REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-582/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Lidiji Klašnja-Petrović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Zeleno i modro d.o.o. Kaštel Štafilić, Cesta pape Ivana Pavla II 44, OIB: 44813350399, zastupanog po Vinku Samardžiću, odvjetniku u Splitu protiv tuženika NĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, od 24. ožujka 2023., poslovni broj: Povrv-318/20, 31. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika NĐ iz [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, od 24. ožujka 2023., poslovni broj: Povrv-318/20.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Goran Čolak iz Splita, Put mostina 8, posl.br. Ovrv-99/2020 od 03. siječnja 2020. god., pa je dužan tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju iznos od ukupno 44,68 Eur / 336,65 Kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja na pojedine iznose teče kako slijedi;
- na iznos od 11,17 Eur / 84,14 Kn, teče od 03. travnja 2019. god.,
- na iznos od 11,17 Eur / 84,14 Kn, teče od 19. svibnja 2019. god.,
- na iznos od 11,17 Eur / 84,14 Kn, teče od 16. lipnja 2019. god.,
- na iznos od 11,17 Eur / 84,14 Kn, teče od 19. srpnja 2019. god., sve do isplate. II Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 106,18 Eur / 800,00 Kn."
2. Protiv pobijane presude žali se tuženik zbog bitnih povreda iz članka 354. stavka 2. točka 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst , 25/13, 89/14 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP) i članka 354. stavak 1. i 2. točka 11. ZPP-a, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu tuženika uvaži, ukine prvostupanjsku presudu i tuženiku dosudi troškove parničnog postupka.
2.1. U žalbi navodi da mu rješenje suda prvog stupnja poslovni broj: Povrv-318/2020 od 3. siječnja 2022., kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, nije dostavljeno, iako iz punomoći od 31. siječnja 2020., , jasno proizlazi da je tuženik odvjetnika FD ovlastio isključivo i samo za sastav prigovora i žalbe na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te da je u punomoći istaknuto da sud sva pismena nadalje dostavlja na adresu sjedišta tuženika (ovršenika) pa da je propustom suda da dostavi rješenje kojim se stavlja izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i temeljem kojeg je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točka 6. ZPP-a, zbog koje prvostupanjsku odluku treba ukinuti jer tuženiku nije omogućeno ulaganje pravnog lijeka na odluku na koju tuženiku kao stranci u postupku, odredbe zakona dopuštaju ulaganje žalbe.
2.2. Nadalje tuženik navodi da je u točki II uloženog prigovora na rješenje o ovrsi javnog bilježnika prigovorio mjesnoj nadležnosti javnog bilježnika Gorana Čolaka iz Splita, a taj prigovor iznio je i u podnesku od 21. studenog 2022. te se pri tome pozvao na odredbe članka 39.a stavka 2., članka 21. stavka 4., članka 278. i članka 279 stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje OZ) i da je prigovor nenadležnosti prvostupanjski sud potpuno zanemario, iako je o tome bio dužan odlučiti prije upuštanja u raspravljanje jer to pitanje zadire u procesnu materiju predmetne parnice.
2.3. U odnosu na istaknutu bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a navodi da je pobijana presuda opterećena nedostacima zbog kojih se ne može ispitati budući da prvostupanjski sud nije dao obrazloženje osporene nadležnosti javnog bilježnika jer svaka odluka pa i odluka u sporovima male vrijednosti mora biti obrazložena te da je presuda proturječna sama sebi i navedenim razlozima, uz to što u istoj nisu istaknuti razlozi o odlučnim činjenicama i što postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o provedenim dokazima danih u samom postupku i samih tih isprava i zapisnika te da nije obrazložen razlog zbog kojeg se odustalo od saslušanja stranka i provođenja očevida.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. U ovoj pravnoj stvari tužitelj zahtijeva plaćanje tražbine u iznosu od 44,68 eura (336,65 kuna) pa se povodom prigovora tuženika postupak vodio u smislu odredbe članka 460. ZPP-a kao spor male vrijednosti.
5.1. Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. tog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, kako je to propisano odredbom članka 467. stavka 1. ZPP-a.
6. Ispitujući pobijanu odluku utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski sud je za svoje pravne stavove dao jasno obrazloženje, koje nije u suprotnosti s provedenim dokazima, tako da presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla preispitati i nema proturječja između izreke i razloga presude pa prilikom donošenja prvostupanjske presude nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a. U odnosu na žalbene navode da nije obrazložen razlog zbog kojeg se odustalo od saslušanja stranka i provođenja očevida, valja reći da je očevid predložen na pripremnom ročištu suprotno članku 461.a ZPP-a stavak 6. ZPP-a pa se radi o dokazu kojeg sud neće uzeti u obzir i da je prvostupanjski sud u obrazloženju odluke naveo da ostali prigovori nisu od značaja za donošenje odluke.
6.1. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, sada odgovoru na tužbu, naveo da rješenje javnog bilježnika nema zakonom propisanu formu pa isto rješenje smatra ništavim i da javni bilježnik nije ovlašten niti nadležan donijeti pobijano rješenje, slijedom čega je tuženik u prigovoru osporio nadležnost javnog bilježnika za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a nije istakao prigovor mjesne nenadležnosti javnog bilježnika Gorana Čolak iz članka 279. stavka 1. OZ-a, kako to sada navodi u žalbi, a osim toga javni bilježnik je postupajući po odredbi članka 282. stavka 3. OZ-a povodom pravodobnog, dopuštenog i obrazloženog prigovora, proslijedio spis radi provedbe postupka u povodu prigovora stvarno nadležnom sudu, koji je u povodu takvog prigovora donio odluku iz članaka 58. stavka 3 OZ-a i stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pa prvostupanjski sud nije niti morao obrazlagati nadležnost javnog bilježnika za donošenje rješenja o ovrsi koja je propisana zakonskim odredbama, kao niti prigovor mjesne nenadležnosti javnog bilježnika Gorana Čolak koji nije istaknut u prigovoru, sada odgovoru na tužbu (članak 20. ZPP-a u svezi članka 21. stavka 1. OZ-a).
6.2. Nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točka 6. ZPP-a, na koju se ukazuje u žalbi. Suprotno žalbenim navodima, tuženiku propuštanjem osobne dostave rješenja poslovni broj: Povrv-318/2020 od 3. siječnja 2022., kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga nije onemogućeno raspravljanje pred sudom. Naime, prema odredbi članka 358. stavka 3. i članka 381. ZPP-a, u svezi članka 21. stavka 1. OZ-a žalba je nedopuštena ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje iste. Rješenje poslovni broj Povrv-3983/2021-2 od 23. kolovoza 2021., doneseno je na temelju odredbe članka 58. stavka 3. OZ-a, koja propisuje da ako se rješenje o ovrsi pobija u cijelosti ili samo u dijelu kojim je ovršeniku naloženo da namiri tražbinu, sud kojemu je prigovor podnesen, savit će izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuti sve provedene radnje, a postupak će nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Iz prigovora ovršenika, koji je podnio protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika, proizlazi da ovršenik rješenje o ovrsi pobija u cijelosti pa je pravilno prvostupanjski sud primijenio članak 58. stavak 3. OZ-a, a u parničnom postupku utvrđuje se eventualna osnovanost ovršenikovih navoda istaknutih u prigovoru protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika. Dakle, u povodu prigovora ovršenika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, ovršni sud nema drugih ovlaštenja osim onih propisanih citiranom zakonskom odredbom, pa tako nije ovlašten odlučivati o osnovanosti ovršnog zahtjeva i osnovanosti prigovora, već se o tome odlučuje u parničnom postupku, koji će se provesti nakon pravomoćnosti rješenja iz članka 58. st. 3. OZ-a. Ovršenik, sada tuženik, nije imao pravnog interesa za podnošenje žalbe protiv rješenja iz članka 58. st. 3. OZ-a jer stavljanjem izvan snage rješenja o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ovršni postupak uspješno je završen za ovršenika pa ovršenik ne može očekivati pravnu korist od izjavljenog pravnog lijeka niti može postići bolju pravnu zaštitu od one koju je postigao stavljanjem izvan snage rješenja o ovrsi, dok prigovor mjesne nenadležnosti javnog bilježnika u prigovoru nije istakao. Dakle, imajući u vidu da je tuženik prigovorom protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika osporio pravnu osnovu i visinu zahtjeva, okolnost što rješenje N318/2020 od 3. siječnja 2022. nije dostavljeno tuženiku osobno, nije dovela do povrede iz članka 354. stavka 2. točka 6. ZPP-a niti je utjecala na zakonitost pobijane presude s obzirom da su tuženiku dostavljeni svi podnesci iz sudskog spisa i da je tuženik na ročištu pred prvostupanjskim sudom iznio svoja pravna stajališta o predmetu spora te mu je u potpunosti je omogućeno aktivno sudjelovanje u postupku i raspravljanje pred sudom pa su u odnosu na bitnu potvrdu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 6. ZPP-a, žalbene tvrdnje u cijelosti neosnovane. Osim navedenog tuženik nije stavio zahtjev za ukidanje klauzule pravomoćnosti na predmetno rješenje.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 44,68 eura (336,65 kuna), na temelju izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja za razdoblje od 1. veljače 2019. do 31. svibnja 2019.
8. Prvostupanjski sud je održao na snazi platni nalog u iznosu od 44,68 eura (336,65 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom kako je naznačeno u točki I izreke prvostupanjske presude, uz obrazloženje da je tužitelj trgovačko društvo koje obavlja javnu komunalnu djelatnost prikupljanja i odvoza miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada s područja Grada Kaštela, da je tuženik vlasnik nekretnine – kuće na području Grada Kaštela, na adresi u [adresa] te da je tuženik, na temelju Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ 94/13, 73/17, 14/19 i 98/19; dalje ZOGO), Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom („Narodne novine“ broj 50/17 i 84/19) te Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Kaštela („Službeni glasnik Grada Kaštela“ broj: 26/19), obveznik korištenja javne usluge, a u odnosu na nezadovoljstvo tuženika kvalitetom usluge tuženik se može obratiti tužitelju konkretnim prigovorima i zahtjevima.
9. S obzirom da je tuženik vlasnik nekretnine na adresi: [adresa] i da nesporno nije podmirio dospjele račune u ukupnom iznosu od 44,68 eura, za razdoblje dospijeća od travnja 2019. zaključno sa srpnjem 2019., a kako to proizlazi iz poslovnih knjiga tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju Javnog bilježnika Gorana Čolaka iz Splita, put mostina 8, poslovni broj: Ovrv-99/2020 od 3. siječnja 2020., budući da u konkretnom slučaju riječ o zakonskoj obvezi plaćanja usluge komunalnog otpada i da nije nastupila zastara potraživanja tužitelja, u kojem dijelu prvostupanjska odluka žalbom nije osporavana.
10. Prvostupanjski sud je ocijenio sve provedene dokaze zasebno i sve dokaze zajedno te je odluku donio na temelju savjesne i brižljive ocjene tih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka te je pravilno primijenio materijalno pravo jer je potraživanje tužitelja osnovano na temelju članka 30. stavka 5. ZOGO-a, kojom je propisano da je korisnik usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada, na području pružanja javne usluge, vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine, kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge, zatim članka 33. ZOGO-a, članka 9. i članka 342. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje ZOO) te članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a. Tražbina je utvrđena na temelju dokaza dostavljenih u sudski spis i to izvoda iz poslovnih knjiga i računa za koje tuženik nije dostavio dokaz o plaćanju.
11. Iz navedenih razloga, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.
12. Odluka o parničnim troškovima nije osporavana, a u odnosu na parnični trošak, drugostupanjski sud ne vodi računa po službenoj dužnosti. Žalbeni troškovi nisu popisani pa ovaj sud o tim troškovima nije odlučivao.
13. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.
Slavonski Brod, 31. siječnja 2025.
Sutkinja
Lidija Klašnja-Petrović