Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-57/2025-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Slavena Vidmara, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog UK, zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i točkom 1. i člankom 153. stavkom 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. -dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Kov-1/2025-5 od 10. siječnja 2025. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog UK kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku nakon podignute optužnice protiv okrivljenog UK, zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. i člankom 153. stavkom 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., pod točkom I izreke pobijanog rješenja produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08.).
1.1. Pod točkom II izreke pobijanog rješenja u vrijeme trajanja istražnog zatvora okrivljenom UK je uračunato vrijeme za koje je bio lišen slobode i u istražnom zatvoru od 11. listopada 2024. pa nadalje.
1.2. Pod točkom III izreke pobijanog rješenja određeno je da žalba ne zadržava izvršenje pobijanog rješenja (članak 134. stavak 2. ZKP/08.).
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni UK po braniteljici, odvjetnici Mariji Lončarević Latković, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavaka 1. točke 11. ZKP/08., te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavka 1., 2. i 3. ZKP/08., s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i ukine pobijano rješenje, odnosno da mu se mjera istražnog zatvora zamijeni sa nekom od mjera opreza ili jamstvom.
3. Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iako, okrivljenik u žalbi navodi da se žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, isti osporava postojanje opće i posebne pretpostavke za produljenje istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08., a čime zapravo upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
6. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena nikakvim blažim mjerama.
6.1. Nadalje, ističe se da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i obrazložio iz čega proizlazi osnovana sumnja da je okrivljenik počinio inkriminirana kaznena djela, odnosno iz pobrojanih materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske. Naime, prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sud nije ovlašten ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu i vjerodostojnost istih, dok će odluku o tome je li okrivljenik počinio terećeno mu kazneno djelo donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza, ako optužnica bude potvrđena, pa će tako odlučivati, među ostalim, i o vjerodostojnosti iskaza žrtve te će ga dovesti u vezu sa ostalim provedenim dokazima, a napose provedenim vještačenjima.
7. Da na strani okrivljenika egzistiraju one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i predvidivu opasnost da bi okrivljenik u budućnosti mogao ponoviti isto tako teško ili slično kazneno djelo, prvostupanjski sud ispravno temelji na rezultatima psihijatrijskog vještačenja okrivljenika provedenog po prim.dr.sc.Ivanu Požgainu, spec. psihijatru (list 416-432 spisa), iz kojeg proizlazi da se kod okrivljenika u dijagnostičkom smislu primarno radi o poremećaju ličnosti dissocijalnog tipa kao što su impulzivnost, razdražljivost, agresivnost, odsutnost osjećaja krivnje, te psihološka razina ovisnosti o raznim psihoaktivnim supstancama, a prvenstveno alkoholu, a uslijed čega na strani okrivljenog postoji visoka razina opasnosti da bi okrivljenik mogao počiniti slično ili teže kazneno djelo. Slijedom navedenog vještak je preporučio primjenu sigurnosne mjere iz članka 69. KZ/11. Prvostupanjski je sud ove okolnosti ispravno doveo u vezu s njegovom ranijom kaznenom (list 105-106 spisa) i prekršajnom osuđivanosti (list 95 spisa), te činjenicom da je protiv okrivljenika u drugom postupku donesena nepravomoćna presuda zbog kaznenog djela iz članka 215. KZ/11. počinjenog na štetu oca žrtve. Isto tako, potrebno je napomenuti da je u prekršajnom postupku bio osuđivan zbog prekršaja iz članka 22. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" broj 70/17., 126/18., 84/21. i 114/22.) počinjenog na štetu iste žrtve, a iz čega slijedi zaključak kako na istoga nisu utjecale ranije osude da se kloni kažnjivih djela, već je naprotiv, sada osnovano sumnjiv da je na štetu iste žrtve počinio teže kazneno djelo. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako je riječ o onim osobitim okolnostima koje opravdavaju zaključak o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora zbog sprečavanja utvrđene konkretne i realne opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na slobodi.
7.1. Nadalje, s obzirom da iz izvatka iz kaznene evidencije te iz priležećih presuda proizlazi da je okrivljenik već bio osuđivan zbog kaznenih djela s elementima nasilja, na štetu drugih osoba, te obzirom da je, sada već nepravomoćno osuđen zbog kaznenog djela iz članka 215. stavka 1. KZ/11. na štetu svog bivšeg punca, to opasnost od ponavljanja kaznenih djela postoji i u odnosu na druge osobe, a ne samo u odnosu na žrtvu.
8. Na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nisu od utjecaja žalbeni navodi kako je žrtva podnijela kaznenu prijavu četiri mjeseca poslije navodnog počinjenja kaznenog djela silovanja jer okolnost kada je kaznena prijava podnesena nije od utjecaja na odluku o produljenju istražnog zatvora. Pravilnost pobijane odluke nije dovedena u pitanje niti žalbenim navodom o kršenju izvršavanja mjera opreza od strane žrtve prema okrivljeniku u prekršajnom postupku, niti tvrdnjama žalitelja da se žrtva trenutno nalazi u istražnom zatvoru jer je "dvogodišnje dijete ostavila bez skrbi i nadzora te ga na taj način ugrozila budući ista bez alkohola ne može" jer sve navedeno ne utječe na opstojnost istražnozatvorske osnove.
9. Dakle, i po ocjeni drugostupanjskog suda istražni zatvor se ukazuje kao jedina, nužna i svrhovita mjera kojom se može uspješno prevenirati opasnost iz članka 123. stavka 3. ZKP/08. te u konkretnom slučaju nema mjesta za primjenu blažih mjera iz kataloga ZKP/08. pa tako niti onih koje u žalbi predlaže okrivljeni, jer iste ne predstavljaju adekvatnu garanciju za uspješnu prevenciju opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
10. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio kako nije razmatrao mogućnost primjene jamstva, budući da istražnozatvorska osnova po kojoj je određen istražni zatvor tu mogućnost isključuje.
11. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 30. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
