Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-181/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sudcu tog suda Marku Pribisaliću, kao sudcu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužitelja ČV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mateo Barbir, odvjetnik u Vrgorcu, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Širolina ulica 4, OIB 57500462912, kojeg zastupa punomoćnik UV, dipl. iur., radnik tuženika, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pn-7/2021-20 od 12. siječnja 2022., dana 31. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neutemeljena i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pn-7/2021-20 od 12. siječnja 2022.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neutemeljen.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:

„I. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju s naslova imovinske štete iznos od 8.278,06 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja na navedeni iznos teče počev od donošenja presude pa sve do isplate, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.300,00kn, a sve ovo u roku od 15 dana, s pripadajućom zateznom kamatom, koja na navedeni iznos teče počev od dana donošenja presude pa sve do isplate, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom da mu tuženik nadoknadi trošak ovog postupka u iznosu poviše toč. II. izreke ove presude i to u iznosu od 2.762,50 kuna. “

2.Protiv navedene prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik, pobijajući presudu u cijelosti, navodeći određeno sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), predlažući presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno preinačiti odluku sukladno žalbenim navodima.

3.U odgovoru na žalbu tužitelj se usprotivio žalbenim navodima, predlažući žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4.Žalba nije utemeljena.

5.S obzirom na vrijednost predmeta spora, među strankama je postupak u sporu male vrijednosti u smislu članka 458. stavak 1. ZPP-a pa se presuda kojom se završava spor može pobijati, sukladno članku 467. stavak 1. ZPP-a, samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a, kao i zbog pogrješne primjene materijalnog prava.

6.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je tužbeni zahtjev radi naknade imovinske štete uslijed oštećenja na osobnom vozilu, koju štetu je tužitelj pretrpio u štetnom događaju, prometnoj nezgodi kada je na prometnici vozilom naletio na divlju životinju, zeca. Među strankama nije sporan štetni događaj, no sporna je tuženikova pasivna legitimacija, odgovornost za nastanak događaja i u tom smislu osnovanost tužbenog zahtjeva, kao i visina tog zahtjeva.

7.Prvostupanjski sud donio je pobijanu presudu nakon što je u bitnom utvrdio:

-kako među strankama nije sporno da je dana 1. ožujka 2021., oko 01:35 sati, tužitelj doživio prometnu nezgodu na području Grada Vrgorca, na dionici autoceste [adresa] – [adresa], i to na kolniku autoceste br. 1, stup br. 451 km + 500 m, upravljajući osobnim vozilom marke Volvo S60, reg. oznake [registarska oznaka], koje vozilo je u njegovu vlasništvu, na dionici s ograničenjem brzine 130km/sat, kojom autocestom upravlja tuženik,

-kako tužitelj tvrdi da je vozilom naletio na divlju životinju, zeca i pretrpio štetu na svom vozilu (što je utvrđeno u izvidu štete Wiener osiguranja d.d.), zbog zamjene uništenog prednjeg branika, senzora i dr., i to ukupno u iznosu od 7.851,89 kn, kao i kako se prije pokretanja postupka obratio tuženiku radi mirnog rješenja spora, koji zahtjev je otklonjen dopisom tuženika od 11. ožujka 2021.,

-kako je tuženik osporio tužiteljeve navode ističući da je u cijelosti postupio sukladno Zakonu o cestama (Narodne novine broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14), Pravilniku o održavanju cesta (Narodne novine broj 90/14) te Pravilniku o ophodnji javnih cesta (Narodne novine broj 75/14), kako iz radne dokumentacije za predmetni dan nadležne Tehničke jedinice održavanja, proizlazi kako je ophodnja dionice autoceste organizirana i obavljena u redovitim ophodnjama kojom prigodom nisu uočeni bilo kakvi nedostaci na kolniku niti na zaštitnoj ogradi niti je uočena bilo koja životinja unutar ograđenog prostora autoceste, dojava o životinji nije bilo te je nastanak prometne nesreće bilo prvo saznanje o životinji na autocesti,

-kako iz iskaza tužitelja proizlazi da je vozilom upravljao brzinom od 120 km/h, u noćnim uvjetima i kako ne postoje okolnosti koje bi dokazale na veću brzinu kretanja,

-kako iz iskaza policijskog službenika CV proizlazi da je na licu mjesta zatečen zec, tragovi krzna životinje „na vozilu i ostalom“, kao i kako je dvije noći prije tog događaja policijski službenik PGP Vrgorac imao prometnu nezgodu s životinjom na mjestu udaljenom 2 km od ovog mjesta, s tim što je svjedok i sastavio zapisnik dana 1. ožujka 2021. o izvršenom očevidu gdje je jasno navedeno da je zatečen leš životinje, zeca te trag krvi,

-kako iz iskaza tuženikova ophodara DV proizlazi da je žičana ograda „obiđena i pregledana 10-ak dana prije“, ali kako on nije obilazio ogradu, već je samo znao za tri oštećenja za koja ranije nije znao, kao i da nije znao jesu li nastale rupe prilikom tih oštećenja, kako je došao na mjesto događaja prije policije, a da je vozač izvadio mrtvog zeca kad je došao zajedno s policijom,

-kako je u postupku izveden dokaz vještačenjem po sudskom vještaku prometne struke RV, koji vještak je dao pisani nalaz i mišljenje 15. studenoga 2021.,

-kako iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj mogao izbjeći sudar s životinjom ako bi se vozilom kretao brzinom od 57 km/h ili manjom, kao i da je visina štete na tužiteljevu vozilu 8.278,06 kuna.

8.Temeljem tako utvrđenoga činjeničnog stanja, prihvaćajući nalaz i mišljenje sudskog vještaka prometne struke kao stručno utemeljen i valjano argumentiran, i cijeneći iskaz svjedoka policijskog službenika, kao i iskaz tužitelja, prvostupanjski sud je zaključio kako tužitelj nije odgovoran za nastanak predmetnoga štetnog događaja, već da je tuženik propustio pravilno održavati javnu cestu kojom upravlja i tužitelju u obvezi naknaditi štetu koju je pretrpio u tom događaju. Naime, prvostupanjski sud drži kako kolnik autoceste služi za vožnju vozila na predmetnom djelu brzinama od 80 km/h do 130 km/h, kako je i jasno da svaki vozač očekuje da zaštitna žičana ograda onemogući ulaz životinja na takav kolnik gdje se razvijaju takve brzine, da je tuženik kao osoba koja upravlja autocestom „posve svjestan“ kako je dužan voditi računa da se „nedozvoljeni objekti, pa tako i životinje“ ne nalaze na kolniku, a svi dokazi ukazuju kako je to „u tri dana bilo dva puta“, što upućuje na propust tuženika u održavanju prometnice, čime je odgovoran i za štetu koja nastane uslijed takvog popusta, a sve temeljem odredaba Zakona o sigurnosti prometa na cestama (»Narodne novine«, br. 67/08., 48/10. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11., 80/13., 158/13. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14., 64/15, 108/17., 70/19. i 42/20., dalje ZSPC-a). Kako je vještačenjem utvrđena visina štete na tužiteljevu vozilu, a tužitelj precizirao zahtjev nakon vještačenja i u skladu s tim dokazom, to je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti.

9.Obrazlažući pobijanu presudu prvostupanjski sud navodi i kako tuženik u postupku niti jednim dokaznim prijedlogom nije „ukazao ili dokazao“ da bi područje autoceste na kojoj se dogodila prometna nezgoda bilo lovište, a uzimajući u obzir i odredbe Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj: 99/18. i 32/19.; dalje ZL/18) taj sud ne nalazi da bi postojala odgovornost treće osobe, posebno jer nije dokazano da bi postojalo lovište u blizini, kao niti da bi životinja bila „u nadležnosti nekog imatelja– osobe koja gospodari (nedokazanim) lovištem“ baš na tom području.

10.Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje tuženikova žalba, kao niti druge bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa se zakonitost i pravilnost pobijane odluke može ispitati.

11.Ovaj drugostupanjski sud u ovom slučaju, kako je već i navedeno, nije ovlašten ispitivati pravilnost utvrđenoga činjeničnog stanja prvostupanjskog suda u smislu članka 467. ZPP-a, jer se radi o postupku u sporu male vrijednosti.

12.Člankom 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05,41/08, 103/15, 29/18, dalje ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje pri čemu se predmnijeva obična nepažnja.

13.U smislu odredaba članka 6. stavak 1. i stavak 2. ZSPC-a, ceste, kao osnova na kojoj se odvija promet, moraju se projektirati, izgrađivati, opremati, održavati i štititi tako da odgovaraju svojoj namjeni i zahtjevima sigurnosti prometa u skladu s odredbama posebnog zakona i propisima donesenim na temelju toga zakona, a pravna ili fizička osoba obrtnik nadležna za održavanje ceste dužna je voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa.

14.Člankom 50. Zakona o cestama (»Narodne novine«, br. 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21.) propisano je:

(1) Za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje.

(2) Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

15.Imajući u vidu navedena činjenična utvrđenja, prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud primijenio citirane zakonske odredbe kada je pobijanom presudom zaključio kako je tuženik, kao pravna osoba koja nedvojbeno upravlja i održava predmetnu javnu cestu, odgovoran tužitelju naknaditi štetu koja mu je nastala zbog nepravilnog održavanja ceste i prihvatio tužbeni zahtjev. U tom pogledu je prvostupanjski sud za svoje zaključke dao u bitnom valjane i prihvatljive razloge, utvrđenja i zaključci u pobijanoj presudi proizlaze iz svih navedenih i citiranih dokaza te ih u potpunosti kao pravilne prihvaća i ovaj sud, a tuženik žalbenim navodima nije utemeljeno doveo u sumnju njihovu pravilnost.

16.Tuženik u žalbi neutemeljeno ističe kako bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354.stavak 2. točka 6. ZPP-a jer da tuženiku nije omogućeno raspravljati o nalazu i mišljenju sudskog vještaka, s obzirom da su nalaz i mišljenje sudskog vještaka u pisanom obliku tuženiku uredno dostavljeni, tuženiku je određen i primjereni rok za očitovanje u kojem roku se nije očitovao na rezultate vještačenja, a nije niti zatražio produljenje tog roka, ako je možebitno imao opravdane razloge za propuštanje tog roka, kao što nije niti predlagao pozivanje sudskog vještaka na glavnu raspravu. Stoga u postupku koji je prethodio odlučivanju nije počinjena bitna povreda postupka kako to nastoji prikazati žalitelj.

17.Glede žalbenih navoda treba istaći kako tužitelj sadržajno u bitnom osporava i činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, a kako je već navedeno, u postupku u sporu male vrijednosti žalba se može podnijeti samo zbog određene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a i zbog pogrješne primjene materijalnog prava pa drugostupanjski sud nije ovlašten ispitivati pravilnost utvrđenoga činjeničnog stanja prvostupanjskog suda.

18.Osim toga, tužitelj neutemeljeno ukazuje da bi prvostupanjski sud pogrješno primijenio materijalno pravo ističući i kako tužitelj nije dokazao uzročno posljedničnu svezu između štetnog događaja i pretrpljene štete, gubeći pritom iz vida da je u konkretnom slučaju iz priložene dokumentacije i iskaza svjedoka, kao i iz rezultata vještačenja, nedvojbeno utvrđeno kako je tužiteljevo vozilo oštećeno u predmetnom događaju. Posebno se ističe kako tuženik nije u postupku ukazivao niti da bi postupio u skladu s citiranim odredbama članka 50. Zakona o cestama koje se odnose na postavljenje odgovarajuće prometne signalizacije za divljač na cesti pa prvostupanjski sud te činjenice i nije mogao utvrđivati. Naposljetku žalitelju valja navesti i kako prvostupanjski sud neposredno ocjenjuje rezultate dokaznog postupka pa na taj način ocjenjuje i vjerodostojnost iskaza svjedoka i stranaka, sukladno članku 8. ZPP-a, a taj sud je dao valjane razloge za ocjenu vjerodostojnosti izvedenih dokaza.

19.Dakle, na utvrđeno činjenično stanje koje ovaj sud nije ovlašten ispitivati u postupku u sporu male vrijednosti, prvostupanjski sud je pravilno primijenio citirano materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev prihvatio. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti to je, postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo odbiti žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

20.Prvostupanjska odluka o troškovima postupka je donijeta primjenom odredaba članka 154. stavak 1. ZPP-a te članka 155. ZPP-a i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/15, 103/14, 144/14, 107/15, 126/22, dalje OT). Ovdje valja jasno navesti i kako u smislu članka 365. ZPP-a drugostupanjski sud u odluci o trošku postupka pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava isključivo u dijelu i u granicama razloga navedenih u žalbama stranaka, a tuženik u konkretnom slučaju određeno i ne ukazuje na pogrješnu primjenu materijalnog prava u odluci o trošku postupka.

21.Tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen kao neutemeljen jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice.

22.Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izrijeci ove presude.

Split, 31. siječnja 2025.

Sudac

Marko Pribisalić