REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj: 54-P-2025/2021-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Andrei Krstanović Čada kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja JRR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Bujiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv I-tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 i II-tužene JR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Nikoli Bošković-Slivonji, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika I-tuženika i punomoćnika II-tužene, dana 30. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

''1. Utvrđuje se ništetnim ugovor o kupoprodaji stana br. 287/06 od 7. veljače 2007. sklopljen između Grada Zagreba, kao prodavatelja i HR, kao kupca kojim je za iznos od 56.428,86 kn prodan stan u prizemlju koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, kupaonice, nužnika i hodnika, površine 46,16 m2, u stambenoj zgradi, u Martićevoj 14, sagrađena na čest.br. 2345/16, po novoj izmjeri br. 6101 k. o. [katastarska općina], upisan u knjigu položenih ugovora [broj poduloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2. Utvrđuje se da je uknjižba prava vlasništva na nekretnini upisanoj u [broj poduloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stan u prizemlju koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, kupaonice, nužnika i hodnika, površine 46,16 m2, u stambenoj zgradi, u Martićevoj 14, sagrađena na čest.br. 2345/16, po novoj izmjeri br. 6101 k. o. [katastarska općina]) izvršena temeljem navedenog ugovora o kupoprodaji stana pravno nevaljana.

3. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu brisanje uknjižbe pod br. Z-19084/07 kojom je dozvoljena uknjižba prava vlasništva na nekretnini upisanoj u [broj poduloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stan u prizemlju koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, kupaonice, nužnika i hodnika, površine 46,16 m2, u stambenoj zgradi, u Martićevoj 14, sagrađena na čest.br. 2345/16, po novoj izmjeri br. 6101 k. o. [katastarska općina]) u korist II-tužene HR, te uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

4. Nalaže se I i II tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.''

II. Nalaže se tužitelju JRR naknaditi II-tuženoj JR troškove parničnog postupka u iznosu od 875,00 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je jedini nasljednik iza svoje bake pok. SR, a čija cjelokupna imovina je bila konfiscirana1949. Njezina imovina sastojala se od 3000 dionica društva Privreda d.d., a imovinu tog društva činile su nekretnine: u Ilici 29, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; Martićevoj 14, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i Boškovićevoj 36 (danas [adresa]), zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nakon konfiskacije nekretnine ovog društva predane su na upravljanje Gradskom narodnom odboru, a čiji je slijednik Grad Zagreb. Dana 11.12.2002. tužitelj je podnio zahtjev za povrat za oduzetu imovinu stanova i poslovnih prostora, a kojim zahtjevom je obuhvaćena i [adresa]. Predmetni postupak radi povrata i dalje je u tijeku. II-tužena je uknjižena kao vlasnica stana u [adresa], u naravi dvosobni stan, u prizemlju, površine 46,16 čm, a ista se uknjižila temeljem ugovora o kupoprodaji od 7.2.2007., odnosno u vrijeme kada još nije bilo pravomoćno odlučeno o zahtjevu za povrat, a zbog čega tužitelj smatra da je riječ o ništetnom ugovoru, te da I- tuženik Grad Zagreb nije mogao raspolagati predmetnim stanom. Stoga tužitelj tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti ugovora o kupoprodaji stana od 7.2.2007., uspostavu ranijeg z.k. stanja, uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu I-tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. I- tuženik ističe da su I-tuženik i II-tužena sklopili predmetni ugovor o kupoprodaji stana u dobroj vjeri i temeljem valjane dokumentacije, te da je II-tužena spornu nekretninu stekla temeljem valjanog pravnog posla. II-tužena se također, protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te ističe i prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije na strani tužitelja, prigovor promašene pasivne legitimacije na strani tuženika i prigovor stvarne nenadležnosti suda.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u rješenje o nasljeđivanju od 9.11.1998. (list 8-13 spisa), ovjereni prijevod sa španjolskog jezika (list 14-25 spisa), prijedlog Gradskog narodnog odbora u Zagrebu, Povjereništva za trgovinu i opskrbu br. 3436/49-VIII-T-I.c od 21.2.1949. (list 27 spisa), dokumentaciju iz konfiskacije (list 28-32 spisa), povijesni zk. izvadak (list 33-37 spisa), zk. izvadak (list 38-41 spisa), zahtjev za povrat oduzete imovine od 11.12.2002. (list 42-46 spisa), dokumentaciju iz upravnog spisa (list 47-53 spisa), novi zk. izvadak (list 54 spisa), ugovor o kupoprodaji stana od 7.2.2007. (list 55-62 spisa), presliku spisa o otkupu predmetnog stana (list 73-146 spisa), rješenje Naslova br. Z- 65565/2021 od 22.12.2021. (list 156 spisa), drugostupanjsku presudu Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-2097/2023 od 18.6.2024. (list 171-177 spisa), presudu Naslova br. P- 9232/2021 od 16.3.2023. (list 178-192 spisa) i djelomično rješenje Gradskog ureda za opću upravu od 29.10.2024. (list 198-209 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan. 5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovora o kupoprodaji dvosobnog stana u [adresa], prizemlje, površine 46,16 m2, od 7.2.2007., a koji ugovor je sklopljen između I-tuženika Grada Zagreba, kao prodavatelja i II-tužene JR, kao kupca.

6. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj univerzalni slijednik iza pok. SR

- da je SR bila vlasnica 2.400 dionica Privrede d.d.

- da je 2400 dionica koje su bile u vlasništvu SR konfiscirano rješenjem Kotarskog suda za II i III rajon Grada Zagreba br. I-108/49 od 31.3.1949.

- da su dionice Privrede d.d. prešle u vlasništvo države temeljem čl. 1. st. 2. Zakona o prijelazu u državno vlasništvo neprijateljske imovine, o državnoj upravi nad imovinom neprisutnih osoba i o sekvestru nad imovinom koje su okupatorske vlasti prisilno otuđile (''Službeni list FNRJ'' br. 63/46, 74/46 i 105/46)

- da je iz povijesnog zk. izvatka - zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] vidljivo da je sporna nekretnina prije podruštvovljenja bila u vlasništvu Privrede d.d., a nakon podruštvovljenja 19.6.1950. organ upravljanja bilo je Poduzeće državnih stambenih zgrada II Rajona u Zagrebu

- da je povodom zahtjeva tužitelja od 11.12.2002. u tijeku postupak radi povrata za oduzetu imovinu (i za spornu nekretninu)

- da je stan u prizemlju površine 46,16 m2 u [adresa], na nekretnini zk.č.br. 2345/16 k. o. [katastarska općina]-tuženik Grad Zagreb prodao II-tuženoj JR ugovorom o kupoprodaji stana od 7.2.2007.

- da se II-tužena temeljem rješenja Naslova br. Z-19084/07 uknjižila kao vlasnik predmetnog stana u zemljišnim knjigama - br. [broj poduloška] zk. uložak [broj ZK uloška] knjiga PU: Grad Zagreb.

7. Nije sporno niti da je u identičnoj pravnoj stvari u postupku pred naslovnim sudom pod br. P-9232/2021 dana 16.3.2023. donesena pravomoćna presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev ovdje tužitelja za utvrđenjem ništetnosti ugovora o kupoprodaji od 2.2.1993. za drugi stan u [adresa]. Iz obrazloženja predmetne presude proizlazi da je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, budući pravnom predniku tužitelja pok. SR nije bila konfiscirana nekretnina, već dionice trgovačkog društva, odnosno nisu bili ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 1. st. 1. i čl. 4. st. 1. Zakona o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike, odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba (''Narodne novine'' br. 53/90, 61/91 - dalje Zakon o zabrani prijenosa).

8. Također, nije sporno niti da je u međuvremenu doneseno djelomično rješenje u upravnom postupku radi povrata oduzete imovine dana 29.10.2024., a kojim rješenjem su tužitelju vraćeni u vlasništvo 14 poslovnih prostora u Ilici 29/1, Ilici 29/2, Ilici 29/3 i Ilici 29/4. Kako se isto rješenje odnosi samo na poslovne prostore (i to u Ilici 29), isto je irelevantno za ovaj postupak.

9. U odnosu na istaknuti prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije na strani tužitelja valja reći da sukladno odredbi čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje ZOO) na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, a temeljem čl. 328. ZOO-a pravo na isticanje ništetnosti, ne gasi se. Nadalje, sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora. Dakle iz citiranih odredbi jasno proizlazi da tužitelj ima aktivnu legitimaciju podnijeti ovu tužbu, pa je istaknuti prigovor neosnovan.

10. Što se tiče prigovora promašene pasivne legitimacije na strani tuženika ugovor za koji tužitelj predlaže da se utvrdi ništetnim u ovom postupku sklopljen je između I-tuženika i II-tužene, te su stoga I-tuženik i II-tužena pasivno legitimirani u ovom postupku.

11. U odnosu na istaknuti prigovor od strane II-tužene u pogledu stvarne nenadležnosti ovog suda ističe se da je predmet tužbenog zahtjeva utvrđenje ništetnosti kupoprodajnog ugovora te posljedice ništetnosti tog ugovora s obzirom na upis u zemljišne knjige, dakle radi se o građanskopravnom sporu za koji je sukladno čl. 1. ZPP-a ovlašten odlučivati sud u parničnom postupku. Stvarna nadležnost ovog suda temelji se na odredbi čl. 34. st. 2. ZPP-a, pa je i taj prigovor neosnovan.

12. Odredbom čl. 1. Zakona o zabrani prijenosa propisano je da se zabranjuje prijenos prava raspolaganja i korištenja nekretninama koje su postale društveno vlasništvo (državno vlasništvo odnosno općenarodna imovna), na temelju:

- Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list FNRJ", br. 52/58);

- Zakona o određivanju građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera ("Narodne novine", br. 30/68);

- Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine, br. 48/88 i 16/90);

- Zakona o prometu zemljišta i zgrada ("Službeni list SFRJ", br. 43/65, 57/65 i 17/67, te Zakona o preuzimanju saveznih zakona kojima se uređuju odnosi o kojima po Ustavnim amandmanima XX. do XLI na Ustav SFRJ odlučuju republike ("Narodne novine", br. 52/71 i 52/73);

- Zakona o potvrdi i izmjenama i dopunama Zakona o konfiskaciji imovine i o izvršenju konfiskacije od 9. lipnja 1945. ("Službeni list FNRJ", br. 61/46),

- Zakona o prijelazu u državno vlasništvo neprijateljske imovine i o sekvestraciji nad imovinom odsutnih osoba ("Službeni list FNRJ", - prečišćeni tekst br. 63/46 i 105/46); - Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća ("Službeni list FNRJ", br. 98/46 i 35/48);

- Zakona o potvrdi i izmjenama Zakona o postupanju s imovinom koju su vlasnici morali napustiti u toku okupacije i imovinom koja im je oduzeta od strane okupatora i njegovih pomagača ("Službeni list FNRJ", br. 64/46, 88/47 i 99/48), na druge društvene pravne osobe odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba.

13. Sukladno st. 2. istog članka ova zabrana traje do donošenja odgovarajućih zakona o pretvorbi društvenog vlasništva i o ustanovljavanju vlasništva fizičkih i pravnih osoba na nekretninama iz prethodnog stavka, a temeljem čl. 4. st. 1. Zakona o zabrani prijenosa pravni posao sklopljen ili pravni akt donesen protivno odredbama ovoga zakona ništav je glede nekretnina koje se nalaze na teritoriju Republike Hrvatske.

14. Međutim, da bi bili ispunjeni uvjeti iz čl. 1. Zakona o zabrani prijenosa trebalo bi se raditi o nekretnini koja je postala društveno vlasništvo na temelju tog propisa, a u konkretnom slučaju nije konfiscirana nekretnina koja je predmet ovog postupka već dionice trgovačkog društva koje je bilo upisano kao vlasnik te nekretnine. Dakle, ne postoji identitet između imovine trgovačkog društva i imovine imatelja dionica. Posljedično kako su dionice društva postale vlasništvo države, tako je i imovina društva postala vlasništvo države.

15. Stoga ugovor o kupoprodaji sklopljen između I-tuženika i II-tužene nije sklopljen suprotno zabrani propisanoj čl. 1. Zakona o zabrani prijenosa, jer predmetna nekretnina nije bila konfiscirana, pa sporni ugovor nije niti ništetan temeljem čl. 4. st. 1. Zakona o zabrani prijenosa.

16. Sukladno odredbi čl. 45. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" br. 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, 98/19 - dalje Zakon o naknadi) poduzeća oduzeta prijašnjem vlasniku ne vraćaju se, a pod poduzećem se smatra vrijednost oduzetih nekretnina uključujući i poslovni prostor. Za poduzeća prijašnjem vlasniku, odnosno kada je prijašnji vlasnik pravna osoba, dioničarima ili imateljima udjela prijašnjega vlasnika pripada naknada koju utvrđuje rješenjem nadležna služba, a pravomoćno rješenje provodi Hrvatski fond za privatizaciju prijenosom dionica, odnosno udjela u društvima koja su provela pretvorbu sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća. Odredba čl. 32. Zakona o naknadi propisuje da se prijašnjem vlasniku daje u vlasništvo stan oduzet na temelju propisa o konfiskaciji te odluka i akata donesenih na temelju propisa o konfiskaciji. Dakle, čak i propis koji je donesen upravo radi utvrđivanja postupka naknade za oduzetu imovinu razlikuje oduzimanje nekretnina i poduzeća i za iste propisuje različite režime utvrđivanja naknade.

17. Stoga kada bi se zauzeo stav da je konfiskacijom dionica trgovačkog društva posredno došlo do konfiskacije nekretnine pa da bi se primjenjivala zabrana iz čl. 1. Zakona o zabrani prijenosa, odnosno da bi ugovor bio ništetan sukladno odredbi čl. 4. st. 1. Zakona o zabrani prijenosa, navedenom se suprotstavlja pravo II-tužene na mirno uživanje vlasništva zajamčeno čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju o ljudskim pravima i temeljnim slobodama ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" br. 18/97) i čl. 48. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 58/10 i 5/14).

18. Naime, u tom slučaju kad bi sud utvrdio ništetnim ugovor o kupoprodaji sklopljen između I-tuženika i II-tužene od 7.2.2007., a smatrajući da je konfiskacijom dionica trgovačkog društva posredno došlo do konfiskacije nekretnine, za tuženike bi nastupile posljedice iz čl. 323. st. 1. ZOO-a.

19. Iz samog sadržaja odgovora na tužbu ističe se kako su i I-tuženik i II-tužena postupali u dobroj vjeri prilikom sklapanja navedenog ugovora, te da je II-tužena na temelju valjanog kupoprodajnog ugovora upisala svoje pravo vlasništva u zemljišnim knjigama.

20. Čl. 1. Protokola 1. Konvencije propisuje da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

21. Odlučujući u predmetu Pincová i Pinc protiv Češke Republike Europski sud za ljudska prava je utvrdio povredu prava vlasništva iz čl. 1. Protokola 1. Konvencije, ustvrdivši da su kuću stekli u dobroj vjeri 1967., a da nisu znali da je ta imovina prethodno bila oduzeta i nisu imali kontrolu nad detaljima transakcije ili kupoprodajnom cijenom. Sud je smatrao nužnim osigurati da ublažavanje starih povreda ne dovede do nerazmjerne nove nepravde. U tom smislu, zakonodavstvo bi trebalo omogućiti uzimanje u obzir posebnih okolnosti svakog predmeta, tako da osobe koje su stekle svoje "vlasništvo" u dobroj vjeri ne budu prisiljene snositi teret odgovornosti koja je s pravom na državi koja je nekad oduzela to "vlasništvo". Slično i u Zvolský i Zvolská protiv Češke Republike. Nadalje, proporcionalnost mjera koje su - s ciljem pružanja naknade osobama kojima je komunistički režim proizvoljno oduzeo imovinu - lišile druge pojedince imovine koju su kupili od države također je bila dovedena u pitanje u predmetu Velikovi i drugi protiv Bugarske.

22. U slučaju sukoba dvaju prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom potrebno je provesti test razmjernosti odnosno utvrditi da li je miješanje javne vlasti zakonito, legitimno i nužno u demokratskom društvu.

23. Dakle, kada bi se zauzeo stav da je konfiskacijom dionica trgovačkog društva posredno došlo do konfiskacije nekretnine pa da bi se primjenjivala zabrana iz čl. 1. Zakona o zabrani prijenosa, odnosno da bi ugovor od 7.2.2007. bio ništetan sukladno čl. 4. st. 1. Zakona o zabrani prijenosa tada je potrebno ocijeniti da i bi usvajanje tužbenog zahtjeva kako je postavljen od strane tužitelja predstavljalo miješanje države u pravo II- tužene na mirno uživanje vlasništva i potrebno je utvrditi da li bi takvo miješanje bilo opravdano, odnosno da li bi bilo u skladu sa zakonom. Nadalje, potrebno je utvrditi da li bi takvo miješanje države imalo cilj koji bi bio legitiman, dakle, da li bi miješanje države u smislu usvajanja tužbenog zahtjeva bilo provedeno "u javnom interesu, uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava". I u konačnici potrebno je utvrditi da li bi takva mjera bila razmjerna legitimnom cilju koji se želi postići, odnosno da li bi bila nužna u demokratskom društvu (što znači da za tom mjerom postoji prijeka društvena potreba), Dakle, potrebno je ocijeniti postoji li dovoljni stupanj razmjernosti između mjere koja se traži (utvrđenje ništetnosti ugovora) i legitimnog cilja koji bi se tom mjerom ostvario.

24. U konkretnom slučaju kada bi se smatralo da je konfiscirana nekretnina pravnog prednika tužitelja pok. SR samom konfiskacijom njezinih dionica, miješanje države bi bilo zakonito, jer je zakonodavac Zakonom o zabrani prijenosa propisao da su zabranjena raspolaganja nekretninama koje su bile oduzete na temelju nabrojanih propisa i da je ugovor sklopljen suprotno toj zabrani ništetan.

25. Nadalje, u odnosu na pitanje da li bi takvo miješanje države u pravo na mirno uživanje vlasništva II-tužene imalo cilj koji bi bio legitiman, dakle, da li bi miješanje države u smislu usvajanja tužbenog zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti ugovora bilo provedeno "u javnom interesu, uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava", prema mišljenju ovog suda, u konkretnom slučaju je usmjereno na postizanje legitimnog cilja. Naime, kada bi se smatralo da je konfiscirana nekretnina pok. SR konfiskacijom dionica trgovačkog društva koje je bilo vlasnik nekretnine, tada bi ugovor od 7.2.2007. bio sklopljen suprotno zabrani iz čl. 1. Zakona o zabrani prijenosa. Kako su svi dužni postupati sukladno zakonu i poštivati pravni poredak, to je u javnom interesu zaštite vladavine prava utvrditi takav ugovor ništetnim.

26. Konačno pitanje na koje je još potrebno odgovoriti jest to da li bi mjera bila razmjerna legitimnom cilju koji se želi postići, odnosno da li bi bila nužna u demokratskom društvu (što znači da za tom mjerom postoji prijeka društvena potreba). Potrebno je ocijeniti postoji li dovoljni stupanj razmjernosti između mjere koja se traži (utvrđenje ništetnosti ugovora i posljedično brisanja prava vlasništva II-tužene) i legitimnog cilja koji bi se tom mjerom ostvario. Sud je pritom uzeo u obzir da je II-tužena sklopila predmetni ugovor u dobroj vjeri. Stoga, prema mišljenju ovog suda ne postoji dovoljni stupanj razmjernosti između zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti ugovora i legitimnog cilja koji bi se tom mjerom ostvario, odnosno poruke koja bi se poslala društvu da su svi dužni ponašati se u skladu sa zakonom i poštivati pravni poredak, jer bi se II-tuženoj u tom slučaju naložilo da trpi neproporcionalan i prekomjeran teret u korist tužitelja koji svoje pravo na pravičnu naknadu za konfisciranu imovinu pok. SR može u odnosu na državu ostvariti u upravnom postupku koji je i pokrenuo sukladno odredbama Zakona o naknadi.

27. Iz navedenih razloga, iako ovaj sud smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 1. st. 1. i čl. 4. st. 1. Zakona o zabrani prijenosa jer pok. SR nije konfiscirana nekretnina već dionice trgovačkog društva, a u imovini tog društva je bila i nekretnina koja je predmet ovog postupka (poštujući pritom načelo superficies solo cedit propisano odredbom čl. 9. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, 81/15 - pročišćeni tekst - dalje ZV), a koja propisuje da pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje), u slučaju kada bi se zauzeo stav da je konfiskacijom dionica konfiscirana i nekretnina koja je predmet ovog postupka, tada bi tužbeni zahtjev bio neosnovan jer bi usvajanjem istog došlo do povrede prava II-tužene na mirno uživanje vlasništva zajamčeno čl. 1. Protokola 1. Konvencije I čl. 48. st. 1. Ustava RH, a sukladno provedenom testu razmjernosti.

28. Cijeneći sve naprijed navedeno mišljenje je suda da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan, a zbog čega ga je valjalo odbiti.

29. Odluka o trošku II-tužene temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. II- tuženoj je priznat trošak zastupanja po punomoćniku sukladno vrijednosti predmeta spora (1.327,36 eur) i važećoj OT. Tako je II-tuženoj priznat trošak sastava podneska od 5.9.2024. i pristupa na 2 ročišta od 3.10.2024. i 16.1.2025. od po 200,00 eur, te trošak pristupa na ročište za objavu presude od 30.1.2025. od 100,00 eur, ili ukupno 700,00 eur. Na ovaj iznos pribrojen je PDV od 25 % od 175,00 eur, ili ukupno 875,00 eur.

30. Sud nije priznao II-tuženoj trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu, jer ista niti nije plaćena.

U Zagrebu, 30. siječnja 2025.

Sudac:

Andrea Krstanović Čada

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na županijski sud u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 4 primjerka.

dna: punomoćniku tužitelja

I-tuženiku

punomoćniku II-tužene