Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-63/2025-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Slavena Vidmara, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog PĆ, zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 16. siječnja 2025. broj Kv I-3/2025-64 (K-1/2024.), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog PĆ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku od 16. siječnja 2025. broj Kv I-3/2025-64 (K-1/2024.), u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog PĆ, zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 4. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. -Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog PĆ iz zakonske osnove predviđene u članku 123. stavku 1. točkama 3. i 4. ZKP/08. a koji istražni zatvor mu teče od dana uhićenja 17. svibnja 2023.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi PĆ po braniteljici, odvjetnici Gordani Grubeša, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prihvati žalba te pobijano rješenje preinači na način da se ukine istražni zatvor i okrivljenog odmah pusti na slobodu, a podredno da istražni zatvor zamijeni predloženim mjerama opreza.
3. Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika po osnovi iz članka 123. stavka 1. točaka 3. i 4. ZKP/08. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne, određene i dostatne i neproturječne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena blažim mjerama, odnosno mjerama opreza. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi, a kojima žalitelj očigledno smjera na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. ističući da se pobijano rješenje ne može ispitati jer nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, da su razlozi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, i da je izreka rješenja proturječna razlozima navedenog rješenja.
5.1. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i obrazložio kako osnovana sumnja da je optuženik počinio inkriminirano mu kazneno djelo proizlazi iz potvrđene optužnice i svih dokaza na kojima se ta optužnica temelji, čime je ispunjena opća pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv ovog optuženika. Pri tome, za napomenuti je žalitelju da ni prvostupanjski, a ni ovaj drugostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti pojedinog dokaza, već je to zadaća raspravnog vijeća po neposredno i kontradiktorno provedenom dokaznom postupku.
6. Nasuprot žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da na strani optuženika egzistiraju one osobite okolnosti koje upućuju na konkretnu i razborito predvidivu bojazan da bi optuženik u budućnosti mogao ponoviti isto tako teško kazneno djelo, neovisno o njegovoj dosadašnjoj kaznenoj i prekršajnoj osuđivanosti. Takav zaključak prvostupanjski sud ispravno temelji na provedenom psihijatrijskom vještačenju optuženika iz kojeg proizlazi da je optuženik osoba pasivno ovisnih obilježja ličnosti sklona impulzivnom reagiranju u stanjima intenzivne emocionalne angažiranosti te jače i dugotrajnije izloženosti stresu. Prvostupanjski je sud ove okolnosti ispravno doveo u vezu sa okolnostima počinjenja kaznenog djela koje ogledaju u izrazitoj upornosti, bezobzirnosti i izraženom visokom stupnju kriminalne volje, pa je ispravno zaključio da je opravdano i neophodno, produljiti istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
6.1. Ponavlja se žalitelju da dosadašnja kaznena i prekršajna neosuđivanost optuženika je samo jedna od okolnosti koja se cijeni prilikom donošenja odluke o produljenju istražnog zatvora, no ista u konkretnom slučaju nije odlučna.
7. Nadalje, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da su, a što je pravilno zaključio i prvostupanjski sud, ispunjene sve zakonske pretpostavke za produljenje istražnog zatvora i po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08. Naime, nedvojbeno je da je za kazneno djelo teškog ubojstva za koje je optuženik osnovano sumnjiv, propisana kazna dugotrajnog zatvora, te da je terećeno kazneno djelo počinjeno pod posebno teškim okolnostima koje se očituju u načinu izvršenja kaznenog djela počinjenog davljenjem žrtve koja je bila njegova supruga dugi niz godina i s kojom ima dvoje djece, iz niskih pobuda, odnosno ljubomore uslijed saznanja da je žrtva bila u ljubavnoj vezi s drugim muškarcem. Isto tako, ovakva kaznena djela kod velike većine stanovništva Republike Hrvatske, kao i javnosti izazivaju senzibilitet i posebnu moralnu osudu, pa bi boravak na slobodi počinitelja ovakvog kaznenog djela izazvao uznemirenost javnosti i umanjio ugled i povjerenje u pravosuđe. Slijedom navedenog ocjena je drugostupanjskog suda kako sve tako izložene okolnosti nadilaze one uobičajene okolnosti koje se obično viđaju kod sličnih kaznenih djela, a zbog istih te radi neometanog odvijanja kaznenog postupka ispravno je prvostupanjski sud produljio istražni zatvor protiv optuženika i po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08.
7.1. Pri tome, na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nisu od utjecaja ponovljeni žalbeni navodi kako je medijska popraćenost događaja trajala kratko.
8. Stoga je sud prvog stupnja, i prema ocjeni drugostupanjskog suda, s pravom isključio primjenu blažih mjera, jer se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne može s uspjehom ostvariti primjenom bilo koje druge mjere iz kataloga blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08.
9. Isto tako, na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nije od utjecaja niti ponovljeni žalbeni navodi kojim optuženik ističe da je dosadašnji boravak u istražnom zatvoru na njega pozitivno utjecao na način da bi razvio svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela, kao niti žalbeni navod kojim ističe svoje uzorno vladanje u zatvoru te svoje iskazano kajanje i spremnost da brine o djeci, jer navedeno ne dovodi u pitanje opstojnost istražnozatvorske osnove.
10. Stoga prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv ovog optuženika pritom imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor te je njegovo produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.
11. Jednako tako, bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke je i žalbeni navod da bi bilo narušeno načelo razmjernosti kojim žalitelj upire na vrijeme do sada provedeno u istražnom zatvoru (21 mjesec) tvrdeći da istražni zatvor predstavlja prijevremeno kaznu, a obzirom da drugostupanjski sud nije našao da bi isto bilo povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koje se optuženik tereti, propisanoj kazni, kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, te s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanja rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.
12. Isto tako, neosnovani su i žalbeni navodi optuženika kojima ističe da su povrijeđena njegova ljudska prava zajamčena Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17-dalje: EKLJP) te Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98.
- pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14.), jer nije nađeno da bi prvostupanjski sud prilikom produljenja istražnog zatvora pristupio procjeni istražnozatvorskih osnova na način koji bi predstavljao kršenje njegovih ustavnih ili konvencijskih prava, kao niti da bi mu bilo povrijeđena "presumpcija nevinosti".
13. S obzirom na navedeno, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., valjalo je odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 30. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
