Poslovni broj: Pr-241/2022-41

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Majdi Felker, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po OU IR i dr. iz [adresa], protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR RIJEKA, Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, uz nazočnost umješača na strani tuženika Đ., OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupano po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o. iz Rijeke, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 18. prosinca 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika i zamjenika punomoćnika umješača, temeljem objave od 31. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati ukupan iznos od 4.845,79 eur, koja na iznos od 2.800,00 eura teče počev od 21.6.2022., a na iznos od 572,06 eura od 31.1.2025. pa sve do isplate s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a na iznos od 1.473,73 eura na ime izgubljene zarade kako slijedi:

- na iznos od 114,53 EUR, počem od 15.03.2022. pa do isplate,

- na iznos od 129,43 EUR, počem od 15.04.2022. pa do isplate,

- na iznos od 547,12 EUR, počem od 15.05.2022. pa do isplate,

- na iznos od 531,87 EUR, počem od 15.06.2022. pa do isplate,

- na iznos od 150,78 EUR, počem od 15.07.2022. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II.Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 2.496,30 eura s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se od 1.1.2024. određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 31. siječnja 2025. pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva do iznos od 6.773,72 eura kao i s zahtjevom za isplatom zakonske zatezne kamate na iznos od 572,06 eura za razdoblje od 21. lipnja 2022. do 30. siječnja 2025., te s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 12. veljače 2022. u noćnoj smjeni oko 20.00 sati, na Klinici za ginekologiju, stradala kao radnica Kliničkog bolničkog centra Rijeka. Ista je stradala prilikom pomaganja pacijentici ( trudnici koja je bila u visokom stupnju trudnoće), konkretno, saginjanja i podizanja njene torbe. Tužiteljica je u navedenom trenutku osjetila jaku probadajuću bol u lijevoj potkoljenici s time da se bol prilikom kretanja prema šalteru i telefonu još više pojačala. Kasnije pretrage i specijalistički nalazi utvrdili su da je kod tužiteljice došlo do parcijalne rupture medijalne glave m. gastrocnemiusa te posljedično tome hematoma uz donju polovicu mišića veličine 12x 32 mm. Isključivi razlog ozljeđivanja tužiteljice leži u riziku posla , odnosno povezanosti rada tužiteljice sa fizičkim naprezanjima koji često znaju rezultirati upravo ovakvim povredama. Zbog navedenog je nedvojbena odgovornost tuženika kao poslodavca za štetu koju tužiteljica trpi vezano uz konkretni štetni događaj. Zbog ozbiljnosti povrede tužiteljica je nakon odrađene smjene, 13. 02. 2022. obrađena na HMT u KBC-u Rijeka. Tužiteljica je upućena na daljnje preglede po specijalistima, te je provodila fizikalnu terapiju nakon koje još uvijek osjeća brojne tegobe.

1.1.Tužiteljici ozljeda na radu od strane HZZO-a nije priznata , zbog čega je ista prisiljena tijekom ove parnice dokazivati uzročno posljedičnu vezu između svoje povrede i poslova i radnih zadataka koje je u datom momentu obavljala za tuženika. Tužiteljica, također ističe kako se mirnim putem obratila tuženikovom osiguratelju „ Đ. „ sa odštetnim zahtjevom vezanim uz ozljedu na radu koju je navedene zgode doživjela, no isti je otklonjen iz razloga što je ozljeda po ocjeni Đ. nastala „ nesmotrenom radnjom tužiteljice ili je posljedica ranije stečenih oboljenja i predispozicija”. Sukladno čl. 19. ZOO-a tužiteljici je povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime ista ostvaruje pravo na popravljanje nastale izvanugovorne štete regulirane čl. 1046. uz primjenu čl. 1100. ZOO-a. Pravni temelj zahtjeva tužiteljice je povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao neimovinske štete (čl.19. u vezi s čl. 1046. ZOO-a.), a navedene fizičke boli, pretrpljeni strah, duševne boli zbog smanjenje općeg životnog aktiviteta i naruženja nisu prema ZOO-u samostalni oblik povrede prava osobnosti, one su kriteriji (mjerila) ili kvalifikatorne okolnosti koje zajedno s ostalim okolnostima slučaja iz čl. 1100. ZOO-a utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno i utječu na visinu naknade u svakom konkretnom slučaju. Kroz dugi vremenski period tužiteljica je trpila bolove, koje i danas osjeća. Neposredno nakon ozljeđivanja tužiteljica je trpila jake bolove u trajanju od cca. 7 dana, a što je i razvidno iz priložene medicinske dokumentacije. Bolovi su potom bili srednjeg intenziteta u trajanju od cca. 30 dana, da bi potom prešli u bolove lakog intenziteta u trajanju od min. mjeseca dana. Također, kao posljedica traume zaostao je i strah s trajnim posljedicama. Strah je bio vezan i uz tijek i ishod liječenja. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužiteljice je zaostalo smanjenje općeg životnog aktiviteta pa će ista imati potrebu ulaganja pojačanih napora pri obavljanju osnovnih životnih i radnih aktivnosti. Naime, kod tužiteljice su, i nakon završenog liječenja te provedene fizikalne terapije, zaostale brojne tegobe koje se manifestiraju kao pečenje kada se osloni na puno stopalo desne noge te istu nogu štedi, a koje se posljedice valoriziraju s min. 10 % SOŽA. Obzirom da je Naslovni sud dužan prilikom određivanja visine pravične novčane naknade sukladno čl. 1100. ZOO- a valorizirati činjenice koje sud vezuju na temelju čl. 186. st. 1. ZPP-a i koje predstavljaju pravni temelj zahtjeva oštećenika za naknadu povreda prava osobnosti kao neimovinske štete, važno je tužiteljicu detaljno saslušati radi individualizacije pretrpljenih povreda prava osobnosti. Naime, tužiteljica je ženska osoba stara 60 godina te ova ozljeda i njezine posljedice značajno utječu na dosadašnji život kakvog je poznavala prije ove nezgode. Ista je radi poboljšanja zdravstvenog stanja bila upućena na fizikalne terapije, bila je u na bolovanju, morala je hodati uz pomoć štaka stoga se njezin društveni život svodio na odlaske u bolnicu i terapiju. Stoga povreda prava osobnosti uključuje i gubitak životnih zadovoljstva za vrijeme dok se tužiteljica liječila i dok joj zdravstveno stanje nije omogućilo da se bavi koliko-toliko uobičajenim aktivnostima prije nezgode. Zbog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju tužiteljici je nastala imovinska šteta (čl. 1095. ZOO-a), stoga ista od tuženika potražuje naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, troškova puta i liječenja.

1.2.Tužiteljici je bila neophodna tuđa pomoć i njega u dužem razdoblju od cca. 1 mjesec i to kao pomoć članova obitelji i prilikom pomaganja u kućnim poslovima te pratnje na terapije u trajanju po 1-2 sata dnevno. S osnova zatražene imovinske štete tuđe pomoći i njege, odnosno visine sata tuđe pomoći i njege, ista se potražuje sukladno sudskoj praksi u visini od 30 do 35,00 kn za jedan sat nestručne pomoći. I s osnova troškova puta tužiteljica potražuje naknadu, primjenom čl. 223. ZPP-a (slobodna ocjena) od strane Naslovnog suda za nedokumentirane troškove puta. Tužiteljica je neophodno morala provoditi fizikalnu terapiju i druge specijalističke preglede i zbog toga je bila izložena dodatnim troškovima prijevoza i plaćanja participacija. Tužiteljica je imala i troškove liječenja, budući da je morala kupovati lijekove protiv bolova: Brufen, Voltaren, Paracetamol . Također je kupovala tablete D3 vitamina, kompresivne elastične čarape, sve sukladno preporuci liječnika. U odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata tužiteljica ima pravo na potraživanje zakonske zatezne kamate sukladno čl. 1103. ZOO od dana podnošenja tužbe.

1.3.Tužiteljica je zbog zadobivenih ozljeda bila na bolovanju od 14. veljače 2022. g. pa sve do 30. lipnja 2022., g. te je u tih 4 i pol mjeseci trpila gubitak na zaradi. Naime, da je radila ostvarivala bi primanja za cca 3.000,00 kn veća od naknade s osnova bolovanja koju je primala dok je radila .Stoga, imajući u vidi njegova primanja kao i iznos koji joj je tuženik isplatio , drži da njen gubitak na zaradi iznosi oko 13.500,00 kn. Slijedom svega naprijed rečenog, tužiteljica primjenom odredbe čl. 19. ZOO-a precizira zahtjev za naknadu gore opisane neimovinske i imovinske štete te potražuje kako slijedi:

- radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje 4.700,00 EUR

- na ime imovinske štete koja se potražuje na ime tuđe pomoći i njege 400,00 EUR - na ime imovinske štete koja se potražuje s osnova troškova puta i liječenja 200,00 EUR

- na ime imovinske štete koja se potražuje na ime izgubljene zarade 1.473,72 EUR Ukupno: 6.773,72 EUR

2. Podneskom od 30.kolovoza 2024. tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 5.300,00 eura sa kamatom od podnošenja tužbe i s osnova izgubljene zarade u iznosu od 1.473,73 eura zajedno sa kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužiteljica tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika isplatu 52.500,00 kn na ime naknade štete koja joj je prema navodima iz tužbe nastala dana 12. veljače 2022.g. kada je navodno stradala na radnom mjestu prilikom pomaganja pacijentici. Tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tužiteljica tako navodi da je navedenog dana „prilikom saginjanja i dizanja torbe osjetila probadajuću bol u lijevoj potkoljenici.“ Tuženik navodi da je iz specijalističkog pregleda od dana 01. ožujka 2022.g., dg: S89.8 Ostale specificirane, ozljede potkoljenice razvidno da tužiteljica dolazi radi zbog bolnosti lijeve potkoljenice, bol naglo nastupila prilikom naglog koraka. Sukladno čl. 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ozljedom na radu se smatra: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona. Isto tako čl.67. istog Zakona propisuje da se ozljedom na radu ne smatra ozljeda odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.), 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti, 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest. Dakle kod tužiteljice nisu ispunjeni uvjeti iz čl.66. Zakona za priznavanje ozljede na radu već je uzrok nastale ozljede isključivo skrivljeno ponašanje tužiteljice na radnome mjestu odnosno pri obavljanju djelatnosti. Navedeno potvrđuje i Rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 24.03.2022.g,. kao jedino mjerodavno tijelo za priznavanje/nepriznavanje ozljede na radu kojim navedena ozljeda tužiteljice dg: S89.8 Ostale specificirane ozljede potkoljenice nije priznata ozljedom na radu. Liječničko povjerenstvo Zavoda dalo je dana 23.03.2022.g. Nalaz, mišljenje i ocjena da se prema medicinskoj dokumentaciji ozljeda navedena u Prijavi ozljede na radu dg: S89.8 Ostale specificirane ozljede potkoljenice ne može uzročno posljedično povezati s predmetnim događajem od 12.2.2022. kao ozljeda na radu budući da nema potkrijepu u priloženoj dokumentaciji tj. nije dijagnostički potvrđena niti se obzirom na biomehanizam nastanka ozljede može definirati ozljedom na radu. Dakle razvidno je da tužiteljica ničime nije dokazala uzročno posljedičnu vezu, da je do ozljede došlo isključivo krivnjom tužiteljice, da ne postoji odgovornost tuženika za istu i nejasno je u čemu bi se i sastojala odgovornost tuženika za ozljedu tužiteljice.

4.U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva tuženik istu u cijelosti osporava te ukazuje kako je potraživanje tužiteljice u visini od 30-35,00 kn po satu na ime nestručne tuđe pomoći i njege suprotno postojećoj sudskoj praksi kojom je utvrđena cijena nestručne tuđe pomoći i njege u visini od 20,00 kuna po satu.

5.Nadalje, tuženik predlaže za umješača HR. Podružnica Rijeka obzirom na činjenicu da tuženik ima sklopljenu policu osiguranja od profesionalne odgovornosti br. 078700080130 od 21.06.2021. godine. Slijedom svega navedenoga tuženik predlaže naslovnom Sudu odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog u cijelosti.

6. Sud je na ročištu dana 21. veljače 2023. dopustio Đ. stupanje u postupak kao umješača na strani tuženika.

7.Sud je proveo dokaz i to uvidom u Rješenje HZZO-a, Regionalni ured Rijeka od 23.4.2022. (list 8-11 41-43 spisa), uputnica liječničkom povjerenstvu (list 12-13 spisa), medicinska dokumentacija (list 14-22 71-77 spisa), izjava tužiteljice (list 23 spisa), odštetni zahtjev od 17.5.2022. (list 24-27 spisa), obavijest o broju odštetnog spisa (list 28-30 spisa), obavijest o neosnovanosti štetnog zahtjeva (list 31 spisa), polica osiguranja ( list 38-39 spisa), izjava ozlijeđenog (list 40 spisa), sudska praksa (list 47-53 spisa), opis poslova medicinske sestre (list 63 spisa), saslušana je tužiteljica kao stranka (list 86-87 spisa), zdravstveni karton tužiteljice ( list 96-186 spisa), saslušana je svjedok ĆR (list 181 spisa), svjedok ZR (list 182 spisa), obračun – potvrda o izgubljenoj zaradi (list 211 spisa), provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku spec. kirurške ortopedije Željko Cesarec (list 188-195 spisa).

8.Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

9.Člankom 7. st. 1 Zakona o parničnom postupku, propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

10.Odredbom članka 219. Zakona o parničnom postupku, propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

11.Člankom 221. Zakona o parničnom postupku, propisano je da će sud, ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

12.Kada tuženik kao poslodavac odgovarao za štetu nužno je utvrditi da je šteta nastala na radu i u svezi s radom u kojem slučaju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti).

13.Sukladno odredbi čl. 111. st.1. Zakona o radu ("NN" 149/09 i 61/2011 – dalje: ZR), štetu koju radnik pretrpi na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan naknaditi radniku po općim propisima obveznog prava, s time da sukladno odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (dalje: ZZR-a) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potiče od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice moga o izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (članak 25. stavak 2. ZZR-a).

14.Prema odredbi čl. 1067. st. 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a) tuženik se može osloboditi odgovornosti pod pretpostavkom da je šteta nastala isključivo radnjom tužiteljice koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći niti otkloniti, odnosno može se osloboditi odgovornosti djelomično ako je tužiteljica djelomično pridonijela nastanku štete.

15.Da bi sud prihvatio prigovor tuženika isključive ili djelomične odgovornosti tužiteljice, isti je dužan dokazati da je šteta nastala bez njegove krivnje, pri čemu nije propisan poseban oblik krivnje kao oslobađajuća osnova, čime je relevantan svaki oblik odgovornosti radnika, dakle ne samo krivnja kao namjera već i kao nepažnja, bilo gruba (kao izostanak pažnje koju bi upotrijebio prosječno pažljiv čovjek), bilo obična (izostanak pažnje koju bi upotrijebio naročito pažljiv i savjestan čovjek). Pri tome je relevantno jesu li počinjeni neki propusti u provođenju pravila zaštite na radu koji su od utjecaja na nastanak nezgode, i to kako na strani tuženika (odnosno poslodavca), tako i na strani tužitelja.

16.Utvrđujući odgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja, valja istaknuti da je obveza poslodavca sukladno odredbi čl. 41. st. 1. ZZR-a osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, u skladu s pravilima zaštite na radu, dok je obveza radnika da obavlja poslove dužnom pažnjom (čl. 68. ZZR-a). Također poslodavac je dužan razraditi procese rada tj planirati pripremati, i provoditi radne postupke te razraditi i primjenjivati tehnologiju rada tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika sukladno čl. 44. te skladno čl. 45. procijeniti rizike i osigurati zaštitu zdravlja i sigurnosti radnika izloženih fizikalnim, kemijskim i biološko štetnim djelovanjima na radu.

17.Neosnovano tuženik smatra da kada je HZZO, rješavajući o tome da li tužitelju pripadaju prava na temelju Zakona o zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, br. 80/13 - dalje u tekstu: ZZO-a) i Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti donio rješenje kojim predmetna ozljeda tužiteljice nije priznata kao ozljeda na radu i samim tim joj nije priznato niti pravo na plaću u punom iznosu je sud vezan upravnim aktom kojeg je donijelo nadležno upravno tijelo i nije ovlašten ispitivati pravilnost toga akta ni ponovno utvrđivati razloge na temelju kojih tužitelju nije priznata naknade plaće po osnovu ozljeda na radu za navedeni period.

18.Naime, temeljem čl. 14 a Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je da se uvjeti i način provođenja prava iz st. 1 toga čl. a vezano za ozljedu na radu i profesionalnu bolest kao i postupak priznavanja ozljede na radu i profesionalne bolesti utvrđuje općim aktima Zavoda donesenim na temelju ovog Zakona.

19.Navedeni akti su između ostalog i Pravilnik o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (dalje: Pravilnik) a kojim su propisani uvjeti za priznavanje ozljeda na radu odnosno profesionalne bolesti a radi ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu i to prava na zdravstvenu zaštitu, novčanu naknadu, naknadu plaće, troškova prijevoza i pogrebnih troškova.

20.Iz istoga je vidljivo da HZZO u konkretnom rješenju je odlučivao sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti i Pravilniku da li tužitelju pripadaju prava iz zdravstvenog osiguranja pri čemu nije vidljivo da bi u istom postupku bili provedeni bilo kakvi dokazi koji su provedeni u ovom postupku, a posebno nije vidljivo niti da bi HZZO provodio vještačenja na okolnost odgovornosti tuženika niti da bi isti imali na uvidu dokumentaciju koja se odnosila na predmetnu ozljedu na radu, a koja je priložena ovome spisu.

21.Dakle, upravni organ nije odlučivao o tome da li tužiteljici pripada naknada štete koju je pretrpila zbog predmetne ozljede, već da li joj zbog te ozljede pripadaju prava prema ZZO-u. Stoga odluka upravnog organa ne može vezati sud u ovom postupku budući da je predmet ovog postupka utvrđivanje da li je tužiteljica pretrpjela štetu, i odlučivanje o naknadi štete.

22.Stav je ovog suda da navodi tuženika da je tužiteljica nije pretrpjela povredu na radu te nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 66. Zakona za priznavanje navedene ozljede kao ozljede na radu i da je do ozljede došlo isključivom krivnjom tužiteljice te da tuženik nije odgovoran za štetu nisu osnovani.

23. Iz iskaza tužiteljice kao i svjedoka ĆR i ZR proizlazi da je tužiteljica predmetnog dana bila na odjelu informacija gdje je obavljala svoj uobičajeni posao na uobičajeni način. Naime, ista je zaposlena na radnom mjestu medicinske sestre i u okviru svoje radna smjene na odjelu ginekologije na šalteru je zaprimala pacijente. Svi svjedoci su iskazali kao i sama tužiteljica, (a istima je sud poklonio vjeru jer su iskazivali suglasno i uvjerljivo) da je s obzirom na razdoblje Covid-a i ograničenje ulaska bilo normalno i uobičajeno da medicinske sestre sa šaltera pomognu pacijentima jer se radilo o rodiljama odnijeti stvari do sobe. Tužiteljica ničim nije doprinjela nastanku predmetne nezgode budući da je ista se kretala i obavljala predmetni posao na uobičajeni način. Naime, tužiteljici se ne može staviti na teret bilo kakva nepažnja, nepravilnost ili propust u svezi korištenjem osobne zaštitne opreme ili pravila o zaštiti na radu već se eventualno navedena nezgoda tj. povreda može pripisati slučaju. Kako tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti isti odgovara i za slučajne štete. U konkretnom slučaju tuženik se ne može osloboditi odgovornosti pozivom na odredbu čl. 25. Zakona o zaštiti na radu jer do navedene ozljede nije došlo krajnjom nepažnjom tužiteljice već proizlazi da je tuženik napravio propust u planiranju i organiziranju radnog procesa jer nije procijenio rizike i nije planirao i pripremao provođenje radnog procesa na način da u navedenoj situaciji omogući tužiteljici koja je morala obaviti taj dio posla kolica ili neka druga tehnička pomagala koja bi omogućila da se ne ugrozi sigurnost i zdravlje radnika, a sve sukladno čl. 44. i 45. Zakona o zaštiti na radu.

24.Tužiteljica je po stavu suda postupala sa dužnom pažnjom prilikom te radne operacije pa je stav suda da tuženik nije uspjeo dokazati da bi do štetnog događaja došlo pod pretpostavkom iz članka 1067. ZOO-a, dakle uz isključivo ili djelomično krivnju tužiteljice pa je stoga stav suda da je za navedeni štetni događaj isključivo odgovoran poslodavac tužiteljice tj. tuženik. Na strani tužiteljice sud nije našao nikakvo nepoštivanje propisa iz zaštite na radu niti bilo kakvog nemarnog postupanja. Ponavlja se da je poslodavac dužan osigurati sigurne uvjete za rad u smislu odredbe članka 17. st. 1-4. i članka 23. st. 6. Zakona o zaštiti na radu te je isti dužan posao organizirati ako treba i na način da nadređeni zaposlenike nadzire i sprječava u eventualnom postupanju protivno odredbama Zaštite na radu te da im čak zabrani rad ukoliko isti ne koriste propisana zaštitna sredstva i ne obavljaju posao sukladno pravilima struke.

25.S obzirom na navedeno sud smatra da je poslodavac u cijelosti odgovoran za štetu koju je tužiteljica pretrpila u predmetnoj nezgodi posebno što poslodavac ničim nije dokazao svoje navode iz odgovora na tužbu koji se odnose na prigovor isključive odgovornosti tužiteljice za nastanak štete. Kako je na poslodavcu teret dokazivanja tužiteljičinog doprinosa nastanku štete te dokazivanju uzročne veze između tužiteljičinog ponašanja i štete, a iz provedenih dokaza ne proizlazi osnovanost istih, sud smatra u potpunosti neosnovan prigovor isključive odgovornosti tužiteljice za štete kao i bilo kakav doprinos istoj.

26.Slijedom svega navedenog zaključak je ovog suda je da u ovom postupku tuženik nije dokazao postojanje okolnosti koje bi u smislu čl. 111. ZR-a i čl. 24. ZZR-a otklonile njegovu odgovornost za naknadu štete tužiteljici.

27.Ostale dokaze i navode parničnih stranaka ovaj sud nije posebno obrazlagao, jer su ocijenjeni nebitnima za presuđenje.

28.Svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava pod pretpostavkama utvrđenim zakonom (čl. 19.st.1. Zakona o obveznim odnosima NN 35/05). Pod pravima osobnosti razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. (čl.19. st.2. ZOO-a).

29.Dakle, zatražene pravne osnove naknade štete po tužiteljici u preciziranom tužbenom zahtjevu su samo činjenice, odnosno kriteriji ili kvalifikatorne okolnosti koje zajedno s ostalim okolnostima slučaja iz čl. 1100. ZOO-a utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećenik ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

30.U pogledu utvrđivanja visine, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Željka Cesarca, kao stručan, detaljan i u skladu s pravilima struke, pri kojem nalazu je vještak ustrajao i kod usmenog pojašnjenja nalaza i mišljenja.

31.S obzirom na utvrđenje vještaka da je tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 2-3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 15-20 dana i slabijeg intenziteta u trajanju od 35-40 dana, sud je našao da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno zdravlje te stoga pravična novčana naknada za ovaj vid štete iznosi 1.700,00 eura, pri čemu je sud imao na umu trajanje i intenzitet fizičkih bolova.

32.Vodeći računa po vještaku izraženom smanjenju životnog aktiviteta od 4% kao i dobi tužiteljice, te poslu kojim se ista bavi sud je tužiteljici kao pravičnu novčanu naknadu za povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno zdravlje dosudio daljnji iznos od 600,00 eura uzevši u obzir pojačane napore koje će ista morati ulagati u daljnjem tijeku života, te aktivnostima primjerenim njezinoj dobi, a posebno tijekom obavljanja svoga posla, a cijeneći činjenicu da je pred tužiteljicom još duži životni i radni vijek.

33.S osnova straha sud je našao da bi s obzirom na trajanje i intenzitet istoga pravična novčana naknada tužiteljici iznosila 500,00 eura, budući je primarni strah jačeg intenziteta trajao je 1 sat ( 5-10 minuta), sekundarni strah jačeg intenziteta 36- 48 sati, sekundarni strah srednjeg intenziteta 8-10 dana, te sekundarni strah slabijeg intenziteta trajao je 25-30 dana u vidu brige za ozdravljenje i krajnje trajne posljedice. Navedenim je tužiteljici svakako povrijeđeno pravo osobnosti na duševno zdravlja. A što se zasigurno očitovalo u neizvjesnosti, brizi i strepnji za ozdravljenje.

34.Po slobodnoj ocjeni suda, u smislu odredbe čl. 223. ZPP-a, s osnove potrebe za tuđom pomoći te s obzirom na vrstu smetnji koje je imala tužiteljica, sud je našao da bi pravična naknada iznosila 490,00 eura s time što joj je tuđa pomoć trebala za 98 sati, a što bi po cijeni od 5,00 eura koliko je uobičajena cijena tuđe pomoć i njege iznosila 490,00 eura.

35.Po osnovi troškova puta i liječenja, a primjenom odredbe članka 1093. ZOO- a sud je po slobodnoj ocjeni primjenom članka 223. ZPP-a dosudio tužiteljici iznos od 82,06 eura i to za trošak 2 gela u visini od 18,58 eura, 12 odlazaka liječniku i 15 odlazaka na terapije na relacije mjesto stanovanja [adresa] kao i 22 odlazaka na navedenim relacijama po cijeni autobusne karte za prvu zonu 2,80 eura za dva smjera, te za 5 odlazaka osobnim autom 0,50 eura po km (udaljenost 1,5 km u oba smjera) u visini od 1,88 eura, što ukupno iznosi 82,06 eura.

36.Tužiteljica je potraživala i naknadu tijekom bolovanja i to temeljem izračuna koji je dostavio sam tuženik usporedbom sa komparantima, osobama koje su kod tuženika u tom razdoblju obavljale poslove kao i tužiteljica. Iz navedenog obračuna proizlazi da je tužiteljica u utuženom razdoblju ostvarila manje primanja od komparanata u iznosu od 1.473,73 eura. Nesporno je da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila na bolovanju te da je primala upravo radi bolovanja manju plaću stoga sud primjenom odredbe članka 1095. ZOO-a nalazi zahtjev tužiteljice za izgubljenom zaradom u cijelosti osnovanom.

37.Podredno se navodi da tužiteljica ne potražuje naknadu plaće i troškove koje je ostvarila od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje već izgubljenu zaradu između pretpostavljene plaće i plaće koju je dobila od HZZO-a, a taj dio predstavlja naknadu štete po osnovi štetnog događaja, a ne ono što je previđeno u uvjetima za osiguranje izvanugovorne odgovornosti.

38.Kako je naknada štete zbog izgubljene zarade izvorno novčani zahtjev odgovorna osoba je dužna isplatiti onaj broj novčanih iznosa koliko je utvrđeno da iznosi šteta s time da oštećenik ima pravo na zateznu kamatu od trenutka kada su dospjeli pojedini iznosi zarade ( članak 21. i 29. st. 1. ZOO-a).

39.Dakle prema mišljenju ovoga suda pravična novčana naknada za utuženu materijalnu i nematerijalnu štetu tužiteljici iznosi 4.853,79 eura.

40.Sud je tužiteljici dosudio pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu štetu u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a, a prilikom odlučivanja o visini naknade neimovinske štete vodio je računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kojem služi ova naknada kao i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom. Glede naknade imovinske štete sud je imao u vidu odredbu čl. 1090. ZOO-a koja propisuje da će sud dosuditi naknadu u iznosu koji potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja, te je stoga, sa preostalim dijelom po mišljenju ovog suda previsoko postavljenog tužbenog zahtjeva valjalo tužiteljici odbiti s obzirom da bi se u protivnom pogodovalo težnjama koje nisu spojive sa prirodom i društvenom svrhom naknade štete.

41.Odredba čl. 29. st.1. ZOO-a propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, a čl. 1103. ZOO-a određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Kako je nesporno da je tužiteljica tužbu podnijela 20. lipnja 2022., sud je tužiteljici dosudio zatezne kamate na iznos dosuđene nematerijalne štete od 2.800,00 eura, od prvog idućeg dana, dakle, od 21. lipnja 2022., dok je na iznos materijalne štete tužiteljici kamata dosuđena od presuđenja s obzirom da je visinu iste sud utvrdio u trenutku donošenja odluke pa se smatra da je tada ista dospjela.

42.Slijedom navedenog primjenom čl. 8. i 221.a ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

43.Odluka o trošku postupka tuženiku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2., u svezi s čl. 155. st. 2. ZPP-a. Sud je utvrdio da je ukupni uspjeh tužiteljici po visini u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev 72%, a u pogledu osnova 100% pa je ukupni uspjeh tužiteljice 172%, (172:2=86) dok je uspjeh tuženika i umješača u pogledu visine 28%, a u pogledu osnova 0% pa je ukupni uspjeh tuženika i umješača 28% (28:2=14). Kada je sud oduzeo postotak tužiteljice koja je uspjela sa 86% od postotka tuženika i umješača koji su uspjeli sa 14% dobio je uspjeh tužiteljice od 72%. Tužiteljici je dosuđeni trošak zastupanja po odvjetniku prema priloženom troškovniku i to sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 eura, tbr.28. OT-a, sastav tužbe 200,00 eura, tbr. 7. toč. 1. OT-a sastav obrazložena podneska i to 29.7.2022.,21.10.2022.,23.5.2023.,23.4.2024. u iznosu od 4x200,00 eura, tbr. 8. t.1. OT-a, sastav neobrazloženog podnesak od 30.8.2024. u iznosu od 50,00 eura tbr.8.t.4. OT-a, zastupanje na ročištu 21.2.2023.,27.9.2023.,26.2.2024.,17.7.2024. i 18.12.2024. u iznosu od 5x200,00 eura tbr. 9. toč. 1. OT-a, zastupanje na ročištu od 18.10.2022. u iznosu od 100,00 eura tbr.9.t. 2. OT-a, što ukupno sa pripadajućim PDV- om iznosi 2.900,00 eura, a s obzirom na uspjeh u sporu od 72 %, dosuđen joj je iznos od 2.008,00 eura. Tužiteljici je dosuđen ukupan iznos od 2.496,30 eura, budući joj je na ime preslike zdravstvenog kartona i troškova medicinskog vještačenja dosuđen iznos od 408,30 eura, u cijelosti bez obzira na uspjeh u sporu, jer je isti bio neophodan za presuđenje. Tužiteljici je odbijena s preostalim djelom zahtjeva za trošak postupka jer je isti bio previsoko postavljen u odnosu na OT.

Rijeka, 31. siječnja 2025.

SUDAC:

Majda Felker

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika