REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-25/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Ivane Bilušić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Jelene Busija kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog BZ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenog BZ, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 10. prosinca 2024. broj Kv-197/2024-43, u sjednici održanoj 31. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba osuđenog BZ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, na temelju članka 55. stavka 7. (pravilno bi bilo: stavka 8.) KZ/11., osuđenom BZ je određeno izvršenje kazne zatvora, u neizvršenom dijelu, u trajanju četiri mjeseca i dvanaest dana, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 15. svibnja 2019. broj K-209/2019-7.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđenik BZ osobno, bez posebno istaknutih žalbenih osnova, s prijedlogom "uvažiti njegovu žalbu".
3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.), prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici i vraćen je bez očitovanja.
4. Žalba je neosnovana.
5. Nije u pravu žalitelj kada, pobijajući pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, upire na svoje narušeno psihičko i fizičko zdravlje, očito smatrajući kako je bez svoje krivnje bio spriječen izvršiti rad za opće dobro u potpunosti.
6. Nasuprot takvim tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud je izveo sve raspoložive i potrebne dokaze, koje je savjesno i valjano ocijenio te je pravilno zaključio kako osuđenik svojom krivnjom nije izvršio rad za opće dobro u cijelosti.
6.1. Naime, iz izvješća Probacijskog ureda Zagreb II. zaprimljenog u spis predmeta je razvidno kako je osuđenik, nakon što je u svibnju 2020. potpisao izjavu o pristanku za izvršavanju rada za opće dobro te je bio izrađen pojedinačni program postupanja prema radu za opće dobro sa sigurnosnim mjerama, rješenjem od 8. veljače 2021. raspoređen na izvršavanje rada za opće dobro te mu je određen rok za izvršavanja rada unutar dvanaest mjeseci. U tom razdoblju su osuđeniku u pet navrata odobravani prekidi izvršavanja rada za opće dobro, zbog bolesti koljena i potrebe obavljanja fizikalnih terapija, te je vidljivo da je osuđenik tijekom svibnja 2021. odradio 136 sati rada. Zatim je osuđeniku rješenjem iz veljače 2023. produljen rok za izvršavanje rada za opće dobro do 22. listopada 2023., u kojem razdoblju su mu u četiri navrata odobreni prekidi, zbog umbilikalne hernije i potrebe obavljanja operativnog zahvata, te mu je krajnji rok za izvršavanja rada bio 22. kolovoza 2024. Temeljem tog rješenja je osuđenik izvršio 88 sati rada za opće dobro.
6.2. Iz izvješća ujedno proizlazi kako je osuđenik nastojao opravdati neizvršavanje rada za opće dobro u roku, navodeći potpuno neprimjerene razloge (sukobi sa susjedima protiv kojih podnosi prijave policiji, kvar automobila, pretjerano jedenje zbog kojeg se jako udebljao pa je slabo pokretan, bolest supruge), a iz podataka zaprimljenih od pravne osobe gdje je bio raspoređen na rad je vidljivo da osuđenik ne poštuje dogovoreni dolazak na rad i da se na telefonske pozive ne odaziva. Također je tijekom cijelog razdoblja osuđenikova komunikacija s probacijskom službenicom bila otežana, jer se osuđenik samoinicijativno nije javljao, a na telefonske i pisane pozive se odazivao tek povremeno i dogovora se rijetko pridržavao. Od ukupno određenih 488 sati, osuđenik je izvršio svega 224 sata rada za opće dobro.
7. Nasuprot žalbenim tvrdnjama, iz opisanog odnosa osuđenika prema obvezi izvršenja rada za opće dobro, odnosno njegovog očito neopravdanog eskiviranja obveze, razvidno je kako nije riječ o neskrivljenim okolnostima koje su dovele do neizvršenja sankcije, kako ih osuđenik žalbom nastoji prikazati. Razvidno je kako zdravstvene poteškoće osuđenika, objektivno, doista nisu beznačajne. Međutim, evidentno je da se ne radi o takvim tegobama koje bi bile tako teške da bi u potpunosti onemogućile osuđenika u izvršavanju rada za opće dobro, a iz istih medicinskih razloga su mu višekratno bili odobravani i prekidi.
8. Cijeneći opisano ponašanje osuđenika te uzimajući u obzir činjenicu da je od rješenja o rasporedu na izvršavanje sankcije proteklo nepune četiri godine, a od pravomoćnosti presude, prema kojoj je osuđenik bio dužan izvršiti rad za opće dobro, više od pet godina, u kojem razdoblju je osuđeniku u više navrata dana mogućnost za izvršenje rada za opće dobro, pri čemu se respektiralo njegovo zdravstveno stanje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako osuđenik nije izvršio rad za opće dobro, isključivo vlastitom krivnjom.
10. Slijedom izloženog, budući da žalbenim navodima osuđenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Velika Gorica, 31. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Gordana Paljevec
