Poslovni broj: Pr-940/2023-20

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Majdi Felker, u pravnoj stvari tužitelja EŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Nikoli Sabljaru, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Kliničkom bolničkom centru Rijeka iz Rijeke Krešimirova 42, OIB: 40237608715, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 17. prosinca 2024. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženika, temeljem objave od 31. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Rijeka, Krešimirova 42, Rijeka, OIB: 40237608715 tužiteljici EŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 334,72 EUR bruto, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, a izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to na iznose kako slijedi:

- na iznos od 38,20 EUR-a za razdoblje od 16.04.2019.g. do isplate

- na iznos od 4,94 EUR-a za razdoblje od 16.05.2019.g. do isplate,

- na iznos od 26,16 EUR-a za razdoblje od 16.06.2019.g. do isplate,

- na iznos od 18,32 EUR-a za razdoblje od 16.07.2019.g. do isplate,

- na iznos od 24,57 EUR-a za razdoblje od 16.08.2019.g. do isplate,

- na iznos od 22,32 EUR-a za razdoblje od 16.10.2019.g. do isplate,

- na iznos od 24,44 EUR-a za razdoblje od 16.11.2019.g. do isplate,

- na iznos od 7,78 EUR-a za razdoblje od 16.12.2019.g. do isplate,

- na iznos od 17,06 EUR-a za razdoblje od 16.01.2020.g. do isplate,

- na iznos od 32,20 EUR-a za razdoblje od 16.02.2020.g. do isplate,

- na iznos od 17,46 EUR-a za razdoblje od 16.03.2020.g. do isplate,

- na iznos od 15,47 EUR-a za razdoblje od 16.04.2020.g. do isplate,

- na iznos od 5,49 EUR-a za razdoblje od 16.06.2020.g. do isplate,

- na iznos od 2,73 EUR-a za razdoblje od 16.07.2020.g. do isplate,

- na iznos od 67,75 EUR-a za razdoblje od 16.08.2023.g. do isplate,

- na iznos od 8,72 EUR-a za razdoblje od 16.10.2023.g. do isplate,

- na iznos od 1,01 EUR-a za razdoblje od 16.01.2024.g. do isplate,

- na iznos od 0,03 EUR-a za razdoblje od 16.02.2024.g. do isplate,

- na iznos od 0,07 EUR-a za razdoblje od 16.03.2024.g. do isplate,

osim zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima naknade plaće sadržanih u točki I izreke kao neosnovanim.

III. Nalaže se tuženiku, Kliničkom bolničkom centru Rijeka iz Rijeke, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, da tužiteljici EŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati parnični trošak ovog postupka u iznosu 906,49 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. siječnja 2025., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navodi da je u utuženom razdoblju, od travnja 2019. godine pa nadalje, zaposlena u Kliničkom bolničkom centru Rijeka na radnom mjestu više medicinske sestre na Jedinici za intenzivno liječenje. Prije pokretanja ovoga postupka tužiteljica je za prethodno razdoblje, od svibnja 2014.g. do ožujka 2019.g., pred Naslovom vodila postupak protiv tuženika radi pogrešnog obračuna i isplate dodataka na plaću u kojemu je donesena pravomoćna presuda, a koji se vodio pod posl.br. Pr- 165/2019. Od 01. ožujka 2018. g. u primjeni je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja "Narodne novine" br. 29/18., 16/19., 35/19., 78/19., 92/19., 56/20., 3/23. (dalje u tekstu: KU NN 29/2018), kojim je tužiteljičina plaća regulirana čl. 45. na način da: ,,Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.'' Osim navedenog kolektivnog ugovora u spornom razdoblju na snazi je i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama "Narodne novine" br. 128/17., 47/18., 123/19., 66/20., 56/22. (dalje u tekstu: TKU 128/17), odnosno od 01. svibnja 2022.g. primjenjuje se Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama "Narodne novine" 56/22., 127/22., 58/23. (dalje u tekstu: TKU NN 56/22), koji se paralelno primjenjuju na tužiteljicu i koji plaću radnika definiraju člankom 50. tj. čl. 49. na identičan način kako je opisano u prethodno spomenutom kolektivnom ugovoru. U odredbama čl. 49., 55., 57. i 58. KU NN 29/2018, te u odredbama čl. 53. TKU NN 128/2017, odnosno čl. 52. TKU NN 56/22, propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužiteljici i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata. Sukladno navedenim odredbama kolektivnog ugovora i temeljnih kolektivnih ugovora tužiteljici se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća i ona uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvarila pravo. Nadalje, tužiteljica ima pravo na uvećanje osnovne plaće s osnove radnog staža. Tužiteljici, kao zaposlenici tuženika, pripada pravo i na naknadu plaće za godišnji odmor u skladu s čl. 34. KU NN 29/2018 i čl. 57. TKU NN 128/2017 te čl. 55. TKU NN 56/22, kao i naknada za vrijeme bolovanja sukladno odredbama KU NN 29/2018, kao i odredbama čl. 58. TKU NN 128/2017 i čl. 57. TKU NN 56/22. IV. Tužiteljica u spornom razdoblju kao viša medicinska sestra radi u otežanim uvjetima rada, pa joj je prema čl. 94. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.), pripada pravo na povećanu plaću. Nadalje, KU NN 29/2018, propisano je da se na radnom mjestu tužiteljice osnovna plaća po osnovi uvećanja plaće s osnove posebnih uvjeta rada uvećava do 28%.U utuženom razdoblju tuženik je tužiteljici isplaćivao, odnosno isplaćuje, dodatak u manjem postotku od propisanog s osnova posebnih uvjeta rada samo na dio sati koje je tužiteljica odradila, odnosno odrađuje, dok joj isti dodatak nije plaćen na sve sate koje je odradila/koje odrađuje iako tužiteljica cijelo vrijeme radi u otežanim uvjetima rada, kako u redovnom radu tako i u prekovremenom radu. Nadalje, čl. 57. KU NN 29/18 propisano je: Zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće. Isti je izmijenjen te od 01. rujna 2019. glasi: Zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 16% od osnovne plaće. Čl. 58. KU NN 29/18 propisuje: Iznimno od članka 57. ovoga Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće, odnosno, od 01. rujna 2019. propisuje : Iznimno od članka 57. ovoga Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 8% od osnovne plaće. Tužiteljica od trenutka početka važenja prethodno spomenutih članaka kolektivnog ugovora do danas neprekidno radi na radnom mjestu više medicinske sestre i neprekidno ima iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, radeći i u redovnom i u prekovremenom radu, budući da ista kao viša medicinska sestra svakako sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja pacijenata. Tuženik unutar toga razdoblja, odnosno od dana početka važenja prethodno spomenutih članaka kolektivnog ugovora, pa nadalje, tužiteljici isplaćuje dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi samo za dio odrađenih sati, dok joj ne isplaćuje taj dodatak na osnovnu plaću za sve odrađene sate, iako tužiteljica svaki sat u redovnom i prekovremenom radu radi na poslovima više medicinske sestre i u svakom trenutku rada ima iznimnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata. Tužiteljica je u utuženom razdoblju između ostalih dana radila (tj. radi) i nedjeljom koji dan je ujedno i blagdan i neradni dan utvrđen zakonom. Sukladno čl. 49. KU NN 29/2018 radniku s osnova uvećanja plaće za rad nedjeljom pripada pravo na dodatak od 35%, dok se radniku plaća uvećava za 150% za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa. Stavkom 12. istog članka propisano je kako se isti dodaci međusobno ne isključuju. Tuženik je u spornom razdoblju u slučajevima kada je tužiteljica radila (i dalje radi) nedjeljom koji dan je ujedno i blagdan i neradni dan utvrđen zakonom isplaćivao tj. isplaćuje samo uvećanje plaće u manjem postotku za rad nedjeljom od 35% – po čl. 49. KU NN 29/2018, dok joj je propustio (propušta) ujedno isplaćivati i dodatak za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa od 150% te, budući se isti dodaci ne isključuju, tužiteljici su za te dane rada trebali biti isplaćeni dodaci za uvećanje plaće od 185%.Nadalje, tužiteljica je u spornom razdoblju radila (i dalje radi) i subotom za koji rad je propisano uvećanje plaće od 25%, noćni rad za koji rad je propisano uvećanje plaće od 40% te rad u dane blagdana za koji rad je propisano uvećanje plaće za 150%, sve sukladno čl. 49. KU NN 29/2018. Tuženik u spornom razdoblju za navedene dane tužiteljici isplaćuje uvećanje plaće u manjem postotku od propisanog. Tužiteljica je u utuženom razdoblju koristila i svoje pravo na godišnji odmor i bolovanja. KU NN 29/2018 reguliran je iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, odnosno za vrijeme bolovanja, jednako kao i odredbama čl. 57. i 58. TKU NN 128/2017 i čl. 55. i 57. TKU NN 56/22. Tuženik u spornom razdoblju, u slučajevima kada se tužiteljica nalazila na godišnjem odmoru te kada je bila na bolovanju, odnosno, odsutna sa rada zbog privremene nesposobnosti za rad, tužiteljici nije u skladu s čl. 34. KU NN 29/2018, te čl. 57. i 58. TKU NN 128/2017, te čl. 55. i 57. TKU NN 56/22 isplaćivao propisanu naknadu plaće. Tužiteljica ima pravo na dodatak na osnovnu plaću na radni staž u zdravstvu tužitelja, a koji dodatak na plaću tuženik nije isplaćivao tj. ne isplaćuje tužiteljici u skladu s KU. Sukladno čl. 56. KU NN 29/2018 tužiteljica ima pravo na položajni dodatak. Tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju ne isplaćuje predmetni položajni dodatak u skladu s navedenim kolektivnim ugovorom. Sukladno svemu gore navedenom, tuženik je tužiteljici isplatio/isplaćuje umanjene plaće za svo utuženo razdoblje od travnja 2019. god. pa nadalje, i to na način da: - nije plaćao, odnosno ne plaća, dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužiteljica odradila tj. odrađuje, iako tužiteljica cijelo vrijeme radi u otežanim uvjetima rada - čime je povrijedio tužiteljeva prava iz čl. 94. Zakona o radu, a u svezi sa čl. 55. st. 2. KU 29/2018, - nije plaćao, odnosno ne plaća, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, na osnovnu plaću za sve sate koje je tužiteljica odradila tj. odrađuje, iako tužiteljica cijelo vrijeme radi kao viša medicinska sestra i ima iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata - čime je povrijedio tužiteljičino pravo iz čl. 57./58. KU 29/2018, - nije plaćao, odnosno ne plaća, tužiteljici koja je radila tj. radi nedjeljom koji dan je ujedno i blagdan i neradni dan utvrđen zakonom dodatak na osnovnu plaću od 185%, već je isplaćivao tj. isplaćuje samo 35%, iako se dodatak od 35% za rad nedjeljom i dodatak od 150% za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa međusobno ne isključuju - čime je povrijedio tužiteljičino pravo iz čl. 49. KU NN 29/2018, - nije plaćao, odnosno ne plaća, tužiteljici dodatke na osnovnu plaću za rad subotom za koji rad je propisano uvećanje plaće od 25%, noćni rad za koji rad je propisano uvećanje plaće od 40% te rad u dane blagdana za koji rad je propisano uvećanje plaće za 150%, čime je povrijedio tužiteljičino pravo iz čl. 49. KU NN 29/2018, - u slučajevima kada se tužiteljica nalazila na godišnjem odmoru te kada bila odsutna sa rada zbog privremene nesposobnosti za rad, tužiteljici nije u skladu s čl. 34. KU NN 29/2018 te čl. 57. i 58. TKU NN 29/18, te čl. 57. i 55. TKU NN 56/22 isplaćivao propisanu naknadu plaće, - nije plaćao tj. ne plaća, tužiteljici dodatak na osnovnu plaću na radni staž u zdravstvu, - nije plaćao tj. ne plaća, tužiteljici položajni dodatak na osnovnu plaću, čime je povrijedio tužiteljevo pravo iz čl. 56. KU NN 29/2018, a zbog kojih povreda je u spornom razdoblju i po navedenim osnovama tužiteljici isplatio tj. isplaćuje umanjene plaće. Svemu gore iznesenom u prilog ide i novija sudska praksa Županijskog suda u Rijeci u predmetima u kojima su tužitelji tužili bolnicu radi isplate manje isplaćene plaće s osnove dodatka za otežane uvjete rada i za prekovremene sate koje su tužitelji odradili, kao i dodatke za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata za vrijeme prekovremenog rada. Naime, riječ je o presudama iz rujna 2018. godine, što predstavlja noviju praksu za predmetno pravno pitanje, a radi se o identičnim slučajevima kao u konkretnom u kojima je tuženik tužiteljima pogrešno obračunavao isplatu plaće prema Centralnom obračunu plaća, na način da im nije plaćao dodatke za otežane uvjete rada, kao i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata za vrijeme prekovremenog rada. Sud je u navedenim presudama detaljno obrazložio navedenu problematiku te je u istima utvrđeno kako tužiteljima pripada pravo na navedena uvećanja i na sate ostvarene u prekovremenom radu, budući da iz odredbe članka čl. 49. KU NN 29/2018 ne proizlazi da radniku, koji radi na radnom mjestu s otežanim uvjetima rada, kao što je slučaj s tužiteljicom, ne bi pripadalo pravo na uvećanje plaće iz čl. 55. KU NN 29/2018, na one sate koji su ostvareni kao prekovremeni, kao i da isključenje prava na uvećanje osnovne plaće temeljem odredbe članka čl. 55. KU NN 29/2018 i na sate ostvarene u prekovremenom radu ne proizlazi ni iz jedne druge odredbe navedenog kolektivnog ugovora. Tužiteljica je dopisom pozvala tuženika da izvrši obračun navedenih dodataka te da joj dostavi platne liste, evidencije radnog vremena, raspored rada, liste dežurstava, kao i drugu potrebnu dokumentaciju, no tuženik niti je izvršio obračun niti je dostavio svu zatraženu dokumentaciju. Budući da su podaci o evidenciji rada i odrađenim radnim satima tužiteljice vidljivi samo na rasporedima i evidenciji rada, a što je dokumentacija kojom raspolaže samo tuženik (kao poslodavac), a koju svu nije dostavio tužiteljici, stoga tužiteljica nema cjelokupnu dokumentaciju na temelju koje bi mogla postaviti određen tužbeni zahtjev, te platne liste koje tuženik izdaje nisu u potpunosti jasne, te su za izračun plaće tužiteljice potrebna stručna znanja financijsko-računovodstvene struke, predlaže se naslovnom sudu da temeljem odredbi čl. 186. b. Zakona o parničnom postupku naloži tuženiku dostavu dokumentacije te nakon toga da donese odluku kojom će usvojiti tužbeni cijelosti u visini koju će naknadno precizirati nakon pribave cjelokupne dokumentacije i provedenog knjigovodstvenog vještačenja u smislu odredbe članka 186b stavak 1. i 2. ZPP-a.

1.16.Stoga je tužitelj nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja konačno preciziranim tužbenim zahtjevom sukladno nalazu i mišljenju Centra za financijska vještačenja d.o.o. sačinjenog po stalnom sudskom vještaka za financije, računovodstvo i poreze OŠ, dipl.oecc. iz [adresa] precizirao tužbeni zahtjev na način da glasi kao u točci I izreke.

2.Obzirom da visina tužbenog zahtjeva utvrđena tek pismenim nalazom Centra za financijska vještačenja d.o.o. osnovano je tužitelj postavio stupnjevitu tužbu sukladno odredbi članak 186b Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 15/13, 89/14 i 98/19, dalje ZPP) jer iz činjeničnih navoda tužbe jasno proizlazi da nije raspolagao potrebnom knjigovodstvenom dokumentacijom za izračun pripadajuće razlike plaće u utuženom razdoblju, a kojim podacima je raspolagao tuženik kao poslodavac te je u okolnostima konkretnog slučaja sukladno citiranoj odredbi kojom je propisan izuzetak od obveze postavljanja određenog tužbenog zahtjeva u slučaju kada tužitelj ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka kojima raspolaže tuženik, tužitelj je i nakon zaključenja prethodnog postupka mogao, ali i morao postaviti određeni tužbeni zahtjev, koji je u konkretnom slučaju i postavljen odmah nakon provedenog financijskog vještačenja i zbog čega u konkretnom slučaju nije učinjena preinaka tužbe.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tužiteljica tužbeni zahtjev temelji na navodno neispravnom obračunu prekovremenih sati odnosno da joj u utuženom razdoblju od travnja 2019.g. pa nadalje nisu isplaćeni dodaci na plaću već da su joj dodaci na plaću isplaćeni samo na sate redovnog rada te da joj slijedom navedenog pripada pravo na povećanu plaću. Navodi da tuženik : -nije isplaćivao dodatak kao naknadu za prekovremeni rad nedjeljom koji dan je ujedno i blagdan i neradni dan koji je utvrđen zakonom dodatak na osnovnu plaću 185% već je plaćao samo 35%-nije plaćao dodatak na otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužiteljica odradila-dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi-nije plaćao dodatke na osnovnu plaću za rad subotom za koje je propisano uvećanje za 25%, noćni rad od 40%, te rad u dane blagdana za 150%-u slučajevima kada se tužiteljica nalazila na godišnjem odmoru te kada bi bila odsutna zbog privremene nesposobnosti za rad nije isplaćivana propisana naknada -ne plaća dodatak na osnovnu plaću na radni staž u zdravstvu -ne plaća položajni dodatak na osnovnu plaću -zbog navedenih povreda tužiteljici isplaćuje umanjene plaće Tuženik napominje kako se tužbenih zahtjev tužiteljice svodi isključivo na puko nabrajanje važećih odredbi pozitivnih propisa koje se primjenjuju na radni odnos tužiteljice u utuženom razdoblju od 5 godina prije podnošenja tužbe da bi na kraju u jednoj rečenici iznijela tvrdnju kako tuženik tužiteljici navodno nije u tom istom utuženom razdoblju isplatio naknadu za rad nedjeljom. Tuženik odbacuje ovakve paušalne navode tužitelja budući da su isti, između ostaloga, u suprotnosti s odredbom čl. 135. st. 1. Zakona o radu (NN 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022) prema kojoj je, u slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja na osobi koja smatra da joj je neko od prava iz radnog odnosa povrijeđeno pa stoga navedenu sumnju mora obrazložiti i potkrijepiti dokazima, što u ovako postavljenom tužbenom zahtjevu nije slučaj. Tuženik je za potrebe obračuna plaće i njezinih uvećanja postupao u skladu s odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 128/17, 56/22) kao i odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( NN 143/13, 29/18, 16/19, 35/19, 78/219, 92/19, 56/20, 3/23) koje na identičan način reguliraju pitanje uvećanja plaće. Sukladno navedenom, tužiteljici je prilikom obračuna plaće za rad nedjeljom ista uvećana za 35%, a kako je to i propisano člankom 49. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( NN 29/18, 16/19, 35/19, 78/219, 92/19, 56/20, 3/23): „Osnovna plaća radniku uvećat će se: - za rad noću 40% - za rad subotom 25 % - za rad nedjeljom 35 % - za prekovremeni rad 50% - za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. (…)“ Tuženik je ispoštovao sve relevantne odredbe kako važećih zakonskih propisa tako i kolektivnih ugovora pa je stoga nejasno na čemu tužiteljica zasniva svoje potraživanje. Tuženik posebno napominje kako je i neosnovana tvrdnja tužitelja da bi mu, čak i kada bi se nedjelja imala smatrati neradnim danom, tuženik bio u obvezi isplatiti uvećanje plaće od 185%. Naime, navedenim načinom obračuna tužitelj u stvari potražuje da mu se rad nedjeljom istovremeno računa i kao nedjelja i kao neradni dan. Sva apsurdnost postavljenog tužbenog zahtjeva u potpunosti se očituje upravo u toj tužiteljevoj tvrdnji s obzirom da iz iste jasno proizlazi kako se niti sam tužitelj ne može odlučiti treba li se nedjelja smatrati neradnim danom ili „samo“ nedjeljom. Tuženik u cijelosti osporava da bi se na navedeni način imalo vršiti uvećanje plaće s obzirom da isto nije u skladu s važećim odredbama kako Temeljnog tako i Granskog kolektivnog ugovora, niti je isto životno logično. Tuženik ističe kako su svi dodaci koji tužiteljici pripadaju uplaćeni na osnovnu plaću sukladno čl. 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja: “Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća.“ Nadalje člankom 51. Kolektivnog ugovora propisano je: Osnovna plaća radnika uvećat će se: …. - za prekovremeni rad 50%.

2.1.Nadalje Kolektivni ugovor propisuje da se dodacima na koje se tužitelj poziva (čl. 57. i 59. Kolektivnog ugovora) uvećava osnovna plaća. I sama tužiteljica kroz cijeli tužbeni zahtjev navodi da ima pravo na povećanje osnovne plaće što je tuženik i ispoštovao. Zakonom o radu (NN 93/14), člankom 15. propisano je da Ugovor o radu obvezno sadržava između ostaloga i podatak o osnovnoj plaći i dodacima na plaći, a stavkom 2. Zakona propisano je da se umjesto navođenja podatka o osnovnoj plaći i dodacima na plaći može uputi na odgovarajući zakon, drugi propis, kolektivni ugovor ili pravilnik o radu koji uređuje ta pitanja. Navedeno je tuženik i učinio i time je ispoštovao sve odredbe zakona i podzakonskih akata. Kao što je tuženik naveo jasno je propisano što čini osnovnu plaću radnika, a što njezine dodatke. Tužiteljici su plaćeni svi dodaci koji joj pripadaju na osnovnu plaću. Također, tuženik napominje kako je 05. svibnja 2020.g. zaključen Dodatak III. Kolektivnom Ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 56/20) koji se primjenjuje od 01. travnja 2020.g., sukladno kojemu tuženik i postupa. Isto tako analogno svemu gore navedenom tužitelj pogrešno navodi da mu je pogrešno obračunata naknada plaće. Evidentno tužiteljica miješa pojam osnovne plaće i prekovremenog rada. Stoga je nejasno na temelju čega tužiteljica zasniva svoja potraživanja. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva iz razloga što tužiteljica samo paušalno navodi visinu istoga bez specifikacije po mjesecima te analogno tome osporava i tijek zateznih kamata. Tuženik predlaže naslovnom sudu odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog u cijelosti.

4.U dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju priležeću spisu, te je proveden dokaz knjigovodstvenim vještačenjem po Centru za financijska vještačenja d.o.o. sačinjenom po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i poreze OŠ, dipl.oecc. iz [adresa].

5.Među strankama je nesporno da je tužitelj djelatnik tuženika na radnom mjestu više medicinske sestre.

6.Među strankama je sporan pravni osnov, a sporna je i visina tužbenog zahtjeva i tijek zakonske zatezne kamate.

7.Predmet ovoga spora je isplata uvećane plaće za otežane uvjete rada uvijek kada je radnik, tj. tužitelj radio u otežanim uvjetima rada, odnosno da li tužitelju pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću uvijek kada radi u otežanim uvjetima, dakle i u prekovremenom radu ili samo u sklopu redovne mjesečne satnice. Predmet spora je i da li tužitelju pripada dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, položajni dodatak i dodatak za staž, na osnovnu plaću i za vrijeme prekovremenog rada, kao i da li tužitelju pripada na osnovnu plaću na sve odrađene sate, pa i tijekom prekovremenog rada ili mu ti dodatci pripadaju samo u sklopu redovne mjesečne satnice. Također je sporno da li je tužitelju naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja trebala biti prema prosjek plaća sa navedenim dodatcima.

8.Vrhovni sud Republike Hrvatske je na osmoj sjednici Građanskog odjela suda toga održanoj 9. prosinca 2019. zauzeo pravo shvaćanje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

9.Odredbama Zakona o radu uređeno je pravo na plaću i pravo na povećanu plaću pa je čl. 86 Zakona o radu (NN 149/09 – u daljnjem tekstu: ZR) propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je Zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Identičan sadržaj ima i odredba čl. 94 ZR-a iz NN 93/14. Međutim navedenim zakonom se ne konkretizira iznos plaće kao niti iznos povećane plaće.

10.Jedan od zakon kojima se ista konkretizira je Zakon o plaćama u javnim službama ( NN27/1 i 39/09) i Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, te TKU za službenike i namještenike u javnim službama, te granski ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja- KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( NN 143/13 i 96/15, 29/18)

11.Prema odr. čl. 4 Zakon o plaćama u javnim službama plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0 5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Tu se radi u osnovnoj plaći, plaće za redovan rad.

12.Čl. 2. Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama određeni su koeficijenti za pojedina radna mjesta u zdravstvenim ustanovama te oni obuhvaćaju stručnu spremu znanstveni stupanj za određivanje koeficijenta pojedinog radnog mjesta, te veličinu ustanove kao kriterij.

13.Nadalje, TKU za službenike i namještenike u javnim službama iz NN 141/12, koji se primjenjuje i na tužitelja, plaća radnika je u čl. 51 definirana na jednaki način kao i u KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

14.Odredbom čl. 47 KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz NN 143/13 propisno je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Osim toga je ovom odredbom propisano da su dodaci na osnovnu plaću: dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Isti KU je bio zaključen na vrijeme od 4 godine. Odredbom čl. 51 citiranog KU-a propisano je da se osnovna plaća uvećava za prekovremeni rad 50%, dok je čl. 57 tog KU-a propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću.

15. Odredbom čl. 57. KU za djelatnost zdravstva zdravstvenog osiguranja iz 2013 godine navodi se u stavku. 1. da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripadati pravo na dodatak na plaću. st. 2. se određuje da se osnovana plaća uvećava radnicima prema popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo, dok st. 3 se propisuje da se dodaci iz ovog članka ne mogu kumulirati.

16.Odredbom čl. 58. KU NN 143/13 propisano je u točci 1. st. 5. da će se osnovna plaća uvećat radnicima po osnovi položajnog dodatka na sljedećim radnim mjestima i poslovima: voditelj tima, voditelj smjene 4% - više u odnosu na dodatak za uvjete rada koji dobivaju zdravstveni radnici u tom odjelu, a čl. 56.KU (NN 29/18) 5% više u odnosu na dodatak za uvjete rada koji dobivaju zdravstveni radnici u tom odjelu.

17.U Dodatku I citiranog KU-a iz NN 96/15 koji je stupio na snagu 01.10.2015.g., u čl. 5 propisano je da se iza čl. 59 u Kolektivnom ugovoru dodaje čl. 59a koji glasi: "Iznimno od čl. 59 ovog Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće". nakon 1. rujna 2019. u omjeru 8% od osnovne plaće;

18.Nadalje, citirani KU iz NN 143/13 u čl. 60 propisuje da pravo na uvećanje osnovne plaće imaju radnici koji su u zdravstvenim ustanovama i Zavodu ostvarili radni staž, i to s navršenih 20 do 29 godina 4% za razdoblje od 01.12.2013 do 30.09.2015 godine.

19.Međutim zakonom o uskrati prava na uvećanje plaće po osnovi ostvarenih godina staža (NN 41/14, 157/14, 36/15) propisano je da se istim zakonom uskraćuje isplata prava na uvećanje plaće po osnovi ostvarenih godina radnog staža u visini 4,8 i 10 posto za razdoblje od 01. travnja 2014. do 31. prosinca 2015 godine.

20.Odredbe članka 36. stavak 2. KU 143/13 propisano je da radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora se isplaćuje naknada plaće u visini kao da radi u redovnom radnom vremenu. St. 2. propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji je dežuran ili pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu prethodna 3 mjeseca, ako je to za njega povoljnije

21.Iz provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju isplatio umanjene plaće na način da:

-od 1. travnja 2019. nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužitelj i u prekovremenom radu radio u otežanim uvjetima, a koji dodatak je propisan odredbom članka 94. Zakona o radu i Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ 29/18);

-od 1. travnja 2019. nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužitelj cijelo vrijeme imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, a na koji dodatak je propisan odredbom članka 59. KU-143/13 i članka 59.a Dodatka I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 96/15 – dalje: Dodatak I) u omjeru od 4% od osnovne plaće, a nakon 1. rujna 2019. u omjeru 8% od osnovne plaće;

-od 1. travnja 2019. prilikom obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora nije obračunao i razlike plaće koje su predmet tužbenog zahtjeva tužitelj utvrđujući prosjek prethodno isplaćenih plaća prema plaćama koje su umanjene za neisplaćene prethodno navedene dodatke

- nije tužitelju plaćao u cijelosti naknadu s osnova prekovremenog rada iako je isto bio dužan temeljem odredbe čl. 65. ZR-a.

22.U pogledu otežanih uvjeta rada iz provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužitelj u razdoblju od 1. travnja 2019. do 31. srpnja 2024. radio kao viša medicinska sestra u otežanim uvjetima rada pa mu je prema članku 86. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11 i 82/12, dalje ZR/09) i članka 94. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, dalje: ZR/14), pripadalo pravo na povećanu plaću. U to vrijeme na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 29/18 (dalje: KU) koji u članku 57. i 58. propisuje da se na tužiteljevom radnom mjestu osnovna plaća po toj osnovi uvećava za 28%. Tuženik je tužitelju isplaćivao dodatak od 28% zbog otežanih uvjeta rada samo na dio sati koje je tužitelj odradio (za redovan rad) dok mu dodatak na osnovnu plaću za otežane uvjete rada nije plaćao na sve sate koje je odradio (za prekovremeni rad) iako je tužitelj cijelo vrijeme radio u otežanim uvjetima rada.

23.U pogledu iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi sud je utvrdio da je Dodatkom I. KU 96/15 i 92/19 koji je na snazi od 1. listopada 2015. propisano je u članku 59a da iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja, ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće razdoblje od 01.10.2015 - 31.08.2019., a u razdoblju od 01.09.2019 nadalje u iznosu od 8% osnovne plaće. Tužitelj je u razdoblju važenja Dodatka I KU 96/15 neprekidno radio na radnom mjestu medicinske sestre i neprekidno je imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, a na tom radnom mjestu je radio i u redovnom i u prekovremenom radu. Tuženik je u razdoblju od 1. travnja 2019. tužitelj isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi samo za dio odrađenih sati, dok mu nije isplaćivao taj dodatak na osnovnu plaću za sve odrađene sate, iako je tužitelj svaki sat rada (redovnog i prekovremenog) radio na poslovima medicinske sestre u svakom trenutku rada imao odgovornost za živote i zdravlje pacijenata.

24. Iz provedenog dokaznog postupka dakle nije sporno da tuženik nije tužitelju nije isplaćivao sporne dodatke na plaću kada je tužitelj radio u prekovremenom radu.

25.Temeljem članka 57. i 58. KU 29/18 tužitelju kao višoj medicinskoj sestri nesporno pripada i pravo na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi.

26.Prema stavu ovog suda sukladno naprijed citiranim odredbama KU tužitelju pripada navedeno uvećanje i na sate ostvarene u prekovremenom radu obzirom da iz odredbi navedenih kolektivnih ugovora ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada međusobno isključuju.

27.Odredba članka 51. stavka 1. KU-143/13 propisuje na koji se način obračunava naknada za prekovremeni rad – tako da se za 50% uvećava osnovna plaća. Iz citirane odredbe ne proizlazi da radniku, kao što je slučaj i s tužiteljem, ne bi pripadalo pravo na uvećanje plaće iz članka 57., 59 i 60 KU-na one sate koji su ostvareni kao prekovremeni. Isključenje prava na uvećanje osnovne plaće i na sate ostvarene u prekovremenom radu ne proizlazi ni iz jedne druge odredbe navedenog kolektivnog ugovora ili drugog pozitivnog propisa.

28.Stav je suda da u slučaju kada Kolektivni ugovor istodobno daje pravo na isplatu više različitih dodataka, radnik ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz čl. 57 i čl. 59, kao i čl. 60 KU-a iz 2018.g. te čl. 54 st. 2 TKU-a zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Stoga, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodatka po osnovama iz citiranih čl. 57 i čl. 59 KU- a, kao i čl. 60 KU-a iz NN 29/18, te čl. 54 st. 2 TKU-a, budući da tužitelj i kada radi prekovremeno, radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 57. i 58. ( NN 29/18) i 57. i 55. TKU ( NN 56/22) citiranog KU-a te u svojstvu radnika definiranog odredbom čl. 59 KU-a, jer i tada kada radi prekovremeno, tužitelj odgovara za život i zdravlje ljudi, tj. pacijenata.

29.Kako se tužitelju uvećanjem plaće temeljem dodataka na prekovremeni rad se uvećala plaća, primjenom odredbe članka 34. stavak 2. KU 29/18, tužitelju koji je radio prekovremeno pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije, pa mu stoga pripada i razlika naknade plaće za godišnji odmor.

30. Iz pismenog nalaza i mišljenja Centra za financijska vještačenja d.o.o. sačinjenog po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i poreze OŠ, dipl.oecc. iz [adresa] na koje stranke nisu imale primjedbi vezano za metodologiju obračuna naknade plaće, proizlazi kako je tužitelj u razdoblju od 1. travnja 2019. bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre te je Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću i detaljno propisano na koji način se izračunava osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću te da se dodaci međusobno ne isključuju.

30.1. U nalazu i mišljenju stalni sudski vještak je pregledom obračunskih lista plaća i evidencija radnog vremena je u tabelarnom pregledu prikazao obračunate prekovremene sate, neobračunato uvećanje po osnovi posebnih uvjeta rada i po osnovi odgovornost za život i zdravlje ljudi i neisplaćene bruto iznose za vrijeme godišnjeg odmora kao i isplaćena predmetna uvećanja na prekovremene sate za razdoblje od 1. travnja 2019. do 31. srpnja 2024.

30.2.Na temelju pregledane dokumentacije i utvrđenjima i izračunima iz nalaza stalni sudski vještak je naveo kako tužitelju nisu za sve odrađene sate isplaćeni dodaci za posebne uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje, te koji dodaci nisu isplaćeni za ostvarene prekovremene sate.

30.3.U nalazu i mišljenju je stalni sudski vještak naveo kako je uvidom u obračunske isprave za isplatu plaće i evidenciju o radnom vremenu za razdoblje od 1. travnja 2019. do 31. srpnja 2024. izvršenom usporedbom evidencije o radnom vremenu s platnim listama u dijelu koji se odnosi na evidentirane odrađene sate i obračunate sate rada te od toga prekovremene sate i sate rada koje je tužitelj odradio na dane blagdana, neradne dane utvrđene zakonom i na Uskrs u utuženom razdoblju koji padaju od ponedjeljka do petka utvrdio da je tuženik tužitelju na sate rada obračunavao uvećanja zavisno da li su odrađeni subotom, nedjeljom, na dane blagdana i na druge dane određene zakonom i na dan Uskrsa odnosno zavisno od toga da li su isti odrađeni u noćnom dijelu dana ili u drugoj smjeni te su uvećanja obračunata u odnosu na sve iskazane odrađene sate ovisno o dobu dana te dana u tjednu i blagdanu.

30.4.Stalni sudski vještak je također naveo da je tuženik obračunao iznos na osnovi prekovremenog rada koji se odnosi na umnožak broja prekovremenih sati i vrijednosti osnovnog sata uvećanog za dodatak za prekovremeni rad, ali samo na sate koje je tuženik iskazao kao prekovremeni rad u platnim listama.

30.5.Provjerom svih platnih lista u razdoblju od 1. travnja 2019. pa nadalje utvrđeno je da dodatak za posebne uvjete rada, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te, nije obračunat na sate koje je tuženik iskazao kao prekovremene sate u platnim listama.

30.6.U nalazu i mišljenju stalni sudski vještak je naveo kako je visina potraživanja tužitelja izračunata pod pretpostavkom da mu je za vrijeme prekovremenog rada pripadaju:

- dodatak za posebne uvjete rada,

- dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi,

a koje dodatke tuženik nije obračunao na dostavljenim platnim listama.

30.7. Izračun svakog posebnog dodatka izvršen je na mjesečnoj osnovi, a polazište za izračun je vrijednost osnovne plaće koja je utvrđivanja svaki mjesec za svaki sat rada i broj prekovremenih sati. Osnovna plaća i broj prekovremenih sati u svakom mjesecu nisu osporavani te su preuzeti iz platnih lista tuženika koje prileže spisu. Stalni sudski vještak je također naveo da je visina pojedinog dodatka za jedan prekovremeni sat tužitelju jednaka propisanom postotku svakog dodatka obračunatog na vrijednost osnovne plaće za sat rada. Stoga je stalni sudski vještak tabelarno prikazao izračun visine dodataka po mjesecima obračunate na sate prekovremenog rada. Na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije stalni sudski vještak je utvrdio da tužitelju nije obračunavan dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te na sve efektivno odrađene sate rada.

30.8.Stoga stalni sudski vještak navodi kako pod pretpostavkom da tužitelju za sate prekovremenog rada pripadaju navedeni dodaci:

- dodatak za posebne uvjete rada iznosi 169,91 eura,

- dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iznosi 39,33 eura,

-manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad iznosi 72,09 eura,

- po osnovi neobračunatog prekovremenog rada iznosi 53,39 eura slijedom čega visina potraživanja tužitelja iznosi ukupno 334,72 eura.

30.9.Upravo iz razloga što je zbog neobračunavanja i neisplaćivanja dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost u cijelom spornom razdoblju na sate rada koje je tužitelj odradio u prekovremenom radu, tužitelju je bila isplaćivana manja plaća, to posljedično tome tužitelju osnovano pripada razlika plaće i razlika plaće s osnove naknade za godišnji odmor i privremene nesposobnosti za rad, i to u iznosima utvrđenima od strane vještaka financijske struke.

31.Na temelju tako provedenog dokaznog postupka ovaj sud drži kako je tužbeni zahtjev tužitelja konačno preciziran u pismenom podnesku od 31. srpnja 2024. osnovan u cijelosti.

32. Obzirom da visina tužbenog zahtjeva proizlazi iz pismenog nalaza i mišljenja Centra za financijska vještačenja d.o.o. sačinjenog po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i poreze OŠ, dipl. oecc. iz [adresa] na koje stranke nisu imale primjedbi koje bi se ticale metodologije obračuna i utvrđene visine ovaj sud tužitelju na ime neisplaćenih dodatak na plaću u razdoblju od 1. travnja 2019. do 31. srpnja 2024. dosudio bruto iznos od 334,72 eura.

33. Na dosuđeni iznos ovaj sud je tužitelju dosudio i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbi članka 277. ZOO-a u visini propisanoj važećom uredbom o visini stope zatezne kamate te odredbe članka 26. i 29. ZOO-a počev od dospijeća (dana kad je isplaćena plaća taj mjesec) do isplate s time da nije dosudio zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u gore navedenim bruto iznosima sukladno odredbi članka 45. stavak 1. i stavak 2. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04 – u daljnjem tekstu ZPD) kojim je propisano da predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz članka 14. ZPD-a ili sam porezni obveznik, i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Odredbom članka 45. stavak 4. i stavak 5. ZPD-a kao i članka 61. stavak 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06 i 68/07

– u daljnjem tekstu Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz članka 14. tog Zakona i članka 11., članka 12. i članka 15. tog Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz članka 12. stavak 9. i članka 16. stavak 2. ZPD-a te umanjenog za osobni odbitak iz članka 36. stavak 1. i stavak 2. ZPD-a. Pri tome isplatitelj obračunati predujam poreza obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. Slijedom navedenog, obzirom da porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće, uz neto plaće i doprinose, dospijevaju tek s isplatom, isto znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak. Kako tužitelj nije izostavio potraživanje zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, jer se obzirom na prednje navedeno na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sud je odbio tužitelja s neosnovanim zahtjevom za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenim iznosima bruto plaće iz točke I. izreke ove presude, te je odlučeno kao u točci II. izreke.

34. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 3. ZPP- a u svezi s članka 155. stavak 1. ZPP-a obzirom da tužitelj nije uspio u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva (koji se odnosi na zatezne kamate) time da zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

35. Tužitelju je dosuđeni trošak zastupanja po odvjetniku prema priloženom troškovniku i to za sastav tužbe (Tbr.7.t.1) u iznosu od 100,00 Eur, sastava obrazloženih podneska od 3.10.2023., 31.7.2024. (Tbr. 8.t.1.) u iznosu od po 2x100,00 Eur, sastava neobrazloženog podneska od 26.9.2023.,15.5.2024.u iznosu od 2x25,00 Eur (Tbr. 8.t.3.) zastupanje na ročištu 13.5.2024.,17.12.2024. (Tbr. 9.t.1) u iznosu od 2x100,00 Eur, zajedno s 25 % PDV-a u ukupnom iznosu od 687,50 Eura i trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 218,99 Eura, obzirom da je isto bilo nužno za vođenje ovog postupka slijedom čega je tužitelju dosuđen ukupan trošak u iznosu od 906,49 Eura.

35.1.Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi članka 3. ZID ZOO-a (NN 78/15). Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13 i 93/14).

35.2.Ovaj sud tužitelju nije dosudio preostali trošak zatražene troškovnikom obzirom da isti nije bio nužan za vođenje ovog postupka i nije bio zatražen sukladno OT.

Rijeka, 31. siječnja 2025.

S U D A C :

Majda Felker

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u 3 primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

Dna:

- pun. tužitelja

- tuženiku

Po pravomoćnosti: Ministarstvo financija, Porezna uprava