REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2008/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Maji Jurovicki, u pravnoj stvari tužitelja VALENTIVI VENDING MACHINE d.o.o., OIB 70871974118, Ulica Ferdinanda Budickog 8, Zagreb zastupanog po punomoćniku Ivanu Poličiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika PBZ-LEASING d.o.o., OIB 57270798205, Radnička cesta 44, Zagreb, radi isplate,, nakon javne glavne rasprave zaključene 18. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženika s danom objave 30. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„ I Nalaže s tuženiku da tužitelju isplati iznos od 23.867,45 €, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućim:

- na iznos od 836,91€ od 02. kolovoza 2017. do isplate

- na iznos od 5,31€ od 08. kolovoza 2017. do isplate

na iznos od 845,96 € od 22. kolovoza 2017. do isplate

na iznos od 838,24 € od 12. rujna 2017. do isplate

na iznos od 845,47€ od 12. listopada 2017. do isplate

na iznos od 5,72€ od 13. listopada 2017. do isplate

na iznos od 842,54 € od 11. studenog 2017. do isplate

na iznos od 836,91 € od 24. studenog 2017. do isplate

na iznos od 3,56 € od 16. prosinca 2017. do isplate

na iznos od 836,91 € od 03. siječnja 2018. do isplate

na iznos od 5,32 € od 06. siječnja 2018. do isplate

na iznos od 836,91 € od 13. siječnja 2018. do isplate

na iznos od 836,91 € od 01. ožujka 2018. do isplate

na iznos od 841,37 € od 21. ožujka 2018. do isplate

na iznos od 838,42 € od 11. svibnja 2018. do isplate

na iznos od 209,81 € od 16. svibnja 2018. do isplate

na iznos od 209,81 € od 16. svibnja 2018. do isplate

na iznos od 424,64 € od 06. lipnja 2018. do isplate

na iznos od 836,91 € od 18. kolovoza 2018. do isplate

na iznos od 7,96 € od 04. rujna 2018. do isplate

na iznos od 845,85 € od 27. rujna 2018. do isplate

na iznos od 836,92 € od 31. listopada 2018. do isplate

na iznos od 13,30 € od 01. studenog 2018. do isplate

na iznos od 862,70 € od 07. 1 prosinca .2018. do isplate

na iznos od 889,24 € od 23. siječnja 2019. do isplate

na iznos od 331,81 € od 28. veljače .2019. do isplate

na iznos od 530,89 € od 01. ožujka 2019. do isplate

na iznos od 836,15 € od 01. ožujka 2019. do isplate

na iznos od 849,43 € od 26. travnja 2019. do isplate

na iznos od 849,43 € od 24. svibnja 2019. do isplate

na iznos od 862,70 € od 27. lipnja 2019. do isplate

na iznos od 857,46 € od 31. srpnja 2019. do isplate

na iznos od 7,96 € od 31. srpnja 2019. do isplate

na iznos od 869,33 € od 28. kolovoza 2019. do isplate

na iznos od 862,70 € od 28. rujna 2019. do isplate

na iznos od 877,32 € od 14. studenog 2019. do isplate

na iznos od 862,70 € od 11. prosinca 2019. do isplate

na iznos od 875,97 € od 15. siječnja 2020. do isplate

sve u roku od 15 dana.

II Nalaže s tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni trošak ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja ove presude pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

II Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnih troškova u iznosu od 5.032,56 € kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je 17. studenog 2016. tvrtka Valentivi d.o.o. s tuženikom sklopio dva ugovora o financijskom, a od lipnja 2017. tužitelj je nastavio plaćati mjesečne rate po tim ugovorima jer je Valentivi d.o.o. zapao u financijske probleme. I nakon što je tuženik uredno zaprimao uplate tužitelja koji nije bio stranka predmetnog ugovora, tuženik je odlučio 16. travnja 2018. obveze iz navedenih ugovora prebaciti na tužitelja, bez ikakvih daljnjih pitanja.

Tvrtka Valentivi d.o.o. i tuženik su 04. ožujka 2016. sklopili još jedan Ugovor o financijskom leasingu br. 100-15829, sveukupne vrijednosti objekta leasinga 388.559,54 tadašnjih kuna, u trajanju od 48 mjeseci, uz plaćeno učešće od 116.567,86 tadašnjih kuna s ŽŠ kao jamcem platcem. Valentivi d.o.o. redovito podmiruje mjesečne obroke od dana sklapanja predmetnog ugovora do srpnja 2017., kada zapada u financijske probleme, a redovito plaćati rate po ovom ugovoru nastavlja tužitelj.

Nad tvrtkom Valentivi d.o.o. je u rujnu 2018. proveden stečajni postupak te je brisan iz sudskog registra 13. prosinca 2018., a tuženik se niti u jednom trenutku nije uključio u stečajni postupak.

Tužitelj ističe kako je uredno podmirivao obveze Valentivi d.o.o. prema tuženiku po Ugovoru o financijskom leasingu br. 100-15829, a kako se bližila otplata zadnjih rata po Ugovoru o financijskom leasingu br. 100-15829 između Valentivi d.o.o. (tada već brisanog subjekta i tuženika tužitelj je poslao zahtjev tuženiku za obračunom ostatka vrijednosti objekata leasinga predmetnog ugovora i rješenje nastale situacije na način kako su to do tada rješavali ali tuženik je napravio novu procjenu vrijednosti objekata leasinga iz predmetnog ugovora, čime postupa suprotno dotadašnjoj praksi među strankama i stavlja tužitelja u neravnopravan položaj jer višestruko povećava obvezu primatelja leasinga po Ugovoru o financijskom leasingu br. 100-15829 i na taj način je stekao iznos od minimalno 19.840,06 € bez pravne osnove, te je obvezan pored stečenog iznosa platiti i zakonske zatezne kamate, pa predlaže tužbeni zahtjev usvojiti u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva kojeg predlaže odbiti. Ističe kako je nesporno da je tuženik kao davatelj leasinga s Valentivi d.o.o. kao primateljem leasinga te ŽŠ kao jamcem platcem, imao sklopljen Ugovor o financijskom leasingu br. 100-15829 od 4. ožujka 2016., a nesporno je i da je tužitelj tuženiku podmirivao obveze primatelja leasinga odnosno, jamca platca iz Ugovora o leasingu i to na način da je podmirivao mjesečne rate u razdoblju od 10. studenog 2017. do 14. siječnja 2020. Pojašnjava kako je čankom 161. Zakona o obveznim odnosima propisano da obvezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treća osoba te da je vjerovnik ovlašten primiti ispunjenje od treće osobe bez dužnikova znanja, pa i u slučaju kada ga je dužnik obavijestio da ne pristaje da treći ispuni njegovu obvezu, osim ako mu je dužnik ponudio da sam odmah ispuni svoju obvezu. Dakle, tuženik je bio ovlašten primiti uplate rata koje je tužitelj učinio umjesto primatelja leasinga odnosno jamca platca jer isti nisu ponudili sami odmah ispuniti svoje obveze.

Smatra kako je tužitelj bio svjestan da nije dužan platiti navedene rate jer nije ugovorna strana iz Ugovora o leasingu ni njihov pravni sljednik (što i sam navodi u tužbi) niti se tuženiku na drugi način obvezao učiniti isto, dakle tužitelj nije bio u zabludi glede postojanja duga odnosno svoje odgovornosti te je znao da podmiruje tuđi dug, stoga isti sukladno članku 1112. Zakona o obveznim odnosima nije ovlašten od tuženika potraživati isplaćeno jer isti prilikom uplata nije pridržao pravo na povrat uplaćenog. Tuženiku nije poznato je li tužitelj izvršavao predmetne uplate rata jer se na isto obvezao primatelju leasinga ugovorom o preuzimanju ispunjenja ili je pak u odnosu na primatelja leasinga postupao kao poslovođa bez naloga, no u oba slučaja isto je irelevantno za tuženika te tužitelj može uplaćeno potraživati eventualno od primatelja leasinga tj. njegovog eventualnog pravnog sljednika.

U odnosu na činjenicu da je tužitelj plaćao rate i nakon što je primatelj leasinga izbrisan iz sudskog registra, ističemo da je tužitelj uplaćivanjem rata u navedenom razdoblju ispunjavao obveze jamca platca iz Ugovora o leasingu, dakle ponovno ispunjavao tuđi dug, jednako kao što je to činio i prije brisanja primatelja leasinga iz sudskog registra. Tuženik osobito ističe da nakon raskida Ugovora o leasingu objekti leasinga do danas nisu vraćeni u posjed tuženika te se prema saznanjima tuženika isti nalaze u posjedu tužitelja koji ih koristi bez valjane pravne osnove uslijed čega je tužitelj zapravo dužan tuženiku namiriti naknadu za korištenje predmetne opreme (objekata leasinga), odnosno tuženik ima potraživanje prema tužitelju, a ne obratno. Nesporno je da je tužitelj predložio tuženiku da se prava i obveze primatelja leasinga iz Ugovora o leasingu prenesu na tužitelja, na što tuženik nije pristao niti je dužan pristati (takva obveza tuženika ne proizlazi niti iz Ugovora o leasingu niti iz propisa). pa predlaže sudu da odbije tužbene zahtjeve u cijelosti.

3. Sud je u dokaznom postupku prema čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08; 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP) izvršio uvid u ugovor o financijskom leasingu broj 100-16833 (list 6 spisa), u ugovor o financijskom leasingu broj 100-19436 (list 7 spisa), u ugovor o financijskom leasingu broj 100-16834 (list 8 spisa), u ugovor o financijskom leasingu broj 100-19437 (list 9 spisa), u ugovor o financijskom leasingu broj 100-15829 (list 10 do 12 spisa), u otplatni plan (list 13 spisa), u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu poslovni broj St- 344/2018 od 20. rujna 2018. (list 16 do 18 spisa), u pregled kunskih naloga (list 19 do 27 spisa), u dopis tužitelja tuženiku (list 28 spisa), u raskid ugovora o financijsko leasingu broj 100-15829 (list 43 i 44 spisa), u izvadak iz poslovnih knjiga (list 45 spisa), u poziv za povrat objekta leasinga iz ugovora o financijsko leasingu broj 100-15829 (list 48 i 49 spisa), u predstavku tužitelja Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga (list 52 i 53 spisa), u očitovanje tuženika na predstavku tužitelja Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga (list 54 i 55 spisa),u izjavu RŠ (list 60 i 61 spisa), saslušao zakonskog zastupnika tužitelja RŠ i proveo financijsko vještačenje po vještaku Diani Antičić, dipl.oec., iz tvrtke PKF Tax Consulting Antičić d.o.o.

4. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka u smislu čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 23.867,45 € temeljem stjecanja bez osnove.

6. Među strankama nije sporno da je tuženik kao davatelj leasinga s Valentivi d.o.o. kao primateljem leasinga te ŽŠ kao jamcem platcem sklopio Ugovor o financijskom leasingu br. 100-15829 od 4. ožujka 2016.,

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj tuženiku podmirivao obveze primatelja leasinga odnosno, jamca platca iz Ugovora o leasingu i to na način da je podmirivao mjesečne rate u razdoblju od 10. studenog 2017. do 14. siječnja 2020.

8. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

9. Iz saslušanja zakonskog zastupnika tužitelja RŠ utvrđeno je da je on bio zakonski zastupnik i direktor tvrtke Valentivi d.o.o. koji je s tuženikom u 11. mjesecu 2016. sklopila dva ugovora o financijskom leasingu za kupnju dva automobila marke Citroen Berlingo, ali je u lipnju 2017. račun tvrtke Valentivi d.o.o. bio blokiran radi financijskih problema i tada je tužitelj počeo plaćati leasing rate za Valentivi d.o.o. za oba automobila pa je tuženik ponudio tužitelju, u 4. mjesecu 2018. sklapanje nova dva ugovora o financijskom leasingu za oba automobila na što je tužitelj pristao i otplatio do kraja oba leasinga, tako da je postao vlasnik oba vozila marke Citroen Berlingo.

Pojašnjava kako je tvrtka Valentivi d.o.o. u 3. mjesecu 2016. s tuženikom sklopila ugovor o financijskom leasingu za kupnju osnovnih sredstava za rad i to samoposlužne aparate za tople napitke s rokom otplate 48 mjeseci, a ukupna vrijednost leasinga je bila cca 50.000,00 €. Valentivi d.o.o. je zapao u financijske probleme pa je tužitelj kao i za ugovore o financijskom leasingu za automobile, nastavio plaćati rate za Valentivi d.o.o. još cca 2,5 godine i skoro otplatio objekt leasinga.

Tužitelj se u jednom trenutku obratio tuženiku s molbom da postupi isto kao i s leasingom za automobile i sklopi ugovor s Valentivi Vending Machine d.o.o. jer je ostalo za otplatiti cca 5.000,00 €, ali je tuženik to odbio i raskinuo ugovor s Valentivi d.o.o., koji je u stečaju od 2018. ne osvrćući se da je tužitelj plaćao leasing rate. Napominje kako ga tuženik kao jamca platca nikada nije obavijestio o tome da bi on trebao preuzeti obveze plaćanja leasing rata za Valentivi d.o.o. nego je samo u jednom trenutku jednostrano raskinuo ugovor s Valentivi d.o.o., nije vratio uplaćena sredstva tužitelju, a tužitelj nije vratio samoposlužne aparate tuženiku niti isplatio ostatak vrijednosti u iznosu od cca 5.000,00 eura.

Nad Valentivi d.o.o. je proveden skraćeni stečajni postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, Stalna služba Karlovac u kojem postupku tuženik nije prijavio svoje novčano potraživanje, a niti je tražio povrat samoposlužnih aparata.

10. Sud nije posebno cijenio iskaz zakonskog zastupnika tužitelja jer sporne činjenice, među strankama su pravna pitanje na koje odgovor ne može dati zakonski zastupnik iako je on detaljno opisao način sklapanja nekoliko ugovora o financijskom leasingu između Valentivi d.o.o. i tuženika, što i nije sporno kao i način plaćanja rata leasinga tužitelja umjesto Valentivi d.o.o., odnosno da je znao da plaća nešto što nije dužan paltiti.

11. Radi utvrđenja same visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Diani Antičić, dipl.oec., iz tvrtke PKF Tax Consulting Antičić d.o.o.

12. Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužitelj izvršio prvu uplatu izvršio 01. kolovoza 2017. (obrok broj 14). prema Ugovoru i počevši od toga datuma pa zaključno do dana 14. siječnja 2020. kada je izvršena posljednja uplata, uplaćeno je 23.867,45 €.

Vještak je napomenuo kako dvije uplate izvršene dana 15. svibnja 2018. ( dva puta po 1.580,84 tadašnjih kuna) su uzete u obzir, neovisno o tome što je na izvodima pod opisom plaćanja navedeno da se odnose na ugovor o leasingu br. 100-16833 i ugovor o leasingu br. 100-16834, a tuženik je te dvije uplate uvrstio u konto karticu po ovom ugovoru o leasingu, pa ih je ovim izračunom i vještak priznao u ukupni obračun. Vještak je zaključio da je tužitelj po svim osnovama uplatio iznos od 23.867,45 € u razdoblju od 01. kolovoza 2017. pa do zaključno 14. siječnja 2020. prema Ugovoru sklopljenog s Primateljem leasinga.

Vještak je uspoređujući pregled kunskih naloga i bankovne izvode koje je dostavio tužitelj te konto kartice koje je dostavio tuženik zaključio da su sve uplate uzete u obzir prilikom izrade konačnog obračuna pa čak i dvije uplate čiji opis plaćanja ne odgovara broju Ugovora, što znači da su sve uplate iz točke 3. Nalaza u iznosu od 23.867,45 € uzete u obzir prilikom konačnog obračuna.

13. Stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje pa ga i sud prihvaća kao jasan i koncizan te izrađen prema pravilima struke.

14. Tuženik na temelju odredbe članka 161. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 78/2015., 29/2018.,126/21 dalje u tekstu: ZOO) bio je dužan primiti ispunjenje od strane tužitelja. Tužiteljevom uplatom tuženikova tražbina prema Valentivi d.o.o. u stečaju je prestala.

15. Dakle, utvrđeno je da je tužitelj platio dugovanje koje je prema tuženiku imao Valentivi d.o.o. sukladno ugovoru o financijskom leasingu br. 100-15829, ali tužitelj koji je izvršio uplatu znajući da nije dužan platiti, sukladno članku 1112. st. 1. ZOO-a nema pravo zahtijevati vraćanje jer prilikom uplata nije pridržao pravo na povrat uplaćenog. 16. Obzirom na to da je tuženik tužiteljevu uplatu primio na ime zatvaranja tuženikove tražbine prema Valentivi d.o.o. u stečaju s osnove financijskog leasinga, tuženik nije bez valjane osnove stekao utuženi iznos.

17. Dakle, budući je tuženik utuženi iznos stekao na temelju pravnog posla (ugovora o financijskom leasingu) što znači da je imovina tužitelja prešla u imovinu tuženika temeljem pravnog posla, pravilnom primjenom odredbe članka 1111. ZOO-a valjalo je tužbeni zahtjev odbiti i odlučiti kao u toč. I izreke presude.

18. Tužitelj utuženi iznos može potraživati samo od Valentivi d.o.o. u stečaju jer je umjesto njega tuženiku uplatio dugovanje na temelju ugovora o financijskom leasingu, a ne od tuženika temeljem čl. 1119. ZOO-a.

19. Obzirom tužitelj nije uspio u sporu, njegov zahtjev za naknadu troškove parničnog postupka u iznosu od 5.032,56 € je odbijen kao neosnovan na temelju odredbe čl. 154. st. 1 i čl. 155. ZPP i odlučeno kao u toč. II izreke.

20. Tuženik do zaključenja glavne rasprave nije tražio troškove postupka.

U Zagrebu, 30. siječnja 2025.

SUDAC:

Maja Jurovicki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA

- tužitelju po punomoćniku uz nalog za plaćanje pristojbe na presudu

- tuženiku

- kal 30 dana