REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1379/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijalista Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja DP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Židiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupanog po punomoćnici Ivi Markotić Bagarić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9. siječnja 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 31. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku na ime naknade štete isplati tužitelju iznos od 3.500,00 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 10. veljače 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.622,19 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 31. siječnja 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Odbija se u cijelosti tuženik sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi, koju je podnio kod ovog suda dana 23. svibnja 2023., navodi kako su Ugovorom o skrbništvu nad financijskim instrumentima sklopljenim 20. svibnja 2019., tužitelj, kao klijent, i tuženik, kao banka, stupili su u obveznopravni odnos, temeljem kojeg se u bitnome tuženik kao banka obvezao da će za račun tužitelja kao klijenta otvoriti račun skrbništva, pohraniti i čuvati financijske instrumente, namiriti financijske instrumente, izvješćivati klijenta o aktivnostima društava i naplaćivati prihode po financijskim instrumentima te izvješćivati klijenta o stanju i promjenama po računima skrbništva.

2. Dana 6. ožujka 2020., tužitelj kao klijent i tuženik kao banka sklopili su Ugovor o ZABA Preferirani partneri usluzi, kojim ugovorom stranke reguliraju svoja prava i obveze koja su u vezi s uslugom ZABA Preferirani partneri, a dio koje usluge je i skrbništvo nad financijskim instrumentima pa je tako odredbom članka 4. Ugovora o ZABA Preferirani partneri usluzi ugovoreno da je Banka obvezna podatke iz Ugovora te podatke o Klijentima i stanju i prometu Udjelima Klijenata čuvati kao tajnu u skladu sa svim primjenjivim propisima te iste neće niti na koji način otkriti, učiniti dostupnim trećim osobama niti iskoristiti, osim za potrebe realizacije Ugovora, odnosno naloga koji se na njemu temelje te u slučajevima i na način koji je određen relevantnom regulativom, ugovorom te Izjavom u kojoj je klijent banci dao pisanu suglasnost na priopćavanje određenih povjerljivih podataka. Obveza čuvanja bankovne tajne, koju predstavljaju svi podaci, činjenice i okolnosti koje je kreditna institucija saznala na osnovi pružanja usluga klijentima i obavljanju poslova s pojedinačnim klijentom regulirana je i odredbama članaka 156. i 157. Zakona o kreditnim institucijama (Narodne Novine, broj 159/13, 19/15, 102/15, 15/18, 70/19, 47/20, 146/20, 151/22, dalje ZOKI). Dana 12. siječnja 2023. tužitelj je od člana svoje obitelji kojeg je obavijestio djelatnik tuženika zaprimio obavijest da je tuženik prilikom slanja mjesečnog izvještaja skrbničkog računa, umjesto na e-mail adresu tužitelja predmetni izvještaj dostavio na e-mail adresu/e treće/ih osoba. Obzirom da mjesečni izvještaj skrbničkog računa tužitelja sadrži strogo osobne podatke, predmetnim postupanjem tuženika izravno su povrijeđeni osobni podaci tužitelja, koje je tuženik, kao voditelj obrade osobnih podataka dužan obrađivati sukladno Uredbi (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje Opća uredba o zaštiti podataka) i Zakonu o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka. Iako su tužitelj i članovi njegove obitelji više puta zahtijevali od tuženika da ih izvijesti o osobi/ama kojoj su otkriveni trećoj strani, tuženik je isto odbio učiniti, a čime tužitelj smatra kako je tuženik povrijedio i odredbu članka 19. Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka. Osobito se ističe da su osobni podaci koji su otkriveni trećoj strani, podaci o stanju skrbničkih računa tužitelja.

3. Tužitelj navodi kako je tako opisanim postupanjem tuženika prvenstveno povrijeđeno pravo na privatnost tužitelja, kao jedna od sastavnica prava osobnosti, a da imajući u vidu da se radi o strogo osobnim podacima, koji između ostalog predstavljaju i bankovnu tajnu, da je počinitelj ukazane povrede kreditna institucija kojoj je dužnost raspolagati s takvim podacima s osobitom pažnjom, kao i na opasnost koja iz toga proizlazi, kao i da je saznanje tužitelja o odavanju njegovih podataka trećim nepoznatim osobama izazvalo kod istog strah, anksioznost, nelagodu i gubitak povjerenja. Odredbom članka 82. st. 1. Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka propisano je da svaka osoba koja je pretrpjela materijalnu ili nematerijalnu štetu zbog kršenja uredbe ima pravo na naknadu štete od voditelja obrade ili izvršitelja obrade za pretrpljenu štetu. Tužitelj navodi kako je dana 9. veljače 2023. uputio tuženiku odštetni zahtjev koje je tuženik konačno otklonio svojim očitovanjem od 22. ožujka 2023. slijedom čega tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa od 3.500,00 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 10. veljače 2023. do isplate sve uz naknadu troškova postupka.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako u cijelosti osporava tužbeni zahtjev tužitelja kako osnovu tako i visinu. Nadalje, tuženik ističe kako je da nije sporno da su tuženik i tužitelj stupili u obveznopravne odnose i to temeljem Ugovora o skrbništvu nad financijskim instrumentima sklopljenog dana 20. svibnja 2019. te da se tuženik temeljem Ugovora o ZABA Preferirani partneri usluzi sklopljenog dana 6. ožujka 2020. o skrbništvu nad financijskim instrumentima u bitnome obvezao da će za račun tužitelja kao klijenta otvoriti račun skrbništva, pohraniti i čuvati financijske instrumente, namiriti financijske instrumente, izvješćivati klijenta o aktivnostima društava i naplaćivati prihode po financijskim instrumentima, izvješćivati klijenta o stanju i promjenama po računima skrbništva te izvršavati ostale usluge vezane uz Financijske instrumente. Nadalje, tuženik navodi kako nije sporno da se sukladno člancima 6.3.- 6.5. Ugovora o skrbništvu nad financijskim instrumentima, tuženik obvezao, izvršavajući gore navedene poslove, izvješćivati tužitelja u pisanom obliku putem pošte, telefaksom, elektroničkom poštom ili na drugi način koji predvidi tuženik i o kojem se usuglasi s tužiteljem, dok je tužitelj bio suglasan da mu se određeni podaci, između ostalog i izvješća, dostavljaju na njegovu adresu elektroničke pošte. Nadalje, tuženik ističe da je dana 11. siječnja 2023. prilikom slanja mjesečnih izvještaja o stanju skrbničkih računa na izvještajni datum 31. prosinca 2023., nenamjernom pogreškom tehničke prirode, mjesečni izvještaj o tužiteljevom stanju skrbničkog računa poslan na adresu elektroničke pošte drugog klijenta Banke prilikom puštanja u produkciju nove verzije aplikacije koja podržava kreiranje i slanje mjesečnih izvještaja o stanju skrbničkih računa. Tuženik navodi kako je na navedenu pogrešku odmah reagirao na način da je od primatelja zatraženo da trajno uništi zaprimljeni izvještaj te da je tuženik odmah otklonio tehničku pogrešku koja je dovela do opisanog događaja i poduzeo sve mjere kako se predmetna situacija ne bi ponovila. Kao primjer poduzete mjere, tuženik ističe da je uveo dodatne aplikativne i ručne kontrole sa svrhom dodatne provjere ispravnosti pridružene adrese/e—mail adrese za dostavu dokumenata (dohvat iz jedinstvenog, centraliziranog mjesta) klijentu primatelju, kako bi se u cijelosti otklonila mogućnost ponavljanja slične pogreške. Nadalje, tuženik je, sukladno primjenjivoj regulativi, o događaju odmah obavijestio i Agenciju za zaštitu osobnih podataka. Tuženik napominje i da je o navedenom događaju obavijestio tužitelja i to e-mailom od dana 14. siječnja 2023., te da je uz navedeno, tužitelj usmeno telefonski informiran od strane bankara. Stoga tuženik smatra kako je razvidno da tužitelju nije nastala nikakva materijalna šteta, a tuženik osporava i da je tužitelju nastala bilo kakva nematerijalna šteta. Slijedom navedenog, tuženik ističe kako smatra da opisanim događajem, uz sve naknadno poduzete mjere, tužitelju nije nastala šteta te je zbog toga zahtjev tužitelja za naknadom štete neutemeljen i neosnovan.

5. U provedenom dokaznom postupku, ovaj sud je izvršio uvid u Ugovor o skrbništvu nad financijskim instrumentima s prilozima, Ugovor o ZABA Preferirani partneri usluzi, e- mail korespondenciju sa lista 20-22, 36 i 64-65 spisa, odgovor na odštetni zahtjev, odštetni zahtjev tužitelja, stanje skrbničkog računa, te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke i svjedoka BP.

6. Predmet ovog spora je zahtjev za naknadu štete koju tužitelj tvrdi da je pretrpio uslijed odavanja njegovih podataka trećim nepoznatim osobama, a što je kod tužitelja izazvalo strah, anksioznost, nelagodu i gubitak povjerenja.

7.

8. Među strankama nije sporno da su stranke u obveznopravnom odnosu niti da je došlo do odavanja podataka tužitelja trećim nepoznatim osobama, niti je sporno da je tuženik o navedenom naknadno putem e-maila obavijestio tužitelja, slijedom čega sud na navedene okolnosti nije provodio dokaze.

9. Među strankama su sporni osnov, visina, te odgovornost za predmetni štetni događaj odnosno sporno je da je tužitelju uslijed navedenog postupanja tuženika nastala šteta koja opravdava dosuđenje pravične naknade.

10. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim kao u točki I. izreke.

11. Radi utvrđenja odgovornosti i visine nastale štete, sud je proveo dokaz uvidom u priloženu dokumentaciju u spisu te saslušanjem tužitelja kao stranke i svjedoka JP.

12. Uvidom u e-mail korespondenciju između tužitelja i zaposlenika tuženika sa lista 20- 22, 36 i 64-65 spisa, sud je utvrdio kako se BP obratio tuženiku u kojemu navodi kako nije zaprimio nikakav e-mail vezano za situaciju o kojoj je obaviješten telefonskim putem od 12. siječnja 2023. i da predlaže da se što prije zakaže sastanak s odgovornim osobama. Nadalje, uvidom u e-mail zaposlenika tuženika upućenog BP, sud je utvrdio kako se u istom tuženik ispričava zbog pogreške koja se dogodila prilikom slanja mjesečnih izvještaja, navode kako se radi o izoliranom slučaju, da je banka odmah poduzela sve aktivnosti te ispravila tehničku pogrešku koja je uzrokovala navedenu neugodnu situaciju kao i da je banka poduzela sve kako se navedena situacija ne bi ponovila. Također, napominje kako imovina sigurna u banci i da banka poduzima sve da se ista zaštiti.

13. Nadalje, uvidom u e-mail sa lista 36 spisa, sud je utvrdio kako se banka obratila tužitelju te ga obavijestila da je dana 11. siječnja 2023. prilikom slanja mjesečnih izvještaja o stanju skrbničkih računa na izvještajni datum 31. prosinca 2022. izvještaj tužitelja o stanju skrbničkog računa pogreškom tehničke prirode učinjen dostupnim drugom klijentu banke, da je banka odmah reagirala te da su od primatelja navedenog izvještaja zatražili da trajno uništi zaprimljeni izvještaj s ciljem sprečavanja mogućnosti daljnjih odavanja navedenih podataka od strane primatelja. Banka navodi kako je otklonila tehničku pogrešku koja je dovela do navedenog događaja i da su poduzete sve mjere kako se situacija ne bi ponovila, navodi kako je banci izuzetno važna zaštita osobnih podataka klijenata, ispričava se zbog navedene situacije te se nada da navedeno neće biti od utjecaja na povjerenje klijenta, ovdje tužitelja prema banci. Također, banka je navela kako će o navedenom obavijestiti Agenciju za zaštitu osobnih podataka sukladno primjenjivoj regulativi.

14. Uvidom u e-mail korespondenciju sa lista 64-65 spisa, sud je utvrdio kako je Auto škola Millenium odgovorila na e-mail tuženika vezano za zamolbu za brisanjem krivo poslanih e-mailova pri čemu navodi kako je došlo do gore opisane pogreške te da se primatelj moli za brisanje svih zaprimljenih e-mail poruka i privitaka, te da o navedenom postupanju obavijeste banke u smislu potvrde da su postupili po zamolbi banke. Uvidom u e-mail sa lista spisa, sud je utvrdio kako LP iz Auto škole Millenium 17. siječnja 2023. poslao e-mail u kojemu potvrđuje kako je navedeni e-mail obrisao. 15. Nadalje, iz iskaza tužitelja kao stranke proizlazi kako od 2018. ima ugovor sa Zagrebačkom bankom vezan za financijske instrumente, a obzirom se radi o ulaganjima u investicijske fondove te mu je navedena banka garantirala sigurnost i zaštitu podataka kao i sredstava i anonimnost vezano za navedene transakcije. Temeljem navedenog ugovora banka tužitelju kao klijentu po takvom ugovoru šalje mjesečne i godišnje izvještaje kao i izvještaje o raznim transakcijama, a u kojima je vidljivo stanje na predmetnom računu te napominje kako podatke o računu i iznosima nije moguće vidjeti i doznati bez odlaska u banku, niti je to dostupno na neki drugi način, osim isključivo u kontaktu sa bankom. Banka je slala navedene izvještaje redovito sve do mjeseca siječnja 2023. kada je izvještaj kasnio, a što je tužitelj pripisao blagdanima koji su prethodili te je očekivao da će navedeni izvještaj uskoro biti zaprimljen. Uskoro ga je kontaktirao otac koji također kao i sestra i majka ima navedeni račun na svoje ime u istoj banci te obavijestio tužitelja kako je došlo do nekih nepravilnosti i problema, da su ga kontaktirali iz banke da su podaci o sredstvima i podaci o računu tužitelja poslani nekoj drugoj osobi/osobama. Potom je tužitelj kontaktirao banku gdje mu je referentica potvrdila da je došlo do navedene pogreške i ispričala se na što je tužitelj zatražio pisano očitovanje koje je zaprimio 6 dana kasnije. Navodi kako u navedenom razdoblju od 6 dana od saznanja za navedene nepravilnosti pa do primitka očitovanja banke nije imao podatke o sredstvima koja se nalaze na računu tužitelja, niti o transakcijama koje su možda nezakonito poduzete. Po primitku očitovanja banka je izrazila isprike. Isto tako napominje da su otac i sestra išli na poseban sastanak u banku vezano za dostavu podataka o njihovim računima te prema saznanjima tužitelja, isti su išli na sastanak radi utvrđenja stanja računa i sigurnosti istog gdje ih je banka uvjerila kako nemaju razloga za zabrinutost. Tužitelj iskazuje kako nije upoznat sa detaljima samog sastanka. Želi napomenuti kako je izgubio povjerenje u navedenu banku čiji je klijent još uvijek no transakcije putem investicijskih fondova ne provodi više preko Zagrebačke banke, no postojeće još uvijek ima na istom računu u istoj banci. Također želi istaknuti da nije ugodno saznanje da su podaci o sredstvima i njegovim osobnim podacima otišli nekoj drugoj osobi/osobama, a ima malo dijete te nije ugodna spoznaja da netko ima podatke o novčanim sredstvima na njegovom računu. Banka i dalje šalje navedene izvještaje redovito no smatra da to ne čini na dovoljno siguran način jer iste veže za OIB klijenta što nije dovoljna sigurnost za zaštitu svih navedenih podataka. Da bi izašao iz navedene banke kao klijent mora platiti izlaznu naknadu iz jedne banke te ulaznu naknadu u drugu banku, a koje troškove je tuženik odbio podmiriti. Tužitelj navodi da se na mjesečnom izvještaju nalaze podaci o imenu, adresi, OIB [osobni identifikacijski broj]u, naziv certifikata, datum uplate, iznos, trenutno stanje certifikata, datum isplate, a u slučaju fonda, ime fonda, iznos i datum nominalne uplate. Nitko iz navedene banke osim financijskog odijela koji se nalazi na Kaptolu ne može doći do navedenih podataka te napominje da je od 2018. nadalje komunicirao samo sa tri osobe vezano za navedeni račun. Iskazuje kako od navedenog slučaja kada su navedeni podaci proslijeđeni drugoj osobi pa do danas nije imao financijskih gubitaka, no ukazuje na nelagodu. Navodi kako nije nastala nikakva materijalna šteta, nitko mu se nije obratio vezano za navedeni slučaj. Također napominje kako je klijent tuženika i za druge usluge koje je kao klijent ugovorio od 2000. do danas, tekući račun itd. no napominje da nije ugovarao nove usluge. Također nije imao neugodnosti niti nakon što su izvršene promjene u dostavljanju izvještaja koje banka dostavlja klijentu. Nadalje iskazuje kako je moguće da je odgovor banke došao unutar 2-3 dana od događaja nakon što mu je ukazano na očitovanje banke od 14. siječnja 2023. putem e-maila, a napominje i da je točno da ga je otac kontaktirao te da je potom on kontaktirao banku i da mu je gospođa sa kojom je razgovarao rekla da ima popis više osoba koje mora kontaktirati.

16. Svjedok JP (otac tužitelja) u svom iskazu navodi kako od 2018. ima posebno ugovoren račun kod Zagrebačke banke vezano za financijska poslovanja koji je zaštićen, a vezano za njegove osobne podatke kao i sredstva koja se nalaze na navedenom računu. U siječnju 2023. kontaktiran je telefonskim putem od strane zaposlenika tuženika koji mu je ukazao na činjenicu da je omaškom došlo do dostave njegovih podataka o navedenom računu kao i sredstava na istom nekoj drugoj osobi/osobama. Na upit svjedoka navedena osoba rekla je da se navedeno dogodilo i u odnosu na ostale članove njegove obitelji no poziv je uputila svjedoku za njegov račun, a kako je razgovor tekao tako je svjedok postavio pitanje i za ostale članove obitelji. Osim toga ističe kako je išao i na razgovor i na sastanak u banku gdje mu je banka odbila dati podatke o tome kome su navedeni podaci otišli kao i o kojem broju osoba se radi. Banka je izrazila žaljenje što je došlo do navedenih neugodnosti no ista nije ponudila neku naknadu za eventualno obeštećenje. Napominje da je prvo njegova kćer obaviještena o navedenom događaju, odnosno da su podaci o njenom računu postali dostupni nekim drugim osobama na što je on drugi dan kontaktirao banku i zamolio da se provjeri je li se isto dogodilo i sa njegovim računom nakon čega ga je banka kontaktirala i potvrdila gore navedeno. Iskazuje kako do danas nije imao nikakvu materijalnu štetu uslijed navedenog događaja no napominje da se radi o vrlo neugodnoj situaciji obzirom nema saznanja koje osobe imaju podatke o financijama njega i njegove obitelji, a svi žive na istoj adresi. Iskazuje kako nema saznanja da je tužitelj imao bio kakvu materijalnu štetu ili neku drugu neugodnost u smislu prijetnje i slično, a vezano za predmetni štetni događaj. Napominje da je svoj skrbnički račun zatvorio te da je podigao sredstva sa istog, dok tekući račun i dalje ima kod tuženika.

17. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja i svjedoka obzirom su isti iskazivali životno i logično, te u međusobnom suglasju kao i u suglasju sa priloženom dokumentacijom u spisu.

18. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) propisano je da onaj tko drugome uzrokuje štetu dužan je nadoknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je odredbom čl. 1046. ZOO-a propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist), i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Uzročnost kao pretpostavka odgovornosti za štetu jest veza između štetne radnje, kao uzroka, i nastale štete, kao posljedice. Od više mogućih uzroka koji mogu biti u bližoj ili daljoj vezi s nastalom štetom uzima se u obzir onaj koji je pravno relevantan, jer je adekvatan i tipičan. Tipičan je onaj uzrok koji redovno dovodi do određene štete, za koji životno iskustvo pokazuje da uzrokuje određene štetne posljedice. Isključuju se svi događaji koji su na određeni način ušli u kompleks uzroka koji su prethodili šteti, ali nisu tipični za nastanak takve štete. Nadalje, neimovinsku štetu čini već sama povreda prava osobnosti (povreda časti, ugleda, gubitak dijela tijela itd.), a pretrpljeni bolovi i strah, izazvani štetnom radnjom, samo su mjerilo težine povrede prava osobnosti i uzimaju se u obzir pored drugih relevantnih okolnosti pri utvrđivanju visine pravične novčane naknade, ali samo i onda ukoliko je osnov predmetnog potraživanja dokazan.

19. U konkretnom slučaju tužitelj upire na povredu prava osobnosti odnosno neimovinsku štetu uslijed postupanja tuženika koja je dovela do teške povrede privatnosti tužitelja.

20. Nadalje, odgovornost za štetu jest odnos u kojem je jedna strana dužna popraviti prouzročenu štetu drugoj strani, a druga je strana ovlaštena zahtijevati takav popravak, dok su pretpostavke odgovornosti za štetu subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu - subjekt koji je odgovoran za štetu odnosno štetnik, što je u ovom slučaju tuženik - banka, a onaj koji zahtijeva odštetu oštećenik, u konkretnom slučaju tužitelj. Sljedeća pretpostavka odgovornosti za štetu jest štetna radnja štetnika - tj. štetnik mora počiniti štetnu radnju, a što je u ovom slučaju in concreto, a kako to tužitelj navodi, postupanjem tuženika kojim su izravno povrijeđeni osobni podaci tužitelja obzirom je isti strogo osobne podatke o tužitelju i stanju njegovog skrbničkog računa proslijedio drugoj/im osobi/osobama, potom šteta koja mora nastati na strani oštećenika, što bi ovdje bilo povreda prava osobnosti na koju tužitelj ukazuje.

21. Sljedeća pretpostavka odgovornosti jest uzročna veza (kauzalni neksus) - izvršena štetna radnja koja mora kao uzrok proizvesti određenu štetu kao posljedicu, a to je u predmetnom slučaju nepravilno postupanje banke, ovdje tuženika koji je doveo do povrede prava osobnosti tužitelja, te u konačnici protupravnost štetne radnje koja se očituje gore navedenim postupanjem tuženika, povredom bankarske tajne sukladno čl. 4. Ugovora i postupajući suprotno odredbi članka 19. Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka. Osim toga za napomenuti je da protupravnost ima svoje objektivne elemente (štetna je radnja protivna nekom pravnom pravilu) i svoje subjektivne elemente (štetna je radnja počinjena krivnjom štetnika).

22. Odredbom čl. 10. st. 2. ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka), a da je prema sudskoj praksi banka kao pravna osoba koja je ujedno i financijska institucija dužna postupati upravo sa navedenom povećanom pažnjom.

23. Odredbom čl. 156. st. 1. i 2. Zakona o kreditnim institucijama propisano je da je bankovna tajna svi podaci, činjenice i okolnosti koje je kreditna institucija saznala na osnovi pružanja usluga klijentima i u obavljanju poslova s pojedinačnim klijentom. Kreditna institucija dužna je čuvati bankovnu tajnu, te da se u smislu ovoga Zakona klijentom kreditne institucije smatra svaka osoba koja je zatražila ili primila bankovnu i/ili financijsku uslugu od kreditne institucije.

24. Odredbom čl. 157. st. 1. prethodno citiranog zakona propisano je da članovi tijela kreditne institucije, dioničari kreditne institucije, radnici kreditne institucije i druge osobe koje zbog prirode poslova koje obavljaju s kreditnom institucijom ili za kreditnu instituciju imaju pristup povjerljivim podacima, moraju čuvati bankovnu tajnu te je ne smiju priopćiti trećim osobama, iskoristiti je protiv interesa kreditne institucije i njezinih klijenata ili omogućiti trećim osobama da je iskoriste.

25. Odredbom čl. 19. Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka propisan je valjan način obrade osobnih podataka te se tako navodi kako zaštita pojedinaca s obzirom na obradu osobnih podataka koju obavljaju nadležna tijela u svrhu sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija, uključujući zaštitu od prijetnji javnoj sigurnosti i slobodnom kretanju takvih podataka i njihovo sprečavanje, podliježe posebnom pravnom aktu Unije. Stoga se ova Uredba ne bi trebala primjenjivati na aktivnosti obrade u te svrhe. No, osobni podaci koje su obradila tijela javne vlasti u skladu s ovom Uredbom trebali bi, kada se upotrebljavaju u te svrhe, biti uređeni posebnim pravnim aktom Unije i to Direktivom (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća ( 1 ). Države Članice mogu povjeriti nadležnim tijelima u smislu Direktive (EU) 2016/680 zadaće koje se ne provode nužno u svrhu sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija, uključujući zaštitu od prijetnji javnoj sigurnosti i njihovo sprečavanje, tako da je obrada osobnih podataka za te druge svrhe, u mjeri u kojoj potpada pod podruje primjene prava Unije, obuhvaćena područjem primjene ove Uredbe. U vezi s obradom osobnih podataka koju obavljaju ta nadležna tijela u svrhe koje su obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe, države Članice trebale bi biti u mogućnosti zadržati ili uvesti preciznije odredbe kojima se prilagođava primjena pravila ove Uredbe. Tim se odredbama mogu detaljnije utvrditi posebni zahtjevi za obradu osobnih podataka koju obavljaju ta nadležna tijela u te druge svrhe, uzimajući u obzir ustavnu, organizacijsku i administrativnu strukturu dotične države Članice. Kada osobne podatke obrađuju privatna tijela i takva obrada ulazi u područje primjene ove Uredbe, ova Uredba trebala bi predvidjeti mogućnost da države Članice pod posebnim uvjetima zakonom ograniče određene obveze i prava kada takvo ograničenje predstavlja nužnu i proporcionalnu mjeru u demokratskom društvu za očuvanje posebnih važnih interesa, uključujući javnu sigurnost te sprečavanje, istragu, otkrivanje ili progon kaznenih djela ili izvršavanje kaznenopravnih sankcija uključujući zaštitu od prijetnji javnoj sigurnosti i njihovo sprečavanje. To je, na primjer, relevantno u okviru borbe protiv pranja novca ili djelatnosti forenzičkih laboratorija.

26. Odredbom članka 82. st. 1. Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka propisano je da svaka osoba koja je pretrpjela materijalnu ili nematerijalnu štetu zbog kršenja uredbe ima pravo na naknadu štete od voditelja obrade ili izvršitelja obrade za pretrpljenu štetu.

27. Odredbom čl. 19. st. 2. ZOO-a propisano je da se pod pravom osobnosti u smislu ovog zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

28. Sud ukazuje kako se pod pravom osobnosti fizičke osobe razumije i pravo na duševno zdravlje te da je ta povreda osobnosti neimovinska šteta sukladno čl. 1046. ZOO- a, no isplata pravične novčane naknade ovisi o tome jesu li ispunjene pretpostavke iz čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a. Nadalje, duševno zdravlje može biti ugroženo različitim štetnim postupanjima npr. kao posljedica tjelesne ozljede u nekom štetnom događaju, šikaniranjem, zastrašivanjem, uznemiravanjem i slično, ali i nepoštovanjem ugovornih obveza (čl. 346. st. 1. ZOO-a), a čemu je ovdje slučaj. Pri tome nije odlučno da takve i slične radnje izazovu duševnu bolest oštećenika, već je dovoljno da u oštećenika izazovu nelagodu na koju i tužitelj ukazuje, nezadovoljstvo, frustraciju, ljutnju, bijes tj. poremećaj njegova dotadašnjeg duševnog mira kao i da već takvim postupcima štetnik zadire u zaštićenu sferu prava osobnosti na duševno zdravlje.

29. Nadalje, sud ukazuje kako se podvrsta povrede na privatnost osobnog i obiteljskog života svrstava i povreda prava na tajnost dopisivanja i svih drugih oblika komunikacije, kao i na tajnost osobnih podataka. Konkretno tajnost osobnih podataka štiti se i odredbom čl. 37. Ustava Republike Hrvatske.

30. Tuženik ne spori činjenicu da je uslijed njegova postupanja kao financijske institucije i voditelja obrade osobnih podataka te kreditne institucije – banke, koja je u očima zakona dužna u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, došlo do odavanja strogo osobnih podataka tužitelja drugoj osobi ili osobama. Činjenica jest da je tuženik po uočenoj pogrešci postupio na adekvatan način te istu pokušao sanirati na način da je od trećih osoba ili osobe (sud ne može sa sigurnošću utvrditi da se radilo o prosljeđivanju informacija samo jednoj osobi, u ovom slučaju prema navodima tužitelja Auto školi Millenium) zatražio da navedene osobne podatke o tužitelju i njegovu skrbničkom računu koji se vodio kod tuženika, obriše i da o navedenom postupanju obavijesti i tuženika, odnosno banku, što je navedena pravna osoba i učinila. Nadalje, tuženik navodi kako je poduzeo sve mjere kako do navedene tehničke pogreške ne bi više nikada došlo i da čini sve da je imovina tužitelja zaštićena, no za ukazati je kako tuženik tijekom postupka ne dostavlja u spis nikakav dokaz da je doista i postupio na navedeni način, a sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a. Međutim, je li tuženik postupio na navedeni način u smislu zaštite i dodatnih mjera zaštite osobnih podataka i imovine svojih klijenata nakon štetnog događaja nije niti predmet ovog postupka, a za očekivati je od tuženika da navedeno učini upravo iz razloga što isti navedeno ne bi trebao prakticirati kao mogućnost već je navedeno dužnost banke kao financijske institucije koja se upravo obvezuje na čuvanje i anonimnost svih podataka svojih klijenata. Ono što je relevantno za ovaj postupak jest upravo činjenica da je uslijed rada tuženika i uz pretpostavku da je i prije štetnog događaja tužitelj osmislio i prakticirao neke mjere zaštite osobnih podataka i imovine klijenata, ipak došlo do predmetnog štetnog događaja i to pogreškom tuženika, a što je i sam priznao. Činjenica da su navedeni podaci o skrbničkom računu tužitelja, sredstvima na istom te osobnim podacima tužitelja proslijeđeni jednoj osobi ili više, u vrijeme interneta i digitalnih platformi i medija, ne umanjuje veličinu nastale povrede jer podaci takve prirode ne bi smjeli biti dostupni ikome osim samom klijentu, a jednom kada je nešto pušteno izvan navedene institucije te elektroničkim putem prešlo makar i na jednu e-mail adresu postoji opravdana bojazan da se u roku od nekoliko minuta dijeli dalje čime osim što postoji ozbiljna ugroza od krađe identiteta obzirom su u istoj poruci i izvještaju bili i osobni podaci klijenta, tako postoji i ozbiljna ugroza da sve osobe koje su do navedenih informacija došle, iste pokušaju i zlouporabiti na neki drugi način.

31. Slijedom navedenog, sud smatra kako je opravdana nelagoda koju je tužitelj osjetio po saznanju za navedeno postupanje banke i koju osjeća i danas obzirom isti i dalje ne može sa sigurnošću znati tko sve raspolaže navedenim osobnim podacima istog kao i o njegovim sredstvima na računu. Također, tužitelj je opravdano izgubio i povjerenje u rad tuženika – banke uslijed navedenog događaja.

32. Sud ukazuje kako je svrha skrbničkog računa anonimnost vlasništva te da su isti otvoreni u ime društva, a za račun klijenata, pa je gore navedenim postupanjem tuženika povrijeđena zajamčena anonimnost vlasnika skrbničkog računa. Predmetna povreda učinjena je upravo u području registrirane djelatnosti tuženika čime sud smatra kako je tuženik povrijedio svoju obvezu čuvanja bankovne tajne sukladno odredbi čl. 157. Zakona o kreditnim institucijama te da isti nije postupao sukladno čl. 19. Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka gdje je navedenim postupanjem došlo i do povrede obrade osobnih podataka pa obzirom na navedeno tužitelj sukladno čl. 82. st. 1. Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka ima pravo na naknadu štete od voditelja obrade ili izvršitelja obrade za pretrpljenu štetu, a što je u ovom slučaju tuženik.

33. Sud smatra da je u provedenom postupku dokazano da je predmetna šteta nastala tužitelju te da su prema mišljenju ovog suda ispunjeni svi elementi potrebni za kvalificiranje navedenog događaja štetnim događajem, a što sve kako je prethodno navedeno predstavlja pretpostavke odgovornosti za štetu prema čl. 1045. ZOO-a.

34. Naime, odgovornost za štetu predstavlja obveznopravni odnos u kojem je jedna strana dužna popraviti štetu prouzročenoj drugoj strani, a jedna od pretpostavki odgovornosti za štetu jest i postojanje uzročno-posljedične veze, odnosno kauzalnog neksusa, između nastanka štetnog događaja i štete. Bez postojanja uzročne veze između štetne radnje i štete nema niti štetnikove odgovornosti za štetu. Uzročna veza se ne predmnijeva, već oštećenik mora dokazati njezino postojanje. Kauzalni neksus predstavlja vezu koja mora postojati između štetne radnje i štete tako da se šteta javlja kao posljedica štetne radnje, što proizlazi iz odredbe čl. 1045. ZOO-a, koji određuje da štetu treba nadoknaditi onaj tko ju je prouzročio. Budući je u konkretnom slučaju tužitelj dokazao sve elemente pretpostavki za odgovornost za štetu, od samog štetnika, štetne radnje, nastale štete, uzročne veze i protupravnosti, to ima mjesta primjeni odredbe čl. 1045. ZOO-a.

35. Budući da je tužitelju zbog kršenja Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka i bankovne tajne kako je to pojašnjeno u točki 29. obrazloženja kao i činjenice da je nastala neimovinska šteta uslijed teške povrede prava privatnosti osobnih podataka i financijskih podataka klijenta, ovdje tužitelja, a upravo koju anonimnost tuženik kao kreditna institucija jamči, proizlazi da je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja, čime je istom nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1046. ZOO-a.

36. Utvrđena težina povreda i okolnosti u slučaju opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

37. Sud je raspravljao i utvrdio činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi i to da je kod istog uslijed teškog kršenja privatnosti došlo do osjećaja nelagode i neizvjesnosti za osobnu sigurnost kao i sigurnost vlastite obitelji jer će sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od imovinske štete, a i kad nje nema. Jedan od kriterija za dosuđenje iste jesu duševne boli koje imaju značenje činjenice koja utječe na iznos odnosno visinu pravične novčane naknade, a pravna osnova za isto je povreda prava osobnosti čime sud duševne boli posljedica povrede prava osobnosti. U konkretnom slučaju to su posljedice i tegobe koje tužitelj osjeća u vidu nelagode i osjećaja sigurnosti sebe i svoje obitelji i koje on osjeća u svojoj duhovnoj sferi.

38. Naime, kada je riječ o dosuđenju pravične novčane naknadne neimovinske štete, za istaknuti je da pravična novčana naknada nema samo kompenzacijsku već i satisfakcijsku funkciju, gdje su navedene funkcije pravične novčane naknade fokusirane na oštećenika i potrebu da se on barem približno dovede u stanje u kojem je bio prije poduzimanja štetne radnje od strane tuženika i nastupanja njezinih štetnih posljedica.

39. Sud je prema slobodnoj ocjeni, a primjenom čl. 223. ZPP-a i čl. 10. ZPP-a, utvrdio kako tužitelju pripada pravo na iznos naknade štete u zatraženoj visini od 3.500,00 eura, čime je odlučeno kao pod toč. I. izreke.

40. U pogledu zahtjeva tužitelja za naknadom zateznih kamata na glavnicu, sud je primjenjujući čl. 1103. ZOO-a priznao tužitelju kamate na dosuđenu glavnicu neimovinske štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva protivnoj stranci sa cjelokupnom dokumentacijom temeljem koje je bilo moguće odlučiti o osnovanosti njegovog zahtjeva, pa kako je tužitelj navedene kamate i zatražio od navedenog datuma, to je sud istom udovoljio i odlučio kao u točki I. izreke.

41. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22.) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).

42. Odluka o troškovima, temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, čl. 155. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika rad (Narodne novine broj 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa) te priloženom troškovniku, sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 3.500,00 eura dok je stopa zatezne kamate na trošak određena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Tužitelju je tako priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.622,19 eura i to na ime sastava odštetnog zahtjeva i tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. te potom za pristup na ročište dana 22.1.2024., 6.5.2024., 3.9.2024. i 25.11.2024. za svaku radnju u iznosu od po 200,00 eura, te uz pripadajući PDV 25%, čemu je valjalo pridodati i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 40,73 eura i na presudu u iznosu od 81,46 eura sve sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11 i 9/21), što iznosi 1.622,19 eura, čime je odlučeno kao pod toč. II.

43. Odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

44. Odluka o trošku tuženika temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a čime je odlučeno kao u točki III. izreke.

Zagreb, 31. siječnja 2025.

Sudac:

Violeta Veselić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz sudsku pristojbu na presudu

2. tuženiku po pun.

U Zagrebu, dana 31. siječnja 2025. godine

Viši sudski savjetnik-specijalist: Lidija Đogaš Batovanja