REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4631/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja GRAWE Hrvatska d.d., OIB 28406115764, Ulica grada Vukovara 5, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik, odvjetnik Mladen Golojuh, Zagreb, Mažuranićev trg 8, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Listopadska ulica 2, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 486,68 EUR / 3.666,88 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-160/2022 od 10. svibnja 2022., 31. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-160/2022 od 10. svibnja 2022.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-160/2022 od 10. svibnja 2022. odbijen je tužiteljev zahtjev da mu tuženik plati iznos od 486,68 EUR / 3.666,88 kn sa zateznim kamatama od 27. srpnja 2018. do isplate, po stopi koja se određuje za ostale odnose (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju u roku od petnaest dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 82,95 EUR / 625,00 kn.

2. U obrazloženju presude prvostupanjski sud u bitnome navodi da se 17. lipnja 2018. dogodila prometna nesreća. Utvrđuje da je vlasnik oba vozila koja su sudjelovala u prometnoj nesreći ista pravna osoba – PORSCHE LEASING d.o.o. Također, navodi da je PORSCHE LEASING d.o.o. davatelj leasinga oba vozila, osiguranik po polici osiguranja od automobilske odgovornosti i po polici kasko osiguranja za vozilo osigurano kod tužitelja, kao i osiguranik po polici osiguranja od automobilske odgovornosti za vozilo osigurano kod tuženika. Utvrđuje da je u prometnoj nesreći došlo do štete na vozilu osiguranom kod tužitelja te da je tužitelj platio svom osiguraniku nastalu štetu. Zaključuje da tužitelj nema pravo potraživati od tuženika isplaćenu naknadu štete budući da njegov osiguranik ne predstavlja treću osobu u smislu odredbe članka 22. stavka 10. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP), a da primatelju leasinga nije nastala nikakva šteta.

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude, koju pobija u cijelosti. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i to odredbu članka 22. stavka 10. ZOOP-a, njenim pogrešnim tumačenjem. Smatra da su ispunjene sve pretpostavke iz navedene zakonske odredbe budući da je primatelj leasinga oštećenog vozila bio ujedno i korisnik tog vozila te ugovaratelj kasko osiguranja i osiguranja od automobilske odgovornosti za predmetno vozilo, a nije odgovoran za predmetnu prometnu nesreću. Ukazuje da se primatelj leasinga treba smatrati ekonomskim vlasnikom objekta leasinga. Obrazlaže da je notorna činjenica da primatelj leasinga održava i popravlja objekt leasinga i da ga je u slučaju štete dužan popraviti i dovesti objekt leasinga u funkciju. Stoga zaključuje da šteta koja nastane na objektu leasinga, premda je objekt leasinga formalno vlasništvo davatelja leasinga, zapravo predstavlja štetu primatelja leasinga kao njegovog ekonomskog vlasnika. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu od 103,69 EUR / 781,25 kn (uključujući PDV od 25%), uvećano za trošak sudske pristojbe za žalbu protiv presude u iznosu od 26,54 EUR / 200,00 kn.

4. Tuženik nije odgovorio na tužiteljevu žalbu.

5. Tužiteljeva žalba je neosnovana.

6. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava te uzevši u obzir razloge zbog kojih je dopušteno pobijati presudu donesenu u sporu male vrijednosti (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Utvrđeno je da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

7. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev da mu tuženik plati iznos od 486,68 EUR / 3.666,88 kn, koji je tužitelj isplatio vlasniku vozila oštećenog u prometnoj nesreći od 17. lipnja 2018., koji je također vlasnik vozila kojim je predmetna šteta prouzročena.

8. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Naime, odredbom članka 22. stavka 1. ZOOP-a propisano je da je vlasnik vozila dužan sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koja se uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari. Prema odredbi članka 22. stavka 10. trećom osobom smatra se i primatelj leasinga koji je ugovaratelj osiguranja i korisnik vozila, a nije odgovoran za prometnu nesreću u kojoj mu je prouzročena šteta od vozila istog davatelja leasinga.

10. Iz činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud, čiju pravilnost ovaj sud nije ovlašten ispitivati jer se radi o sporu male vrijednosti, a koje nije u proturječju s izvedenim dokazima, proizlazi:

- da se 17. lipnja 2018. dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo osigurano kod tužitelja i vozilo osigurano kod tuženika;

- da je tom prilikom vozilo osigurano kod tuženika udarilo u stražnji dio vozila osiguranog kod tužitelja pri čemu je na vozilu osiguranom kod tužitelja nastala šteta;

- da su oba vozila u vlasništvu PORSCHE LEASING d.o.o.;

- da su oba vozila objekt leasinga i da je PORSCHE LEASING d.o.o. davatelj leasinga za oba vozila;

- da je PORSCHE LEASING d.o.o. osiguranik po polici osiguranja od automobilske odgovornosti i po polici kasko osiguranja za vozilo osigurano kod tužitelja, kao i osiguranik po polici osiguranja od automobilske odgovornosti za vozilo osigurano kod tuženika;

- da je tužitelj isplatio svom osiguraniku (PORSCHE LEASING d.o.o.) po osnovi police kasko osiguranja za popravak nastale štete na vozilu iznos od 486,68 EUR / 3.666,88 kn;

- da u ovom postupku tužitelj potražuje od tuženika isplatu predmetne naknade štete po osnovi police osiguranja od automobilske odgovornosti za vozilo koje je prouzročilo predmetnu štetu.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo sadržano u odredbama članka 22. ZOOP-a. PORSCHE LEASING d.o.o. vlasnik je oba vozila koja su sudjelovala u predmetnom štetnom događaju. Utužena šteta nastala je na vozilu u vlasništvu PORSCHE LEASINGA d.o.o. te je prouzročena vozilom koje je također u vlasništvu PORSCHE LEASINGA d.o.o. Šteta je nesporno isplaćena PORSCHE LEASINGU d.o.o. kao vlasniku vozila kojem je šteta nastala. Stoga se PORSCHE LEASING d.o.o. nikako ne može smatrati trećom osobom u smislu odredbe članka 22. stavka 1. ZOOP-a. Također, tužitelj predmetnu štetu nije platio primatelju leasinga, nego je štetu platio PORSCHE LEASINGU d.o.o. kao vlasniku vozila i davatelju leasinga, koji se u smislu odredbe članka 22. stavka 10. ZOOP-a ne smatra trećom osobom.

12. U konkretnom slučaju primatelju leasinga nije nastala nikakva šteta. Odredba članka 22. stavka 10. ZOOP-a primjenjuje se u slučaju kada primatelju leasinga, koji je ugovaratelj osiguranja i korisnik vozila, nastane kakva neimovinska i imovinska šteta u prometnoj nesreći, koju je prouzročilo vozilo istog davatelja leasinga. U predmetnom slučaju radi se o imovinskoj šteti koju je pretrpio PORSCHE LEASING d.o.o. budući da je šteta nastala na vozilu u njegovu vlasništvu, a ne na određenoj stvari u vlasništvu primatelja leasinga.

13. Dakle, budući da je osiguranje od automobilske odgovornosti osiguranje prema trećima te imajući u vidu da je PORSCHE LEASING d.o.o. vlasnik oba vozila i osiguranik po obje police osiguranja, ovdje nema treće oštećene osobe, a time niti osnove za pokriće štete na temelju osiguranja od automobilske odgovornosti.

14. Tužitelj u žalbi pobija odluku o parničnom trošku, međutim ne obrazlaže razloge zbog kojih osporava tu odluku. Iz žalbenih navoda proizlazi da tužitelj pobija odluku o parničnom trošku budući da je pogrešna odluka suda o glavnoj stvari. Odluka o parničnom trošku je pravilna i zakonita, u skladu s odredbama članaka 154. i 155. ZPP-a.

15. Slijedom svega iznesenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je odlučeno izreci ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 31. siječnja 2025.

Sutkinja

Dubravka Zubović