Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž Ovr-8/2025-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Dubravki Ćurko Ventrić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja ERSTE CARD CLUB d.o.o., Zagreb, Ulica Frana Folnegovića 6, OIB: 85941596441, zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri sa sjedištem u Zagrebu, protiv ovršenika ČT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Reljiću, odvjetniku u Zagrebu, odlučujući od žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Ovrv-16203/1999-31 od 6. studenog 2024. i o žalbi ovršenika protiv rješenja istog suda posl.br. Ovrv-16203/1999- 33 od 25. studenog 2024., 31. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Ovrv-16203/1999-31 od 6. studenog 2024.

II Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Ovrv-16203/1999-33 od 25. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem posl.br. Ovrv-16203/1999-31 od 6. studenog 2024. odbijen je prijedlog ovršenika radi odgode ovrhe određene rješenjem Općinskog suda u Zagrebu posl.br. Ovrv-16203/99 od 2. rujna 1999.

2. Rješenjem posl.br. Ovrv-16203/1999-33 od 25. studenog 2024. odbačen je kao nedopušten prijedlog ovršenika radi obustave ovrhe.

U odnosu na rješenje posl.br. Ovrv-16203/1999-31 od 6. studenog 2024. kojim je odbijen prijedlog za odgodu ovrhe:

3. Ovršenik rješenje pobija „iz svih zakonskih razloga“ s prijedlogom da se preinači i ovrha odgodi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se pred prvostupanjskim sudom vodi pod posl.br. P-109/2024. U bitnom navodi, kako nije jasno kakav je dokaz trebao dostaviti da mu provedbom ovrhe prijeti nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, odnosno da je odgoda potrebna kako bi se spriječilo nasilje; ističe da ne posjeduje pokretnu imovinu osim one prijeko potrebne za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba; da je sud pri odlučivanju dužan voditi računa o načelima savjesnosti, poštenja i pravičnosti, uzeti u obzir socijalnu komponentu konkretnog slučaja i paziti da se ne ogriješi o temeljna prava čovjeka zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za ljudska prava. Još navodi kako prvostupanjski sud nije naveo pravnu ni činjeničnu podlogu za donošenje pobijanog rješenja, ni pravnu podlogu za tvrdnju kako se činjenica da ovršenik ne posjeduje stvari koje su podobne za ovrhu utvrđuje tek na licu mjesta pri provedbi ovrhe. Smatra kako je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno da bi sud uopće mogao donijeti pravilnu odluku, te kako su na štetu ovršenika povrijeđene odredbe ovršnog postupka, ne precizirajući koje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je spis rekonstruiran temeljem odluke Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 33 Su-2100/19 od 7. siječnja 2020., da se radi o ovršnom postupku pokrenutom 1999., temeljem vjerodostojne isprave, radi naplate 26.782,21 Kn; da je rješenjem o ovrsi posl.br. Ovr-16203/1999 od 2. rujna 1999. određena ovrha popisom, procjenom, prijenosom pokretnina ovršenika koje će ovrhovoditelj označiti prilikom ovrhe, te prodajom istih i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, koje je svojstvo pravomoćnosti steklo 12. travnja 2023. Nadalje, kako je ovršenik rješenjem posl.br. Ovrv-16203/1999-20 od 2. kolovoza 2023. upućen pokrenuti parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga zastare iz 46 st. 1 t. 11 Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 57/96, 29/99, dalje: OZ), koji je i pokrenuo, te kako je Zaključkom od 25. rujna 2024. određena zapljena, procjena, oduzimanje, otpremanje i povjeravanje pokretnina ovršenika na čuvanje ovrhovoditelju ili trećoj osobi za dan 7. studenog 2024.

6. Ovršenik je predložio odgodu provedbe ovrhe ističući: da je protiv rješenja o ovrsi izjavio pravni lijek zbog čega je upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom; da bi mu provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva odnosno teško nadoknadiva šteta jer nekretnina, na kojoj je određeno uredovanje i pljenidba, nije njegova te da jedine pokretnine koje ima u svom vlasništvu su one nužne za zadovoljenje najosnovnijih životnih potreba. Navodi i kako rješenje o ovrsi, temeljem kojeg je određena provedba ovrhe nije pravomoćno te se referira na provedeni postupak rekonstrukcije spisa smatrajući da su tim postupkom njegova prava povrijeđena. Poziva se na odredbe Ustava Republike Hrvatske prema kojima je Republika Hrvatska socijalna država i država socijalne pravde i poštivanja prava čovjeka, te da se pojedincu jamči pravo na dom, te štovanje i zaštita njegova osobnog i obiteljskog dostojanstva, a potonje je zaštićeno i Europskom konvencijom o ljudskim pravima.

7. Prema odredbama čl. 61 st.1 Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 57/96 i dr.) sud može, na zahtjev ovršenika, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomično odgoditi ovrhu uz neki od taksativno navedenih uvjeta pod točkama 1 do 8 tog stavka, time da je toč. 5 tog stavka predviđena mogućnosti odgode ovrhe, uz naprijed navedene pretpostavke, ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz čl. 48 ili 49 istoga Zakona ili podnio tužbu iz čl. 48 ili 51 istog Zakona.

8. Prema ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud rješenjem odbio prijedlog za odgodu ovrhe do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom jer, iako je ovršenik podnio tužbu iz čl. 48 u vezi čl. 46 st. 1 toč. 11 OZ/96, nije dokazao da bi mu provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta odnosno da je potrebno odgoditi ovrhu kako bi se spriječilo nasilje. Naime postoje li ili ne, u nekretnini u kojoj stanuje, druge stvari osim onih koje služe za zadovoljenje njegovih osnovnih životnih potreba, a koje iz tog razloga ne mogu biti predmetom ovrhe (čl. 128 OZ), u ovom stadiju postupka i nije moguće utvrditi samo temeljem navoda ovršenika, već se to, kako pravilno navodi prvostupanjski sud, može utvrđivati i biti će utvrđivano prilikom uredovanja sudskog ovršitelja radi provedbe ovrhe, kada će ovršenik imati mogućnosti isticati ovaj prigovor. Nadalje, ukoliko postoje druge stvari koje ne predstavljaju stvari za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika, a nisu vlasništvo ovršenika, provedbu ovrhe s uspjehom može osporavati vlasnik tih stvari a ne i ovršenik (čl. 63 OZ). Neosnovano se ovršenik poziva na odredbe Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije o ljudskim pravima, budući ničim ne dokazuje da su mu za sada povrijeđena prava zaštićena tim odredbama.

9. Slijedom navedenog kako ovršenik nije dokazao ispunjenje pretpostavki iz čl. 61 st. 1 OZ/96 koje bi opravdale odgodu ovrhe, žalbeni navodi nisu osnovani, a pobijano rješenje nije doneseno uz povrede na koje sukladno čl. 365 st. 2 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je, temeljem odredaba čl. 380 st. 2 ZPP u vezi odredaba čl.19 st. 1 OZ/96 odlučeno kao pod točkom I izreke rješenja.

U odnosu na rješenje posl.br. Ovrv-16203/1999-33 od 25. studenog 2024. kojim je prijedlog ovršenika za obustavu ovrhe odbačen:

10. Ovršenik rješenje pobija iz ''svih zakonskih razloga'', navodeći kako je prvostupanjski sud pogrešno odbacio prijedlog kao nedopušten, utvrdivši da se radi o prijedlogu za obustavu na prijedlog ovršenika u smislu odredaba čl. 67 OZ/96, radi čega je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno a materijalno pravo povrijeđeno na štetu ovršenika. Ovo zato jer je od suda zatražio postupiti sukladno Zakonu i obustaviti ovrhu. Nadalje, kako je prvostupanjski sud dopustio rekonstrukciju spisa bez valjanog razloga i unatoč činjenici što je 1999. postojala pravomoćna odluka koja je mogla biti ili rješenje o ovrsi ili rješenje o obustavi ovrhe (za slučaj da je dugovanje bilo plaćeno); da je 2024., nakon što je već pokrenuo parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, na rješenje o ovrsi unesena potvrda pravomoćnosti, što sve sud nije uzeo u obzir pri donošenju pobijanog rješenja. Još navodi kako je iz e-komunikacije vidljivo da je 5. studenog 2024. doneseno rješenje kojim se obustavlja ovršni postupka, time da je precrtano, a slijedećeg dana više nije bilo vidljivo. Predlaže uvažiti žalbu, preinačiti rješenje, obustaviti ovrhu i ukinuti sve provedene ovršne radnje.

11. Žalba nije osnovana.

12. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da ovršenik prijedlogom navodi kako je u ovoj ovršnoj stvari rješenje o ovrsi od 2. rujna 1999. primio 3. studenog 1999., da je spis bio arhiviran 22. studenog 2021., iz čega proizlazi da je ovrha dovršena; da je ovrhovoditelj 19 godina kasnije (2018.) podnio prijedlog za rekonstrukciju spisa, a prvostupanjski sud dopustio bez valjanog razloga i unatoč činjenici da je 1999. postojala pravomoćna sudska odluka koja je mogla biti ili rješenje o ovrsi ili rješenje o obustavi ovrhe (ako je dugovanje bilo plaćeno); da je potvrda pravomoćnosti donesena retroaktivno (kako je ranije opisano), da je uvidom putem e-predmeta vidljivo kako je spis dodijeljen sutkinji koja već godinama nije sudac tog suda, te konačno sve i ako je rekonstrukcija spisa pravilno dopuštena i provedena da je u svakom slučaju nastupila zastara, radi čega predlaže sukladno Zakonu obustaviti ovrhu.

13. Prvostupanjski sud u rješenju navodi kako se ovrha može obustaviti povodom prijedloga ovrhovoditelja (čl. 36 OZ/96); po službenoj dužnosti ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način određeno da je bez učinka odnosno ako potvrda pravomoćnosti bude ukinuta (čl. 67 st. 1 istog Zakona), odnosno ako je ovrha postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti (čl. 67 st. 2 OZ/96); te po prijedlogu ovršenika ako sud utvrdi da su nakon isteka roka za žalbu provedbom ovrhe zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o ovrsi a izuzeti su od ovrhe ili je na njima mogućnosti ovrhe ograničena (čl. 67 st. 3 OZ/96). U konačnici obrazlaže da je prijedlog odbačen budući se po prijedlogu ovršenika ovrha može obustaviti samo iz razloga čl. 67 st. 3 OZ/96, dok ovršenik prijedlog temelji na tvrdnjama da je za tražbinu nastupila zastara i da je rekonstrukcija spisa nedopuštena, a da nisu ispunjeni uvjeti za obustavu ovrhe po službenoj dužnosti niti je ovrhovoditelj povukao prijedlog za ovrhu.

14. I prema ocjeni ovog suda nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 67 st. 1 i 2 OZ/96 za obustavu ovrhe po službenoj dužnosti, jer ovršna isprava nije pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način određeno da je bez učinka a niti je potvrda pravomoćnosti ukinuta. Isto tako ne proizlazi niti to ovršenik tvrdi da je ovrha postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti. Nadalje, u pogledu navoda da je nastupila zastara, ovršenik je u vezi toga upućen i pokrenuo je parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, pa ti navodi nisu od utjecaja, a što se tiče navoda o nedopuštenoj rekonstrukciji spisa i o tome da je ovrha bila dovršena prije 2021., za reći je da se radi o razlozima iz čl. 46 st. 1 toč. 7 OZ/96 kojima je ovršenik eventualno mogao pobijati rješenje ovrsi, ne o razlozima zbog kojih bi sud ovrhu obustavio po službenoj dužnosti.

15. Slijedom navedenog nisu osnovani žalbeni navodi da je činjenično stanje pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, nisu povrijeđene odredbe ovršnog postupka niti je rješenje doneseno uz povrede na koje ovaj sud sukladno čl. 365 st. 2 ZPP pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem odredaba čl. 380 st. 2 ZPP u vezi odredaba čl.19 st. 1 OZ/96 žalba odbijena a rješenje potvrđeno, neovisno o tom što je pravilnom primjenom materijalnog prava prijedlog trebalo odbiti, no ovršenik time ionako ne bi ostvario bolju pravnu zaštitu.

U Šibeniku, 31. siječnja 2025.

S U D A C

Dubravka Ćurko Ventrić