narodne novine“ broj 96/03, 140/05, 132/06, 150/08, 92/09, 133/09, 153/09, 145/10 i 76/13, dalje: ZDP) koji se primjenjuje na takve ugovorne odnose iz razdoblja 2013. odnosno 2014. Prema odredbi čl. 15. ZDP-a plaćanje i naplata u stranim sredstvima plaćanja te prijenosi deviznih sredstava između rezidenata te između rezidenata i nerezidenata u Republici Hrvatskoj dopušteni su u slučajevima propisanim zakonom ili odlukom Hrvatske narodne banke. Odlukom o plaćanju i naplati u stranim sredstvima plaćanja (Narodne novine RH broj 111/05) u čl. IV taksativno je određen djelokrug poslova kojima je dopuštena mogućnost plaćanja u stranoj valuti, no na takvom popisu nije ugovor o zajmu. Slijedom toga, ugovor o zajmu strane valute kojega su očito usmeno zaključili tužitelj i tuženik protivan je prisilnim propisima. Ovo stoga, jer pozajmljivanje deviza između domaćih fizičkih osoba i stranih fizičkih osoba nije dopušteno zakonom niti odlukom Hrvatske narodne banke, a prema čl. 17. ZDP-a poslovanje kredita u stranim sredstvima plaćanja mogu rezidentima odobravati samo banke. Iz naprijed citiranih odredbi jasno je vidljivo da sukladno važećim propisima tužitelj nije mogao pozajmljivati stranu valutu tuženiku te je takav ugovor ništetan pravni posao u smislu čl. 322. ZOO-a, a takav pravni stav zauzet je i u važećoj sudskoj praksi i u odlukama Vrhovnog suda RH (Rev-1242/08, Rev-2525/15 i Rev-2609/15). Slijedom, naprijed navedenog jasno je da pravno ne postoji dug tuženika po osnovu zajma kao ništetnog pravnog posla, ali ne postoji niti po bilo kojem drugom osnovu budući da iznos novca koji je tuženik primio od tužitelja je istome u cijelosti i vratio. Također, istaknuo je da je predložena privremena mjera neosnovana, budući da tuženik ničim nije dokazao vjerojatnost svoje tražbine, a niti je tužitelj ikada pozvao tuženika na ispunjenje navodne obveze, pa je to tuženik odbio kako to tužitelj pogrešno navodi u predmetnoj tužbi, s tim da je logično da je taj poziv izostao, jer duga prema tužitelju u konkretnom slučaju nema.
3. Referirajući se na odgovor na tužbu tuženika tužitelj naveo je da odredbom čl. 279. do 285. Zakona o obveznim odnosima propisano je što znači mana volje, što znači izjava, odnosno pravni posao, nastao uslijed straha, prijetnje ili sile. Ova izjava nikada nije osporena niti poništena. Uostalom u odredbi čl. 335. jasno je propisano kada prestaje pravo tražiti poništaj, pa tako u st. 1. čl. 335. ZOO-a propisano je da pravo zahtijevati poništaj prestaje istekom roka od 1 godine, kao subjektivnog roka, a u svakom slučaju prestaje istekom roka od 3 godine, kao objektivan rok. Dakle, bespredmetno je raspravljati o nastanku ove izjave kao posljedice mane volje. Navodi da glede ništetnosti pravnih poslova, treba reći da je to u potpunoj kontradiktornosti s ostalim navodima iz odgovora na tužbu. Naime, sam odgovor na tužbu jasno kaže da su novci pozajmljeni uplatom na račun tuženika. Osim toga posljedice ništetnosti propisane su u odredbi čl. 323. ZOO-a, a osnovna posljedica ništetnosti je da svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvih ugovora, dakle, sve da je ugovor ništetan opet tuženik duguje tužitelju naznačene novčane iznose.
Što se pak tiče uplata tužitelj će osobno, kada bude saslušan kao stranka učiniti neprijepornim uplate koje je tuženik izvršio tužitelju, a nakon 5. kolovoza 2018. Tuženik je izvršio tužitelju plaćanje dana 20.11.2018., dana 14.12.2018. te dana 14.11.2019. , a ove uplate su izvršene na račun tužitelja u Njemačkoj. Prva uplata je bila 15.000,00 eura, druga uplata 25.000,00 eura, treća uplata je 5.000,00 eura.
4. Dana 5. svibnja 2023. zaprimljen je podnesak tuženika kojim navodi kako je tužitelj naveo da ukupan iznos zajma je iznosio 220.000 00 EUR-a, te je isti dostavio izvatke Commerzbank u Essenu, SR Njemačka, o uplatama tih iznosa tijekom 2013./2014. godine sa svog bankovnog računa na bankovni račun tuženika kod iste banke (ukupno 9 izvadaka), s tim da tužitelj nije sudu dostavio podatke o uplatama tuženika na bankovni račun tužitelja, kao što niti u spis nije dostavio pisanu potvrdu od 02. travnja 2016. kojom je isti od tuženika osobno potvrdio primitak od 130.000,00 EUR-a. Isto tako, tuženik je tužitelju na bankovni račun dana 11. 07. 2016. godine uplatio iznos od 45.000,00 EUR-a, dana 19.11. 2018. godine iznos od 15.000,00 EUR-a (preko bankovnog računa supruge tuženika ZH), dana **.**.2018. godine iznos od 25.000,00 EUR-a i dana 14.11.2019. iznos od 5.000,00 EUR-a (preko bankovnog računa supruge tuženika ZH), čime je tuženik vratio tužitelju iznos od 220.000,00 EUR-a odnosno u trenutku podnošenja predmetne tužbe dana 08. 03. 2022. godine kompletno dugovanje prema tužitelju je bilo izmireno. Dakle, razvidno je da nikada između tužitelja i tuženika nije zaključen pisani ugovor o zajmu, već su pozajmljivanje novca tuženiku dogovorili usmeno, kao i da je prva uplata novca (od njih ukupno 9) izvršena dana 14. listopada 2013. na račun tuženika putem Commerzbank u Essenu, SR Njemačka, a zadnja uplata dana 18. studenoga 2014. Isto tako, tuženik navodi da je u predmetnoj tužbi navedena tužiteljeva adresa u [adresa], da bi potom tužitelj u podnesku od 01. 04. 2022. u uvodnom dijelu svoju adresu označio u [adresa], uz navode u tom podnesku da će od 01.06.2022. isti imati novu adresu prebivališta u [adresa] i to baš u [adresa]., da bi nadalje tužitelj u svom podnesku od 22. 08. 2022. označio ponovo svoju adresu u [adresa], i na koncu u tužiteljevu podnesku od 16.03. 2023. godine isti izostavlja svoju adresu, a s čim u svezi je tuženik za potrebe predmetnog postupka kod Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko - dalmatinske, Policijske postaje Makarska, ishodio podatke o prebivalištu / boravištu stranaka, te iz kojih podataka je razvidno da ovdašnji tužitelj nema prebivalište / boravište u [adresa], odnosno nije ga nikada imao. Prema tome, cijeneći prednje navode pravni odnos stranka zaključenjem pravnog posla zajma, a koji je predmet ovog postupka tj. potraživanja iz istog, egzistira od 14. 10. 2013. kada je tužitelj putem Commerzbank u Essenu, SR Njemačka, izvršio uplatu iznosa od 20.000,00 EUR-a na račun tuženika, što znači da je taj pravni odnos nastao prije stupanja na snagu Zakona o međunarodnom privatnom pravu (Narodne novine RH br. 101/17), koji je na snazi od 29.01.2019. i do kojeg datuma se primjenjuje Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (Narodne novine RH br. 53/91 i 88/01) i sukladno članku 20. točka 8. potonjeg Zakona propisano je da je mjerodavno pravo koje se primjenjuje pravo mjesta gdje se u vrijeme ponude nalazilo prebivalište odnosno sjedište zajmodavca, a kako je to za tužitelja kao zajmodavca u SR Njemačkoj tada je za odlučivanje u konkretnoj pravnoj stvari mjerodavno pravo SR Njemačke.
5. U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom u pisane priznanicu od 5.8.2018., izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška], fotografija na listu 17,18 i 19 spisa, web prikaz podataka za Pavlovic GmbH Essen, tabela redoslijed zbivanja pozicija 2 prva posudba 14.10.2023., tabela redoslijed zbivanja pozicija 6 2 posudba 4.2.2014., tabela zbivanja pozicija 7 treća posudba 26.2.2014., tabela redoslijed zbivanja pozicija 8 četvrta posudba 26.3.2014., tabela redoslijed zbivanja pozicija 9 peta posudba 15.5.2014., tabela redoslijed zbivanja pozicija 11 posudba 24.4.2014., tabela redoslijed zbivanja pozicija 12 sedma posudba 6.5.2014., tabela redoslijed zbivanja pozicija 13 osma posudba 13.5.2014., tabela redoslijed zbivanja pozicija 21 deveta posudba 18.11.2014., potvrde tužitelja od 2.4.2016., izvoda iz banke od navedenim uplatama na račun tužitelja, uvjerenja o prebivalištu za GH i ĆH, tužbe na njemačkom jeziku, domovnice tužitelja, potvrde o osobnom identifikacijskom broju tužitelja, preslike putovnice od 29.9.1992., uvidom u JRO, pregledom nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije i računovodstvo Ante Beusa, saslušanjem tužitelja i tuženika te saslušanjem svjedokinje ZH.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 71.384,15 EUR-a.
8. Među strankama nije bilo sporno da je tužitelj tuženiku u razdoblju od 14. listopada 2013. do 18. studenoga 2014. posudio ukupan iznos od 220.000,00 eur, a koji iznos je vraćen.
9. Među strankama sporno je da li je na taj iznos ugovorena kamata, te ako je ugovorena, sporna je stopa iste te je sporna visina duga kada se primijene pravila o uračunavanju tražbina. Također je sporno je li se radi o ništetnom pravnom poslu, obzirom da je u vrijeme davanja zajma na snazi bio Zakon o deviznom poslovanju, dok su tijekom postupka stavljeni prigovori zastare i ništetnosti pravnog posla zbog mana volje.
10. Uvidom u potvrdu izdanu u [adresa] dana 5. kolovoza 2018. utvrđeno je da je ista upućena DH, potpisana je od strane GH i da je ista slijedećeg sadržaja: Ovime potvrđujem da dugujem gospodinu RH 95.000€. Ovaj iznos je nastao od ostatka duga. 45,000€ i zakonske kamate od 6% koja iznosi 50.000€. Ovaj iznos od 95.000€ nastojim podmiriti novom prodajom nekretnine, koja je u tijeku. Uvidom u presliku putovnice ĆH izdanu 18. svibnja 2015. utvrđeno je da isti ima hrvatsko državljanstvo i da je rođen **.**.1973. u [adresa], Njemačka. Uvidom u potvrdu od 2. travnja 2016. utvrđeno je da je istom potvrđeno da je od ŽH primio iznos od 130000€, s time da je potpis nečitak. Uvidom u dostavljenu dokumentaciju koja prileži spisu listovi 65. – 73. utvrđeni su datumi i iznosi pozajmice, s time da ukupni iznos zajma iznosi 220.000,00 eur. Uvidom u dostavljenu dokumentaciju koja prileži spisu listovi 79 . - 83. utvrđeni su datumi i iznosi vraćanja pozajmice, odnosno utvrđeno je da je 02. travnja 2016. vraćen iznos od 130.000,00 EUR, dana 11. 07. 2016. iznos od 45.000,00 EUR- dana 19.11. 2018. iznos od 15.000,00 EUR-a, dana 14.12. 2018. iznos od 25.000,00 EUR i dana 14.11.2019. iznos od 5.000,00 EUR.
Uvidom u JRO utvrđeno je da je ĆH imao prijavljeno prebivalište u [adresa], Splitu do 30. prosinca 2014., te da od 18. svibnja 2015. ima prijavljeno prebivalište u [adresa].
Uvidom u presliku domovnice ĆH utvrđeno je da je isti hrvatski državljanin, te je uvidom u potvrdu o osobnom identifikacijskom broju utvrđen njegov OIB. Uvidom u poništenu putovnicu, a koja je vrijedila u razdoblju od 16. rujna 1997. do 30. lipnja 2000. utvrđeno je da je ĆH imao prijavljeno prebivalište u [adresa].
11.1. U tijeku postupka izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Ante Beusa.
11.2. Dana 14. veljače 2024. zaprimljen je pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka u kojima isti navodi da je dobio nalog od suda da u svom pisanom nalazu i mišljenju dužan je izraditi dva izračuna dugovanja tuženika:
- prvi uzimajući u obzir cjelokupni međusobni odnos među strankama, odnosno treba obračunati sve iznose dane u zajam, kao i one vraćene iznose, primjenjujući odredbe čl. 171. i 172. ZOO-a, s tim da se primjenjuje zakonska zatezna kamata;
- drugi uzimajući u obzir potvrdu koja prileži listu 5 spisa (priložen uz tužbu), kao i vraćene iznose, primjenjujući odredbu čl. 171. i 172. ZOO-a, s tim da se u izračunu dugovanja temeljenog na potvrdi u prvoj varijanti obračuna zakonska zatezna kamata, a u drugoj kamata od 6%.
Napomenuto je da su na ročištu održanom dana 20. travnja 2023. priložene preslike potvrda Commerzbank, kojima se potvrđuje koji su iznosi dani u zajam, dok su podnescima tužitelja od 16. lipnja 2023. i 26. lipnja 2023. specificirani datumi i iznosi vraćenog zajma.
• Prvi obračun: Tuženik je u potpunosti podmirio svoje dugovanje ukoliko se prihvati obračun na temelju naloga iz rješenja suda (prvi obračun), i ukoliko je nesporno da se sve uplate odnose na uplaćeni zajam.
• Drugi obračun, kamata 6%: Ukupno dugovanje tuženika na dan 14. veljače 2024. godine iznosi 64.926,76 EUR-a, od čega se 45.000,00 EUR-a odnosi na glavnicu, a 19.926,76 EUR-a na neplaćenu obračunatu kamatu.
• Drugi obračun, zakonske zatezne kamate: Ukupno dugovanje tuženika na dan 14. veljače 2024. godine iznosi 65.048,34 EUR-a, od čega se 45.000,00 EUR-a odnosi na glavnicu, a 20.048,34 EUR-a na neplaćenu obračunatu kamatu.
11.3. Nakon prigovora tužitelja, odnosno nakon zahtjev tužitelja za dopunom nalaza i mišljenja vještak je dopunom nalaza i mišljenja od 25. rujna 2024. postupio po nalogu suda, kojim je zatraženo da izradi dopunu svog nalaza i mišljenja na način da izračuna u obzir cjelokupni međusobni odnos među strankama, odnosno treba obračunati sve iznose dana u zajam, s tim da se primjenjuje zakonska zatezna kamata od predaje prvog iznosa novca primjenjujući zateznu zakonsku kamatu od tog trenutka pa na dalje i tako na svaki predani iznos, uvažavajući povrate koji neka se obračunavaju sukladno čl. 172. ZOO-a. Dakle, uzimajući u obzir kako je zajam dan uz zakonsku zateznu kamatu koja teče od predaje novca, pa nadalje sve uzimajući u obzir sve transakcije stranaka te je potom dao svoj dopunski nalaz i mišljenje u kojem se izjasnio da po tim parametrima ukupno dugovanje tuženika na dan 25. rujna 2024. godine iznosi 85.954,51 EUR-a, od čega se 66.272,91 EUR-a odnosi na glavnicu, a 19.681,60 EUR- a na neplaćenu obračunatu kamatu.
Ovaj sud poklonio je vjeru nalazu i mišljenju vještaka, budući je isti sačinjen stručno i argumentirano, te nakon dopune stranke nisu imale primjedbe na isti.
12.1. U dokazne svrhe izveden je dokaz saslušanje parničnih stranaka te svjedokinje ZH.
12.2. Tužitelj je iskazao kako je u ljeto 2013. bio na terenu, zna da je ta zemlja bila u vlasništvu GH, koji je tamo bio zajedno sa svojim sinom i govorili su mu o svojim planovima da bi na tom terenu izgradili objekt. Poslije toga našli su se u [adresa], GH mu je ponovno govorio o izgradnji tog objekta i pitao ga da mu posudi novac kako bi mogao izgraditi taj objekt. Dogovor je bio da mu tužitelj posudi 20.000,00 EUR-a, koje će on vratiti zajedno sa kamatama. Visina kamate nije bila točno određena, spominjalo se 6%, 10 %.
U daljnjim kontaktima rečeno mu je da ukoliko on posudi još novaca da bi onda mogli zajedno graditi taj objekt i da će on (tužitelj) biti uknjižen kao jedan od suvlasnika te on je to smatrao svojim ulogom. Nakon toga, u razdoblju od godinu dana on je GH prenio još 200.000,00 EUR-a. U tom razdoblju više nisu govorili o posudbi i o kamatama, već tužitelj navodi kako je to smatrao da ulaže u zajedničku gradnju kuće, odnosno smatrao je da će se uknjižiti kao suvlasnik i po prodaji stanova u toj kući da će dijeliti dobit. Sve uplate išle su sa tužiteljevog njemačkog računa na njemački račun GH. Nikada nije došlo do potpisivanja nikakvih ugovora, niti se tužitelj uknjižio kao suvlasnik.
Započela je gradnja, odnosno kuća je već bila u fazi roh bau izgradnje i tužitelj je inzistirao da nešto potpišu. Dogovorio je termin kod javnog bilježnika Pejkovića, misli da je to bilo 2. lipnja 2016., tužitelj je došao, no GH nije i tada je otišao u njegovu kuću u [adresa] i GH mu je rekao da ne želi graditi kuću sa njim kao investitorom, odnosno da je našao drugi način na koji će financirati izgradnju i tada je rekao da će mu vratiti sve što je posudio i u tim razgovorima spominjale su se različite visine zateznih kamata i to u visini od 10%, 6% pa sve do 12 %. Nikada nije bila kamata točno utvrđena. GH mu je vratio 129.900,00 EUR-a, no on je potpisao priznanicu na 130.000,00 EUR-a i tada mu je rečeno da će ostatak tražbine i kamata što prije izračunati i vratiti, a tada se kamata spominjala u fiksnom iznosu od 50.000,00 EUR-a. U tom trenutku dug je bio još 90.000,0 EUR-a da bi mu se 15. srpnja 2016. vratio iznos od 45.000,00 EUR-a. Tada se i dalje spominjala kamata od 6, 10 ili 12 %. Nakon toga, ŽH i njegova supruga su ga dvije godine izbjegavali, u jednom trenutku otišao ga je tražiti u njegovu firmu.
Dana **.**.2018. GH mu je rekao da dođe idući dan do njegove kuće u [adresa] i da će mu tada dati nešto napisano. Idući dan, dakle 5.8.2018. tužitelj je došao do njega, odnosno našli su se na magistrali iznad njegove kuće i on mu je dao priznanicu. Tužitelj navodi da je tada bio sretan što je dobio išta napisano od njega, ali kada je pročitao tu priznanicu nije bio zadovoljan, jer iz nje nije bio vidljiv njihov cjelokupni odnos. Tu potvrdu GH mu je samo predao, nisu unaprijed razgovarali o njenom sadržaju niti je tužitelj utjecao na sadržaj iste. Nakon te priznanice GH mu je isplatio 40.000,00 EUR-a i jednu godinu kasnije još 5.000,00 EUR-a.
Tužitelj je naveo kako GH nikada nije prigovarao na iznos kamate od 50.000,00 EUR- a, odnosno nije smatrao da je to premali iznos, ali smatrao je da nije u redu da je to toliko dugo trajalo. Nakon toga, tuženik, odnosno njegovi radnici renovirali su stan njegove supruge u Njemačkoj i uredno su komunicirali glede načina izvođenja tih radove, a te radove tužitelj je unaprijed i platio, nakon renovacije supruga ĆHM je protiv tužitelja podigla tužbu u Njemačkoj radi isplate, no taj spor ovdje tuženik je izgubio.
Odgovarajući na pitanja tužitelj naveo je da od početka gradnje objekta u [adresa], pa do sastanka koji se trebao održati 2. lipnja 2016. on je dolazio na gradilište i aktivno sudjelovao u gradnji tog objekta, tako npr. tražio je ponude za prozore. Naveo je da je u procjenama dobiti pesimističan, te je izračunao da bi dobit bila otprilike 400.000,00 EUR-a svakome, odnosno tužitelju i tuženiku. Istaknuo je da su uplate zajma izvršene u Njemačkoj, s njemačkoj računa na njemački, a povrati dio u Hrvatskoj, a dio u Njemačkoj, s time da su sve transakcije izvršene u eurima.
Odgovarajući na pitanje da li mu je poznato tko je bio uknjižen kao vlasnik zemljišta u [adresa], tužitelj je odgovorio da je njemu bilo rečeno da je to njihovo vlasništvo i bila mu je predočena građevinska dozvola, tamo je bilo puno papira, ali misli da je bio naveden GH, s time da je investicija bila 2.000.000,00 kn. Također je odgovorio da rok povrata zajma nije bio točno određen i da li o tome ne postoje pisani tragovi, ali da je on to smatrao investicijom i e-mailovima je pokušao dogovoriti neke rokove. Istaknuo je sa GH samo razgovarao o sklapanju ugovora o ortaštvu, ali da pisanog dogovora nije bilo, da je uputio više puta e-mailove na koje tuženik nije odgovarao. Naveo je da je ĐH investirao u izgradnju tog objekta, da mu je to rečeno tek 2019. i da koliko mu je poznato je nakon toga došlo između njih do problema. Također je naveo da nakon što je dobio potvrdu 2018. nije tražio sastavljanje neke nove potvrde, budući je bilo nemoguće doći do GH.
Na pitanje pun. tuženika da kako je dogovorio renoviranje stana sa tuženikom, ako je isti bio nedostupan, tužitelj je odgovario da je isti bio nedostupan za razgovore oko povrata duga, s time da nije bio sklopljen ugovor sa firmom glede renoviranja stana.
12.3. Tuženik VH je iskazao kako je ĆH njegov bivši zet, prije da su imali vrlo dobru komunikaciju. U kući je tužitelj čuo različite razgovore, tako je i čuo da njima jedan investitor ne plaća i da su u financijskoj krizi. Tada se on ponudio da će im pomoći i posuditi novac. Navodi kako je njegova supruga ĆHM direktorica firme, ona je rekla ĆH da pošalje iznos od 20.000,00 EUR-a. Investitori im i dalje nisu plaćali, a on nije želio da firma propadne, s time da je ĆH rekao da će pomoći koliko god treba, tako da bi njegova supruga nazvala i pitala za novac i toliko bi im on dao. Tuženik navodi kako su te uplate uvijek išle na privatni račun u Njemačkoj i uplate su bile u eurima. ĆH je znao da će novac dobiti natrag, jer je znao da u [adresa] tuženik ima nekretninu i da se uvijek može naplatiti. Tuženik navodi kako su ga prilikom tih transakcija puno puta pitali kolike kamate potražuje na te iznose i tada im je tužitelj govorio da neće potraživati kamate. Tuženik napominje kako on nije bio vlasnik zemljišta, nego da su vlasnici bili četvoro Ć, da je sa svakim od njih sklopio ugovor na način da su oni dali svaki po 24.000,00 EUR-a s time da je tuženik ostao upisan kao suvlasnik. Kasnije se promijenio urbanistički plan [adresa] i na tom mjestu se nije mogla graditi kuća, tada je tim V vratio novce, s time da koliko se sjeća zadnje novce je platio 2017. ili 2018. i iz tog razloga nije mogao sklapati ugovore o investiranju sa ĆH. Navodi da je kuću počeo graditi 2015., tako da je kuća već bila u visokoj fazi izgrađenosti kada je isplatio zadnji, s time da su neki odustali i puno ranije. Tuženik i njegova supruga su puno puta pitali za kamate, ali tužitelj je uvijek govorio da neće potraživati kamate i tako je bilo sve do 2018., kada je na potvrdu naveden iznos od 6% odnosno 50.000,00 EUR-a.
Tuženik navodi kako se nalazio u [adresa] u svojoj kući zajedno sa svojom obitelji i tada mu se javio ĆH, rekao je da se nalazi na parkiralištu na magistrali i da dođe do njega. Tuženik navodi kako je pretpostavio zašto se želi naći, došao je tamo, on je imao papir i olovku, tuženik je sjeo kod njega u auto, ĆH je diktirao i tuženik je napisao da priznaje da mu duguje 45.000,00 EUR-a i kamatu u iznosu do 50.000,00 EUR-a ili 6%. U kasnijim razgovorima tuženik navodi kako je tužitelju rekao da nikad nisu dogovorili kamatu, ali nikada tu potvrdu nije pisano osporavao niti je pokrenuo neki postupak.
Odgovarajući na pitanja pojasnio je da ga je tuženik kontaktirao radi sačinjenja potvrde oko 22,00 h navečer, kada je sjedio sa svojom obitelji, a to je supruga, sin, kćerka i zet. Cijeli susret je trajao prilike 10 minuta, a o tome nije nikoga upoznao. Potvrdio je da je ona napisao cijelu potvrdu od početka do kraja i istu potpisao, s time da je istu diktirao tužitelj te da tada nije bio nitko prisutan, ali da su u blizini stajali neki ljudi, zbog čega je on bio uplašen, jer nije znao da li su to ljudi tužitelja. Također je odgovorio da je prije izgradnje dobio građevinsku dozvolu, koja je ista glasila na njega i njegovu suprugu.
Odgovarajući na pitanje tužitelja da li je između njega i tuženika bilo razgovora oko investicije u objektu u [adresa], tuženik je odgovario da u početku o tome nije bilo razgovora, da je on za te namjere saznao tek 2016. kada je ĆH dogovorio kod javnog bilježnika termin, odnosno saznao je da je tada tužitelja sastavio ugovor kojim bi cijela kuća prešla na njega, a glede danih novaca i doveo ljude za procjenu. On nije želio sklopiti takav ugovor, nazvao je svoga susjeda ĐH, objasnio mu cijelu situaciju i dogovorio s njime prodaju polovice kuće. On mu je istog dana predao iznos od 130.000,00 EUR-a i on je taj novac predao tužitelju. ĐH je također otezao sa isplatom dijela, budući je provjeravao sve u vezi objekta u [adresa] i kako je on njemu isplaćivao, tako sam on te novce prosljeđivao ĆH. Odgovorio je da su se njegova kćerka i tužitelj razveli 2006. Također je odgovorio da je njegova supruga bila suvlasnica te nekretnine, da je povrat novaca vršen isključivo u eurima, te da njegova kćerka nije znala za izvršene posudbe.
Na pitanje pun. tuženika da li je potvrda iz 2018. napravljena u jednom primjerku i da li on istu fotografirao, odgovorio je da je ista napisana u jednom primjerku, kojeg je on predao tužitelju i istu nije fotografirao. Također je odgovorio da je njegov partner i danas
ĐH te da između njih nema nikakvog problema.
Odgovorio je da mu tužitelj nikada nije slao e-mailove kojim bi postavljao rokove isplate, te da ga on nije izbjegavao radi plaćanja, jer kako bi inače radili radove oko renoviranja stana. Nikada nije bilo razgovora oko kamata, već je bilo govora da ako mu neće moći vratiti novac, da bi tada izvršio neke radove renoviranja i on je iz zahvalnosti za posuđeni novac njemu renovirao stan i za to nije dobio ništa. Tužbu u Njemačkoj da je pokrenuo tek nakon što je zaprimio ovu tužbu i taj predmet je izgubio budući je utvrđeno da je radove izvršila pravna osoba, a ne fizička, a tamo sam on bio tužitelj.
12.4. Saslušana svjedokinja ZH je iskazala kako je direktorica u njihovoj obiteljskoj firmi od 2003. i stoga joj je poznato poslovanje te firme i sve vezano uz ovaj zajam. Godine 2013. njihova obiteljska firma došla je u financijske poteškoće, budući njihova potraživanja nisu bila isplaćivana. Njezin sin i muž su bili u kontaktu sa bivšim mužem njezine kćeri, dok je ona s njime kontaktirala vrlo malo ili nikako. Navodi kako je njezin sin tužitelju ispričao o njihovim financijskim problemima i on se ponudio da im pomogne. Isplatio je 20.000,00 eura na račun njezina muža u [adresa] i tada je napomenuo da ne želi uplatiti na račun firme, jer mu je to nesigurno. Navodi kako imaju kuću u [adresa] sa bazenom u kojoj iznajmljuju apartmane, ali nisu htjeli tu kuću dirati niti proglasiti stečaj, niti dići kredit, već su posudili novac od ĆH. U roku od jedne godine ĆH im je uplatio iznos od 220.000.00 tisuća eura. O tim posudbama razgovarala je s njim telefonski, a jednom je bio i kod njih kući i nikada nije bilo govora o kamati. Novac su vraćali kako smo mogli, svjedokinja je opet napomenula da tužitelj nikada nije tražio kamatu. Ne zna točno kada, misli prije 4 - 5 godina, tužitelj je pozvao njezinog supruga na magistralu da mu potpiše priznanicu koja prileži spisu. Svjedokinja navodi kako o toj priznanici nije znala ništa, saznala je za nju tek 2022., kada je podignuta predmetna tužba i tada joj je za nju muž rekao. Tada joj je ispričao da ga je ĆH jednom prilikom pozvao na magistralu u 10 sati uvečer i pozvao ga da sjedne kod njega u auto i diktirao mu je sadržaj priznanice, koju je njezin suprug pisao i na kraju potpisao. Također mu je napomenuo da je on to sve napravio, jer se bojao, budući je bio mrak, a u blizini su bila još dva čovjeka za koja nije znao da li su sa tužiteljem.
U vrijeme posuđivanja novaca ĆH je dolazio u njihovu kuću i govorio o svojim privatnim problemima, a sjeća se da je i tada odgovarajući na njezino pitanje što je s kamatama, odgovorio da ne traži nikakve kamate. Kasnije je ĆH s njezinim mužem pregovarao o renoviranju stana u [adresa] te je zajedno s nekoliko radnika taj stan i renovirao, no za to nije bio potpisan nikakav ugovor, kao što nije bio niti potpisan ugovor za posudbu. Renovacija tog stana nije plaćena, osim što je tužitelj uplatio 5.000,00 eura za materijal.
Navodi kako su kasnije počeli ulagati u izgradnju novog objekta i tada je u tu investiciju ušao i njihov susjed ĐH. On im je posudio 130.000,00 eura koje su iskoristili da bi vratili tužitelju zajam. Tek kasnije je shvatila da se tužitelj namjeravao uknjižiti kao suvlasnik na njihovu nekretninu, čak je i dogovorio termin kod javnog bilježnika da potpišu da mu prenose određeni suvlasnički dio no oni su to odbili. Odgovarajući na pitanja navela je kako je isplata izvršena u Njemačkoj, [adresa], na privatni račun njenog supruga. Navela je kako je ona pokrenula postupak u vezi uređenja stana u [adresa]., nakon što je saznala za predmetnu tužbu. Postupak je pokrenula u ime firme i taj postupak je završen na način da je odbijen tužbeni zahtjev, s time da su se dogovori oko renoviranja stana vodili u središtu firme u [adresa]. Tom prilikom je čula da se spominje da nešto više nije važno i da ne vrijedi, ali tada nije znala o čemu govore, a o istome nije niti kasnije upitala svog muža, budući sa njim ne može o takvim stvarima razgovarati. Oni su čekali ĆH s plaćanjem, budući je i on čekao njih. U vrijeme razgovora o renovacije stana oni su već vratili cjelokupni dug, s time da je ona osobno sa svoga računa iz Makarske vršila uplate za povrat duga. Odgovarajući na pitanje navela je da nije bilo govora o nikakvim rokovima i da su se dopisivali putem WhatAppa.
Također, odgovorila je da su uplatama vraćali glavnicu, da ona i njezin suprug nisu izbjegavali tužitelja za vrijeme dugovanja i da nije plaćen račun za renoviranje stana.
12.5. Sud je djelomično prihvatio iskaze stranaka, kao i svjedokinje kao vjerodostojne i to u onom dijelu u kojem se ti iskazi podudaraju.
Ovaj sud smatra utvrđenim da je tužitelj tuženiku posudio ukupan iznos od 220.000,00 eur, dok sama pobuda sklapanja takvog ugovora nije odlučna za predmet ovog posupka. Prilikom sklapanja ugovora nije dogovorena visina zatezne kamate, što je u svom iskazu potvrdio tužitelj, koji je navodio da se je razgovaralo o različitim visinama kamate, dok je tuženik navodio da je dogovoren zajam bez kamate.
Potom je tuženik dana 5. kolovoza 2018. napisao potvrdu, kojim potvrđuje dugovanje sa osnova kamata u visini od 6%, odnosno 50.000,00 eur.
Prema stavu ovoga suda, tijekom postupka tužitelj nije dokazao da je bila dogovorena kamata u nekom drugom iznosu, odnosno po nekoj drugoj stopi. Naime i sam tužitelj u svom iskazu je naveo da se je razgovaralo o različitim visinama stope, s time da se nikada nije ista precizirala. Također je naveo da je on zadovoljan visinom kamata, samo mu je smetalo što je to tako dugo trajalo. Iz navedenog, ovaj sud zaključuje da iznos kamata od 50.000 eur je iznos koji je na kraju dogovoren između tužitelja i tuženika. Sud nije poklonio vjeru dijelu iskaza tužitelja u kojem je naveo da je tuženik bio nedostupan te da iz toga razloga s njim nije mogao razgovarati o većoj kamati, budući su tužitelj i tuženik nakon toga zajma pregovarali oko renoviranja stana tužitelja u Njemačkoj, do čega sigurno ne bi došlo da je tuženik tužitelju bio nedostupan, odnosno da su u to vrijeme među njima postojale neke nesuglasice.
Također, navedenu potvrdu tuženik nije nikada pobijao. Iako navodi da je istu napisao i potpisao po kazivanju tužitelja, a iz straha, tuženik nikada nije pokrenuo niti jedan postupak kojim bi istu stavio izvan snage, slijedom čega neosnovan je prigovor ništetnosti pravnog posla zbog mana volje.
Također, ovaj sud smatra da tijekom postupka nije dokazao da se je tužitelj odrekao potraživati kamate iz iste, budući da je to bila namjera istog, on tada ne bi pokretao ovaj postupak. Svjedokinja je također u svom iskazu navela da je čula da tužitelj neće potraživati kamate, no da tada nije to razumjela, a o istome nije mogla razgovarati sa svojim suprugom, no niti u tom dijelu iskaza ovaj sud nije poklonio vjeru, smatrajući isti pristranim i nelogičnim. Naime, nakon toliko proteka vremena nije vjerojatno da bi se svjedokinja sjećala baš toga dijela razgovora, a da se ne bi raspitivala o značenju istog. Svjedokinja je financijska direktorica firme, viši sva plaćanja te je s toga malo vjerojatno da postoje neki aspekti financijskog poslovanja s kojima ne bi bila upoznata, odnosno o kojima sa svojim suprugom ne bi mogla razgovarati.
Stoga, slijedom svega navedenog ovaj sud smatra da su stranke dogovorile kamatu od 50.000,00 eur, koju kamatu tuženik nije isplatio tužitelju.
Taj dug je priznat priznanicom od 5. kolovoza 2018., koja priznanica ima značaj priznanja duga. Kako je tužba podnesena 8. ožujka 2022., to je neosnovan prigovor zastare.
13. Prema stavu ovog suda osnovano tuženik osporava navedeno potraživanje, navodeći da je isto ništetno temeljem Zakona o deviznom poslovanju ("Narodne novine" br. 96/03., 140/05., 132/06., 150/08., 92/09., 153/09., 133/09., 145/10., 76/13., dalje ZDP), a koji je bio na snazi od 1. srpnja 2013. do 2. lipnja 2021.
Naime, ugovor o zajmu je ništetan, budući je protivan prisilnom propisu, obzirom da je pozajmljivanje strane valute u vrijeme zaključenja ugovora o zajmu među strankama nije bilo dopušteno.
U konkretnoj stvari radi se o ugovoru o zajmu strane valute iz čl. 499. stavka 1. ZOO- a, koji je sklopljen u vrijeme važenja ZDP-a, a kojim je, u čl. 15. propisano da plaćanje i naplata u stranim sredstvima plaćanja te prijenosi deviznih sredstava između rezidenata te između rezidenata i nerezidenata u Republici Hrvatskoj dopušteni su u slučajevima propisanima zakonom ili odlukom Hrvatske narodne banke. Nadalje, odredbom čl. 17. ZDP-a propisano da kredite u stranim sredstvima plaćanja mogu rezidentima odobravati banke, a ostali rezidenti ne smiju međusobno odobravati kredite u stranim sredstvima plaćanja. Iz navedene odredbe, argumentum a contrario, treba zaključiti, obzirom da Zakon o deviznom poslovanju ne propisuje mogućnost pozajmljivanja deviza između domaćih fizičkih osoba i između domaćih fizičkih i stranih osoba, da ugovor o zajmu deviza između navedenih osoba nije dopušten, te se slijedom toga, u smislu odredbe članka 322. stavka 1. ZOO-a takav ugovor smatra ništetnim.
Iako se tužitelj tijekom postupka pozivao na odredbu čl. 15. Zakon o deviznom poslovanju ("Narodne novine" br. 96/03., 140/05., 132/06., 150/08., 92/09., 153/09., 133/09., 145/10., 76/13., 52/21., 141/22.), kojom je propisano da plaćanje i naplata u devizama, stranoj gotovini i čekovima te prijenosi deviznih sredstava između rezidenata te između rezidenata i nerezidenata su slobodni, za navesti je da ta odredba je unesena u zakon naknadnim izmjenama i dopunama ZDP te nije bila na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o zajmu.
14. Odredbom članka 322. stavka 1. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO) propisano je da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje drugačije. Nadalje, odredbim čl. 323. st. 1. ZOO-a propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila po osnovi takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu.
Tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je visina zajma bila 220,000,00 eur, te da je navedeni iznos i vraćen.
15. Tuženik je dužan platiti i zatezne kamate na iznos koji je primio na osnovi ništetnog pravnog posla i koji je dužan vratiti prema odredbama o opsegu vraćanja iz pravila o stjecanju bez osnove.
Odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
Ovdje valja napomenuti da ugovorne strane iz ugovora o zajmu koji je ništetan iz razloga što su njime ugovorne strane protuzakonito ugovorile plaćanje u stranoj valuti treba smatrati savjesnim, a nesavjesnost stjecatelja je nastupila podnošenjem zahtjeva za vraćanje stečenog bez osnova (tako i ŽS SB Gž-177/2022, ŽS PU Gž-948/2016). Dakle, tužitelj ima pravo na zatezne kamate na pozajmljeni iznos od dana postavljanja zahtjeva prema tuženiku. Budući da tužitelj nije dokazao neki drugi datum kada bi pozvao tuženika na ispunjenje tražbine, to se ima uzeti datum podnošenja tužbe, 8. ožujka 2022.
Budući da je u vrijeme podnošenja tužbe zajam tuženika u cijelosti bio vraćen, odnosno dana 14.11.2019. vraćen je zadnji dio duga u iznosu od 5.000,00 eur, to u vrijeme podnošenja tužbe više nije egzistirala tražbina tužitelja prema tuženiku, a na koju bi tekle zatezne kamate, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci pod točkom I. 16. Neosnovan je prigovor da u konkretno slučaju valja primijeniti pravo Republike Njemačke. Naime, uvidom u JRO, kao i u presliku putovnice utvrđeno je da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora imao prebivalište u [adresa]. Stoga, temeljem odredbe čl. 20. st. 1. točke 8. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91., 88/01., 101/17.) neosnovan je prigovor da u konkretnom slučaju valja primijeniti njemačko materijalno pravo.
16.1. Tužitelj je postavio zahtjev za određivanje privremene mjere.
Odredbom članka 344. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje: OZ) propisano je da se radi osiguranja novčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.
16.2. Dakle, da bi sud odredio privremenu mjeru potrebno je da kumulativno ostvare svi elementi.
Prema stavu ovog suda, tužitelj nije dokazao postojanje pretpostavki za određivanjem privremene mjere, slijedom čega je prijedlog za određivanjem privremene mjere valjalo odbiti, odnosno odlučiti kao u rješenju.
16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavka 1., 155. i 163. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023)
Budući je tuženik u cijelosti uspio u postupku, to mu valja priznati trošak sastava odgovora na tužbu, kao i pristupa na ročišta dana 20.4.2023., 20.10.2023., 16.7.2024., 29.10.2024. i 17.12.2024., svako po 1.345,00 eur (538 bodova pomnoženo sa 2 eur po bodu i uvećano za vrijednost PDV-a od 25 %), kao i nagradu za sastavak podneska od 5.5.2023., također u visini 1.345,00 eur, odnosno iznos od 9.415,00 eur, sve uvećano za trošak sudske pristojbe na odgovora na tužbu u iznosu od 995,42 eur, slijedom čega ukupni trošak iznosi 10.410,42 eur, slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.
U preostalom dijelu trošak tuženika nije nastao, odnosno nije bio potreban za tijek postupka, slijedom čega isti nije niti priznat.
Makarska, 31. siječnja 2025.
S U T K I NJ A:
Mirjana Urlić
PRAVNA POUKA: Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se rješenje objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava rješenja obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se rješenje objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se rješenje objavljuje smatra se da je dostava rješenja obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka istog.
DNA:
-pun. tužitelja
-pun. tuženika
-u spis.
