REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Posl.br. P-163/2022-39

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Mirni Mačešić-Biscuoli kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja 1. ZK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. ŽK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. MK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Sandra Vanjak, odvjetnik iz Pule, protiv tuženika ŠK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Jasna Stupavsky-Stella, odvjetnik iz Umaga, radi predaje u posjed, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 16. siječnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i njihovog punomoćnika i punomoćnika tuženika, a objavljene dana 31. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužiteljima uruči svakome po jedan primjerak ključa kojim se otključava spremište smješteno ispod stubišta na nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica] u naravi stube površine 18 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te im na taj način preda u suposjed to spremište i ubuduće im omogući suposjedovanje tog spremišta sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi parnični trošak u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljima da tuženiku naknade trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 2.300,15 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su zajedno sa tuženikom suvlasnici kč. br. [katastarska čestica] u naravi stube površine 18 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u različitim suvlasničkim udjelima. Zajedno sa njima da je suvlasnik i Trgovačko društvo Ljubljanske mlekarne d.o.o. iz Republike Slovenije koje ne sudjeluje u ovom postupku. Predmetna nekretnina da u naravi predstavlja stube kojima se pristupa apartmanima u vlasništvu tužitelja u naselju Barbariga a ispod tih stuba da je smješteno sporno spremište. Pravni prednik parničnih stranaka Grad obrtno gradbeno podjetje d.d. iz Slovenije da je pravnim poslom kupoprodajnim ugovorom stekao suvlasništvo nad tim stubištem a samim time i spremištem ispod stubišta. Tuženik da predmetno spremište ispod stubišta drži u samostalnom posjedu više od 20 godina te da odbija predati ključ tužiteljima i ne dozvoljava im korištenje spremišta. Tužitelji smatraju da postoji suvlasnička zajednica svih stranaka koji su upisani u zemljišnim knjigama a u naravi predstavljaju stubište i spremište ispod stubišta te stoga smatraju da imaju pravo na suposjedovanje i sukorištenje spremišta zajedno sa tuženikom. To pravo da im proizlazi iz čl. 42. ZOVDSP-a. Tvrde da tužitelji kao ostali suvlasnici tuženiku nisu nikada dozvolili da samostalno koristi spremište. Ističu kako su ga nebrojeno puta pozivali da im uruči primjerak ključa i omogući suposjedovanje što je on odbijao tvrdeći da je predmetno spremište njegovo vlasništvo da ga je on kupio i da nemaju pravo na njegovo korištenje. Stoga predlažu usvajanje tužbenog zahtjeva i potražuju naknadnu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne spori da je zajedno sa tužiteljima upisan kao suvlasnik na kč. br. [katastarska čestica] u naravi stube površine 18 m2 upisane u k. o. [katastarska općina]. Tuženik također ne osporava da se ispod stuba koje vode do apartmana u vlasništvu tužitelja nalazi jedno spremište površine cca 2,71 m2 koje spremište je u posjedu tuženika. Tuženik tvrdi da je on vlasnik spremišta kojeg je stekao temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljen s ĐK a prethodno da je vlasnik tog spremišta bio Veletekstila d.d. Ljubljana. Ističe kako je u prosincu 1987. Euroturist poslovna zajednica za izgradnju objekta za tržište prodala tadašnjem poduzeću Veletekstil N. Sol. O. Ljubljana dvosobni stan površine 37,34 m2 i pripadajući vrt od 79,45 m2. Naknadno da su zaključili aneks tom kupoprodajnom ugovoru 12.02.1988. gdje je kupljeno i spremište ispod stepenica površine cca 2,71 m2 a onda je aneksom ugovora iz 2002. to upisano kao suvlasništvo tuženika sa ostalim tužiteljima u ¼ dijela. Tuženik ističe kako se po zaključenim kupoprodajnim ugovorima zbog zabrana stjecanja prava vlasništva strancima u RH kao i nesređenog zemljišnoknjižnog stanja iza Euroturist nije mogao odmah upisati kao vlasnik pa da je vlasništvo stekao temeljem pravomoćne presude ovoga suda posl.br. P-1780/18 i upisao se kao vlasnik i apartmana i vrta i spornog spremišta koji se nalazi ispod stepeništa. Ističe kako nije nikada provedeno etažiranje predmetnih nekretnina pa da se stoga zajedno sa tužiteljima nalazi u suvlasništvu kč. br. [katastarska čestica]. Tvrdi kako se točno zna tko je što kupio od stranaka, predmetni prostor da predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu da je drži u posjedu više od 20 godina, da tužitelji do ove tužbe nikada nisu polagali bilo kakva prava na predmetnu nekretninu, osporava suvlasništvo tužiteljima, smatra da je spremište isključivo njegovo vlasništvo pa predlaže da se zahtjev tužitelja odbije i da mu se naknadi trošak parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u ovosudni spis P-1780/18, pročitani su vlasnički listovi, izvršen je uvid u fotografije spornog spremišta, povijesni vlasnički list, pročitani su kupoprodajni ugovori i aneksi kupoprodajnih ugovora, pročitane su tabularne isprave, pročitan je ugovor o prodaji, izvršen je uvid u kopiju katastarskog plana, pročitan je zapisnik sa očevida, pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka mjernične struke Veting d.o.o. te njegova pisana dopuna na strani 97 spisa, pročitan je iskaz parničnih stranaka, pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka građevinske struke Sulek d.o.o., pročitan je ugovor o prodaji stana, ugovor o darovanju, ugovor o međusobnim pravima i obavezama na strani 147 spisa, pročitano je rješenje Skupštine Općine Pula na strani 139 spisa, uvjerenje Istarske županije o statusu nekretnine, pročitana je pisana dopuna građevinskog vještaka na strani 200 spisa.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Između parničnih stranaka nije sporno:

- da su tužitelji i tuženik upisani kao suvlasnici na kč. br. [katastarska čestica] u naravi stube površine 18 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da je prvo tužitelj na predmetnoj nekretnini suvlasnik u ¼ dijela, drugo i treće tužitelji su suvlasnici u 1/8 dijela i tuženik je suvlasnik u ¼ dijela;

- da je suvlasnik na predmetnoj nekretnini u ¼ dijela i Ljubljanske mlekarne d.o.o. koje ne sudjeluju u ovom postupku;

- da kč. br. [katastarska čestica] u naravi predstavlja stepenište koje vodi na kat kč. br. zgr. [katastarska čestica] i kč. br. zgr. [katastarska čestica] gdje se nalaze apartmani u vlasništvu tužitelja;

- da se sporno spremište nalazi na zapadnom dijelu kč. br. [katastarska čestica] a u njega se ulazi sa asfaltne površine i nalazi se fizički ispod stepenica koje vode na kat do apartmana tužitelja, što je vidljivo na fotografijama na strani 78 spisa;

- da tuženik drži u samostalnom posjedu sporno spremište ispod stepenica preko 20 godina;

- da tužitelji a niti tuženik do ovog postupka nisu vodili nikakve sudske postupke vezane za predmetno spremište;

6. Ono što je sporno između parničnih stranaka jeste pitanje da li tužiteljima kao suvlasnicima kč. br. [katastarska čestica] pripada pravo na suposjed spornog spremišta koji se nalazi u isključivom posjedu i korištenju tuženika.

7. Očevidom na licu mjesta te uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka geodetske struke Veting d.o.o. sud je izvršio identifikaciju sporne kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u vlasničkom listu upisana kao stube 18 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška]. Predmetna čestica u naravi predstavlja stepenište koje vodi na kat zgrada (apartmana) sagrađenih na kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] na kojim nekretninama se nalaze apartmani u vlasništvu tužitelja. Sporno spremište se nalazi na zapadnom dijelu kč. br. [katastarska čestica] a ulaz u njega je direktno sa asfaltne površine. U nastavku sa asfaltne površine nalazi se i apartman u prizemlju zgrade u vlasništvu tuženika.

8. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke Sulek d.o.o. sud je utvrdio da je na podu spremišta završno izvedena betonska podloga. Zidovi su obojani bijelom bojom a na njima su u donjem dijelu zapaženi tragovi vlaženja. Na ulaznom dijelu izmjerena je visina od 239 cm, dok na dijelu ispod stepenišnog podesta je izmjerena visina od 139 cm. Na ulaznom dijelu nalazi se stepenica koja se u odnosu na ostatak spremišta nalazi u povišenom odnosu na 16 cm, predmetno stepenište grafički je prikazano u tlocrtu na strani 187 spisa. Ukupna površina predmetnog spremišta iznosi 8,08 m2 međutim primjenom koeficijenta za obračun korisnih vrijednosti površina za stambeni prostor za sporno spremište je utvrđena korisna površina od 2,89 m2.

Utvrđena površina spremišta od 2,89 m2 približno odgovara površini od 2,71 m2 koji se nalazi u kupoprodajnim ugovorima jer razlika iznosi 0,18 m2 što sudu predstavlja jedno od dokaza identifikacije predmeta kupnje .Predmetna kč. br. [katastarska čestica] u naravi stube su površine 18 m2 i predstavljaju izgrađeno zemljište na kojem je izgrađeno dvokrakno stepenište sa podestom i prolazom na gornju etažu kojima se pristupa nekretninama tužitelja. Sporno spremište je izgrađeno ispod stepenišnih krakova i kao takvo čini prostoriju koja je prikazana u nalazu i mišljenju građevinskog vještaka (stranica 189 i 190 spisa). Utvrđena površina od 2,89 m2 ne predstavlja ¼ dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer se ta površina ne može stavljati u korelaciju površina zemljišta s korisnom vrijednosti površine spremišta. No ono što je bitno utvrđeno od strane suda je da korisna površina spornog spremišta od 2,89 m2 minimalno odudara od iznosa 2,71 m2 razlika je kao što je rečeno 0,18 m2 kako to stoji u kupoprodajnom ugovoru tuženika. Dakle, površina spornog spremišta prema mišljenju suda vrlo približno odgovara površini spremišta kojeg je tuženik kupio.

9. Iz iskaza tužitelja saslušanih kao stranke sud je utvrdio da tužitelji kao suvlasnici kč. br. [katastarska čestica] polažu pravo na posjed spornog spremišta koji se nalazi ispod stepenica koje vode do njihovih nekretnina. Tužitelji navode da su nakon kupnje svojih apartmana tražili ključ od spornog spremišta međutim da im je rečeno da se spremište nalazi u posjedu tuženika. Ističu kako su se tuženiku obraćali u više navrata i tražili od njega ključ od spremišta što je on svaki puta odbijao tvrdeći da je to njegovo isključivo vlasništvo. Tužitelji smatraju da su zajedno s tuženikom suvlasnici i stepenica i spremišta jer to tako proizlazi iz zemljišnih knjiga. Smatraju da je još prilikom gradnje spremište trebalo pripasti vlasnicima apartmana na katu kako bi u njemu mogli držati drva ili neke druge stvari tim više što je tuženik kao vlasnik apartmana u prizemlju imao vrt pa da mu predmetno spremište ne koristi jer je kupio vrt. Tužitelji tvrdi kako etažna dioba predmetnih nekretnina nije provedena.

S druge strane tuženik ne osporava da više od 20 godina drži u posjedu spremište ispod stepenica. Tvrdi da je on vlasnik tog spremišta jer da ga je kupio a da su svi upisani kao suvlasnici na toj kč. br. [katastarska čestica] jer nije nikada provedeno razvrgnuće suvlasničke zajednice ili izrađen etažni elaborat. Smatra kako tužitelj iako su u zemljišnim knjigama upisani kao suvlasnici nemaju pravo na spremište jer ga nisu kupili. Tvrdi da su tužitelji kupili stepenice koje vode do njihovih apartmana. Tuženik ne osporava da je on u suposjedu kč. br. [katastarska čestica] sa tužiteljima, ne osporava tužiteljima da su stepenice koje vode do njihovih apartmana njihove, međutim smatra da je nakon kupnje uređen način korištenja predmetne nekretnine koja fizički nije nikada podijeljena ali tužitelji da nikada nisu koristili predmetno spremište već isključivo stubište kojima se pristupa njihovim apartmanima. Stoga smatra da ih ne pripada pravo na posjed.

10. Analizirajući kupoprodajne ugovore, anekse kupoprodajnih ugovora, ugovore o prodaji i tabularne isprave koje se odnose na nekretnine u vlasništvu tužitelja sud je utvrdio kako su tužitelji svoje apartmane u Barbarigi kupili na slijedeći način.

Naime, predmetne apartmane u Barbarigi je gradio Euroturist, Poslovna zajednica za izgradnju poslovnih objekata za tržište. Iz ugovora o prodaji stana na strani 134 broj ugovora 566 od 25.12.1987. vidljivo je kako je Euroturist stan u vlasništvu prvo tužitelja prodao OGP Grad Bled. Nakon toga je zaključen aneks br. 1 tom ugovoru strana 142 spisa od 23.03.1991. gdje je jasno vidljivo da je Euroturist OGP Grad Bled prodao i ¼ dijela kč. br. [katastarska čestica] u naravi vanjsko stubište. Nakon toga je predmetni apartman i stubište na spornoj nekretnini kupio prvo tužitelj pa ga je darovao svojoj kćerci DK i onda je ponovno on upisan kao vlasnik.

11. Glede drugo i treće tužitelja situacija je potpuno identična uvidom u tabularnu ispravu na strani 167 utvrđeno je kako su drugo i treće tužitelj na isti način stekli pravo vlasništva apartmana u Barbarigi. Apartmani su kupljeni od prvog vlasnika Euroturist koja je drugo i treće tužitelju prodala apartman na katu ali i ¼ dijela kč. br. [katastarska čestica] u naravi stube površine 18 m2 i tako su drugo i treće tužitelj upisani svaki u ½ dijela u zemljišnim knjigama.

12. Zaključno iz isprava kojima tužitelji dokazuju pravo suvlasništva na spornom spremištu ne proizlazi da su oni kupili suvlasnički dio kč. br. [katastarska čestica] već su kupili suvlasnički dio te čestice ali je u svim ugovorima jasno navedeno što se kupuje, a kupili su u naravi stube površine 18 m2 koje vode do njihovih apartmana na katu. U ispravama o stjecanju prava suvlasništva tužitelja nigdje ne stoji da su kupili i sporno spremište ili da su kupili samo suvlasnički dio kč. br. [katastarska čestica] kao što to tužitelji tvrde. Činjenica je da su danas tužitelji upisani kao suvlasnici ali je jasno vidljivo što su kupili od kč. br. [katastarska čestica] to su samo stube bez spornog spremišta.

13. S druge strane iz isprava kojima tuženik dokazuje svoje pravo vlasništva na spornom spremištu proizlazi da je Euroturist ugovorom o prodaji stana broj 602 od 28.12.1987. prodao pravnom predniku tuženika Veletekstil trgovina in proizvodnja N. Sol. O. Ljubljana dvosobni stan od 37,34 m2 i vrt površine 79,45 m2 što je u naravi danas apartman u vlasništvu tuženika. Iz aneksa tog ugovora koji prileži strani 184 spisa vidljivo je da je Euroturist pravnom predniku tuženika Veletekstil prodao i sporno spremište ispod stepeništa na kč. br. [katastarska čestica] površine 2,71 m2 tako da ukupna površina stana iznosi 40,05 m2 što bi značilo da sporno spremište čini sastavni dio apartmana tuženika u prizemlju. Te nekretnine je kasnije kupoprodajnim ugovorima tuženik nesporno kupio i upisao se kao vlasnik u zemljišnim knjigama.

14. Nije sporno da su parnične stranke danas upisane kao suvlasnici na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Međutim u ovom postupku tužitelji nisu dokazali da su oni prilikom kupnje svojih apartmana kupili i sporno spremište. Dapače iz njihovih isprava iz koje izvlače pravo suvlasništva proizlazi da su od kč. br. [katastarska čestica] kupili stepenice koje vode do njihovih apartmana na katu, ali ne i sporno spremište. S druge pak strane iz kupoprodajnih ugovora tuženika počevši od prvog stjecatelja a to je tvrtka Veletekstil jasno je vidljivo da osim apartmana u prizemlju od 37,34 m2 je tuženik kao i njegov pravni prednik kupio i sporno spremište na kč. br. [katastarska čestica] što je vidljivo iz aneksa ugovora na strani 184 spisa.

Dakle, nedvojbeno je utvrđeno da su tužitelji prilikom kupnje apartmana na spornoj kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kupili stepenice a tuženik je kupio sporno spremište ispod stepeništa površine 2,71 m2 pa mu ukupna površina stana prema aneksu ugovora iznosi 40,05 m2 što bi značilo da je sporno spremište sastavni dio stana.

15. Činjenica da su parnične stranke zajedno sa tvrtkom Ljubljanske mlekarne d.o.o. danas upisani kao suvlasnici u zemljišnim knjigama na kč. br. [katastarska čestica] ne znači da su oni i stvarni suvlasnici. Naime, u zemljišnim knjigama se samo tako mogu upisati jer etažna dioba ili razvrgnuće suvlasničke zajednice između stranaka nije nikada provedena. Do etažne diobe stranke će u zemljišnim knjigama biti upisani kao suvlasnici jer je to jedini mogući i ispravan način upisa suvlasništva.

16. Međutim sam upis suvlasništva u zemljišnim knjigama u ovom konkretnom slučaju ne daje tužiteljima suvlasnička prava koja bi im inače pripadala temeljem čl. 42. ZVDSP. Prilikom zaključenja kupoprodajnih ugovora i tužitelji i tuženici su jasno odredili što kupuju od kč. br. [katastarska čestica] što znači da su prilikom same kupoprodaje iako nekretnina nije podijeljena fizički stranke znale što kupuju, što je njihovo i tako to drže u posjedu dugi niz godina. Da je tome tako govori i činjenica da tužitelji prije pokretanja ovog postupka u proteklih 20 godina nikada nisu pokretali nikakve postupke protiv tuženika vezani za sporno spremište. Takvo ponašanje tužitelja nije životno i logično jer ako smatraš da si vlasnik ili suvlasnik nečega onda sigurno ne čekaš 20 godina da zaštitiš svoje suvlasništvo. Isto tako tuženik nikada nije pokretao nikakve sporove protiv tužitelja jer je smatrao da je on vlasnik spornog spremišta pa za sporove nije imao potrebe.

Dakle, prilikom kupnje parnične stranke su znale što točno kupuju od kč. br. [katastarska čestica] te su tako predmetnu nekretninu i koristile, držale u posjedu i na njoj izvršavale druga vlasnička prava. Stanje u zemljišnim knjigama će ostati nepromijenjeno sve dok se ne izradi etažni elaborat jer je to jedini mogući način kako da stranke budu upisane u zemljišnim knjigama.

17. U pravilu suvlasništvo iz zemljišnih knjiga i predstavlja suvlasništvo na terenu. Međutim u ovom slučaju tome nije tako jer su sve stranke ovog postupka prilikom kupnje svojih nekretnina točno znale što kupuju, što je njihovo i tako to drže dugi niz godina u posjedu. Kako tužitelji nisu dokazali da imaju suvlasnička prava na spornom spremištu to im ne pripada niti pravo na suposjed predmetnog spremišta pa je njihov zahtjev temeljem čl. 42. u svezi s čl. 115. i čl. 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima odbijen kao neosnovan.

18. Tuženik je u ovome postupku uspio u cijelosti pa mu sukladno čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a pripada pravo na naknadu parničnog troška. Tako je tuženiku priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno važećim odredbama odvjetničke tarife i utvrđene vrijednosti predmeta spora. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu, pristup na četiri ročišta za glavnu raspravu i sastav dva pisana podneska u sveukupnom iznosu od 700 bodova. Imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 EUR i PDV od 25 % tuženiku na ime odvjetničkog troška pripada iznos od 1.750,00 EUR. Tom iznosu valja pridodati trošak plaćenog predujma za građevinsko vještačenje u iznosu od 550,15 EUR, pa sveukupan trošak koji mu pripada iznosi 2.300,15 EUR.

U Puli, 31. siječnja 2025.

S u d a c

Mirna Mačešić-Biscuoli

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u tri pisana primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu odluke za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa odluke za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dna:

1. tužiteljima po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku