REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-429/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Davor Pustijanac, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate 36.339,39 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3048/2023-33 od 22. siječnja 2025., 31. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3048/2023-33 od 22. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3048/2023-33 od 22. siječnja 2025. odbijen je kao neosnovan tužiteljev prigovor i potvrđeno je rješenje tog suda poslovni broj P-3048/2023-30 od 14. siječnja 2025.
2. U obrazloženju navedenog rješenja prvostupanjski sud je utvrdio da je taj sud pozvao tužitelja (rješenjem poslovni broj P-3048/2023-30 od 14. siječnja 2025.) na plaćanje sudske pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije od 189,36 EUR.
2.1. Tužiteljeve prigovore da je tužitelj oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi prvostupanjski sud je odbio uz obrazloženje da je u ovom postupku tužitelj podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete s osnove isplaćenih invalidskih mirovina prema članku 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.).
2.2. Prvostupanjski sud je ocijenio da u situaciji kada tužitelj zahtijeva naknadu štete na temelju Zakona o mirovinskom osiguranju, on ne postupa u obavljanju javnih ovlasti i tada nije riječ o postupku proizašlom iz obavljanja tih javnih ovlasti. Prvostupanjski sud smatra da u postupcima naknade štete koji su utemeljeni na građanskom deliktu, tužitelj nastupa i ima jednak pravni i procesni status kao i bilo koji drugi oštećenik, a obzirom na to da ovakvi postupci nisu postupci u kojima tužitelj ima ulogu pravne osobe koja obavlja javne ovlasti zbog koje je osnovana. Stoga je prvostupanjski sud zaključio kako tužitelj pogrešno smatra da je oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku.
3. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud ukine pobijano rješenje i tužitelja oslobodi plaćanja sudske pristojbe.
4. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi kako je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe jer je tužitelj javna ustanova i ima javne ovlasti u rješavanju o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja i ima pravo potraživanja štete s osnove isplaćene mirovine te se radi o djelatnosti koja je proizašla upravo iz tih javnih ovlasti. Budući da u predmetnom postupku tužitelj potražuje upravo naknadu štete nastale iz generacijske solidarnosti isplatom mirovine, smatra da je tužitelj djelovao u skladu sa svojim javnim ovlastima propisanim Zakonom i Statutom Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Osim toga, ističe i da je tužitelj korisnik Državnog proračuna zbog čega je i oslobođen plaćanja sudske pristojbe jer se zapravo ne radi o uplati sudske pristojbe nego o preknjižavanju s jedne stavke proračuna na drugu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. i članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.) u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijano rješenje pravilno i na zakonu osnovano.
7. Obveznik plaćanja sudske pristojbe je osoba na čiji zahtjev ili u čijem interesu se poduzimaju radnje (članak 3. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama – „Narodne novine“ broj 118/18., 51/23.). To je osnova tužiteljeve obveze plaćanja ove pristojbe.
8. Obveze plaćanja sudskih pristojbi su oslobođena tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima koja proizlaze iz tih ovlasti (članak 11. stavak 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama).
9. Tužitelj doista na temelju odredbe članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja.
10. Međutim, pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda da se prilikom ostvarivanja tužiteljevog zahtjeva za naknadu štete iz navedene zakonske odredbe ne radi o obavljanju javnih ovlasti tužitelja u rješavanju o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja (članak 145. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju) te u konkretnom sporu nisu ispunjene pretpostavke za oslobođenje tužitelja od plaćanja sudske pristojbe. Ovakvo pravno shvaćanje već je prihvaćeno i u sudskoj praksi ovog suda u predmetima poslovni broj Pž-1465/2022, Pž-3278/2022, Pž-3810/2021 i dr.
11. Stoga ovaj sud pobijano rješenje ocjenjuje pravilnim i zakonitim, a tužiteljevu žalbu neosnovanom, pa je primjenom odredbe članka 380. točke 2. Zakona o parničnom postupku riješeno kao u izreci.
Zagreb, 31. siječnja 2025.
Sudac
Davor Pustijanac
