Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-285/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, pravnoj stvari tužitelja ĆH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ana Pavičić, odvjetnica iz Rijeke, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Rijeka, OIB: 40237608715, iz Rijeke, Krešimirova 42, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o parničnom trošku sadržane u presudi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Pr-3060/2021-11 od 2. travnja 2024., 31. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Pr-3060/2021-11 od 2. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadom daljnjih parničnih troškova preko dosuđenog iznosa.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.188,06 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku na pojedine mjesečne iznose koji su pobliže navedeni u izreci presude (točka I. izreke). Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 609,38 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 2. travnja 2024. do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv odluke o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke, kojim tužitelju nisu dosuđeni svi zatraženi troškovi postupka, žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se u tom dijelu preinači shodno žalbenim navodima. Tužitelj je zatražio i trošak žalbenog postupka.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od siječnja 2016. do veljače 2017., a koji temelji na odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i na Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.

4. Prvostupanjski sud prihvatio je navedeni tužbeni zahtjev pozivom na odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“, broj 27/01. i 39/09.) i članka 2. i 3. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“, broj 39/09. i 124/09).

5. Imajući na umu vrijednost predmeta spora, to se u ovom postupku radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a, zbog čega se pobijana odluka može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. osim točke 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sve u skladu s odredbom članka 467. stavak. 1. ZPP- a.

6. Pobijanu odluku o parničnom trošku prvostupanjski je sud utemeljio na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. stavka 1. ZPP-a, s time što je trošak pravilno obračunat. Ovo iz razloga što je pravilno prvostupanjski sud tužitelju dosudio naknadu parničnog troška u iznosu od 609,38 eura, i to nakon što je utvrdio vrijednosti predmeta spora i poduzete radnje od strane tužitelja zastupanog po punomoćnici u osobi odvjetnice, a koje su radnje bile potrebne za parnici, pa je shodno tome i utvrdio pripadajući mu trošak, sve uvećano za PDV-e.

6.1. Nadalje je pravilno prvostupanjski sud smatrao da tužitelju primjenom odredbe članka 155. ZPP-a ne pripada nagrada za sastavljanje podneska od 18. prosinca 2021., pri čemu je naveo da u tom podnesku tužitelj iznosi pravne stavove koji predstavljaju fakultativni, a ne obvezni sadržaj tužbe, s time što se ističe da iz sadržaja tog podneska proizlazi da je on istim odgovorila na navode odgovora na tužbu.

7. Prema Tbr. 8. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23. – u daljnjem tekstu: Tarifa), za sastavljanje obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode odgovora na tužbu, odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu.

8. Međutim, prema odredbi članka 461.a stavku 2. ZPP-a, u postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, a prema stavku 6. istoga članka, stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti odnosno predložiti u tužbi odnosno odgovoru na tužbu.

8.1. Pravilno je prvostupanjski sud donoseći odluku o trošku postupka u pobijanom dijelu imao u vidu citiranu zakonsku odredbu. Naime, pored okolnosti da se ovdje radi sporu male vrijednosti i time okolnosti da je tužitelj svoje pravno stajalište trebao, a i iznio je u tužbi, za istaći je da izneseno stajalište predstavlja općeprihvaćeni stav sudske prakse, pa nema nikakvih dvojbi oko primjene materijalnog prava u predmetnom i mnogobrojnim drugim postupcima pred sudovima. Stoga nije bilo nikakve stvarne potrebe ni opravdanja za sastavljanje navedenog obrazloženog podneska kojim se odgovora na navode odgovora na tužbu, a posebno što se sadržaj velikog broja takvih tužbi i podnesaka razlikuje u neznatnom dijelu.

9. Ukazuje se da je i na sjednici Građanskog odjela ovoga suda održanoj 2. rujna 2021. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem se, a s obzirom na to da se radi o tipskim predmetima u kojima sud u pravilu na prvom ročištu zaključi raspravu i donese presudu, nije bilo potrebno za parnicu očitovati se na odgovor na tužbu.

10. Imajući na umu sve navedeno, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odlučio o parničnom trošku i kada tužitelju nije priznao trošak za sastavljanje podneska od 18. prosinca 2021.

11. Neosnovano tužitelj u žalbi tvrdi da mu pripada trošak i za sastavljanje podneska od 12. siječnja 2024. (kojim je specificirao svoje potraživanje prihvaćajući podatke dostavljene od tuženika) prema Tbr. 8. točki 1. Tarife, iz razloga što navedeni podnesak nije obrazloženi, pa je pravilno prvostupanjski sud postupio kada mu je naknadu za ovaj podnesak priznao prema Tbr. 8. točki 3. Tarife.

11.1. Za ukazati je, da je ovaj sud zauzeo i pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela održanoj 8. veljače 2023.: "S obzirom na to da se radi o tipskim predmetima u kojima je tužitelj samo postavio zahtjev u skladu s očitovanjem tuženika, radi se o podnesku za koji valja priznati naknadu po Tbr. 8. točki 3. Tarife."

11.2. U odnosu na žalbene navode za istaći je, da je tužitelj svaki mjesec primao plaću, kao i obračunske liste na temelju kojih je moguće utvrditi zatraženo povećanje plaće, jer se samo radi o matematičkoj operaciji izračuna visine tužbenog traženja, a kako tužitelj nije ni tvrdio da joj tuženik nije dostavio obračunske liste niti je osporio podatke navedene u tim platnim listama, to je očito da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da za podnesak tužitelja od 12. siječnja 2024. pripada trošak prema Tbr. 8. točki 3. Tarife, a ne prema točki 1. tog Tbr., jer navedeni podnesak nije obrazloženi, što se ponovno ističe.

12. Tužitelju troškovi žalbenog postupka ne pripadaju jer nije uspio sa žalbom.

13. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP- a u svezi s odredbom članka 381. točke 1. ZPP-a, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

U Splitu 31. siječnja 2025.

Sutkinja:

Marija Šimičić