Poslovni broj: Us I-4832/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze i Andreje Fortunić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŠB, rođenog **.**.1986., u [adresa], smještenog u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenica Martina Grgec, odvjetnica u Zagrebu, Bukovačka cesta 51, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaja granične policije Novska s ispostavom Jasenovac, Novska, Staroselska 3, OIB: 36162371878, radi odobrenja međunarodne zaštite, 31. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Oglašava se ništavim rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje granične policije Novska s ispostavom Jasenovac, KLASA: UP/I-216-01/24-03/828, URBROJ: 511-10- 11-24-5, od 19. studenoga 2024.

II. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev se odbija.

III. Odobrava se tužitelju besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu.

IV. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova u Zagrebu, Ilica 335, OIB: 36162371878, da Martini Grgec odvjetnici u Zagrebu, Bukovačka cesta 51, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.250,00 Eura u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za odgodom izvršenja osporavanog rješenja.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tužitelju se određuje ograničenje slobode kretanja smještajem u prihvatni centar za strance u trajanju od 3 mjeseca, od dana uručenja tog rješenja, uz obrazloženje tuženika kako se konkretna mjera izriče zbog zaštite javnog poretka Republike Hrvatske.

2. Tužitelj u svojoj tužbi prvotno navodi kako mu je rješenjem Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-01/24-03/828, URBROJ: 511-10-11-24-5 od 16. studenog 2024. i temeljem čl. 54 Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, već određeno ograničenje kretanja smještajem u isti centar u trajanju od 6 mjeseci, a protiv kojeg rješenja je 25.11.2024. pokrenuo upravni spor, koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem, Us I-4822/2024. Ukazuje kako nikad nije primio odluku da bi se navedeno rješenje stavilo izvan snage, dok mu je 20. studenoga 2024. uručeno ovdje osporavano rješenje. Ističe da su ovim tužitelju donesena i uručena, dva različita rješenja o ograničenju kretanja smještajem u isti centar, u razdoblju koje se djelomično preklapa, a djelomično nastavlja i to po rješenju od 16. studenoga 2024. u trajanju od 6 mjeseci tj. od 16. studenoga 2024. do 16. lipnja 2025., a po rješenju od 19. studenoga 2024. u trajanju od 3 mjeseca, tj. od 20. studenoga 2024. do 20. veljače 2025. Stoga navodi kako je potpuno nejasno po kojem se, od dva navedena rješenja, provodi ograničenje kretanja te na koje razdoblje. Mišljenja je kako oba navedena rješenja istovremeno ne mogu egzistirati, time da je i ovdje osporavano rješenje, kao i rješenje od 16. studenoga 2024., potpuno nezakonito. Pojašnjavajući svoj stav navodi da iz osporenog rješenja proizlazi da je ograničenje kretanja izrečeno jer je tužitelj Prihvatilište napustio bez suglasnosti te da je upravljao vozilom u vezi s kojim postoje upozorenja i kriminalistička istraživanja, a što nije vezano uz pretpostavke iz članka 54. stavka 2. točke 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Navodi kako ima slobodu kretanja na teritoriju Republike Hrvatske te da nije dužan boraviti u Prihvatilištu. Ovo stoga što smatra da je ograničenje slobode kretanja iznimka i to kada se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja ocijeni da za to postoje opravdani, zakonom taksativno navedeni razlozi. Ukazuje kako iz osporavanog rješenja proizlazi da je i ranije napuštao Prihvatilište te se potom u njega sam i vraćao, iz čega proizlazi da napuštanje Prihvatilišta, bez suglasnosti, ne može predstavljati razlog za ograničenje kretanja. Dodaje i kako okolnost upravljanja vozilom koje je potrebno oduzeti i u vezi s kojim se provode istražne radnje, ne znači samo po sebi da je tužitelj osobno prijetnja pravnom poretku Republike Hrvatske te da je s tim u vezi trebalo razjasniti sve relevantne okolnosti. Nevezano uz navedeno i pozivajući se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III/1844/2011 od 25.05.2011, navodi da sve i kada bi postojali razlozi za određivanje mjere, prvenstveno bi se morale izricati blaže mjere, a posebno jer je izvršenje osporenog rješenja administrativno i faktičko lišenje slobode te se stoga ta mjera mora primjenjivati samo vrlo oprezno, pažljivo i ozbiljno, usko i restriktivno, u mjeri koja je nužna za opravdanje svrhe, na temelju pažljive i individualne procjene svih okolnosti konkretnog slučaja. Iako smatra da nikakva mjera ograničenja nije zakonita niti nije potrebna, ističe da ne postoje individualni razlozi koji bi opravdavali određivane najteže mjere ograničenja kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, s obzirom da se ista svrha, sve kad bi se i smatralo da postoji potreba za ograničenjem kretanja tužitelja, mogla postići i blažim mjerama koje su slične u provedbi, npr. određenjem zabrane kretanja izvan Prihvatilišta, ili zabranom kretanja izvan određenog područja, a koje mu ipak ne bi ugrožavale pravo na osobnu slobodu. Smatra i da u osporavanom rješenju uopće nisu navedeni ni obrazloženi individualni razlozi za opravdanost, razmjernost i svrsishodnost trajanja mjere, a o kojem određenju trajanja nisu dani nikakvi razlozi. Sukladno navedenom ukazuje i kako je, u postupku ograničenja kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, teret dokaza postojanja razloga za primjenu mjere ograničenja kretanja, vrste i trajanja mjere, je na tuženiku, a koji je u osporavanom rješenju i provedenom postupku to propustio utvrditi, ocijeniti, obrazložiti i dokazati. Predlaže Sudu da poništiti osporeno rješenje te ga pusti na slobodu, kao i da mu odobri besplatnu pravnu pomoć u ovom upravnom sporu.

3. Tuženik u svom odgovoru navodi kako je u postupku koji je prethodio osporenom rješenju ocijenio sve dokaze relevantne za primjenu prava u konkretnom slučaju. Navodi kako je tužitelj 16. studenoga 2024. zatečen po policijskim službenicima na autocesti A3 te da je u tom trenutku upravljao vozilom mađarskih nacionalnih registarskih oznaka, a koje vozilo je traženo po Nacionalnom Schengenskom informacijskom sustavu, kao i međunarodnoj Interpol bazi podataka. Nadalje, utvrđeno je i kako je tužitelj 26. svibnja 2024. izrazio namjeru za međunarodnom zaštitom te da mu je prije izricanja te namjere odbijen zahtjev za ulazak u Republiku Sloveniju, jer je tom prilikom policijskim službenicima predočio nevažeću i krivotvorenu dozvolu boravka Republike Grčke. Navodi i kako je tužitelj u postupku koji je prethodio osporenom rješenju saslušan uz pomoć prevoditelja za Urdu jezik, kojom prilikom je dao niz netočnih i teško provjerljivih podataka, a koje pobrojane okolnosti daju osnovu za zaključak da je tužitelj osoba koja ugrožava pravni poredak Republike Hrvatske. Ukazuje kako je točno da je u ovom postupanju doneseno ranije rješenje o ograničenju kretanja, a kojim se tužitelju ograničava kretanje na rok od šest mjeseci, međutim navodi kako je duljina trajanja ograničenja kretanja u tom rješenju posljedica očite omaške u pisanju, iz kojeg razloga je doneseno osporeno rješenje. Smatra kako je na ovaj način efektivno zamijenjeno ranije rješenje novim. Predlaže Sudu da odbije tužbeni zahtjev i na snazi ostavi osporeno rješenje.

4. Sud je 29. siječnja 2025. održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u prisutnosti tužitelja osobno, u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid, kao i uvid u spis tuženika te priložene isprave.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 114. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan. 7. U ovom predmetu nije sporno kako je tuženik prije donošenja ovog rješenja donio i tužitelju dostavio, rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-01/24-03/828, URBROJ: 511-10-11-24-5 od 16. studenog 2024., a kojim se tužitelju ograničava sloboda kretanja smještajem u centar u periodu od 16. studenoga 2024. do 16. lipnja 2025. Među strankama nije sporno kako je to rješenje izvršno te da ono nije ukinuto, odnosno ispravljeno. Iz ovog razloga Sud zaključuje kako je dostavom tog rješenja stranci, postojao izvršan naslov kojim se tužitelju već ograničilo kretanje.

8. Člankom 128. stavkom 1. točkom 3. Zakona o općem upravnom postupku 8Narodne novine, 47/09. i 110/21. – u daljnjem tekstu Zakon), propisano je da će se rješenje oglasiti ništavim: ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće.

9. Budući da ne postoji pravna mogućnost ograničiti kretanje osobi kojoj je to kretanje već ograničeno, Sud osporeno rješenje ocjenjuje ništavim.

10. Na ovom mjestu Sud navodi i kako je člankom 104. Zakona propisan način na koji se ispravljaju pogreške u imenima ili brojevima, pisanju ili računanju te druge očite netočnosti u rješenju te da ispravak pogreške proizvodi pravni učinak od dana od kojeg proizvodi pravni učinak rješenje koje se ispravlja. Pri ovome se navodi kako ovaj Sud nije u mogućnosti tretirati osporeno rješenje kao rješenje o ispravku pogrešnog upisa, jer bi takvo postupanje prelazilo okvire ovog spora, posebno imajući na umu kako se o ocjeni zakonitosti rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-01/24-03/828, URBROJ: 511-10-11-24-5 od 16. studenog 2024., dakle onog rješenja koje bi se trebalo ispraviti, vodi samostalan upravni spor u punoj jurisdikciji. Stoga je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

11. Iz istog razloga, odnosno iz razloga što rješenjem Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-01/24-03/828, URBROJ: 511-10-11-24-5 od 16. studenog 2024., ograničava sloboda kretanja, a kojim rješenjem je odlučeno o ograničenju kretanja i koje rješenje nije u dosegu ovog spora, Sud nije mogao tužitelja pustiti na slobodu, sukladno članku 54. stavku 14. Zakona. Stoga je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

12. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, točkom III. izreke ove presude odobrena je besplatna pravna pomoć, u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15 i 155/22. – u daljnjem tekstu Pravilnik).

13. Budući da je pravnu pomoć pružila odvjetnica Martina Grgec, točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da joj isplati iznos od 1.250,00 Eura, u skladu s člankom 9. Pravilnika te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23.). Odvjetnici je priznat trošak sastava tužbe kojom je iniciran ovaj upravni spor u iznosu od 500,00 Eura, kao i trošak pristupa na ročište po pozivu suda, što ukupno uz uvećanje pripadajućim porezom na dodanu vrijednost iznosi 1.250,00 Eura. Stoga je odlučeno kao u točki IV izreke ove presude.

14. Konačno ovaj Sud je odbio prijedlog tužitelja radi odgode izvršenja osporenog rješenja, budući nije moguć nastanak štete ograničenjem kretanja u situaciji u kojoj je tužitelju drugim izvršnim rješenjem to kretanje već ograničeno. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja.

Zagreb, 31. siječnja 2025.

Sudac:

Vlaho Bassegli Gozze

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnica Martina Grgec, u Zagrebu, Bukovačka cesta 51,

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava sisačko-moslavačka, Postaja granične policije Novska s ispostavom Jasenovac, Novska, Staroselska 3

3. U spis