Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Psp-145/2021-31

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Pauliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Špehar i Gavranić j.t.d. u Zagrebu, protiv I-tuženika LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Berislavu Velčiću, odvjetniku u Zagrebu, i II-tuženice UC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku KC, odvjetniku u [adresa], radi smetanja suposjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 28. studenoga 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Igora Paulića, odvjetnika, I-tuženika osobno uz punomoćnika Berislava Velčića, odvjetnika, te punomoćnika II-tuženice KC, odvjetnika, dana **.**.2025.

r i j e š i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja VC u cijelosti koji glasi:

"I. I-tuženik i II-tuženica smetali su tužitelja u posljednjem mirnom suposjedu zgrade u [adresa], izgrađene na zk.č.br. 502, NAJAMNA KUĆA [adresa] SA DVORIŠTEM, površine 78 čhv (280 m2), u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tako što su 10. rujna 2021. u hodniku koji vodi od ulaza u zgradu do njegovih suvlasničkih dijelova s podnih priključaka uklonili 2 radijatora.

II. Naređuje se I i II-tuženicima da uspostave posjedovno stanje kakvo je bilo u času smetanja i da u hodniku koji vodi od ulaza u zgradu do tužiteljevih suvlasničkih dijelova postave na podne priključke 2 radijatora u roku od 24 sata od dana donošenja rješenja pod prijetnjom ovrhe te se zabranjuje I i II-tuženicima takvo ili slično smetanje posjeda ubuduće.

III. I-tuženik i II-tuženica smetali su tužitelja u posljednjem mirnom suposjedu zgrade u [adresa], izgrađene na zk.č.br. 502, NAJAMNA KUĆA [adresa] SA DVORIŠTEM, površine 78 čhv (280 m2), u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tako što su 10. rujna 2021. postavili nova vrata na ulazu u zajedničke prostorije, a da nisu predali tužitelju ključeve od tih novih vrata.

IV. Naređuje se I i II-tuženicima da uspostave posjedovno stanje kakvo je bilo u času smetanja i da predaju tužitelju ključeve novih vrata na ulazu u zajedničke prostorije u roku od 24 sata od dana donošenja rješenja pod prijetnjom ovrhe te se zabranjuje I i II-tuženicima takvo ili slično smetanje posjeda ubuduće.

V. Nalaže se tuženicima da solidarno nadoknade tužitelju parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjskog rješenja do isplate, sve u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju VC da I-tuženiku LC nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.125,00 eur u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju VC da II-tuženici UC nadoknadi parnični trošak u iznosu od 500,00 eur zajedno sa zateznom kamatom od 30. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik 4., 5. i 6. suvlasničkog dijela nekretnine zk.č.br. 502 NAJAMNA KUĆA [adresa] SA DVORIŠTEM, površine 78 čhv (280 m2), u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to:

- 4. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4), u naravi poslovni prostor koji se sastoji od dvije prostorije u uličnoj zgradi u ukupnoj površini od 116,00 čm, s kojim vlasništvom je neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine,

- 5. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5), u naravi poslovni prostor koji se sastoji od tri prostorije u prizemlju dvorišne zgrade u ukupnoj površini od 92,06 čm, s kojim vlasništvom je neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine te

- 6. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6), u naravi stan na I (prvom) katu koji se sastoji od jedne sobe i zajedničkog WC-a, ukupne korisne površine stana 7,50 čm, s kojim vlasništvom je neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine.

Nadalje, navodi da je rješenjem ovoga suda poslovni broj Pp-140/13 od 13.7.2017. donesenog povodom tužbe I i II-tuženika, kao tužitelja, protiv tužitelja, kao tuženika, utvrđeno:

- da je tuženik, ovdje tužitelj, smetao suposjed tužitelja, ovdje tuženika, na zajedničkim prostorijama zgrade na adresi [adresa], time što je dana 16.6.2013. uklonio vrata koja su bila jedini pristup ulazu-haustoru i zajedničkim prostorijama i na istom mjestu podigao zid te je naloženo tuženiku, ovdje tužitelju, da u roku od 24 sata od dana donošenja toga rješenja uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo u trenutku smetanja suposjeda, uklanjanjem zida i vraćanjem starih vrata ili postavljanjem novih vrata i predajom ključeva nove brave na ulazu u zajednički prostor tužiteljima;

- da je tuženik, ovdje tužitelj, smetao suposjed tužitelja, ovdje tuženika, na zajedničkim prostorijama zgrade na adresi [adresa], time što je dana 16.6.2013. izvršio unutarnje građevinske radove, tako da je unutar zajedničkih prostorija izgradio dva sanitarna čvora - jedan muški, koji se sastoji od pretprostora sa umivaonikom i prostora sa zahodskom školjkom i jedan ženski koji se također sastoji od pretprostora sa umivaonikom i dva prostora svaki sa po jednom zahodskom školjkom, da je unutar spornog hodnika zazidao nekadašnji otvor za pristup jednom od poslovnih prostora (nekadašnjoj autolakirerskoj radionici) te unutar istog nosivog zida izveo novi otvor s vratima za pristup u svoj poslovni prostor, te je naloženo tuženiku, ovdje tužitelju, da u roku od 24 sata od dana donošenja toga rješenja uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo u trenutku smetanja suposjeda, tako da poruši pregradne zidove izvedenih sanitarnih čvorova te ukloni vrata i sanitarije zajedno s pripadajućim instalacijama.

Tužitelj dalje navodi da su I i II-tuženici na temelju ovoga rješenja od 13.7.2017. pokrenuli ovršni postupak pred ovim sudom te da je dana 19.11.2018. doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-2420/2018 nakon čega je zaključkom od 8.6.2021. određena provedba ovrhe za dan 10.9.2021., dok je zaključkom od 27.9.2021. određen nastavak ovršne radnje započete 10.9.2021. Navodi da je dolaskom na navedenu nekretninu dana 10.9.2021. utvrdio da su s podnih priključaka uklonjena 2 radijatora u hodniku koji vodi od ulaza u zgradu do njegovih suvlasničkih dijelova, a što je učinjeno bez sudskog naloga i protivno navedenom rješenju o ovrsi jer to nije bio predmet tužbenog zahtjeva u parnici Pp-140/13 niti je ta radnja bila sadržana u ovršnom zahtjevu. Isto tako, uslijed rušenja pregradnih zidova izvedenih sanitarnih čvorova u zajedničkim prostorijama, tuženici su postavili nova vrata, a nisu omogućili tužitelju korištenje tih zajedničkih prostorija odnosno nisu mu predali ključeve od tih novih vrata. Stoga tužitelj predlaže donijeti rješenje kao pod točkom I. izreke te potražuje naknadu parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja toga rješenja do isplate.

2. I-tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da on nije tužitelja smetao u posljednjem mirnom posjedu jer navodni čin smetanja nije učinio on, već sudski ovršitelj po nalogu suda odnosno izvođači radova, a ukoliko sud ovakvu tužbu ne odbaci, navodi da tužbu u cijelosti osporava kao neosnovanu i promašenu prvenstveno ističući da je tužitelj imao nekoliko godina vremena sam postupiti po pravomoćnoj odluci suda. Osim toga, I-tuženik ističe kako tužitelj traži posjedovnu zaštitu od nečega što je sudskom odlukom utvrđeno da se ima zaštiti pa sud ne može pružati sudsku zaštitu od svoje sudske zaštite. Slijedom navedenoga, I-tuženik predlaže tužbu odbaciti, a podredno odbiti tužbeni zahtjev te potražuje naknadu parničnog troška.

3. II-tuženica se u odgovoru na tužbu u potpunosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te također ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer da tužitelj netočno provedbu rješenja o ovrsi od 19.11.2018. poslovni broj Ovr-2420/18 tumači kao smetanje posjeda od strane tuženika. Stoga II-tuženica smatra da je isključiva namjera tužitelja da podnošenjem ove tužbe pokuša onemogućiti konačnu provedbu ovrhe radi uspostave prijašnjeg posjedovnog stanja te predlaže tužbu odbaciti, a podredno odbiti tužbeni zahtjev te potražuje naknadu parničnog troška na koji konačno potražuje zatezne kamate od dana donošenja odluke do isplate.

4. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 6- 37), u dokumentaciju koju je tužitelj predao na ročištu 3.3.2022. (stranica 52-73) te u ovosudne spise poslovni broj Ovr-2420/2018, poslovni broj Pp-140/2013 te poslovni broj P-3641/2018, obavljen je očevid na predmetnoj adresi (stranica 99-106), a proveden je i dokaz saslušanjem tužitelja (stranica 92), I-tuženika (stranica 92 i 93) i II-tuženice (stranica 93) kao stranaka.

5. Tužbeni zahtjev je neosnovan u cijelosti.

6. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da su stranke suvlasnici nekretnine zk.č.br. 502 k. o. [katastarska općina], u naravi NAJAMNA KUĆA [adresa] SA DVORIŠTEM, površine 78 čhv (280 m2), a nije sporno niti to da je u ovosudnom postupku poslovni broj Pp-140/2013 po tužbi tužitelja, ovdje I i II-tuženika, protiv tuženika, ovdje tužitelja, doneseno rješenje od 13.7.2017. (stranica 9-19) kojim je utvrđeno da je ovdje tužitelj smetao suposjed ovdje I i II-tuženika time što je dana 16.6.2013. uklonio vrata koja su bila jedini pristup ulazu - haustoru i zajedničkim prostorijama i na istom mjestu podigao zid te time što je istoga dana u zajedničkim prostorijama izvršio unutarnje građevinske radove tako da je unutar zajedničkih prostorija izgradio dva sanitarna čvora - jedan muški, koji se sastoji od pretprostora sa umivaonikom i prostora sa zahodskom školjkom i jedan ženski koji se također sastoji od pretprostora sa umivaonikom i dva prostora svaki sa po jednom zahodskom školjkom, da je unutar spornog hodnika zazidao nekadašnji otvor za pristup jednom od poslovnih prostora (nekadašnjoj autolakirerskoj radionici) te unutar istog nosivog zida izveo novi otvor s vratima za pristup u svoj poslovni prostor. Nadalje, nije sporno da su ovdje I i II-tuženici, kao ovrhovoditelji u ovosudnom predmetu poslovni broj Ovr-2420/2018 dana 15.3.2018. podnijeli ovršni prijedlog upravo na temelju navedenog rješenja poslovni broj Pp-140/13-40 od 13.7.2017. s obzirom na to da ovdje tužitelj, kao tamošnji ovršenik, nije dobrovoljno postupio po navedenoj ovršnoj ispravi, a s prijedlogom da ih se ovlasti da na trošak ovršenika, ovdje tužitelja, povjere drugoj osobi ili sami uspostave prijašnje stanje na način da uklone zid i vrate stara vrata ili postave nova vrata na ulazu u zajednički prostor te da poruše pregradne zidove izvedenih sanitarnih čvorova, uklone vrata i sanitarije zajedno sa pripadajućim instalacijama, nakon čega je sud donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-2420/2018 od 19.11.2018. (stranica 23) te je potom donio zaključak od 8.6.2021. (stranica 24 i 25) kojim je određena provedba toga rješenja o ovrsi za dan 10.9.2021. te zaključak od 27.9.2021. (stranica 26 i 27) kojim je određen nastavak ovršne radnje započete 10.9.2021. i to za dan 12.10.2021.

7. Sporno je, je li dana 10.9.2021. pri provedbi rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr- 2420/2018 od 19.11.2018. došlo do smetanja posljednjeg mirnog suposjeda tužitelja, kao ovršenika u navedenom ovršnom postupku, tako što su u hodniku koji vodi od ulaza u zgradu do njegovih suvlasničkih dijelova s podnih priključaka uklonjena 2 radijatora te tako što su postavljena nova vrata na ulazu u zajedničke prostorije, a da mu nisu predani ključevi tih novih vrata, a sve jer tužitelj tvrdi da je navedeno učinjeno bez sudskog naloga i protivno navedenom rješenju o ovrsi, pri čemu je prvenstveno sporna pasivna legitimacija I i II-tuženika, kao ovrhovoditelja u tom ovršnom postupku.

8. Uvidom u ovosudni spis poslovni broj Pp-140/2013 utvrđeno je da se je taj postupak vodio u pravnoj stvari I i II-tuženika, kao tužitelja, protiv tužitelja, kao tuženika, radi smetanja posjeda te da je u istome doneseno rješenje od 13.7.2017. (stranica 9-19) koje je postalo pravomoćno 16.1.2018., a ovršno 6.3.2018., a kojim je utvrđeno:

9. Uvidom u ovosudni spis poslovni broj Ovr-2420/2018 utvrđeno je da istome prileži zapisnik od 10.9.2021. (stranica 80 i 81) iz kojeg proizlazi da se je toga dana započelo s provedbom ovrhe u nazočnosti sudskog ovršitelja, punomoćnika oba ovrhovoditelja, punomoćnika ovršenika te ovlaštenog izvođača radova i to nakon što je utvrđeno da su stranke i izvođač radova upoznati s odlukom suda odnosno da se izvrše svi radovi opisani u zaključku od 8.6.2021. te uz napomenu da izvođač radova započinje s radovima po nalogu ovršitelja. Nadalje je utvrđeno da izvođač radova izjavljuje kako mu je za radove opisane u zaključku suda od 8.6.2021. potrebno 3-4 dana. Tome spisu prileži i zapisnik od 12.10.2021. (stranica 84 i 85) iz kojeg je razvidno da se je toga dana nastavilo s uredovanjem od 10.9.2021. te je potom utvrđeno da su svi radovi iz zaključka od 27.9.2021. učinjeni i da je uspostava provedena.

10. Tužitelj u svom iskazu (stranica 92) navodi da je prostor na navedenoj adresi kupio 2009. te da je u razdoblju od tada pa do trenutka kada je izvršeno uredovanje od strane suda, ne zna točno kada, postavio radijatore u hodniku koji vodi od ulaza prema njegovom prostoru, a kojim hodnikom se tuženici inače ne koriste. Međutim, kada je bilo uredovanje od strane suda, uklonjena su 2 radijatora iz hodnika o čemu ga je obavijestio njegov odvjetnik koji je bio na tom uredovanju pa kada je on tamo došao i rekao da to ne čine, radnici koji su te radove izvodili rekli su mu da imaju nalog da ih uklone te su mu i tuženici rekli da imaju na to pravo. Tvrdi da su navedeni radijatori ostavljeni sa strane te da ih je on potom pospremio i nije ih ponovno postavljao. Pored toga, tužitelj navodi da su mu tuženici onemogućili pristup u prostor gdje se nalaze glavni ventili za plin i vodu za njegov prostor i to tako što su pored njegovih vrata postavljena još jedna vrata od kojih mu nitko nije dao ključ, iako ga je zatražio putem odvjetnika. Pri tome tvrdi da je ranije do ovih ventila mogao pristupiti jer su na tom mjestu bila 3 WC-a koje je on napravio i to u prostoru koji tuženici do tada nisu koristili.

11. I-tuženik u svom iskazu (stranica 92 i 93) potvrđuje da je tijekom uredovanja u navedenom ovršnom postupku došlo, između ostaloga, do uklanjanja 2 radijatora koja su bila postavljena u hodniku tj. u zajedničkom prostoru ove zgrade, što je učinjeno na temelju sudskog naloga kako bi se uspostavilo prijašnje stanje i to na temelju fotografija koje su bile priložene sudskom spisu, a na kojima ovih radijatora nije bilo s time da su obavljena dva uredovanja te da su isti uklonjeni tek na drugom uredovanju s obzirom na to da je prije toga trebalo ispustiti vodu iz radijatora. Tvrdi da ne zna tko je to učinio, tužitelj ili netko drugi. I-tuženik ne osporava niti to da su na tom prvom uredovanju postavljena vrata od kojih tužitelj nema ključ s time da tvrdi da tužitelju taj ključ nije niti potreban jer on za ulazak u taj isti prostor ima svoja vrata od kojih samo on ima ključ. Pri tome pojašnjava da su prije ovog smetanja suposjeda, zbog kojeg su oni vodili postupak protiv tužitelja, na tom zidu postojala dvoja vrata od kojih je tužitelj jedna uklonio i zazidao taj otvor te postavio svoja vrata pa se na ovom uredovanju samo izvršilo vraćanje u prijašnje stanje tako da su oni opet dobili svoja vrata za ulazak u zajednički prostor. Inače napominje da se u tom prostoru niti ne nalaze glavni priključci za plin i vodu, već se glavni priključak za plin nalazi s vanjske strane zgrade, dok se glavni priključak za vodu nalazi u stubištu zgrade ispod stepeništa gdje je uvijek i bio.

12. II-tuženica u svom iskazu (stranica 93) također navodi da su ovi radijatori tužitelja uklonjeni tek 12.10.2021. prilikom drugog uredovanja jer se to nije moglo napraviti na prvom uredovanju s obzirom je s istoga tužitelj pobjegao ne ispustivši vodu iz bojlera. Također potvrđuje da su ova sporna vrata postavljena prilikom prvog uredovanja te tvrdi da ju tužitelj nije tražio ključ od istih, a smatra da mu isti nije niti potreban jer on za ulazak u taj isti prostor ima svoja vrata koja se nisu dirala tijekom uredovanja. Isto tako tvrdi da tužitelj ima pristup i glavnom priključku za vodu koji se nalazi ispod stubišta i glavnom priključku za plin koji se nalazi s vanjske strane zgrade.

13. Na očevidu obavljenom u ovom postupku dana 27.1.2023. (stranica 99-106) utvrđeno je da se odmah po ulasku u hodnik predmetne zgrade s desne strane nalazi zid na kojem su postavljena dvoja vrata iza kojih su prema tvrdnji tužitelja bili sanitarni čvorovi koje je on napravio, a koji su uklonjeni pri uredovanju u navedenom ovršnom postupku s time da su tada treća vrata, koja su bila u sredini toga zida uklonjena i postavljena nova vrata od kojih on sada nema ključ. Suprotno tome, tuženici tvrde da su na tom zidu i prije provedbe ovrhe postojala samo dvoja vrata i to na istom mjestu gdje su tada postavljena dvoja vrata od kojih tužitelj doista nema ključeve jer se iza njih nalazi prostor koji je oduvijek bio u isključivom posjedu I i II- tuženika, a nakon što je I-tuženik otključao vrata s lijeve strane, utvrđeno je da se taj prostor koristi kao spremište te da u istom nema nikakvih priključaka bilo za vodu bilo za plin, te nakon što je II-tuženica otključala vrata s desne strane, utvrđeno je da se i taj prostor koristi kao spremište pri čemu je tužitelj tvrdio, a što su tuženici osporili, da je na zidu s desne strane bio njegov ventil za vodu koji je uklonjen pri provedbi ovrhe, kao i plinomjer za njegov poslovni prostor koji je tada također uklonjen s time da je utvrđeno kako na tom zidu u gornjem dijelu postoji cijev koja ide izvana na kojoj je ventil žute boje. Nadalje je utvrđeno da se ispod stepenica u prizemlju nalazi priključak za vodu kojem i tužitelj nesporno ima pristup pri čemu tužitelj tvrdi da se radi o glavnom priključku samo za stanove, a ne i za njegov poslovni prostor pa da on u svom poslovnom prostoru od provedbe ove ovrhe nema niti vode niti plina, a što tuženici pak osporavaju. Također je utvrđeno da se glavni priključak za plin nalazi s vanjske strane zgrade desno od ulaza te da od tog glavnog priključka cijev vodi u stubište i prema gore, a isto tako i prema ovom prostoru za koji II-tuženica tvrdi da ga isključivo oduvijek koristi s time da tuženici tvrde da je ta druga cijev prema tom prostoru postavljena 2015. po nalogu tužitelja, što je tužitelj i potvrdio da je učinjeno, ali ne zna točno kada. Konačno, tužitelj je pokazao i mjesta gdje su bila dva radijatora za koje tvrdi da su uklonjena pri provedbi ove ovrhe te su na tim mjestima uočeni ventili na podu kao i rupe na zidu iz čega proizlazi da bi jedan radijator bio ranije postavljen u zajedničkom prostoru u koji se ulazi odmah kroz ulazna vrata u zgradu, dok bi drugi bio postavljen u hodniku u koji se ulazi kroz vrata za koja tuženici tvrde da ih je tužitelj postavio unazad par dana, a kroz ista se ulazi u prostor koji je također zajednički.

14. Iskaz tužitelja u kojem isti tvrdi da su prilikom uredovanja suda u navedenom ovršnom postupku uklonjena, pored ostaloga, i dva radijatora iz hodnika te da su na zidu u hodniku tada postavljena vrata od kojih mu nitko nije dao ključ, sud je prihvatio kao istinit jer niti I-tuženik niti II-tuženica navedeno ne osporavaju u svojim iskazima, već dapače potvrđuju da je do toga došlo tijekom uredovanja u tom ovršnom postupku pri čemu naglašavaju da su ovi radijatori bili postavljeni u zajedničkom prostoru ove zgrade te da je to učinjeno na temelju sudskog naloga kako bi se uspostavilo prijašnje suposjedovno stanje, kao što potvrđuju da su tijekom toga uredovanja postavljena vrata od kojih tužitelj doista nema ključ, ali pri tome tvrde da tužitelju taj ključ nije niti potreban jer da on za ulazak u taj isti prostor ima svoja vrata od kojih samo on ima ključ.

15. S druge strane, sud nije prihvatio kao istinite iskaze I-tuženika i II-tuženice u dijelu u kojem isti tvrde da su navedeni radijatori uklonjeni tek na drugom uredovanju imajući u vidu da je prvo uredovanje nesporno obavljeno dana 10.9.2021., dok je drugo uredovanje nesporno obavljeno tek 12.10.2021., a tužitelj je predmetnu tužbu podnio već 8.10.2021., dakle, prije drugog uredovanja pa kako niti I-tuženik niti II- tuženica u svojim odgovorima na tužbu nisu osporili navedenu činjenicu, već su tek u svojim iskazima naveli da su ovi radijatori uklonjeni tek na drugom uredovanju, to se ovakvi njihovi navodi ukazuju kao neuvjerljivi i nelogični. Međutim, u dijelu u kojem I- tuženik i II-tuženica tvrde da su na tom prvom uredovanju postavljena vrata od kojih tužitelj nema ključ, njihovi iskazi su prihvaćeni kao istiniti jer je navedeno sukladno navodima tužitelja te je isto utvrđeno i na očevidu obavljenom dana 27.1.2023. (stranica 99-106).

16. Unatoč tome, sud je tužbeni zahtjev odbio u cijelosti kao neosnovan iz razloga što nije sporno da su navedeni radijatori uklonjeni te da su navedena vrata, od kojih tužitelj doista nema ključ, postavljena dana 10.9.2021. pri provedbi rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-2420/2018 od 19.11.2018., a tijekom postupka nije utvrđeno da bi navedeno bilo učinjeno bez sudskog naloga i protivno navedenom rješenju o ovrsi, kako to tužitelj u tužbi tvrdi.

17. Naime, uvidom u zapisnik iz ovosudnog spisa poslovni broj Ovr-2420/2018 od 10.9.2021. (stranica 80 i 81) utvrđeno je da se je toga dana započelo s provedbom ovrhe u nazočnosti sudskog ovršitelja, punomoćnika oba ovrhovoditelja, punomoćnika ovršenika te ovlaštenog izvođača radova i to nakon što je utvrđeno da su stranke i izvođač radova upoznati s odlukom suda odnosno da se izvrše svi radovi opisani u zaključku od 8.6.2021. pri čemu je posebno navedeno da izvođač radova započinje s radovima po nalogu ovršitelja, pa ukoliko je sudski ovršitelj eventualno postupio nepravilno ili nezakonito odnosno u konkretnom slučaju protivno navedenom rješenju o ovrsi ili pak zaključku ovršnog suda od 8.6.2021., tada je tužitelj, kao ovršenik u tom ovršnom postupku, samo imao mogućnost temeljem odredbe čl. 49. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 93/14 i 73/17, 131/20 i 114/22, u daljnjem tekstu: OZ) podneskom tražiti od suda da otkloni nepravilnost koju je sudski ovršitelj učinio u provedbi ovrhe jer ako sud u tom ovršnom postupku takvo što utvrdi, tada samo taj ovršni sud temeljem odredbe čl. 49. st. 2. OZ-a može zaključkom ukinuti nezakonite i nepravilne radnje sudskog ovršitelja, a ne parnični sud u parnici koju je predmetnom tužbom pokrenuo tužitelj, kao ovršenik, protiv I-tuženika i II-tuženice, kao ovrhovoditelja iz tog ovršnog postupka.

18. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod točkom I. izreke jer se u konkretnom slučaju ne radi o samovlasnom smetanju suposjeda tužitelja od strane I-tuženika i II- tuženice.

19. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), a isti se odnosi na trošak zastupanja I-tuženika i II-tuženice po punomoćnicima odvjetnicima koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa).

20. Tako je I-tuženiku temeljem Tbr. 7. toč. 2. Tarife dosuđena jednokratna nagrada u visini od 250 bodova odnosno u iznosu od 500,00 eur jer je temeljem Tbr. 54. Tarife vrijednost boda 2,00 eur, a koja obuhvaća četiri radnje i to sastav odgovora na tužbu, sastav podneska od 19.9.2022. te zastupanje na ročištima 3.3.2022. i 26.9.2022., dok mu je za daljnje radnje tj. za zastupanje na ročištima 1.12.2022., 12.2.2024. i 28.11.2024. kao i za zastupanje na očevidu 27.1.2023. određen iznos od po 100,00 eur (50 bodova x 2,00 eur) što ukupno iznosi 900,00 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 225,00 eur što onda ukupno daje iznos od 1.125,00 eur koliko je tužitelju pod točkom II. izreke i naloženo da mu nadoknadi na ime parničnog troška. Pri tome I-tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 19.2.2022. jer takvog podneska nema u spisu, a nije mu priznat niti zatraženi trošak od 50,00 eur za "1 sat" jer I-tuženik nije naveo po kojoj osnovi taj trošak traži. Nadalje, I-tuženiku nije dosuđen niti trošak sudske pristojbe u zatraženom iznosu od 200,00 eur jer I-tuženik nikakve sudske pristojbe u ovome postupku nije plaćao niti je bio pozvan na plaćanje bilo kakve sudske pristojbe.

21. II-tuženici je temeljem Tbr. 7. toč. 2. Tarife dosuđena jednokratna nagrada u visini od 200 bodova odnosno u iznosu od 400,00 eur jer II-tuženica istu potražuje samo u tom iznosu za cijeli prvostupanjski postupak čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 100,00 eur što onda ukupno daje iznos od 500,00 eur koliko je tužitelju pod točkom III. izreke i naloženo da joj nadoknadi na ime parničnog troška i to zajedno sa zateznom kamatom od 30.1.2025. tj. od dana donošenja rješenja o trošku pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, a po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22).

U Zagrebu, 30. siječnja 2025.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovoga rješenja dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa ovoga rješenja.

DNA:

- punomoćniku tužitelj

- punomoćniku I-tuženika

- punomoćniku II-tuženice

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte