Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: P-107/2023-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Ani Lazić, u pravnoj stvari tužiteljice IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Dariu Beniću, odvjetniku iz Zagreba, Cankarova 1, protiv tuženika AH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanom po punomoćniku Tihomiru Rožmariću, odvjetniku iz Varaždina, Mali plac 1A, radi stjecanja bez osnove, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave na ročištu 17. prosinca 2024., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Marcele Šprem Veljavečki, odvjetnice iz Varaždina i zamjenice punomoćnika tuženika Stele Mudri, odvjetnice iz Varaždina, te objave presude 31. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetan ugovor o zajmu koji je sklopljen dana 21. siječnja 2010. između tužiteljice IH kao zajmodavca i tuženika AH kao zajmoprimca, a kojim je tužiteljica posudila tuženiku iznos od 3.500,00 eura.
II. Nalaže se tuženiku AH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 3.500,00 eur (tri tisuće petsto eura) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. studenog 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, zatim od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koju stopu je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se odbija tužbeni zahtjev za dosudom zatezne kamate na iznos od 3.500,00 eur od 22. siječnja 2010. do 15. studenog 2022. kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime troškova ovog postupka isplati iznos od 1.434,68 eur (tisuću četiristo trideset četiri eura i šezdeset osam centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koju stopu je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela ovome sudu tužbu u kojoj je navela da je s tuženikom sklopila dana 21. siječnja 2010. ugovor o zajmu kojim ugovorom je pozajmila tuženiku iznos od 3.500,00 eur, a koji iznos tuženik nije vratio, te da je svjedok sklapanja predmetnog ugovora bio CH. Budući da se radi o ugovoru o pozajmljivanju strane valute u ispunjenju kojeg je zajmodavac isplatio zajmoprimcu stranu valutu, radi se o ništavom ugovoru, jer je ugovor sklopljen u vrijeme kad sklapanje takvog ugovora u stranoj valuti nije bilo propisima dopušteno (Zakon o deviznom poslovanju), pa postoji obveza tuženika da vrati ono što je primio temeljem ništavog pravnog posla. S obzirom na činjenicu da je tuženik od dana sklapanja predmetnog ugovora znao da je isti nedopušten to tužiteljica potražuje zatezne kamate od 22. veljače 2010. U prilog tome govore činjenice da tužitelj nije vraćao povrat dužnih iznosa tužiteljici, da je tužiteljica bezuspješno tokom godina više puta pozivala tuženika na povrat danog iznosa kao i da se tuženik oglušio i na dopis tužiteljice u kojem ga tužiteljica traži povrat danog iznosa, a koji dopis je tuženik zaprimio dana 16. studenog 2022.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da u cijelosti osporava pravni osnov i visinu tužbenog zahtjeva te da prigovara zastari potraživanja. Također je naveo da su navodi iz tužbe netočni, proizvoljni te da tužiteljica iste ničime ne dokazuje.
3. U podnesku od 23. veljače 2024. tužitelj navodi da osporava navode tuženika, da je tužiteljica tuženiku pozajmila i više od utuženog, ali za to nema potvrde, te predlaže provedbu grafološkog vještačenja potpisa za slučaj da tuženik osporava istinitost potpisa na dostavljenoj potvrdi. Nadalje, navodi da je prigovor zastare tuženika neosnovan budući da je 30. siječnja 2020. Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici građanskog odjela zauzeo pravno shvaćanje kako zastara restitucijskog zahtjeva temeljem instituta ništetnosti općenito ne počinje teći prije pravomoćnog utvrđenja ništetnosti. S obzirom na to da tuženik i nadalje svjesno osporava tužiteljičino potraživanje time tuženik i nadalje postupa nesavjesno i nepošteno, a što potvrđuje kako nije prilikom primitka pozajmice, a ni naknadno postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, a slijedom čega je u obvezi tužiteljici platiti i zatezne kamate od dana stjecanja. Također, tužiteljica je i preinačila tužbeni zahtjev tako da traži utvrđenje ništetnosti ugovora o zajmu i plaćanje iznosa od 3.500,00 eur sa zateznom kamatom od 22. siječnja 2010.
4. Iako se na ročištu 16. svibnja 2024. tuženik protivio takvoj preinaci tužbe, sud je istu dopustio smatrajući takvu preinaku svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama budući da tužiteljica potražuje isplatu kao vraćanje primljenog na osnovu ništetnog ugovora, te je svrhovitim sud našao prije odluke o isplati utvrditi postojanje ništetnog ugovora o zajmu.
5. U dokaznom postupku sud je pročitao ugovor o pozajmici od 21. listopada 2010., obavijest tuženiku o povratu zajma od 10. studenog 2022. koji je tuženik primio 16. studenog 2022., saslušan je svjedok CH i tužiteljica kao stranka u postupku. Tuženik nije saslušan kao stranka u svrhu dokazivanja budući da se ročištima nije odazvao, te iako je nedolazak na ročište 24. rujna 2024. putem punomoćnika ispričao navevši da toga ili sljedećeg dana ima termin za operaciju srca, a nedolazak na ročište 17. prosinca 2024. ispričao je time da se i nadalje liječi, o tome nije dostavio bilo kakav dokaz.
6. Na temelju članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu ZPP), nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
7. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti ugovora o zajmu sklopljenog dana 21. siječnja 2010. kojim ugovorom je tužiteljica pozajmila tuženiku iznos od 3.500,00 eur, a koji iznos tuženik nije vratio te isplata navedenog iznosa sa zateznim kamatama koje teku od dana stjecanja na temelju stjecanja bez osnove.
8. Nesporno je između stranaka da je tuženik potpisao ranije navedeni ugovor o pozajmici.
9. Sporno je da li je iznos naveden u ugovoru tuženik primio, da li ga je vratio te da li je nastupila zastara potraživanja.
10. Iz ugovora o pozajmici o 21. siječnja 2010. proizlazi da AH svojim potpisom potvrđuje da je 21. siječnja 2010. posudio od Katarine Samardjić 3.500,00 eura uz 5% kamate mjesečno. Na ugovoru je potpis tužitelj i tuženice te svjedoka ŽH.
11. Na sporne okolnosti sud je proveo dokaz saslušanja svjedoka ŽH i saslušanje tužiteljice. Svjedok CH naveo je da je tuženik njegov šogor, odnosno brat njegove supruge, a sa tužiteljicom da se poznaje još od 1978. jer je radila sa njegovom suprugom, a i stanuju u istoj zgradi te su bili u toliko dobrim odnosima da su imali i ključeve od stanova jedni od drugih, a znao je i posuđivati automobil od tužiteljice. Na račun tog prijateljstva sa tužiteljicom tuženik je od iste posudio 3.500,00 eura i to prema potvrdi koju je sastavljao upravo svjedok te je vidio da je tužiteljica tuženiku predala ovaj iznos novca, da bi kasnije on još od nje posudio i 1.500,00 eura, a koje novce tuženik nikada nije vratio. Naime, tvrdio je da će mu oduzeti automobil BMW i tužiteljica mu je posudila još novaca. Dogovoreno je da joj vrati novce u roku od mjesec dana ili u roku od godinu dana no novac nije bio nikada vraćen. Tužiteljica je ovaj iznos u valuti Euro posudila jer je tu valutu posjedovala i čuvala za svoje potrebe. Sa tuženikom je zadnji puta bio u kontaktu još prije 8-9 godina kada je tražio da posuđeni novac vrati tužiteljici no nakon toga se više nisu čuli i nisu kontaktirali, te ga je i tužiteljica pozivala da vrati pozajmljeni novac, no on to nije učinio. Svjedok je naveo da on nije ništa prepravljao na potvrdi već da je samo podebljao upisani iznos od 3.500,00 eur te da mu nije poznato da li je tuženik tužiteljici isplaćivao bilo što po osnovi kamate.
12. Tužiteljica je navela da je tuženika poznavala jer je radila sa njegovom sestrom te su se često i družili i imala je povjerenje u njega, a on joj je rekao da mu treba na brzinu 3.500,00 eur koje će brzo vratiti. U to vrijeme on je imao i svoju firmu za čišćenje, vozio je BMW i tužiteljica je mislila da će joj zaista to brzo vratiti, pa mu je taj iznos i dala, a novac je imala kod sebe jer joj je suprug radio "vani" te je plaću zarađivao u eurima. Tužiteljici nije bilo poznato tada da fizičke osobe ne smiju posuđivati novce u stranoj valuti. Dogovorili su se da će joj posuđeni novac vratiti u najkraćem mogućem roku, a najdulje u roku od godinu dana. Nakon što je prošla godina dana, a tuženik novac nije vratio tužiteljica ga je pozivala da joj novac vrati, da uplati barem nešto ili primjerice kad bi joj se pokvario frižider molila ga je da joj barem kupi novi frižider, no tuženik je stalno obećavao da će novac vratiti, a isti nije nikada vratio. Također mu je u ožujku 2010. posudila i iznos od 1.500,00 eur jer je tvrdio da mu je novac potreban za rate leasinga za vozilo BMW. Navela je da joj je tuženik 2010. dao 200,00 eura na ime ugovorene redovne kamate prema potvrdi od 21. siječnja 2010. i to je sve što joj je tuženik dao. Navela je da je beskrajno vjerovala tuženiku, da je tuženik prodao apartman na moru, da je prodao stan i poslovni prostor u Zagrebu i svaki puta je smatrala da će joj vratiti dugovani iznos te se vrijeme odužilo.
13. Sud je iskaz svjedoka našao logičnim, životnim i podudarnim sa navodima tužiteljice u cijelosti, stoga je isti i prihvatio i ocijenio vjerodostojnim. Također, navode tužiteljice sud je također ocijenio životnim, dosljednim i podudarnim sa svim dotadašnjim navodima i dostavljenom dokumentacijom te je i njezin iskaz sud u cijelosti prihvatio.
14. S obzirom na to da tuženik nije iskazivao u ovom postupku niti je predložio bilo kakve dokaze, sud je njegovo držanje u postupku ocijenio pasivnim. Tuženik tijekom postupka tek paušalno osporava navode tužiteljice dok ničim ne potkrjepljuje vlastiti stav o neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Također, ističe se da je odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode ili dokaze protivnika, a prema čl. 221. a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Kako tuženik tijekom postupka ničime nije dokazao da tužiteljica utuženi novac njemu nije pozajmila, odnosno da bi on vratio pozajmljeni iznos, sud je našao, na temelju predloženih i provedenih dokaza, da je tužiteljica tuženiku posudila iznos od 3.500,00 eur sa 5% kamate mjesečno od čega je tuženik vratio tek 200,00 eur na ime kamate.
15. Odredbom čl. 17. Zakona o deviznom poslovanju („Narodne novine“ broj 96/03, 140/05, 132/06) naslova Krediti u stranim sredstvima plaćanja između rezidenata, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora bilo je određeno: „Kredite u stranim sredstvima plaćanja mogu rezidentima odobravati banke. Odobreni kredit može se otplaćivati u stranoj valuti. Ostali rezidenti ne smiju međusobno odobravati kredite u stranim sredstvima plaćanja.“
16. Prema citiranoj odredbi, ugovor o zajmu deviza između fizičkih osoba nije bio dopušten. Primjenjujući ovu odredbu na predmetni ugovor o zajmu, proizlazi da je predmetni ugovor o zajmu nedopušten. Prema odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Kako je predmetni ugovor dakle, protivan prisilnim propisima, isti je ništetan, slijedom čega je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila po osnovi takvog ugovora, sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, odnosno tuženik je dužan vratiti iznos koji je primio od tužiteljice i to 3.500,00 eur.
17. Dakle, sud je glavni tužbeni zahtjev našao osnovanim. Međutim, djelomično neosnovanim je našao zahtjev za dosudom zateznih kamata, odnosno od dana stjecanja (22. veljače 2010.) do 15. studenog 2022. Budući se obveza svake stranke da plati zatezne kamate na iznos koji je primila na osnovi ništetnog pravnog posla, i koje je dužna vratiti, ocjenjuje prema odredbama o opsegu vraćanja iz pravila o stjecanju bez osnove, to je tuženik dužan platiti zateznu kamatu i to ako je bio nepošten (u trenutku stjecanja) od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tužiteljica navodi kako je tuženik znao da je sklopljeni ugovor nedopušten, da nije vratio pozajmljeni iznos iako ga je više puta pozivala na povrat danog iznosa te da se i oglušio na dopis odaslan 10. studenog 2022. Tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da tuženik u trenutku stjecanja nije bio pošten stjecatelj, dok nije dokazala niti trenutak kada ga je pozivala na povrat posuđenog iznosa, već iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je tuženik na vraćanje utuženog iznosa pozvan dopisom punomoćnika tužiteljice od 10. studenog 2022. koji je zaprimio 16. studenog 2022. te je tada, prema ocjeni suda, prestala savjesnost tuženika i isti je postao nepošten stjecatelj (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-744/2009).
18. Stoga je sud zateznu kamatu sukladno odredbi iz čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima dosudio od 16. studenog 2022. do isplate. Stopa zakonske zatezne kamate precizirana je sukladno odredbi članka 29. st. 2. ZOO i njezinim izmjenama u pojedinim razdobljima.
19. Glede prigovora zastare upućuje se na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 31. siječnja 2022., kojim su objedinjena i ranije zauzeta pravna shvaćanja o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi, pa tako i pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. prema kojemu zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa prema tome prema iznesenom pravnom shvaćanju, zastara za restitucijski zahtjev iz čl. 323. st. 1. ZOO po tim osnovama tek počinje teći od dana pravomoćnosti ove sudske odluke stoga je predmetni prigovor zastare tuženika neosnovan.
20. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz članka 154. stavka 5. i članka 155. ZPP-a. Kako je tužitelj u sporu uspio u razmjerno pretežitom dijelu, odnosno nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na dio sporedne tražbine, sud je tužitelju priznao trošak sastava tužbe u zatraženom iznosu od 200,00 eur sukladno tbr. 7. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje: Tarifa), zatim za sastav podneska od 23. veljače 2024. u traženom iznosu od 200,00 eur sukladno tbr. 8. st. 1. Tarife, trošak pristupa na ročište 22. travnja 2024. u iznosu od 50,00 eur sukladno tbr. 9. st. 5. Tarife, te za zastupanje na ročištu 16. svibnja 2024., 24. rujna 2024. i 17. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 eur za svako ročište i to iako je tužitelj pogrešno naveo datume održanih ročišta, što sud smatra očiglednom omaškom u pisanju, sukladno tbr. 9. st. 1. Tarife. Navedeni iznosi uvećavaju se za iznos PDV-a prema tbr. 46. Tarife koji na priznate iznose nagrade iznosi 262,50 eur. Sud je dosudio i zahtijevani trošak na ime sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 40,73 eur te pristojbe na presudu u iznosu od 81,45 eur sukladno tbr. 2. st. 1. Tarife sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19, 92/21 i 37/23, dalje: Tarifa sudskih pristojbi) i čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18). Sud nije priznao traženi trošak zastupanja na ročištu 29. travnja 2024. budući da su punomoćnici stranaka o odgodi tog ročišta pravodobno obaviješteni te istome nisu pristupili pa trošak nije niti nastao. Stoga je ukupno priznat trošak u iznosu od 1.434,68 eur. Na dosuđeni trošak je sud dosudio zateznu kamatu koja teče od dana donošenja presude sukladno odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a.
U Varaždinu 31. siječnja 2025.
Sutkinja
Ana Lazić
Uputa u pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno, predaje se ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. Tužiteljica po punomoćniku Dariu Beniću, odvjetniku iz Zagreba, Cankarova 1
2. Tuženik po punomoćniku Tihomiru Rožmariću, odvjetniku iz Varaždina, Mali plac 1A
