Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Psp-1/2023-35
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Varaždinu, OIB: 14828046348, po sutkinji Meliti Šmentanec- Klarić, u pravnoj stvari 1. tužitelja ŽĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice ĆĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Ivani Moravec, odvjetnici u Varaždinu, protiv tuženika ČĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Dini Galić, odvjetnici u Varaždinu, radi smetanja posjeda, nakon na dan 19. prosinca 2024. održane glavne javne rasprave u prisutnosti stranaka i punomoćnica stranaka, 31. siječnja 2025., objavio je i
r i j e š i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev 1. tužitelja ŽĆ i 2. tužiteljice ĆĆ koji glasi:
"l. Tuženik ČĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], smetao je OĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ĆĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u posljednjem mirnom i nesmetanom posjedu nekretnine čk.br. 1784/1 naziva [adresa] ukupne površine 1378 m2, od čega DVORIŠTE površine 648 m2, KUĆA površine 67 m2, POSLOVNA ZGRADA, VARAŽDIN, ULICA IVANA CANKARA 7/1 površine 184 m2 i ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE, VARAŽDIN, ULICA JANKA DRASKOVIĆA 8 površine 479 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kod Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Varaždinu, konkretno parkirnog mjesta na nekretnini, a koje parkirno mjesto je na Vještačkom nalazu identifikacije nekretnine od lipnja 2024. izrađenom po stalnom sudskom vještaku za geodetske poslove Draženu Pintariću označeno kosim crtama crne boje, time što je dana 2.1.2023. parkirao na predmetno parkirno mjesto i od tada svoje vozilo nije micao, pa mu se nalaže da uspostavi prijašnje posjedovno stanje na način da ukloni svoje motorno vozilo s predmetnog parkirnog mjesta u posjedu ŽĆ i ĆĆ, te mu se ubuduće zabranjuje takvo i slično smetanje, pod prijetnjom novčane kazne od 2.654,46 EUR, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.
Il. Tuženik je dužan nadoknaditi tužiteljima prouzročeni parnični trošak, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe", kao neosnovan.
II. Nalaže se tužiteljima ŽĆ i ĆĆ da tuženiku ČĆ nadoknade parnične troškove u iznosu od 875,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelji su ovome sudu 30. siječnja 2023. podnijeli tužbu radi smetanja posjeda nekretnine, u kojoj su naveli da kako su, kao i tuženik suvlasnici nekretnine čk.br. 1784/1 naziva [adresa] ukupne površine 1378 m2, od čega DVORIŠTE površine 648 m2, KUĆA površine 67 m2, POSLOVNA ZGRADA, VARAŽDIN, ULICA IVANA CANKARA 7/1 površine 184 m2 i ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE, VARAŽDIN, ULICA JANKA DRAŠKOVIĆA 8 površine 479 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kod Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Varaždinu. Tvrde da se suposjedovni odnosi dvorišta predmetne nekretnine godinama vrše na jednaki način tako da svaki od suvlasnika nekretnine, a suposjednika dvorišta točno zna čije je koje parkirno mjesto, te svi tako već godinama koriste isključivo svaki svoje parkirno mjesto. Tvrde da na gore opisani način već 40 godina svoje osobno vozilo parkiraju na parkirno mjesto koje je na, uz tužbu dostavljenom, Mjerničkom nacrtu obojano u crno, dok su tuženik kao i njegovi prednici svoja osobna vozila parkirali na parkirno mjesto koje je na dostavljenom Mjerničkom nacrtu označeno iscrtano. Nadalje tužitelji tvrde da su dana 2.1.2023., na parkirnom mjestu kojeg 40 godina koriste isključivo oni, uočili parkirano vozilo u vlasništvu tuženika (bijeli kombi reg. oznaka [registarska oznaka]) te su ga odmah upozorili na činjenicu da se isto nalazi na njihovom parkirnom mjestu, no on se na navedena upozorenja oglušio, te ostavio tako parkirano svoje vozilo, do podnošenja tužbe, a bez da ga je od tada do danas(dana podnošenja tužbe) ikada od tamo micao. Tvrde da ih je tuženik navedenim činom parkiranja svojeg motornog vozila na parkirno mjesto koje mirno i nesmetano posjeduju više od 40 godina, smetao u mirnom i nesmetanom posjedu istog. Tužitelji su naveli da predlažu očevid na licu mjesta uz izradu skice parkirnih mjesta, nakon čega će, po potrebi, uskladiti tužbeni zahtjev sa novo izrađenom skicom. Predložili su da se utvrdi da ih je tuženik smetao u posljednjem mirnom i nesmetanom posjedu nekretnine čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod Zemljišnoknjižnog odjela u Varaždinu, konkretno parkirnog mjesta na nekretnini, a koje parkirno mjesto je na mjerničkom nacrtu obojeno u crno, time što je 2.1.2023. parkirao na predmetno parkirno mjesto i od tada svoje vozilo nije micao, te da se naloži tuženiku da uspostavi prijašnje posjedovno stanje na način da ukloni svoje motorno vozilo s predmetnog parkirnog mjesta te da mu se ubuduće zabrani takvo i slično smetanje, pod prijetnjom novčane kazne od 2.654,46 EUR, pod prijetnjom ovrhe.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da osporava navode iz tužbe, te tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik je naveo da stavlja prigovore koji se odnose na prigovor pasivne legitimacije, posljednji mirni posjed tužitelja, samovlasnost čina smetanja tuženika, te nastup prekluzije prava tužitelja na zaštitu posjeda putem suda. Naveo je da je nesporno da su suvlasnici i suposjednici nekretnine čkbr. [katastarska čestica], opisana kao [adresa], površine 1378 m2, od čega dvorište površine 648 m2, kuća pov. 67 m2, poslovna zgrada, [adresa] površine 184 m2 i zgrada mješovite uporabe, [adresa] površine 479 m2, ukupno 1378 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], s time da su tužitelji upisani u zemljišnoj knjizi kao suvlasnici posebnog dijela nekretnine ( etaže ) redni broj 6, a on je upisan kao suvlasnik posebnog dijela nekretnine ( etaže ) redni broj 4. Naveo je da je sklopio i predugovor o kupoprodaji posebnog dijela nekretnine / etaže redni broj 2. 7. studenog 2022. s još uvijek u zemljišnoj knjizi upisanim vlasnicima HĆ i PĆ, te je u zemljišnoj knjizi na posebnom dijelu nekretnine / etaži redni broj 2. već upisano založno pravo banke kreditora. Nadalje je naveo da je člankom 69. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određeno da je vlasništvo posebnog dijela nekretnine nedjeljivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, pa se može samo zajedno s njime ograničiti, opteretiti, otuđiti, prenijeti za slučaj smrti i podvrgnuti ovrsi. Istaknuo je kako vlasništvo posebnog dijela nekretnine nije uspostavljeno na dvorištu predmetne nekretnine, te su svi suvlasnici posebnih dijelova cijele nekretnine suvlasnici i suposjednici cijelog dvorišta. Naveo je da obzirom da na dvorištu nije uspostavljeno vlasništvo posebnih dijelova, tužitelji ne mogu raspolagati dijelovima dvorišta kao da su pripadci posebnih dijelova zgrade, tako ni dio dvorišta koji je označen crno u tužiteljevoj skici nikako nije pripadak bilo kojeg posebnog dijela nekretnine. Bilo kakvo raspolaganje dijelovima dvorišta koje je u suvlasništvu svih vlasnika posebnih dijelova cijele nekretnine, je ništetno, te ne proizvodi pravne učinke. Naveo da je člankom 24. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je: (1) Svaki je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti. (2) Suposjednik nije ovlašten slaviti zahtjev za zaštitu svoga suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu. Naveo je da je nesporno da je suposjednik dvorišta, te da s obzirom na nesporno suvlasništvo i nesporan suposjed cijelog dvorišta na nekretnini čkbr. [katastarska čestica], opisana kao [adresa], površine 1378 m2, od čega dvorište površine 648 m2, kuća površine 67 m2, poslovna zgrada, [adresa] površine 184 m2 i zgrada mješovite uporabe, [adresa] površine 479 m2, ukupno 1378 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], radi donošenja odluke po tužbi i tužbenom zahtjevu je nužno raspravljati o pravnom odnosu stranaka kao suposjednika, a tada suposjednik nije ovlašten tražiti zaštitu svog suposjeda od smetanja sukladno zakonskom ograničenju iz članka 24.st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti. Istaknuo je prigovor pasivne legitimacije, s obzirom da stranke u suposjedu cijelog dvorišta, te suposjedu dijela dvorišta koji je na priloženoj skici tužitelja označen crno i iscrtano, a on tužitelje nije isključio iz suposjeda ili im bitno ograničio dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti. Glede skice priložene uz tužbu naveo je da je to pokušaj suvlasnika da urede način parkiranja i korištenja dvorišta te da svi suvlasnici parkiraju svoja vozila na mjestu koje je slobodno, obzirom na veliki broj vozila koja sva ne stanu u dvorište. Tako je i sam tužitelj više puta parkirao svoje vozilo na druga mjesta u dvorištu. Vezano za dio dvorišta na koji se pozivaju tužitelji (crno i iscrtano u priloženoj skici) tuženik je naveo da su prije cca 4 godine tužitelji bili vlasnici posebnih dijelova / etaža 2., 6., i 8., ali su najprije prodali posebni dio /etažu redni broj 8. EĆ, a u 2021. su prodali posebni dio /etažu redni broj 2. UĆ i PĆ. Obzirom na kupoprodaje, novi vlasnici su stupili u suposjed dvorišta, tako da tužitelji više nisu jedini u suposjedu dijela dvorišta koji je prikazan na skici crno i iscrtano. Dakle unatrag 2 godine osim tužitelja u suposjedu cijelog dvorišta, pa i predmetnog dijela dvorišta (na skici označeno crno i iscrtano) su vlasnici posebnih dijelova nekretnine/ etaža redni broj 2. (HĆ, PĆ), 6. (tužitelji) i 8. (IĆ). Naveo je da se suposjed tog dijela dvorišta (na skici označeno crno i iscrtano) i cijelog dvorišta u naravi ne izvršava na način kako prikazuje tužitelj, niti u naravi postoje ikakva vidljiva obilježja o tome. Nadalje je naveo kako je u priloženoj skici prezime " ĆĆ" napisano preko iscrtanog dijela, iz čega bi proizlazilo da bi iscrtani dio pripadao tužiteljima, a nikako crno označeni dio te da je razvidno da tužitelji manipuliraju skicom kako im odgovara. Nadalje je tuženik naveo da je s vlasnicima posebnog dijela nekretnine / etaže redni broj 2., HĆ i PĆ sklopio predugovor o kupoprodaji nekretnine dana 7. studenog 2022., te je na posebnom dijelu nekretnine / etaži redni broj 2. već upisano založno pravo banke kreditora i oni su mu odmah po sklapanju predugovora predali posjed nekretnine, kao i suposjed cijelog dvorišta, te dijela dvorišta (na skici označeno crno i iscrtano) sukladno suvlasničkom udjelu posebnog dijela nekretnine / etaže redni broj 2. u cijelom dvorištu, sve sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Kako su u dijelu dvorišta koji je označen priloženom skicom iz tužbe (crno i iscrtano) suposjed pretežno izvršavali suvlasnici 3 različite etaže (etaže 2., 6., i 8.), te korisnici (zakupnici) etaže 6. (obrt [obrt] ), i njihovi zaposlenici, tako mu je prilikom uvođenja u posjed rečeno kako njemu pripada površina dvorišta sukladno suvlasničkom udjelu posebnog dijela nekretnine / etaže redni broj 2. u cijeloj nekretnini (te na dijelu skice crno-iscrtano), te da može parkirati svoje vozilo tamo gdje nade slobodno mjesto, što su činili i njegovi prednici (HĆ i PĆ). Osporio je posljednji mirni posjed tužitelja u dijelu dvorišta koji je na skici tužitelja prikazan crno te naveo da tužitelji nemaju zakonskog ovlaštenja dijeliti dvorište, s obzirom da je dvorište u suvlasništvu i suposjedu svih suvlasnika posebnih dijelova cijele nekretnine, te obzirom vlasništvo posebnih dijelova nekretnine nije uspostavljeno na dvorištu te da je dvorište cjelina u suposjedu svih suvlasnika. Naveo je da niti u jednom dijelu nije isključio ili bitno ograničio suposjed tužitelja. Naveo je i svojim postupanjem nikako nije imao, niti nema namjeru da tužitelje isključi ili ograniči u njihovu suposjedu, niti je isto učinio. Istaknuo je kako se cijelom površinom dijela dvorišta (crno i iscrtano) iz priložene skice pretežno koristi tužitelj, njegovi zakupnici ĐĆ (tužiteljeva kćer) i GĆ (tužiteljev zet), kao vlasnici zajedničkog obrta za usluge i trgovinu [obrt], [adresa], te njihovi zaposlenici te da isti i dalje nesmetano ulaze u dvorište i to s dvije strane (ulaz s [adresa] i [adresa]), dolaze do dijela dvorišta koje je ograđeno čempresima (skica -crno i iscrtano te parkiraju svoja vozila bez ikakvih ograničenja te da je parkirao svoje vozilo na dijelu gdje je bilo slobodno, a kako mu je i bilo rečeno prilikom uvođenja u suposjed, te na taj način ne smeta niti isključuje ili bitno onemogućuje suposjed tužitelja. Kao dokaz je priložio slike vozila koja pripadaju tužiteljima, njihovim zakupnicima i zaposlenicima iz kojih je razvidno kako koriste dvorište bez ikakvih ograničenja te da s obzirom na veličinu etaže 2. (koju je kupio od upisanih HĆ i PĆ) u odnosu na cijelu nekretninu mu pripada veći dio dvorišta od onog koji trenutno koristi, odnosno tužitelji su oni koji zapravo ograničavaju suposjed drugih suvlasnika.Naveo je da ima pravo na suposjed dijela dvorišta, pa i dijela koje je s obje strane ograđeno čempresima (skica iz tužbe crno, i iscrtano) te da je i od ranije vlasnik posebnog dijela nekretnine / etaže redni broj 4., te je u suposjedu cijelog dvorišta. Istaknuo je i da je nesporno da je predmetno vozilo njegovo vlasništvo, te da predmetno vozilo koristi u obavljanju djelatnosti obrta kojeg je vlasnik, tako da ga koristi svaki dan u obavljanju djelatnosti obrta. Upravo zbog toga osporava navod kako predmetno vozilo nije nikad micano s toga mjesta. Naveo je kako ima prebivalište i živi na adresi [adresa], te svaki dan kada mu predmetno vozilo nije potrebno, a najkasnije po završetku radnog vremena ponovno parkira vozilo na slobodnom dijelu dvorišta, dok tužitelji tamo dolaze na radno mjesto u radno vrijeme. Naveo je kako nije imao, niti nema namjeru smetanja ili ograničavanja posjeda tužitelja ili bilo kojeg drugog suposjednika, obzirom svi oni također, kada nema njegovog vozila, mogu nesmetano parkirati na dijelu dvorišta koji je u priloženoj skici tužitelja označen crnom bojom. Što se tiče prigovora prekluzije prava tužitelja na zaštitu posjeda, naveo je da taj dio dvorišta koristi za parkiranje svojeg vozila još od studenog 2022., odnosno od sklapanja predugovora s vlasnicima posebnog dijela nekretnine / etaže redni broj 2. UĆ i TĆ koji su mu odmah po sklapanju predugovora predali posjed posebnog dijela nekretnine / etaže redni broj 2. i suposjed dvorišta. Naveo je da predmetno vozilo koristi u obavljanju djelatnosti obrta kojeg je vlasnik, tako da ga koristi svaki dan te da osporava navod da su tužitelji uočili njegovo tuženikovo vozilo tek 2.1.2023., s obzirom da je mnogo puta već od studenog 2022. bilo parkirano upravo na tome mjestu i to neprekidno više dana te da je nemoguće da ga tužitelji nisu primijetili i prije, obzirom tužitelji, njihovi zakupnici (kćer i zet) i njihovi radnici svaki dan u tjednu (tužitelji i nedjeljom) dolaze na predmetnu nekretninu. Ponovio je i da na predmetnoj adresi ima prebivalište, te svaki dan po završetku radnog vremena ponovno parkira vozilo na istom dijelu dvorišta i od ranije je u suposjedu cijelog dvorišta i da je tužiteljima isteklo pravo na sudsku zaštitu. Također je naveo da osporava tužbeni zahtjev u dijelu pod prijetnjom novčane kazne od 2.654,46 EUR / 20.000,00 kn (fiksni tečaj: 7.53450), obzirom je time prekoračen tužbeni zahtjev u postupcima zbog smetanja posjeda, a sukladno članku 22.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Dakle, tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti, te naložiti tužiteljima da mu solidarno naknade troškove parničnog postupka, za zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate.
3. U podnesku od 2. svibnja 2023. tužitelji su u bitnom naveli da nije nužno raspravljati o pravnom odnosu stranaka, budući je nesporno da su stranke suvlasnici predmetne nekretnine čk.br. 1784/, k. o. [katastarska općina], od čega su tužitelji etaže 6, a tuženik etaže 4. te da njihov pravni odnos kao suvlasnika predmetne nekretnine i suposjednika dvorišta iste ni na koji način nije sporan. Nadalje su naveli da nije točno da ih tuženik nije isključio niti ograničio u njihovom suposjedu parkirnog mjesta (označeno crno u priloženoj skici), s obzirom da je iz dostavljenih fotografija vidljivo da je tuženik svoje vozilo (bijeli kombi reg. oznaka [registarska oznaka]) parkirao upravo na mjestu na kojem oni parkiraju svoje motorno vozilo već više od 40 godina. Naveli su da je namjera tuženika da ih onemogućuje u njihovom pravu na posjed predmetnog parkirnog mjesta vidljiva iz njegovog postupanja, nakon što je isti bio upozoren o smetanju predmetnog posjeda te da tuženik ni nakon brojnih upozorenja nije želio svoje motorno vozilo parkirati na neko drugo mjesto, nego je isto apsolutno uvijek parkirao na predmetnom posjedu, što je vidljivo na svim priloženim fotografijama, na kojima se pozicije drugih vozila mijenjaju, ali tuženikovog vozila baš nikada. Naveli su da je tuženikov prigovor prekluzije, također neosnovan te da činjenica što je tuženik navodno u studenom sklopio predugovor o kupnji etaže 2, predmetne nekretnine ni na koji način nije u vezi sa činom smetanja i činjenicom saznanja za smetanje posjeda predmetnog parkirnog mjesta 2.1.2023.
4. U podnesku od 13. rujna 2023., tuženik je ponovno ukazao na članak 24. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te naveo da dvorište predstavlja cjelinu koja je u suvlasništvu svih vlasnika posebnih dijelova nekretnine, te isto nije sporno, obzirom tužitelji jasno potvrđuju kako su suvlasnici i suposjednici zajedno s tuženikom. Vlasništvo posebnih dijelova nekretnine ne proteže se na dvorište zgrade. Predmetni dio dvorišta na koji ukazuju tužitelji (crno označeni u mjerničkoj skici) nije nikada bio odvojen ili obilježen nekakvim znacima da bi tužitelji dali do znanja drugim suvlasnicima da pripada samo njima, niti postoji ikakva Odluka suvlasnika o načinu korištenja cijelog dvorišta. Naveo je da tužitelje nije isključio iz suposjeda ili im bitno ograničio dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti te da se potpuno isključivanje iz dotadašnjeg suposjeda ili bitno ograničavanje dotadašnjeg načina izvršavanja faktične vlasti ocjenjuje obzirom na cijelu stvar koja je u suposjedu, a ne na dio te stvari. Tužitelji, njegovi zakupnici (ĐĆ (tužiteljeva kćer) i GĆ (tužiteljev zet), kao vlasnici zajedničkog obrta za usluge i trgovinu FOTO – AĆ, [adresa]), te njihovi zaposlenici, i dalje uredno svaki radni dan parkiraju svoja vozila (i to svi zajedno u isto vrijeme, dakle istodobno je parkirano po 5 vozila) u dvorištu, kao i na mjestu koje su tužitelji u mjerničkoj skici označili crnom bojom, a što je razvidno i iz slika koje se nalaze u spisu, te čak i kada bi bilo točno ( hipotetički ) da tužitelji samo na crno označenom dijelu dvorišta parkiraju svoje vozilo posljednjih 40 godina (a što nije točno), isto nije od važnosti za predmet spora, obzirom tužitelji nisu isključeni, niti su bitno ograničeni u dosadašnjem načinu izvršavanja faktične vlasti na dvorištu. Tužitelji su uz tužbu dostavili mjernički nacrt na kojem su po tvrdnji tužitelja nalaze parkirališna mjesta tužitelja i tuženika. Naveo je da osporava priloženi mjernički nacrt kao valjan i vjerodostojan, obzirom njime nije pravilno i vjerodostojno prikazano suposjedovno stanje dvorišta i da je to bio samo pokušaj uređenja načina korištenja dvorišta između suvlasnika. Netočno je da taj dio dvorišta pripada isključivo tužiteljima, te je nejasno po kojoj osnovi bi to i bilo tako i da bi svako ulaženje u raspravu o tome po kojoj osnovi bi taj dio dvorišta (crno označen u mjerničkoj skici) pripao samo tužiteljima značio raspravljanje o njihovu pravnom odnosu, a što znači da tužitelji nisu ovlašteni tražiti posjedovnu zaštitu sukladno članku.24.st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarni pravima. Naveo je da ima jednako pravo kao i tužitelji koristiti dvorište na način kako im odgovara, i to on u većem dijelu, s obzirom da je suvlasnik s većim suvlasničkim udjelom u cijeloj nekretnini, a što nije sporno.
5. U podnesku od 21. rujna 2023. tužitelji su se očitovali na podnesak tuženika od 13.9.2023. u bitnom navodeći da ih je tuženik u potpunosti isključio u dosadašnjem načinu izvršavanja njihove faktičke vlasti, uslijed čega su sukladno čl. 24.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ovlašteni štiti svoj suposjed u odnosu na tuženika kao drugog suposjednika. Nadalje vezano za tuženikov prigovor na dostavljeni mjernički nacrt i navod da crno označen dio dvorišta ne pripada isključivo tužiteljima, naveli su da oni nikada nisu niti tvrdili da su oni vlasnici predmetnog dijela dvorišta, već da su oni njegovi posjednici preko 40 godina, te da dostavljeni mjernički nacrt prikazuje praksu korištenja predmetnog parkirališta dugi niz godina. Istaknuli su kako pravni odnos tužitelja i tuženika u ovom predmetu spora uopće nije bitan, budući se u ovom postupku radi smetanja posjeda utvrđuje čin smetanja posljednieg mirnog posjeda, a ne odnos između posjednika i onoga koji ga je smetao, te da je irelevantno za vođenje ovog postupka, tko sve drugi parkira ili ne parkira na predmetnom parkiralištu, odnosno apsolutno je irelevantno da li na predmetnom parkiralištu svoja vozila parkiraju njihovi kćer i zet ili tuženikove mušterije, budući isti u predmetnoj nekretnini ima ugostiteljski objekt.
6.Tijekom postupka tuženik je isticao i da tužitelji kontradiktorno i netočno ističu promjenu posjedovnog stanja, odnosno da su kćer i zet tužitelja u zakupu poslovnog prostora u vlasništvu tužitelja tako da su po odobrenju tužitelja korisnici parkiranja, odnosno neposredni posjednici, a tužitelj je u odnosu na njih posredni posjednik tako da i dalje ima pravo izvršavati posjed, a njegov je izbor da to čini preko neposrednog posjednika, zakupnika. Naveo je i da se i tužitelji i dalje parkiraju na dvorištu svojim automobilima, a isto tako i zaposlenici u obrtu kćeri i zeta tužitelja, sukladno raspoloživosti slobodnim mjestima, tako da nije točno da su isključeni ili ograničeni u izvršavanju svojih prava te da je tužitelj i neposredni posjednik u odnosu na parkiranje koje osobno izvršava svojim automobilom.
7.Tužitelji su konačno precizirali tužbeni zahtjev podneskom predanim na ročištu održanom 24.9.2024. u skladu s vještačkim nalazom identifikacije nekretnine stalnog sudskog vještaka Dražena Pintarića i u skladu s izmjenama Zakona o obveznim odnosima vezano za stopu zakonske zatezne kamate. O tom tužbenom zahtjevu je i sud odlučivao.
8. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz BZP (list 6-10 spisa), mjernički nacrt (list 11 spisa), fotografije (list 12, 26-28 spisa), Zapisnik sa sastanka suvlasnika stambeno poslovne zgrade [adresa] u [adresa] od 7.3.2023. (list 38-39 spisa), situaciju prijedloga uređenja dvorišta (list 40 spisa), fotografije u koverti list 41 spisa, izvadak iz obrtnog registra od 3.4.2024. (list 76-77 spisa). U postupku su kao svjedoci saslušani RĆ, PĆ, HĆ, GĆ, NĆ, JĆ, MĆ, te stranke. Održan je i uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka Dražena Pintarića. Tužitelji su odustali od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedokinje ŠĆ, a tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka KĆ.
9. Između stranaka nije sporno da su tužitelji i tuženik suvlasnici predmetne nekretnine čkbr. [katastarska čestica] [adresa] sa 1378 m2, dvorište sa 648 m2, kuća sa 67 m2, poslovna zgrada, [adresa] i zgrada mješovite uporabe, [adresa] sa 479 m2. Navedeno proizlazi i iz izvatka iz BZP-A (list 6-10 spisa). Iz navedenog izvatka proizlazi da je tuženik upisan kao suvlasnik suvlasničkog dijela 129/1378 etažno vlasništvo (E-4), odnosno kao vlasnik etaže 4 sveukupne površine 140 m2, koja se sastoji od prostorija u prizemlju: garaža I sa 16 m2, garaža II sa 20 m2 ukupne površine 36 m2, na katu: dnevna soba sa 24 m2, kuhinja II sa 10 m2, spremište II sa 1 m2, kupaonica sa 4 m2, soba I sa 22 m2, soba II sa 16 m2, hodnik IV sa 9 m2, ukupne površine 86 m2, u podrumu: prostorija VII sa 18 m2. Nadalje proizlazi i da je tuženik upisan kao suvlasnik suvlasničkog dijela 363/1378 etažno vlasništvo E-11 sveukupne površine 428 m2, koja se sastoji od prostorija: na tavanu, tavan I sa 422m2, stepenice IV sa 6 m2, ukupne površine 428 m2 i to 75/429, dok je tužitelj ŽĆ upisan na suvlasničkom dijelu etaže 82/429 a 2. tužiteljica u 81/429 dijelova. Nadalje proizlazi da su tužitelji upisani kao suvlasnici, svaki u ½ dijela suvlasničkog dijela 92/1378 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6), odnosno etaže 6- poslovni prostor sveukupne površine 100 m2, koji se sastoji od poslovnih prostorija: u prizemlju prostorija XVIII sa 17 m2, prostorije XIX sa 18 m2, wc V sa 2 m2 ukupne površine 100 m2, te da su upisani i kao suvlasnici, uz Veštag Laslu, svaki u ¼ dijela suvlasničkog dijela 37/1378 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-10) odnosno etaže X – sveukupne površine 32 m2, koja se sastoji od prostorija u podrumu: prostorija VI sa 32 m2, ukupne površine 32 m2. Nadalje iz navedenog zk. izvatka koji prikazuje stanje na dan 21.1.2023. proizlazi da su kao suvlasnici navedene nekretnine čkbr. [katastarska čestica] upisani i SĆ, HĆ, PĆ, MĆ LĆ, MĆ RĆ, ZĆ, Ž Ć, FĆ, Veštag Laslo, Vulama LĆ i Allianz Hrvatska d.d. Iz mjerničkog nacrta na listu 11 spisa proizlazi da su na tom nacrtu rukom nadopisani HBULAN, GRADSKI MUZEJ, Č, O, H, ŽĆ I ĆĆ, te da je taj dio obojan crnom bojom, da je iscrtkan dio na kojem se nazire rukom nadopisan tekst "PLANTAK", no da je od tog iscrtkanog mjesta povučena crta uz koju piše ČĆ, da je rukom napisano P, ŠEŠET, ROGAR, PROLAZ, KOŠMERL i opet ŠEŠET. Iz fotografija na listu 12, 26, 27, 28, te u koverti na listu 41 spisa, prema stajalištu suda proizlazi da se kombi registarskih oznaka [registarska oznaka], te osobna vozila registarskih oznaka [registarska oznaka], [registarska oznaka], [registarska oznaka], [registarska oznaka], [registarska oznaka], [registarska oznaka], [registarska oznaka] i druga vozila čije se registarske oznake u cijelosti ne vide na dostavljenim fotografijama parkiraju na različitim mjestima u dvorištu predmetne nekretnine čkbr. [katastarska čestica] upisane u k. o. [katastarska općina], odnosno da se kombi u vlasništvu tuženika, te da su se vozila u vlasništvu 1. tužitelja, 2. tužiteljice, kćeri i zeta tužitelja te zaposlenika "Foto Ivice" te drugi suvlasnici predmetne nekretnine i nepoznata vozila parkirala na različitim dijelovima dvorišta nekretnine čkbr. [katastarska čestica], odnosno da su se ta vozila parkirala tamo gdje je bilo mjesta na dvorištu. Iz zapisnika sa sastanka suvlasnika stambeno-poslovne zgrade [adresa] u [adresa] održanog 7.3.2023. proizlazi da je predstavnik suvlasnika RĆ, te da je vezano za dvorište zgrade, problematiku parkiranja i neovlaštenog korištenja dvorišta od strane osoba koji nisu suvlasnici gđa. E podsjetila suvlasnike na projekt uređenja dvorišta (u privitku zapisnika) za koji kada su ga trebali provesti suvlasnici nisu ishodili potrebnu suglasnost i da je prijedlog da se projekt iskoristi i da se dvorište uredi u skladu s projektnim prijedlogom, da su se suvlasnici suglasili da je prijedlog dobar i načelno prihvatljiv te će se pokušati dogovoriti probno korištenje po ključu jedan prostor jedno parkirno mjesto, da su se svi suglasili da se zaposlenici poslovnih prostora ne mogu koristiti parkingom unutar dvorišta, da su se svi suglasili da će potvrditi odluku za postavljanje prepreka (rampi) s obje strane ulaza u dvorište te da je dogovoreno da se parkirališna mjesta urede prema projektu s čime nije suglasan g. ĆĆ koji uvjetuje promjenu sadašnjeg načina korištenja izmjenom, odnosno micanje postojeće terase koju koristi poslovni prostor, te da je dogovoreno da će suvlasnik ĆĆ ukloniti čemprese kako bi se mogle označiti granice parkirnih mjesta prema projektu u privitku zapisnika te će moći odabrati koja dva parkirna mjesta od novonastalih će koristiti za svoje potrebe te će krenuti u probni režim korištenja dvorišta. Iz projekta uređenja dvorišta odnosno prijedloga uređenja dvorišta na listu 40 spisa proizlazi da je isti izrađen u studenom 2012. Iz izvatka iz Obrtnog registra (list 76 spisa) proizlazi da je tuženik ČĆ vlasnik obrta [obrt] za proizvodnju slastičarskih proizvoda koji je osnovan 14.3.1996., a 19.12.2018. je istupila VĆ kao ortak iz zajedničkog obrta i promijenjen je naziv tvrtke obrta, sjedište obrta, koje promjene su upisane u Obrtni registar 24.12.2018.
10.U postupku je izveden dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka Dražena Pintarića 14.6.2024. Obilaskom lica mjesta utvrđeno je da u dvorištu predmetne nekretnine nema parkiranog kombija tužitelja, niti vozila 1. tužitelja. Tužitelj ŽĆ je pozvan da pokaže dio dvorišta predmetne nekretnine za koji tvrdi da je bio smetan u pravu posjeda, kao i mjesto gdje je bio parkiran tuženikov kombi. Stalni sudski vještak je pozvan da identificira predmetnu nekretninu te da na skici izmjere prikaže mjesto navodnog smetanja posjeda i mjesto prema pokazivanju 1. tužitelja gdje je bio parkiran tuženikov kombi. Tužitelji su predložili da vještak identificira položaj crno označenog (obojanog) na mjerničkom nacrtu, koji se nalazi na listu 11 spisa. Vještak je identificirao čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je 1. tužitelj pokazao površinu za koju tvrdi da ima u posjedu i koji dio dvorišta koristi kao parkirno mjesto i mjesto parkiranog kombija, a tuženik je nakon toga po svojem viđenju pokazao mjesto parkiranja svojeg kombija. Iz vještačkog nalaza identifikacije nekretnina i skice smetanja posjeda proizlazi da je sa A-B-C-D prikazano mjesto parkiranja kombija po pokazivanju 1. tužitelja, a slovima E-F-G-H po pokazivanju tuženika te da se navedeno nalazi između dviju živih ograda, odnosno da je površina koju je 1. tužitelj pokazao da ima u posjedu i koji dio dvorišta u naravi koristi za parkiranje iscrtkano crnom bojom.
11. Na dostavljeni nalaz identifikacije nekretnina i skicu stalnog sudskog vještaka Dražena Pintarića stranke nisu iznijele nikakve prigovore i sud je ocijenio da je isto izrađeno u skladu s pravilima struke i prema pokazivanju stranaka na uviđaju kao i u skladu sa zatečenim stanjem na uviđaju.
12. Iz iskaza svjedoka RĆ, tuženikovog brata, ujedno i predstavnika suvlasnika predmetne nekretnine, proizlazi da je stambeno poslovna zgrada etažirana, no dvorište nikada nije bilo etažirano. Bilo je pokušaja da se dvorište etažira, no prijedlozi nikad nisu prošli, bio je jedan prijedlog i prije 2012. no nije prošao, a 2012. je arhitekt napravio čak idejni projekt dvorišta, gdje su bila točno iscrtana parkirna mjesta, no većina nije bila postignuta. Iskazao je kako je parkiranje oduvijek problem vezano za nekretninu čkbr. [katastarska čestica], te je 2023. ponovno pokušano da se uredi problem dvorišta po tom arhitektonskom projektu, no opet nije postignuta većina i nikakva podjela nije dogovorena, a suvlasnici se nisu usuglasili oko toga. Iskazao je kako je on predstavnik suvlasnika od ožujka 2023. te da niti jedan suvlasnik nije imao točno određeno parkirno mjesto. Suvlasnici su parkirali tamo gdje je bilo mjesta. Činjenica je da je dvorište premalo da bi svi automobili suvlasnika stali i tek ovo proljeće je postavljena rampa jer su se i treće osobe znale parkirati u tom dvorištu i parkiranje je uvijek bilo izvor sukoba između suvlasnika. Iskazao je da samo dva suvlasnika stanuju na predmetnoj nekretnini, dok su ostalo poslovni prostori pa tamo parkiraju i vlasnici poslovnih prostora i njihovi radnici, a na primjer tužitelj tamo parkira sa 5 automobila, a vlasnik je 100 m2 poslovnog prostora, a netko tko je vlasnik 125 m2, parkira samo sa 2 automobila. Iskazao je da tuženik živi na predmetnoj nekretnini, dok su tužitelji tamo obavljali poslovnu djelatnost, a koju su sada nastavili obavljati njihova kćer i zet, ali tužitelj ŽĆ dolazi svakodnevno u radnju. Nadalje je iskazao kao tužitelji nikad nisu bili onemogućeni u korištenju dvorišta, a ako nije bio mjesta onda su parkirali na drugom dijelu dvorišta. Tužitelj je dolazio parkirati sa Opel Astrom, njegova supruga sa WW polo, zet i kćer sa svojim automobilima, kao i dva radnika sa svojim automobilima. Ne postoje nikakve oznake na dvorištu koje bi ukazivale da je dvorište podijeljeno. Nadaje svjedok je naveo da je tuženik počeo parkirati na mjjestu do čempresa kad je od HĆ i PĆ kupio poslovni prostor površine 110 m2, a to je bilo u studenom 2022., dok prije toga je bio samo vlasnik stambenog prostora od 90 m2. Na tom mjestu su prije tuženika parkirali svi suvlasnici, i HĆ i PĆ i susjed ZĆ, odnosno svi su parkirali, te nikad nije bilo da netko isključivo parkira na jednom mjestu. Iskazao je kako je tuženik, parkirao sa kombijem s rashladnim dijelom u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti, a na kombiju piše "Slastičarnica Šešet", te je tuženik parkirao i na drugom mjestu u dvorištu. Nadalje je iskazao kako su tužitelji pretežito parkirali na dijelu prema terasi, ako tamo nije bilo mjesta parkirali su na srednjem dijelu i ispred poslovnog prostora koji je novo adaptirani. Tužiteljevi radnici bi prvi dolazili i parkirali bi do terase, kasnije bi dolazili tužiteljev zet ili kćer, a 1. tužitelj bi dolazio dva puta dnevno, te nedjeljom kad je misa. Istovremeno je znalo od strane tužitelja biti parkirano do 5 vozila. Na upit je li tužitelj od siječnja 2023. mogao parkirati na tom spornom mjestu, iskazao je da je mogao i to više puta, a tuženik koristi dostavno vozilo. Iskazao je kako je 1. tužitelj na dvorište ulazio s crnom Opel Astrom, 2. tužiteljica je ulazila sa VW Polo plave boje reg. oznake [registarska oznaka], zet GĆ sa vozilom Toyota Auris reg. oznake [registarska oznaka], a kćer Opel Crossland reg. oznake [registarska oznaka], a jedan radnik sa VW golf reg. oznake VŽ- 266, a drugi sa Citroenom reg. oznake [registarska oznaka]. Iskazao je kako je on suvlasnik predmetne nakrenite od 2022., a naslijedio je nekretninu od svog pokojnog oca, ali je na predmetnu nekretninu dolazio od sredine 1980.-tih, od kada su njegovi roditelji tamo imali radnju. Iskazao je kako su tužitelji nekada bili vlasnici tri etaže no jednu su prodali prije više od 5 godina EĆ, a 2021. su jednu prodali HĆ i PĆ, a kasnije je tu nekretninu kupio njegov brat odnosno tuženik. Iskazao je kako se 2021. nije ništa promijenilo u načinu korištenja dvorišta. Taj prostor između terase i čempresa ne predstavlja nikakvo posebno parkirno mjesto koje bi nekome pripadalo. Pojasnio je je da je govorio o spornom dijelu dvorišta, da tamo nema nacrtanih parkirnih mjesta i nikad nije napravljen sporazum između suvlasnika, te da kada nije bilo mjesta na spornom dijelu dvorišta parkiralo se tamo gdje je bilo mjesta, a pod time misli na cijelo dvorište.
13.Ocjenjujući iskaz svjedoka RĆ sud isti prihvaća kao vjerodostojan, iako je tuženikov brat, s obzirom da je isti iskazivao neposredno uvjerljivo i okolnosno, a ujedno je i predstavnik suvlasnika predmetne nekretnine. Sud njegov iskaz prihvaća posebni u pravcu da dvorište predmetne nekretnine nije etažirano te da niti jedan suvlasnik predmetne nekretnine nije imao točno određeno mjesto za parkiranje u dvorištu predmetne nekretnine, već da su suvlasnici parkirali tamo gdje je bilo mjesta. Sud prihvaća kao istinitim njegov iskaz u pravcu da je 1. tužitelj na dvorište predmetne nekretnine ulazio s crnom Opel Astrom, 2. tužiteljica sa WV Polo plave boje registarske oznake [registarska oznaka], zet tužitelja GĆ s vozilom Toyota Auris registarske oznake [registarska oznaka], kćer s Opel Crossland registarske oznake [registarska oznaka], te radnici tužiteljevog obrta s vozilima registarskih oznaka [registarska oznaka] i [registarska oznaka].
14. Iz iskaza svjedoka PĆ proizlazi da su on i HĆ početkom 2021. kupili poslovni prostor na predmetnoj nekretnini od ŽĆ i ĆĆ, odnosno od tužitelja te da im je prilikom pregovaranja o kupoprodaji tužitelj ŽĆ jamčio da imaju 2 parkirna mjesta, odnosno da tom poslovnom prostoru pripadaju 2 parkirna mjesta. Iskazao je kako ga je on pitao ima li kakav ugovor između suvlasnika iz kojeg bi to proizlazilo ili odluku suvlasnika no on im to nije mogao pokazati. Iskazao je da mu je 1. tužitelj mi je pokazao neki ugovor koji nije imao zadnju stranicu, nije bio datiran i na kojem je bilo navedeno desetak suvlasnika, no za njega to nije bio dokaz da postoji dogovor suvlasnika o načinu korištenja dvorišta. Iskazao je kako je 1. tužitelj na skici koja je sastavni dio ugovora iscrtao ta dva parkirališna mjesta odnosno gdje bi bila ta dva parkirališna mjesta, a kao odvjetniku mu je bilo jasno da mu tužitelj ne može pokazati gdje su ta dva parkirališna mjesta, s obzirom da nije postojala odluka između suvlasnika o načinu korištenja. On osobno nije parkirao u tom dvorištu jer ima godišnju parkirnu kartu u garaži, dok je HĆ parkirao i to najčešće na prostoru između terase i čempresa, nekad lijevo nekad desno. Iskazao je kako se njegova supruga isto tako znala tamo parkirati kada bi došla u grad i to tamo gdje je bilo mjesta, ali mu je rekla da se češće znala parkirati desno na prostoru između terase i čempresa jer joj je tako bilo lakše izaći iz dvorišta. Iskazao je da kada je nekretninu prodavao tuženiku i gđi. MĆ na ugovoru im je napisao da im daju odgovarajući suvlasnički dio dvorišta, s time da oni kao dugogodišnji stanari znaju za način korištenja dvorišta jer pravno nije mogao jamčiti točnu poziciju parkirališnih mjesta. Predugovor su napravili u studenom 2022., a kad je tuženik isplatio kaparu odmah su tuženiku dali ključeve i rekli mu da si može uređivati poslovni prostor i parkirati se jer je bio visok stupanj povjerenja između njih. Iskazao je kako ne postoje oznake na dvorištu iz kojih bi proizlazilo da je dvorište podijeljeno između suvlasnika. Nadalje je iskazao da su po njegovom saznanju u dvorištu parkirali svi i to tuženik i njegova supruga, tužitelji i zaposlenici tužitelja, gosti lokala, ljudi koji su došli obaviti nešto. Kada mu je predočena skica na listu 11 spisa, iskazao je da je to skica koju mu je prezentirao ŽĆ i rekao mu da bi iscrtani dio dvorišta trebao pripasti njemu i HĆ, a crni dio ostati njemu u posjedu. Iskazao je kako je opis tog parkirališta ušao i u tekst ugovora o kupoprodaji između njega, HĆ i ŽĆ. Nadalje je iskazao kako on u ugovoru između njega i tuženika nije opisivao parkirališta iz razloga koji je ranije naveo jer mu to pravno kao odvjetniku nije stajalo. Na upit jesu li g. ŽĆ ili njegovi zaposlenici parkirali na tom iscrtanom dijelu na skici sa lista 11 spisa, iskazao je da ne može sa sigurnošću reći ali misli da jesu, te pretpostavlja da suvlasnici tužitelju nisu branili da tamo parkira.
15.Ocjenjujući iskaz svjedoka PĆ sud isti ocjenjuje istinitim, s obzirom da je isti iskazivao neposredno uvjerljivo. Sud njegov iskaz prihvaća posebno u pravcu da nije postojala odluka između suvlasnika predmetne nekretnine o načinu korištenja dvorišta, te da na dvorištu ne postoje oznake iz kojih bi proizlazilo da je dvorište podijeljeno između suvlasnika, te da su u dvorištu predmetne nekretnine parkirali svi i to tuženik i njegova supruga, tužitelji i zaposlenici tužitelja, gosti lokala i ljudi koji su došli obaviti nešto.
16. Iz iskaza svjedoka HĆ prizlazi da je on zajedno sa PĆ kupio poslovni prostor na predmetnoj nekretnini od ŽĆ i BĆ i to početkom 2021., te da im je od strane ŽĆ bila prezentirana skica o dijelu parkirališta gdje bi trebali parkirati svoja vozila i gdje bi oni trebali parkirati svoja vozila. Osim te skice ništa im drugo nije bilo prezentirano, a od ostalih suvlasnika su saznali da nikada nije sklopljen međusuvlasnički ugovor po pitanju parkiranja u tom dvorištu, odnosno kojim bi se uredila čestica dvorišta te nekretnine. Nadalje je iskazao kako su nekretninu prodali tuženiku i MĆ, te su oni ušli u posjed u studenom 2022. odnosno nakon toga nisu više bili u tom poslovnom prostoru. Odgovorio je da su su oni trebali parkirati s lijeve strane po skici, no u praksi su često parkirali i na sredini i desno, s obzirom da su na toj lijevoj strani bila parkirana druga vozila. Iskazao je kako su dvorište za parkiranje koristili svi suvlasnici, g. ŽĆ je rekao da on ima dva vozila no bilo je parkirano više vozila, te da je g. ŽĆ u praksi parkirao i lijevo i desno jer su često na desnom dijelu dvorišta bila parkirana druga vozila, a parkirali su se i zaposlenici njegove radnje. Kada mu je prezentirana skica na listu 11 spisa, iskazao je da je to ta skica koju im je prezentirao g. ŽĆ odnosno da lijevo iscrtkano predstavlja mjesto gdje su oni trebali parkirati, a crno gdje je tužitelj trebao parkirati. Nadalje, proizlazi da su tuženiku prezentirali da nikakvi međuvlasnički sporazum između suvlasnika glede dvorišta nije postignut, ali su mu u dobroj vjeri prezentirali dogovor koji su imali s g. ŽĆ i prezentirali su mu da se nije tako moglo parkirati kao što je g. ŽĆ prezentirao.
17.Ocjenjujući iskaz svjedoka HĆ sud isti u suštini prihvaća kao istinit, s obzireom da je u bitnim dijelovima sukaladan iskazu svjedoka PĆ koji je sud prihvatio i s kojim je tuženiku prodao suvlasnički dio predmetne nekretnine. Sud njegov iskaz prihvaća posebno u pravcu gdje je parkirao svoje vozilo, kao i da se često u dvorištu nije moglo parkirati na način na koji je PĆ i njemu to prezentirao 1. tužitelj kada im je prodavao poslovni prostor koji se nalazi na predmetnoj nekretnini, jer su na toj lijevoj strani gdje im je od strane ŽĆ prezentirana skica gdje bi oni trebali parkirati svoja vozila u praksi često bila parkirana druga vozila. Sud također prihvaća njegov iskaz u pravcu da su dvorište za parkiranjei koristili svi suvlasnici te da su od strane tužitelja bilo parkirano više od dva vozila.
18. Iz iskaza svjedoka GĆ proizlazi da on zet 1. i 2. tužitelja, te da je zaposlen u fotografskom obrtu od 2005., te zna na koji su način djelatnici tužitelja i tužitelji parkirali u dvorištu Draškovićeve ulice, odnosno da su parkirali su između terase i čempresa, te da su nakon što su tužitelji prodali poslovni prostor PĆ i HĆ, od tada su parkirali samo na desnom dijelu između terase i čempresa, a krajem 2022. i početkom 2023. je kombi počeo biti parkiran na toj strani gdje su parkirali tužitelji, odnosno na crnom dijelu na skici na listu 11 spisa. Iskazao je kako je 1.1. 2023. primijetio da je kombi tuženika parkiran na crnom dijelu sa skice na listu 11 spisa te da u siječnju do 30.1. 2023. taj kombi nije bio pomaknut s tog dijela. Iskazao je da se PĆ i HĆ tijekom 2021. i 2022. nisu parkirali na crnom dijelu označenom na skici na listu 11 spisa, te da se tužitelji niti on nisu parkirali na iscrtkanom dijelu tijekom 2021. i 2022. te da im do prodaje poslovnog prostora od strane PĆ i HĆ ČĆ nitko im nije osporavao da imaju pravo parkirati na tom crno označenom dijelu. Iskazao je da je njegova registarska oznaka vozila [registarska oznaka], a od supruge je Vž-107-PN. te da su od siječnja 2023. bili onemogućeni u korištenju dvorišta odnosno tog dijela gdje su parkirali, te su onda parkirali gdje je bilo mjesta. Na upit na koji način su uređeni odnosi među suvlasnicima vezano za parkiranje, iskazao je da je bilo uređeno tko ima svoj dio parkinga pa su čak njegov tast i punica posadili i čemprese na svom dijelu i nitko se nikada nije bunio.
19.Ocjenjujući iskaz svjedoka GĆ, zeta tužitelja, sud isti ne prihvaća u pravcu da je zapravo cijeli siječanj tuženikov kombi nije bio pomaknut s dijela dvorišta predmetne nekretnine koji je na skici na listu 11 obojan crnom bojom, kao i da tužitelji, niti on nisu nikada parkirali na iscrtkanom dijelu na toj skici, kao i da se HĆ samo parkirano na dijelu dvorišta koji je na toj skici iscrtkan. Naime, prema stajalištu suda nije životno da se dostavno vozilo koje se koristi u poslovne svrhe ne bi micalo 30 dana, a također glede načina parkiranja u dvorištu predmetne nekretnine njegov iskaz je suprotan iskazu svjedoka PĆ, HĆ i RĆ, čije iskaze je u tom pravcu sud prihvatio, a li i dostavljenim fotografijama iz kojih se vidi da su vozila tužitelja, njihove kćeri, njega i zaposlenika obrta [obrt] parkirana na različitim mjestima predmetnog dvorišta.
20. Iz iskaza NĆ proizlazi da je on bivši zaposlenik obrta u vlasništvu tužitelja, sada zaposlenik u vlasništvu tužiteljeve kćeri i zeta i to 30 godina i svaki dan se parkira u dvorištu u [adresa], a kombi se tamo parkirao 2.1.2023. i od tada se nije maknuo pa su se morali parkirati dalje lijevo. Kada mu je predočena skica na listu 11 spisa, iskazao je da se on parkirao na tom crno označenom dijelu i to od kada je ŽĆ prodao HĆ i PĆ, a prije su se parkirali i na iscrtkano označenom dijelu. Iskazao je da po njegovom mišljenju na crno označenom dijelu se mogu parkirati 3-4 vozila, da su PĆ i HĆ pretežno parkirali s lijeve strane, da su se on i tužitelji do 2.1.2023. isključivo parkirali na tom crno označenom dijelu dvorišta. Nadalje je iskazao da koliko zna se taj bijeli kombi na kojem piše Slastičarnica Šešet od 2.1.2023. do kraja siječnja nije maknuo s mjesta, a cijeli siječanj je dolazio na posao, te je on tada parkirao s lijeve strane. Na upit je li tada imao gdje parkirati iskazao je da je imao i sad se parkira tamo gdje ne smije. Iskazao je kako se kupci obrta tužitelja nisu parkirali samo, ali se tu i tamo znalo vidjeti nepoznato parkirano vozilo. Iskazao je da je kombi znao biti parkiran i na iscrtkanom dijelu na skici na listu 11 spisa, te da je susjede ZĆ i EĆ je znao vidjeti da parkiraju na crno označenom dijelu, ali su došli pitati mogu li se tamo parkirati jer je njihovo mjesto bilo zauzeto. 21.Ocjenjujući iskaz svjedoka NĆ sud isti prihvaća u pravcu da je i tuženika i druge susjede ZĆ i IĆ znao vidjeti da parkiraju na crno označenom dijelu dvorišta predmetne nekretnine na skici koja se nalazi na listu 11 spisa.
21. Iz iskaza svjedoka JĆ proizlazi da on ima zakupljen poslovni prostor od RĆ na predmetnoj nekretnini od 2021. i ima dogovor s tuženikom da se parkira iza njega ili ispred njega, te da se ostali suvlasnici parkiraju svakako. Iskazao je da nije primijetio da bi tuženikov kombi u siječnju 2023. bio parkirano na istom mjestu odnosno da se nije micalo, te da se svi parkiraju posvuda. Iskazao je kako se HĆ parkirao gdje je bilo mjesta, dok se tužitelji parkiraju uz njegovu terasu i na sredini, te da tužitelji i njihovi zaposlenici znaju biti svi parkirani u tom dvorištu te da je i on znao parkirati na spornom dijelu uz čemprese.
22. Ocjenjujući iskaz svjedoka JĆ sud isti prihvaća u pravcu da se svi suvlasnici predmetne nekretnine parkiraju svakako i posvuda.
23. Iz iskaza svjedokinje MĆ, tuženikove supruge proizlazi da nisu uređeni odnosi između suvlasnika glede korištenja dvorišta, te da parkiraju gdje ima mjesta na način da ne smetaju drugim suvlasnicima. Na poseban upit gdje su parkirali PĆ i HĆ kad su bili suvlasnici predmetne nekretnine iskazala je da tamo gdje je bilo mjesta, ali uglavnom uz čemprese, te da ne postoje nikakve oznake iz kojih bi proizlazilo da je dvorište podijeljeno između suvlasnika. Početkom studenog 2022. je tuženik je počeo parkirati s lijeve strane posječenih čempresa, ako nije bilo drugdje mjesta i prije 2022. je znao tamo parkirati, ali ne često, te da su na tom mjestu prije parkirali svi koji su ulazili u dvorište. Iskazala je i da se kombi miče nekoliko puta dnevno i služi za dostavu kolača te da kako tužitelji parkiraju svoja vozila u dvorištu i to gdje ima mjesta, i da je u dvorištu znalo biti parkirano 5-6 vozila od strane Foto Ivice i to dva auta od radnika, crna Astra od ŽĆ, polo od ĆĆ, auto od zeta i kćeri, te da tužitelji nikad nisu bili onemogućeni u korištenju dvorišta.
24. Ocjenjujući iskaz svjedokinje MĆ sud isti prihvaća u pravcu da nisu uređeni odnosi između suvlasnika glede korištenja dvorišta predmetne nekretnine te da ne postoje nikakve oznake iz kojih bi proizlazilo da je dvorište podijeljeno između suvlasnika. Naime u tom dijelu je njezin iskaz sukladan i iskazu svjedoka RĆ, PĆ i HĆ, a suprotno ne proizlazi i iz dokumentacije dostavljene u spis.
25. Iz iskaza tužitelja proizlazi da kada mu je predočena skica na listu 11 spisa da su njegova parkirna mjesta do prodaje g. PĆ i HĆ bila mjesta iscrtana crnom bojom i pobojana crnom bojom. Iskazao je da je ta parkirna mjesta koristio do prodaje PĆ i HĆ, a kada je prodao poslovni prostor njima je ustupio iscrtkani dio, a sebi je ostavio crno pobojani dio. Iz iskaza proizlazi da im je prezentirao sliku i opis i kolika je veličina tog parkirnog mjesta i to se tako izvršavalo, te da PĆ nikad nije vidio parkiranog na dvorištu, a njemu je susjed RĆ **.**.2023. rekao da je on sada većinski vlasnik i da je to sad njegovo, misleći na parkirni dio na koji je on parkirao. Iskazao je kako se on parkirao 40 godina na jedno te istom mjestu, osim kad bi netko bio parkiran na njegovo pa se on parkirao na susjedovo mjesto, odnosno gdje je bilo mjesta. Tog 2.1. parkirao je na drugo mjesto, ne zna da li lijevo ili desno od mjesta gdje se inače parkirao, te da se tijekom tog siječnja kombi ČĆ vjerojatno micao u popodnevnim satima, te se on sam jednom ili dva puta tijekom siječnja 2023. uspio parkirati na mjesto na koje se inače parkira, a koje je na skici na listu 11 pobojeno crnom bojom. Nadalje je iskazao da do 30.1. taj kombi bio tamo parkiran i bilo je nemoguće ući na taj dio na koji se on parkira, a on i supruga su se na tom mjestu obojano crnom bojom parkirali jedan iza drugog i ako bi kome smetali bi se maknuli. Iskazao da su drugi susjedi znali da je to njegovo parkiralište te da je tu skicu dao napraviti pok. tuženikov otac i još jedan susjed i te skice su dobili svi susjedi, te da njega do 2.1.2023. tuženik nije pitao da li se može privremeno parkirati na njegovo mjesto, a on je tog dana saznao da je tuženik kupio od PĆ i HĆ poslovni prostor. Vezano za fotografije na listu 12 spisa iskazao je da prva fotografija prikazuje čin smetanja posjeda, a druga fotografija prikazuje kako je bilo prije smetanja posjeda odnosno crni auto je njegov auto koji je parkiran na mjestu na kojem se on inače parkira odnosno na mjestu označenom na skici na listu 11 crnom bojom, a kombi koji se vidi na slikama je tuženikov kombi. Iz njegovog iskaza proizlazi da je pok. susjed ČĆ sa susjedom H dao napraviti skicu na listu 11 spisa, da su oni htjeli da se prema tom nacrtu etažira dvorište, no nitko od drugih susjeda nije na to pristao i etažiranje nije provedeno. Njemu je ČĆ dao tu skicu odnosno svim susjedima je dao skicu, no susjedi ju nisu htjeli potpisati tako da njemu ta skica nije dana niti na potpis. Na upit zašto je tu skicu koristio u kupoprodaji sa PĆ i HĆ iskazao je da je tu skicu koristio da im pokaže gdje oni mogu parkirati, odnosno gdje on parkira i gdje oni mogu parkirati. Na upit po kojoj osnovi govori da je taj dio na skici njegov dio iskazao je da po toj diobi koju su napravili pok. ČĆ i H, a on se slagao s tom diobom, dok drugi susjedi se nisu slagali. Na pit kada bi netko parkirao na djelu označenom crnom bojom na skici na listu 11 bi li uvijek imao mogućnost parkiranja negdje drugdje iskazao je da nekad da, a nekad ne, ovisi o tome koliko je gosti bilo u gostionici i koliko je ljudi tamo parkiralo. Na upit koliko je od njegove obitelji i zaposlenika istovremeno parkirano u tom dvorištu iskazao je da većinom dvoje ujutro dvoje popodne, a istovremeno najviše troje u sredini dana, da na taj crno obojani dio stane tri automobila i onda se miču jedni drugima i ne ometaju susjede. Nadalje je iskazao da je on par godina u mirovini, tako da po potrebi parkira u dvorištu ovisno o tome koliko ga kćer i zet trebaju i to nekoliko puta tjedno, te da su se on i supruga osobno držali te skice na listu 11 spisa, a nakon prodaje PĆ i HĆ je parkirao na djelu obojanom crnom bojom, da koliko zna i drugi susjedi su se držali te skice.
26. Tužiteljica ĆĆ se pridružila iskazu svog supruga te iz njenog iskaza proizlazi da su se oni većinom vozili zajedno i parkirali na tom dijelu kako je rekao njen suprug, a ponekad se ona parkirala sa svojim Polom. Vezano za sliku na listu 12 spisa iskazala je da se ona 2.1.2023. parkirala lijevo od kombija, te da su ona i suprug koristili do prodaje PĆ i HĆ za parkiranje crno obojani dio i iscrtkani dio i to 35 godina, a nakon prodaje prostora PĆ i HĆ se parkirala na taj crno obojani dio, i njen suprug i zet i kćer su poštovali tu skicu i parkirali su se na tom crno obojanom dijelu. Ostatak siječnja nije dolazila tamo jer je bila zima i nije imala potrebe dolaziti, jer je već par godina u mirovini tako da se parkira tamo samo kad ide u grad i sada kada je išla na sud.
27. Iz iskaza tuženika proizlazi da dvorište nije etažirano i svi suvlasnici mogu parkirati gdje ima mjesta ovisno o tome koliki im je suvlasnički dio. Kombi koje se vidi na slikama na listu 12 je dostavno vozilo kojim se koristi za potrebe slastičarne [obrt] i u privatne svrhe i miče se više puta dnevno, a to dostavno vozilo koristim on, njegova supruga, brat i tast. Iskazao je da on živi u [adresa] već 16 godina i tamo je obiteljski lokal 37 godina, a dvorište koristi 25 ili 26 godina od kad ima vozačku dozvolu. Vezano za parkiranje iskazao je da se parkira gdje ima mjesta, nema dogovora tko će gdje parkirati, te da je skicu na listu 11 spisa napravilo H sam ili s tužiteljem, a tu skicu je prvi put vidio kada je podnesena tužba i tek od tada je upoznat sa skicom. Nadalje je iskazao da kada su mu HĆ i PĆ prodavali poslovni prostor spomenuli su tu skicu, no nisu o tome razglabali, s obzirom da nije bilo potrebno i obzirom da tamo živi i zna tko kako diše, a g. PĆ s obzirom da je odvjetnik je rekao da to pravno ne može biti tako. Iskazao je da su tužitelji u mirovini tako da na mjesto koje tužitelji pokazuju na skici na listu 11 parkiraju radnici tužitelja, kćer i zet i on isto i ostali suvlasnici, i to se mijenja iz dana u dan. Glede 2.1.2023. iskazao je da je tog dana s obitelji bio ili u Vinceku u Zagrebu ili na Plitvičkim jezerima, odnosno nisu bili u gradu te da nije s tužiteljem razgovarao o tome da je kupio poslovni prostor od PĆ i HĆ, već je HĆ na sastanku stanara rekao da su prodali poslovni prostor i on je ostao na sastanku kao suvlasnik.To dostavno vozilo se više puta dnevno pomiče i nije tamo stajalo cijeli siječanj, a radi se o rashladnom vozilu koji se koristi za dostavu torta i kolača i robe, tako da se više puta dnevno pomiče te da su tužitelji uvijek parkirali unutar dvorišta i nikad se nije dogodilo da neki suvlasnik ne bi imao gdje parkirati u dvorištu. Na upit je li mu HĆ kod kupnje poslovnog prostora predočio skicu na listu 11 spisa, iskazao je da mu nije prezentirao nego mu je spomenuo, na što je g. PĆ reagirao da ta skica nema pravne osnove jer dvorište nije etažirano. Na pitanje da li u njegovom korištenju dvorišta ima razlike do 2022. i nakon 2022. odnosno do kupnje poslovnog prostora od HĆ i PĆ i nakon kupnje od HĆ i PĆ iskazao je da nakon kupnje od HĆ i PĆ ima veći suvlasnički omjer dvorišta tako da umjesto 2 automobila može parkirati 3 automobila, te se nakon kupnje počeo parkirati s više vozila.
28. Analizirajući iskaze stranaka sud ne prihvaća iskaz tužitelja u pravcu da bi suposjedovni odnosi vezano za dvorište predmetne nekretnine i način parkiranja bili uređeni na pravno obvezujući način te da bi tuženik tužitelje smetao u posljednjem mirnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine svojim načinom parkiranja kako to tvrde tužitelji 2.1.2023., odnosno na način opisan u tužbi. Nasuprot tome sud prihvaća iskaz tuženika ČĆ u pravcu da dvorište predmetne nekretnine nije etažirano i da svi suvlasnici parkiraju u tom dvorištu tamo gdje ima mjesta, odnosno da on nije smetao tužitelje u posljednjem mirnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine na način opisan u tužbi.
29. Na temelju dokaznog postupka ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupka sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. 30. Odredbom čl. 441. ZPP-a propisano je da će raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda sud ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja te da je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete, a odredbom čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14) propisano je da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu. Na temelju cjelokupnog provedenog postupka sud je zaključio da su stranke, uz ostale suvlasnike premetne nekretnine čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] bile u suposjedu dvorišta predmetne nekretnine. Na temelju dokumentacije u spisu, posebno sadržaja izvatka iz BZP-a te iskaza svjedoka RĆ, PĆ, HĆ, MĆ, tuženika pa i samog 1. tužitelja ŽĆ utvrđeno je da dvorište predmetne nekretnine nije etažirano i da nisu uređeni odnosi između suvlasnika glede načina korištenja dvorišta predmetne nekretnine, odnosno načina parkiranja u dvorištu predmetne nekretnine, jer suvlasnici predmetne nekretnine o tome nisu postigli dogovor, niti sklopili međuvlasnički ugovor o tome. Također, vezano za skicu na listu 11 spisa na koju se tužitelji u tužbi pozivaju valja reći da iz iskaza samog 1. tužitelja ŽĆ proizlazi da susjedi nisu htjeli potpisati tu skicu i da etažiranje dvorišta nije provedeno. Nadalje, na temelju iskaza svjedoka RĆ, HĆ, JĆ i MĆ sud je utvrdio da su se suvlasnici predmetne nekretnine, kćer i zet tužitelja te zaposlenici obrta sada u vlasništvu kćeri i zeta tužitelja, a ranije tužitelja, odnosno AĆ te JĆ kako zakupnik poslovnog prostora koji se nalazi u predmetnoj nekretnini te ostale treće osobe parkirali u dvorištu predmetne nekretnine gdje je bilo mjesta, odnosno iz njihovih iskaza, pa čak i iskaza samih tužitelja ne proizlazi da su se tužitelji isključivo parkirali na dijelu dvorišta predmetne nekretnine koji je na skici na listu 11 spisa obojan crnom bojom. Dakle, prema stajalištu suda tužitelji u dokaznom postupku nisu dokazali da su se svi suvlasnici predmetne nekretnine držali te skice na listu 11 spisa, a vezano na način parkiranja. No čak i da jest tako prema stajalištu suda u postupanju tuženika nema protupravnosti, odnosno prema stajalištu suda tuženik svojim parkiranjem na način kako to opisuju tužitelji u tužbi nije tužitelje potpuno isključio od dotadašnjeg suposjeda ili im bitno ograničio dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti glede predmetne nekretnine, odnosno u konkretnom slučaju dvorišta predmetne nekretnine. Naime, odredbom čl. 24. st. 1. ZV propisano je da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti. Valja napomenuti i da je odredbom čl. 24. st. 2. ZV propisano da suposjed nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svojeg suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu. Prema stajalištu suda iz provedenog postupka ne proizlazi da bi tuženik, kako je već rečeno, tužitelje kao suposjednike predmetne nekretnine potpuno isključio od dotadašnjega suposjeda ili im bitno ograničio dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti. Slijedom navedenoga prema stajalištu suda valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke rješenja.
31. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st.1. ZPP-a, čl. 155. ZPP-a i čl. 161.st.1. ZPP-a. S obzirom da su tužitelji u cijelosti izgubili parnicu dužni su tuženiku naknaditi troškove postupka koji su bili potrebni za vođenje parnice. Tuženiku je priznat zatraženi trošak zastupanja po punomoćnici odvjetnici u visini jednokratne nagrade od 250 bodova, a koja obuhvaća četiri radnje sukladno tbr. 7.t.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 138/23). Te četiri radnje su zastupanje na ročištu održanom 12.5.2023. i 16.10.2023., te na uviđaju održanom 14.6.2024. i trošak sastava podneska od 13.9.2023. Sastav podneska od 28.3.2023. uz koji je dostavljena punomoć za zastupanje tuženika po punomoćnicama odvjetnicama sud nije ocijenio potrebnim za vođenje parnice na teret protivne stranke, odnosno na teret tužitelja. Tuženiku je za daljnje radnje i to zastupanje na ročištima održanim 24.9.2024. i 19.12.2024. priznat trošak u visini od 50 bodova za svaku, također sukladno tbr.7.t.2. Tarife. Dakle, uz vrijednost boda u iznosu od 2,00 EUR sukladno tbr.54.Tarife i pripadajući porez na dodanu vrijednost sukladno tbr.46. Tarife tuženiku je za zastupanje po punomoćnici odvjetnici u ovom postupku priznat trošak u iznosu od 875,00 EUR te je valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke rješenja. Odredbom čl. 161. st. 1. ZPP-a propisano je da suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove, a tužitelji u konkretnom slučaju nisu solidarno odgovorni u glavnoj stvari. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl.151.st.3. ZPP-a. Trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 13,27 EUR, tuženiku nije priznat, s obzirom da obveza plaćanja sudske pristojbe na odgovor na tužbu još nije niti nastala, s obzirom da je čl.4.točka 2. Zakona o sudskim pristojbama (NN broj 118/18, 51/23) propisano da obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.
32. Iz svih iznijetih razloga odlučeno je kao u izreci.
U Varaždinu 31. siječnja 2025.
Sutkinja
Melita Šmentanec-Klarić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ovog rješenja stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se odluka objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila ili od dana primitka prijepisa odluke, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje. Žalba se podnosi pismeno ovome sudu u 3 primjerka, odnosno sukladno čl. 106. a st. 5. ZPP-a, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. Tužiteljima po punomoćnici Ivani Moravec, odvjetnici u Varaždinu
2. Tuženiku po punomoćnici Dini Galić, odvjetnici u Varaždinu
