Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu - Stalna služba u Novoj Gradiški

Nova Gradiška

Poslovni broj: Pn-238/2019-103

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Slavonskom Brodu - Stalna služba u Novoj Gradiški u ime Republike Hrvatske po sucu Željki Paunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Nemanji Nožinić, odvjetniku iz Nove Gradiške, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, OIB: 52848403362, Slovenska 24, zastupanog po punomoćniku Slavku Baotić, odvjetniku iz Županje, radi naknade štete, nakon održane glavne javne rasprave 18. prosinca 2024., održane u nazočnosti tužiteljice osobno sa punomoćnikom tužiteljice i punomoćnikom tuženika, te nakon objave presude 30. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb (Grad Zagreb), Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, da tužiteljici HČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na isplaćeni nesporni iznos na ime naknade štete od 7.432,48 eura isplati i zateznu kamatu koja teče na iznos od 2.017,39 eura počev od dana 21. veljače 2017. pa do dana 05. travnja 2017., po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana presuđenja 30. siječnja 2025. do isplate, te na iznos od 371,62 eura počev od dana 21. veljače 2017. pa do dana 06. lipnja 2017., po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od dana presuđenja 30. siječnja 2025. do isplate, kao i na iznos od 5.043.47 eura počev od dana 21. veljače 2017. pa do dana 03. travnja 2019., po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb (Grad Zagreb), Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, da tužiteljici HČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu – rentu plaća 96,00 eura mjesečno počev od dana 01. ožujka 2017. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da dospjele iznose rente od 96,00 eura mjesečno za razdoblje od 1. ožujka 2017., do zaključno 30. siječnja 2025., dana presuđenja, isplati u ukupnom iznosu od 9.257,60 eura, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja 30. siječnja 2025., do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, s time da svaki mjesečni obrok dospijeva svakog 10. u mjesecu za prethodni mjesec, time da je dospjele mjesečne obroke dužan platiti odjednom, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III Odbija se tužiteljica HČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sa dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

"III 1. Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb (Grad Zagreb), Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, da tužiteljici HČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti i na ime naknade imovinske štete po osnovi tuđe njege i pomoći za period do 01. ožujka 2017. isplati ukupan iznos od 13.720,22 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. veljače 2017. do 31. prosinca 2022., po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do konačne isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III 2. Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb (Grad Zagreb), Slovenska ulica 24, OIB 52848403362, da tužitelju HČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete za potrebnu trajnu tuđu pomoć i njegu isplati 381,80 EUR mjesečno počam od dana 01. ožujka 2017. godine pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti s time da svaki mjesečni obrok dospijeva svakog 10. u mjesecu za prethodni mjesec, time da je dospjele mjesečne obroke dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine pa do konačne isplate, po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana dospijeća pojedinog obroka, do svakog desetog dana u mjesecu za prethodni mjesec, pa do isplate, a buduće dospjevajuće mjesečne obroke kako budu dospijevali, do svakog desetog dana u mjesecu za prethodni mjesec, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja na svaki dospjeli, a neisplaćeni iznos teče počam od dana dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. 3. Odbija se tužiteljica sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom na dosuđeni iznos mjesečne rente od 96,00 eura za razdoblje počev od 1. ožujka 2017. do 30. siječnja 2025., a kako je ista precizirana u točki III. 2. odbijajućeg dijela izreke ove presude.

III 4. Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb (Grad Zagreb), Slovenska ulica 24, OIB 52848403362, da tužitelju HČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete na biciklu isplati iznos od 53,09 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počam od dana 10. prosinca 2016. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do konačne isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV Tuženik Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb (Grad Zagreb), Slovenska ulica 24, OIB 52848403362 je dužan tužiteljici HČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 939,21 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja teče od dana presuđenja 30. siječnja 2025., do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

V Tužiteljica HČ se odbija sa iznosom od 21.651,31 eura, a što je preostali zatraženi parnični trošak preko dosuđenog iznosa.

VI Tužiteljica HČ po zakonu je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi za razdoblje počev od 24. prosinca 2019.

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor tužiteljice od 25. studenog 2024., na rješenje o plaćanju pristojbe Pn-238/2019-96 od 8. studenog 2024., kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je utužio tuženika radi naknade imovinske i neimovinske štete tužbom od 27. studenog 2019., za ukupan iznos od 41.400,00 kn dalje razlike naknade imovinske i neimovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom na utuženi iznos počevši od 21. veljače 2017., a kako je to navedeno u točki I tužbenog zahtjeva. U tužbi kao VPS naznačen je iznos od 176.400,00 kn (23.412,30 eura).

Tužbenim zahtjevom potražuje i zakonsku zateznu kamatu na nesporno isplaćene iznose od ukupno 56.000,00 kn a koji su isplaćeni prije podnošenja tužbe i to iznos od 15.200,00 kn sa 5. travnjem 2017., a iznos od 2.800,00 kn je isplaćen sa 6. lipnjem 2017. i iznos od 38.000,00 kn sa 3. travnjem 2019. pa se kamata potražuje za nesporno isplaćene iznose za razdoblje od kada je odštetni zahtjev podnesen do dana plaćanja nespornih iznosa, sve kako je to navedeno u točki II izreke tužbenog zahtjeva. Isplata zakonskih zateznih kamata na nesporne iznose zatražena je bez navođenja nominalnog iznosa dospjele, a neplaćene zakonske zatezne kamate, te tužitelj niti u konačno preciziranom tužbenom zahtjevu u podnesku od 18. veljače 2024. (str. 262 spisa) nije naznačio koliki je nominalni iznos dospjele, a neplaćene zakonske zatezne kamate na nesporno plaćene iznose.

U tužbi se navodi da je u prometnoj nezgodi od 10. prosinca 2016., tužitelj zadobio tjelesne ozljede zbog kojih je pretrpio neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege te troškova liječenja i troška oštećenog bicikla. Za prometnu nezgodu da je jedino i isključivo odgovoran osiguranik tuženika KČ protiv kojeg je vođen kazneni postupak, te je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj K-109/17 isti proglašen krivim radi kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu, kažnjivo po čl. 227. KZ-a, a izravno na štetu tužitelja kao oštećenika. Tužitelj da je zadobio teške tjelesne ozljede zbog kojih je trpio fizičke bolove pa se potražuje pravična novčana naknada u iznosu od 9.000,00 kn, te je oporavak i liječenje trajalo dugo, a kod tužitelja da su zaostale trajne štetne posljedice po zdravlje tužitelja. Uslijed prometne nezgode i tijekom liječenja tužitelj da je trpio strah kako od samog štetnog događaja tako i od ishoda liječenja i trajnih posljedica zbog čega se potražuje pravična novčana naknada u iznosu od 6.000,00 kn. Zbog zaostalih trajnih štetnih posljedica po zdravlje tužitelja kod istoga da je došlo do trajnog umanjenja životne i radne aktivnosti za što se potražuje pravična novčana naknada u iznosu od 15.000,00 kn. Kod tužitelja da je došlo do naruženosti zbog kojeg osnova se potražuje iznos od 5.000,00 kn. Tužitelju da je zbog zadobivenih ozljeda trebala tuđa pomoć i njega za vrijeme liječenja i to do 1. ožujka 2017., te se potražuje naknada imovinske štete u iznosu od 3.000,00 kn. Tužitelj da je zbog štetnih posljedica imao i materijalne troškove liječenja u iznosu od ukupno 3.000,00 kn, a imao je i trošak uništenog bicikla, za što se potražuje iznos od 400,00 kn na ime naknade materijalne štete.

Tužitelj na ime naknade za trajnu tuđu pomoć i njegu potražuje iznos od 2.250,00 kn mjesečno počev od 1. ožujka 2017. pa nadalje dok za to budu postojali uvjeti. Tužitelj je VPS u tužbi naznačio iznosom od ukupno 176.400,00 kn. Predlaže da se tužbeni zahtjev usvoji.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje pasivnu legitimaciju, štetni događaj i veći dio odgovornosti osiguranika tuženika za nastup štetnog događaja. Protivi se visini svih postavljenih zahtjeva za naknadu imovinske i neimovinske štete smatrajući da isti nisu postavljeni u skladu sa medicinskom dokumentacijom i ozljedama tužitelja te ističe da je tužitelju tuženik već isplatio nesporan iznos naknade zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 56.000,00 kn koji su isplaćeni prije podnošenja tužbe pa se ističe prigovor namirenja tužitelja po svim zahtjevima iz štetnog događaja. Osporava se i po osnovi i po visini imovinska šteta za troškove liječenja jer uz tužbu ne postoje materijalni dokazi o kojim troškovima se radi, a isti se lako dokazuju računima. Tuženik navodi da se iz postojeće dokumentacije u spisu vidi da se tužiteljica kretala biciklom po glavnoj prometnici i to neispravnim biciklom koje nije imalo uopće osvjetljenje, a koju rasvjetu bicikli mora imati bez obzira na dio dana i vidljivost po cesti na kojoj se kreće. Tužiteljica se kretala cestom iako je imala biciklističku stazu pored ceste pa se zbog toga i neispravne rasvjete na biciklu stavlja tužiteljici dio odgovornosti za nastanak štetnog događaja. Tuženik je predložio saslušanje svjedoka KČ i PČ, te LČ i ZČ, a koji prijedlog je kasnije povukao. Predložio je pribavljanje presliku medicinskog kartona tužiteljice od liječnika obiteljske medicine radi razdvajanja ozljeda zadobivenih u štetnom događaju, te degenerativnih promjena kod tužiteljice. Predložio je i pribavljanje kaznenog spisa, te dokaz tužiteljice o vlasništvu bicikla kojim se vozila, te dokaza da se radilo upravo o njenom biciklu. Tuženik smatra da je plaćanjem nespornog dijela štete u cijelosti tužiteljica isplaćena sa svojim tražbinama. Prigovara se tijeku zakonskih zateznih kamata, kako se to tužbenim zahtjevom traži, te tuženik tvrdi da nema osnove za dosudu naknade za trajnu tuđu njegu i pomoć jer kod tužitelja nema umanjenja životnih aktivnosti koje bi za sobom povlačilo ovo trajno pravo. Traži se naznaka do kada se ista naknada za tuđu pomoć i njegu traži. Predlaže se tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

3. Nesporno je među strankama:

- da je tužena isplatila tužitelju iznos od ukupno 56.000,00 kn/7.432,48 eura prije podnošenja tužbe i to iznos od 2.017,39 eura sa 5. travnjem 2017., iznos od 371,62 eura sa 6. lipnjem 2017. i iznos od 5.043,47 eura sa 3. travnjem 2019.,

- da je odštetni zahtjev bez vidljivog datuma (str. 26 spisa) na iznos od ukupno traženih 67.600,00 kn tuženik primio sa 22. veljačom 2017., gdje je tužitelj potraživao naknadu za pretrpljene fizičke boli iznos od 17.000,00 kn, za pretrpljeni strah 12.500,00 kn te duševnu bol zbog smanjenja opće životne i radne sposobnosti 21.000,00 kn, na ime naknade imovinske štete za tuđu njegu i pomoć iznos od 4.200,00 kn, za troškove liječenja 3.500,00 kn, te za uništeni bicikli 400,00 kn,

- da je odštetni zahtjev tužitelj podnio sa 20. veljačom 2017., kada je predan na poštu po priloženoj potvrdi o slanju preporučene pošiljke, a što je nepuna tri mjeseca nakon prometne nezgode koja se desila 10. prosinca 2016., i kada je tužitelj imao saznanja o ozljedama zadobivenim u štetnom događaju.

4. Sporno je među strankama osnov i visina svih zatraženih vidova naknade imovinske i neimovinske štete, te je sporno da li osnovan prigovor podijeljene odgovornosti koji je istakla tužena.

5. Provedeni su dokazi uvidom u priloge uz tužbu, zapisnik o očevidu od 10.12.2016., u situacijski plan, u foto dokumentaciju sa opisom fotografija, u presudu K-109/17-3 od 16.6.2017. za ĐČ, u podneske stranaka, u podnesak tužitelja upućen tuženiku bez naznake datuma sa preslikom povratnice od 20.2.2017., te preslikom povratnice od 22.2.2017., u odgovor tuženika tužiteljici po punomoćniku od 5.4.2017., 6.6.2017., u mail od 3.4.2019. o isplati daljeg nespornog iznosa za tužiteljicu, u podnesak pun. tužiteljice tuženiku od 1.3.2019. sa zahtjevom za isplatom naknade za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.500,00kn počev od prosinca 2017. pa nadalje, u medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu, u odgovor na tužbu, u zahtjev za odobravanje korištenja pravne pomoći od 24.12.2019. te u rješenje o odobravanju besplatne pravne pomoći dostavljeno u spis sa 25.11.2024., u presliku iskaznice za fizikalnu terapiju na ime tužiteljice od 1.3.2017., u kazneni nalog K-109/17 za ĐČ, u potvrdu od 26. kolovoza 2020. o otkazu punomoći danom odvjetniku Nemanji Nožinić te u punomoć za novog punomoćnika OD H danoj sa 31.8.2020., u iskaz saslušane tužiteljice HČ, u pismeni nalaz medicinskog vještaka Dalibora Marić od 11.11.2020. (str. 114 do 119), u potvrdu od 11.11.2020. o otkazu punomoći OD Juranović, u punomoć od 19.11.2020. dane odvjetniku Nemanji Nožinić, u pismeni nalaz – očitovanje vještaka Dalibora Marić 9.3.2021. (str. 143 – 149), u usmeno očitovanje medicinskog vještaka Dalibora Marić na ročištu od 15.3.2022., u pismeni nalaz medicinskog vještaka dr. Marinka Dikanović neurologa od 7.4.2023. (str. 208-211), u pismeni nalaz vještaka dr. Irene Babić spec. otorinoralingologa od 17.9.2023. (str. 230-238), u dostavljenu sudsku praksu po punomoćniku tužiteljice, u usmeno očitovanje med. vještaka dr. Irene Babić i dr. Marinka Dikanović na ročištu od 27. veljače 2024. ,u iskaz svjedokinje GČ te u dodatno saslušanje tužiteljice HČ na istom ročištu, u dostavljenu povijest bolesti za tužiteljicu na ročištu od 27.2.2024., u dopis Hrv. zavoda za socijalni rad podr. ured N. Gradiška do 12.11.2024. vezano za primanja tužiteljice, u rješenje o odobravanju besplatne pravne pomoći od 6.2.2020.

6. Na sporne okolnosti provedeno je medicinsko vještačenje po tri medicinska vještaka i to prvo po dr. Daliboru Marić, spec. ortopedu, čiji trošak je platio tužitelj, te po dr. Marinku Dikanović, spec. neurologu, te po dr. Ireni Babić, spec. otorinolaringologu i subspecijalistu audiologu, čiji trošak vještačenja je platila tužena.

7. Iz pismenog nalaza dr. Dalibora Marića od 11.11.2020. (str. 114 do 119) proizlazi da je tužitelj u prometnoj nezgodi dana 10.12.2016., vozeći se biciklom, zadobila obične teške tjelesne ozljede i to prijelom desne zatiljne kosti, prijelom mastoidnog nastavka temporalne kosti, krvarenje u mastoidne stanice temporalne kosti, otok mozga nakon udarca, potres mozga i krvarenje iz desnog uha. Nakon što je kamion kojim je upravljao osiguranik tuženika srušio tužiteljicu, ista je sjedeći sa strane uz kolnik dočekala kola hitne pomoći koja su je odvezla u bolnicu, gdje joj je pružena pomoć, učinjen RTG, CT obrade glava i vrata, te laboratorijske pretrage pa je premještena na kirurški odjel i pregledana od strane neurologa i otorinolaringologa. U svom nalazu vještak pojedinačno navodi kojim pretragama je tužiteljica bila podvrgnuta.

Zbog istih ozljeda tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta kroz pet dana, srednjeg kroz dva tjedna i manjeg kroz šest tjedana. Trpio je primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan nakon prometne nezgode te sekundarni strah karakteriziran brigom za ishod liječenja, a koji strah je trajao pet dana jakog intenziteta, srednjeg dva tjedna i manjeg četiri tjedna. Tužitelju da je tuđa njega i pomoć bila potrebna u pomoći prilikom obavljanja aktivnosti u samozbrinjavanju, održavanju higijene i obavljanju svakodnevnih aktivnosti ustajanja, hoda. Radi vrtoglavice da je otežana pokretljivost, dezorijentiranost u vremenu i prostoru pa je ista bila potrebna 24 sata dnevno. Vještak smatra da su ozljede koje su nastale kod tužitelja u direktnoj vezi sa prometnom nezgodom te je završetak aktivnog liječenja kod tužitelja 7. mjesec 2017., kada je uzet zadnji dan fizikalne terapije, a nakon čega se specijalističke kontrole i liječenja baziraju na otklanjanju kroničnih posljedica zaostalih u štetnom događaju.

7.1. Punomoćnik tužiteljice je podneskom od 31. ožujka 2021., nakon medicinskog vještačenja, precizirao i povećao tužbeni zahtjev i to na iznos od 103.375,00 kn na ime dalje razlike pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti i naknade imovinske štete po osnovi tuđe njege i pomoći za period do 1.3.2017. i troškova liječenja i troška uništenog bicikla, sa zakonskom zateznom kamatom na utuženi iznos od 21. veljače 2017., do isplate. U točki II izreke tužbenog zahtjeva tužbeni zahtjev je nepromijenjen, dok je promijenjen u točki III izreke gdje se renta na ime naknade štete – renta za potrebnu trajnu tuđu pomoć i njegu povećava na iznos od 3.600,00 kn mjesečno počev od 1.3.2017., a i nadalje se točkom IV povećava naknada imovinske štete za bicikli u iznosu od 400,00 kn.

8. Tužena strana je stavila prigovor na cjelokupni pismeni nalaz medicinskog vještaka dr. Dalibora Marića navodeći da su ocjene intenziteta tjelesnih boli kao i ocjena straha previsoko izvještačene kao i potreba za tuđom pomoći i njegom a obzirom na zadobivene ozljede. Iz nalaza proizlazi da je medicinski vještak po struci ortoped pa predlaže da se novo medicinsko vještačenje odredi po vještacima neurologu i audiologu. Vještak da nije razgraničio degenerativne promjene i ranije dijagnoze tužiteljice stara 76 godina u vrijeme štetnog događaja od posljedica prometne nesreće, te je potreba za tuđom pomoći i njegom od 24 sata dnevno previsoka. U medicinskoj dokumentaciji proizlazi da je nagluhost kod tužiteljice postojala i prije nesreće pa se predlaže novim vještačenjem razdvojiti sve bolesti koje su postojale prije stradavanja od ozljeda i posljedica prometne nezgode jer ranije bolesti tužiteljice nemaj nikakvu uzročno posljedičnu vezu sa ozljedama iz štetnog događaja. Punomoćnik tuženika navodi da je tužiteljica naknadno dostavila sudu na dan određivanja vještačenja novu dokumentaciju koja je opsežna, a unutar tih dokumenata su i nalazi sudskog vještaka dr. Dalibora Marića, a od kojih se jedan dostavlja uz ovo očitovanje dokumentirajući tvrdnju. Naknadno je utvrđeno da je sudski vještak ranije liječio tužiteljicu i bila je s te strane upitna njegova objektivnost kod izrade nalaza i mišljenja za ovaj spor velike vrijednosti. Temeljno je pitanje u ovom predmetu u kojoj je mjeri današnje stanje tužiteljice posljedica njezine životne dobi i degenerativnih promjena, kao i kroničnih bolesti od kojih je bolovala prije nesreće, na jednoj strani, a koliko je tomu doprinijela nesreća za zadobivenom ozljedom potresa mozga. Općepoznata je činjenica da se kod ovakve traume može razviti posttraumatska encefalopatija uz manje smetnje u funkcioniranju središnjeg živčanog sustava i to se samostalno cijeni oko 15% trajnih posljedica. Ne postoji stručna podloga po kojoj bi dvije godine nakon ozljede nastupilo pogoršanje zdravstvenog stanja oštećenice kao posljedica konkretne prometne nesreće. Sa istim se tuženik ne može ni u kojem slučaju složiti. Ukazuje se na nedostatak objektivnosti sudskog vještaka dr. Marića nakon što je on tijekom liječenja tužiteljice utvrdio dijagnozu parapareze koja je naknadno odbačena. Sud je odredio predmetnog vještaka po svojem izboru, ne po prijedlogu stranaka, ali nije uobičajeno da se ovakve ozljede vještače po vještaku ortopedu koji je još dodatno i liječio tužiteljicu. Stanje funkcioniranja središnjeg živčanog sustava kao i audiološki status utvrđuje vještak neurolog i audiolog (ORL). Zbog toga tuženik predlaže novo vještačenje po vještacima ove stručnosti. Trošak ovakvog vještačenja će pokriti tuženik. Razlog nastavka utvrđivanja odlučnih činjenica po novom vještaku je taj što je jednom nalazu audiologa iz sudskog spisa nagluhost tužiteljice postojala i prije nesreće, odnosno zadobivenog potresa mozga. Možda je ova trauma u prometu doprinijela pogoršanju, ali nikako nije mogla biti jedini uzrok jer to demantira medicinska dokumentacija od ranije. Predmetni sudski vještak dr. Marić utvrđuje da je tuđa pomoć i njega tužiteljici potrebna zbog „poremećaja viših moždanih funkcija“ u trajanju od 24 sata dnevno trajno. Ortoped traumatolog nije stručan dati ocjenu ovoj dijagnozi. I nestručnoj osobi je jasno da potres mozga ne može imati za posljedicu tuđu pomoć i njegu u punom opsegu, a što predmetni vještak zaključuje. Tuženik ukazuje na činjenicu da je tužiteljica bila sama u hodniku suda na oba prethodna ročišta suda, da je sama bez tuđe pomoći ušla i sjedila u sudnici i sasvim normalno komunicirala sa svim sudionicima parničnog postupka, samostalno napustila prostoriju suda. Sve ovo ukazuje kako je sudski vještak pretjerao ocjenjivanjem potrebe za tuđu pomoć tužiteljici. Još jedan razlog koji umanjuje objektivnost sudskog vještaka je činjenica da je 22. ožujka 2017. na jednom nalazu iz sudskog spisa neurolog utvrdio da tužiteljica nema neurološkog deficita pa je uzročno - posljedična veza nesreće iz 2016. i današnjeg stanja doista nepostojeća. Sudska praksa veoma rijetku daje tuđu pomoć i njegu 24 sata na dan. Poznato je da se i djeci s paraplegijom i inkontinencijom dosuđuje maksimalno 10 - 12 sati pomoći dnevno. Stare osobe se ne mogu svrstati i izjednačiti s djecom, a kamoli dosuditi 24 sata tuđe pomoći. Zbog svih prigovora, tuženik ne predlaže pozivanje sudskog vještaka u sudnicu i pored načela usmenosti Zakona o parničnom postupku, već da se odmah odredi drugi vještak po izboru suda, ali da on bude navedenih specijalizacija. U pogledu novopostavljenog tužbenog zahtjeva, tuženik mu se u cijelosti protivi i predlaže njegovo odbijanje, ali i traži da se odredi nova vrijednost predmeta spora, obzirom da je tužiteljica postavila novu i veću tražbinu. Prema izračunu VPS bi trebao biti 276.000,00 kuna i predlaže se sudu ova korekcija. Tužiteljica je sama i osobno na zapisniku s prošle rasprave povukla zahtjev za naknadu imovinske štete za bicikl, a novopostavljeni tužbeni zahtjev i dalje traži ovu vrstu štete. Posebno se ukazuje ne obračun zakonskih zateznih kamata po novom zahtjevu. Tužiteljica nema pravo retroaktivno potraživati kamate po članku 29. Zakona o obveznim odnosima. Misli se na dio uvećane tražbine prema novim kriterijima Vrhovnog suda. Tuženik poštuju svaku odluku suda, pa i Vrhovnog, ali tužiteljica nema pravo na kamate prije podnošenja zahtjeva i prije navedene odluke.

9. U dodatnom pismenom nalazu od 9.3.2021. (str. 143 do 149 spisa) vještak dr. Marić je ostao kod ranijeg pismenog nalaza dostavljen u spis, a u završnom mišljenju je naveo da su ozljede koje su nastale kod tužitelja u direktnoj vezi sa prometnom nezgodom, te je završetak aktivnog liječenja kod tužitelja 7. mjesec 2017., kada je uzet zadnji dan fizikalne terapije, a nakon čega se specijalističke kontrole i liječenja baziraju na otklanjanju kroničnih posljedica zaostalih u štetnom događaju.

U dopuni nalaza vještak navodi da prema tablicama za određivanje trajne invalidnosti da je kod tužiteljice nastalo trajno oštećenje od 55%, a da postoji naruženje srednjeg stupnja s obzirom na mjesto naruženja i uočljivost. Vještak u dopuni ne navodi mjesto i opis naruženja koje je vještačenjem utvrdio.

S obzirom na pretrpljeni stres i posljedične tegobe u smislu psihičke reakcije na smanjenje životne aktivnosti i oštećenje lokomotornog sustava prema tablicama smanjenje životne aktivnosti kod pacijenta iznosi trajno 55%. Tužitelju da je bila potrebna tuđa njega i pomoć kroz 24 sata, a kako je i navedeno u pisanom nalazu i mišljenju radi svakodnevne higijene, oblačenja, pripremanja hrane, te najosnovnijih potreba u smislu samozbrinjavanja, te nije mogao obavljati nikakve poslove radi promjena u moždanoj funkciji.

U usmenom očitovanju na ročištu vještak je iskazao da u cijelosti ostaje kod pismenog nalaza i mišljenja, te dopune sačinjene povodom primjedbi tuženika.

10. Tuženik je predložio novo medicinsko vještačenje po vještacima specijalistima neurologu i audiologu smatrajući da postoji kontradiktornost u nalazu medicinskog vještaka dr. Dalibora Marića.

11. Novim medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Marinku Dikanoviću od 7.4.2023. (str. 208-212 spisa) detaljno su navedene sve pretrage koje je tužitelj nakon ozljeđivanja 10.12.2016. proveo. Vještak navodi da je tužiteljica zadobila u prometnoj nezgodi teške tjelesne ozljede i to postkontuzioni moždani sindrom s posttraumatskom encefalopatijom, prijelom desne okcipitalne kosti, prijelom mastoida desne sljepoočne kosti, hematom u desnom mastoidnom prostoru, traumatski edem mozga, potres mozga, krvarenje iz desnog uha, ogrebotine desnog koljena. Vještak navodi da je osobno pregledao tužiteljicu 25.2.2023., te se na pregledu ista žalila na učestale vrtoglavice, nesigurnost u hodu, svakodnevne glavobolje u obliku pritiska u glavi, ista navodi da joj treba pomoć pri kupanju, svakodnevno plače da ne može voziti bicikli, te da hoda uz pomoć štaka. Do nastanka štetnog događaja da je bila u mirovini, a vikendom je išla raditi kao ispomoć u svatovima i imala je dodatan prihod, noću da kasno zaspe i da se brzo probudi, san joj je isprekidan, živi sama bez socijalnih kontakata i interesa, nema ni TV. U neurološkom statusu tužiteljica da je psihomotorno usporenija, nesigurna u Rombergu uz neadekvatno izvođenje tandemskog hoda.

Vještak navod da je tužitelj zbog istih povreda pretrpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 7 dana, srednjeg 14 dana, lakše bolove 45 dana. Pretrpio je sekundarni strah jakog intenziteta jedan dan, srednji strah 7 dana i sekundarni strah slabog intenziteta 15 dana, a strahovala je zbog mogućeg nastanka eventualnih posljedica. Duševna bol zbog smanjenja životne i radne aktivnosti iznosi trajno 30%, a očituje se zbog posljedica nastalih zbog ozljeda nastalih u predmetnom štetnom događaju, te ranije degenerativne bolesti lokomotornog sustava nisu uzete u obzir za razmatranje niti u jednom vidu procjene bilo kojeg oblika štete.

Tužitelj je imao potrebu za tuđom pomoći i njegom u trajanju od 12 sati dnevno jedan mjesec, te tri sata dnevno još tri mjeseca, a sastojala se u pripomoći druge osobe pri pripremi hrane, odlaska na kontrolne preglede, te pomoći pri obavljanju osnovnih dnevnih poslova. Kod tužiteljice nije nastupilo naruženje koje bi bilo vezano na ozljede pretrpljene u predmetnom štetnom događaju.

11.1. Punomoćnik tuženika se na nalaz očituje te navodi da je sudski vještak potvrdio da se radi o postkontuzijskom moždanom sindromu koji je mišljenjem određen sa 30% smanjenja životnih aktivnosti. Ovaj postotak je previsoko određen jer kod tužiteljice nema fokalnih neuroloških ispada (deficita). Upravo ovu tvrdnju tuženika je potvrdio svojim nalazima i nadležni neurolog koji je liječio pacijenticu, ovdje tužiteljicu. Niti na jednom mjestu u historijatu liječenja tužiteljice nije navedeno postojanje tzv. neuroloških ispada. Predmetni sudski vještak navodi u svojem nalazu da nije uzeo u obzir ranija stanja tužiteljice, a kod davanja mišljenja na kraju vještva kada određuje posljedice nesreće, ukazuje na ukupno funkcionalno stanje tužiteljice i daje sporni postotak koji se ne može prihvatiti. Pod medicinskom sintagmom ukupno funkcionalno stanje, podrazumijevaju se sve negativnosti i posljedice bolesti i ozljeda pacijenta. U konkretnom slučaju ranije bolesti su u uskoj svezi s posljedicama nesreće, ali ipak se moraju stručno razdvojiti. Poseban prigovor tuženik upućuje na razmatranje zdravstvenog kartona tužiteljice. Vještak je vršio uvid u karton pacijentice od 2. listopada 2020., ne i od ranije, što uopće nije jasno. Ovo dokazno sredstvo ima za svrhu utvrditi od kojih bolesti se liječila pacijentica, ali i da li je imala ranijih ozljeda,

- 1 0 -

sve u interesu dokazivanja realnih posljedica predmetne prometne nesreće. Tuženik će svakako svoje šire očitovanje i prijedloge dostaviti sudu nakon što primi i drugo vještačenje po vještaku audiologu.

12. Treći medicinski vještak u ovom predmetu dr. Irena Babić spec. otorinolaringolog subspecijalist audiolog u svom pismenom nalazu od 17.9.2023. (str. 230-238 spisa) je navela zadobivene povrede tužiteljice koja je stradala kao biciklista u prometnoj nesreći. Tužiteljica je zadobila prijelom zatiljne kosti desno, prijelom mastoidne kosti desno, dio kosti gdje je smješteno uho, krvarenje u šupljini navedene mastoidne kosti, oteklina mozga kao posljedica traume, zrak oko mozga, krvarenje iz desnog uha, ogrebotine lakta, mješovita nagluhost obostrano, šum u desnom uhu. Vještak je u nalazu opširno proučio medicinsku dokumentaciju tužiteljice, a između ostaloga i otpusno pismo Službe za kirurške djelatnosti, a obzirom da se tužiteljica nalazila u bolnici od 16.12. do 30.12.2016. Iz nalaza neurologa od 15.12.2016., navodi se anamnestički podatak da tužiteljica godinama boluje od hipertenzije te da dulje vremena slabije čuje na desno uho. Vještak se osvrnuo na ORL preglede tužiteljice nakon štetnog događaja, te je ista navela da je prema kompletnoj medicinskoj dokumentaciji i pregledu tužiteljice gubitak sluha u uzročno posljedičnoj vezu sa štetnim događajem. Zbog izrazito jakog udarca u glavu došlo je do prijeloma kosti baze lubanje pri čemu je dijelom bila zahvaćena kost gdje je smješteno desno uho. Sam prijelom u području uha nije doveo do trajnih posljedica na uho i sluh. Desno uho se potpuno oporavilo do dva tjedna od ozljede. Drugim riječima oštećenje sluha nije direktno vezano za krvarenje u mastoidne celule kao ni za prijelom mastoidne kosti. Ono što je utjecalo na sluh je jako potresanje glave čime je došlo do potresanja unutrašnjeg uha obostrano. Takva ozljeda dovodi do postepenog propadanja slušnih stanica u unutrašnjem uhu. Tako je vidljivo da je sluh od štetnog događaja do godinu i pol nakon toga postepeno propadao u određenim frekvencijama. Govorimo o tzv. zamjedbenoj nagluhosti. To se dogodilo na oba uha iako je nešto izraženije na desnom gdje je i primarno bio udarac u glavu i prijelom kosti. Tako je desno ta nagluhost u rangu umjerene na granici teške nagluhosti dok je lijevo u rangu umjerene nagluhosti. Prosječni gubitan sluha desno je 65dB, lijevo 51 dB. Procjena trajnog oštećenja sluha je izračunata prema zadnjem nalazu sluha iz 5.mj .2018. Kod tužiteljice je prema Orijentacijskim medicinskim tablicama za procjenu smanjenja životne aktivnosti učinjen izračun tj. procjena gubitka sluha, a to je 20%. Međutim tužiteljica ima oštećen sluh i od ranije i to na oba uha. Ne može se reći točno da li se radilo o nagluhosti ili oštećenju sluha jer nema nalaza pretraga sluha prije štetnog događaja, medicinska dokumentacija datira od 2011., ali je vidljivo na nalazima tonskog audiograma ( pretrage sluha) nakon štetnog događaja da je postojalo od ranije i to u određenim frekvencijama. Prema vrsti gubitka sluha radilo se o mješovitoj nagluhosti tj. vezanoj za srednje i unutrašnje uho. Moguće da je već od ranije imala promjene u srednjem ( moguća otoskleroza) koje su dovele do provodnog dijela nagluhosti te u unutrašnjem uhu koje su dovele do zamjedbene nagluhosti. Ipak na desno uho je ta nagluhost izraženija. Promjene sluha od prije štetnog događaja se također mogu vezati i za dob tužiteljice (68 godina) tzv. staračku nagluhost koja nastaje na uhu starenjem organizma., a isto tako su i neki drugi faktori tijekom života mogli dovesti do te vrste gubitka sluha. Zbog štetnog događaja je nastalo dodatno oštećenje sluha obostrano više desno po zamjedbenom tipu. Tužiteljica navodi da je prije dobro čula što može značiti da se radilo samo o oštećenju sluha , a ne o nagluhosti zbog čega nije imala većih tegoba u komunikaciji. Međutim isto tako je moguće da je imala manjih tegoba sa slabijim sluhom, ali se nije javljala zbog toga

- 1 1 -

liječniku. Mnogi ljudi nikada ne odu liječniku jer im manji gubitak sluha ne pričinjava veće poteškoće u komunikaciji . Tako da se javljaju liječniku tek kada je sluh jako pogoršan na oba uha jer im to otežava komunikaciju i slušanje. Kada jednom postoji i najmanje oštećenje sluha, a osobito nagluhost ovakav tip traume glave će dodatno oštetiti sluh. Opisana nagluhost na oba uha je trajna. S vremenom može doći brže do daljnjeg slabljenja sluha na oba uha i to brže nego kod uha koje je bilo zdravo prije ozljede. Slušno pomagalo je tužiteljici određeno 2018. jer joj je sluh dalje propadao na oba uha pa joj je komunikacija postala sve otežanija. Što se tiče prijeloma dijela kosti u kojoj je smješteno desno uho nakon štetnog događaja nije došlo do trajnog oštećenja desnog uha. Što se tiče šuma u desnom uhu koji navodi tužiteljica ne može se reći da je sa sigurnošću u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem jer šum u uhu u toj životnoj dobi često bude i posljedica propadanja slušnih stanica zbog starenja organizma pa tako i starenja uha. Šum u uhu se mogao pojačati nakon takve traume, ali se to ne može potpuno dokazati. Nadalje treba naglasiti da su tegobe koje je javljala od prvog dana štetnog događaja u smislu vrtoglavica bile vjerojatno posljedica potresanja unutarnjeg uha obostrano kao i glave, zbog štetnog događaja, ali se ne mogu s naše strane vještačiti jer nikada nisu učinjene pretrage ravnoteže pa o tome ne postoji med. dokumentacija. Potres mozga i kontuzija glave su u domeni vještaka neurokirurga. Vještakinja navodi da je kod tužiteljice je zbog navedenog štetnog događaja došlo do trajnih posljedica i 6% smanjenja životne aktivnosti. Ista je zbog zadobivenih ozljeda trpjela bol jakog intenziteta 7 dana, srednjeg intenziteta 14 dana, slabijeg intenziteta mjesec dana. Trpjela je primarni strah koji se javlja u trenutku životne ugroze i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja, koji je bio intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah koji je proistekao iz zadobivenih ozljeda je bio jačeg intenziteta jedan tjedan, srednjeg oko 14 dana, slabijeg tri tjedna. Zaostao je slabi strah zbog daljnjeg gubitka sluha i potrebe za nošenjem slušnog pomagala te mogućnosti bržeg daljnjeg propadanja sluha. Tuđa njega i pomoć je tužiteljici bila potrebna tijekom boravka u bolnici znači dva tjedna nakon štetnog događaja je kod bolesnice bila potrebna 24 satna tuđa pomoć. Kasnije po dolasku kući, a zbog vrtoglavica i nestabilnosti pri hodu još dva tjedna bila je potrebna tuđa pomoć tijekom obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Zaostalog naruženja kod tužiteljice nema.

13. Punomoćnik tuženika nema primjedbe na mišljenje audiologa dr. Irene Babić i u cijelosti ga prihvaća, ali i ukazuje kako je svaki sudski vještak u ovoj pravnoj stvarni trebao postaviti i izraditi svoje mišljenje. Tužiteljica je starija gospođa i zasigurno, a i dokazano je od ranije imala tegobe i ozljede koje je liječila do prometne nesreće. Upravo tako i vještak audiolog postavlja u svojem mišljenju. Prvo je utvrđen postotak smanjenja životnih aktivnosti od 20% zbog gubitka sluha općenito, a onda je razdvojen taj postotak na onaj koji je postojao na dan nesreće pa onda je na jasan način utvrđen postotak od 6% koji je samo posljedica nesreće. Ne može se reći da se ne mogu odvojiti ove dvije kategorije umanjenja životnih aktivnosti. Na početku je vještakinja rekla da je to teško napraviti, ali je ipak na kraju došla do postotka umanjenja aktivnosti u pogledu sluha od 6%, a što se odnosi na nesreću. Zbog toga tuženik i pohvaljuje profesionalan rad ovog vještaka i zasigurno će mišljenje koristiti i kao ogledni primjer drugim predmetima u kojima se pojavljuju kao sudionici postupka sudski vještaci. Zbog navedenog tuženik smatra da nije potrebno pozivati ovog sudskog vještaka na raspravu, osim ako sud želi objediniti oba mišljenja, ali nakon što drugi vještak odgovori na sva pitanja i primjedbe tuženika i izradi vještačenje na način kako je to napravio i vještak audiolog.

- 1 2 -

Primjedbe na mišljenja vještaka neurologa dr. Dikanovića su da je isti rekao da u postotku kod utvrđenja smanjenja životnih aktivnosti nije uzeo u obzir ranija stanja, a onda na kraju kaže da je danas tužiteljica s 30% smanjenja životnih aktivnosti. Od vještaka se traži da utvrdi: - smanjenu životnu aktivnost na dan pregleda tužiteljice, - postotak ovog umanjenja koji je bio na dan nesreće, - postotak umanjenja kao posljedica prometne nesreće. Tuženiku je poznato da je neurolog ugledni stručnjak u svojoj specijalizaciji pa se i očekuje od njega da će i on kao i vještak audiolog odgovoriti na pitanja jer tužiteljica nije bila zdrava osoba kada je u prometu nastradala. Činjenično stanje u dokaznom postupku će biti u cijelosti utvrđeno tek kada vještak neurolog razdvoji i u postocima prikaže smanjenu životnu aktivnost tužiteljice prije nesreće i onu nakon stradavanja. Za sudsku odluku mora postojati jasna uzročno - posljedična veza veća prometne nesreće i njenih posljedica koje tužiteljica danas ima. Kod tužiteljice nema fokalnih neuroloških ispada (deficita) prema medicinskoj dokumentaciji. Upravo ovu tvrdnju tuženika je potvrdio tijekom liječenja svojim nalazima i nadležni neurolog koji je liječio pacijenticu. Niti na jednom mjestu u historijatu liječenja tužiteljice nije navedeno postojanje tzv. neuroloških ispada. Vještak neurolog mora objasniti kako je moguće postojanje postotka smanjenih aktivnosti 30%, a tužiteljica nije imala navedenih deficita. Drugi prigovor neurologu je način razmatranja zdravstvenog kartona tužiteljice. Vještak je vršio uvid u karton pacijentice od 2. listopada 2020. godine, ne i od ranije, što uopće nije jasno. Ovo dokazno sredstvo ima za svrhu utvrditi od kojih bolesti se liječila pacijentica, ali i da li je imala ranijih ozljeda, sve u interesu dokazivanja realnih posljedica predmetne prometne nesreće i razdvajanje istih na način kako je već navedeno. Predlaže se pozivanje sudskog vještaka dr. Dikanovića neurologa kako bi isti mogao objasniti sudu i strankama sve gore spomenuto i odgovoriti na navedene primjedbe.

14. Tužitelj je podneskom od 18.2.2024. (str. 256 spisa) konačno uredio tužbeni zahtjev na način da je zbog promjene valute u euro, te stopu zakonske kamate u točki I izreke naveo iznos u eurima od 13.720,22 eura na ime razlike pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti i naknade imovinske štete po osnovi tuđe njege i pomoći za period do 1. ožujka 2017. i troškova liječenja. Iznose u kunama je naznačio u eurima u točki II izreke tužbenog zahtjeva gdje se potražuje zakonska zatezna kamata na nesporno plaćene iznose u ukupnom iznosu od 56.000,00 kn odnosno 7.432,48 eura, koji iznos je plaćen u tri navrata, a sve prije podnošenja tužbe. U točki III izreke tužbenog zahtjeva tužitelj potražuje rentu naknadu štete za potrebnu trajnu tuđu pomoć i njegu u iznosu od 477,80 eura mjesečno počev od 1. ožujka 2017. pa nadalje.

Tužitelj u istom podnesku nije naznačio VPS, a koja prema iznosima iz tužbenog zahtjeva iznosi ukupno 42.441,31 eura, a obzirom da je tužitelj potraživao rentu u točki III izreke tužbenog zahtjeva u iznosu od 477,80 eura, što pomnoženo sa 60 mjeseci daje petogodišnji iznos iste od 28.668,00 eura, a što zbrojeno sa iznosom iz točke I tužbenog zahtjeva 13.720,22 eura i iz točke IV tužbenog zahtjeva 53,09 eura, da je visinu VPS-a od 42.441,31 eura. Tužitelj pri preciziranju tužbenog zahtjeva nije naznačio koji iznos potražuje po kojem osnovu niti da li se radi o daljoj razlici neplaćene razlike imovinske ili neimovinske štete. Također iz tako uređenog tužbenog zahtjeva nije vidljivo sa kojim iznosom je tužitelj krenuo u ovom postupku, te pri konačnom preciziranju tužbenog zahtjeva tužitelj ne navodi da je tuženik i prije podnošenja tužbe tužiteljici isplatio nesporan iznos od ukupno 56.000,00 kn, a da je u odštetnom zahtjevu tužitelj od tužene (str. 25 spisa) potraživao ukupan iznos od 67.600,00 kn, koji pojedinačni iznosi su već navedeni u ovom postupku i gdje je

- 1 3 -

isplatom nespornog iznosa od 56.000,00 kn tuženik u cijelosti isplatio naknade neimovinske štete za pretrpljene fizičke boli, strah, za smanjenje duševnih boli zbog smanjenja opće životne i radne sposobnosti, kao i dio zatraženih naknada imovinske štete, a sve prema kasnije provedenim medicinskim vještačenjima u kojima je utvrđen intenzitet i trajanja pojedinih vidova neimovinske štete koji se potražuju. Uvažavajući nesporni iznos štete od isplaćenih 56.000,00 kn prije podnošenja tužbe, sud je imajući u vidu provedena medicinska vještačenja odlučio o tužbenom zahtjevu i dalje zatraženim razlikama naknade neimovinske štete na ime povrede prava osobnosti i to za pretrpljene bolove, za pretrpljeni strah za duševne boli zbog smanjenja opće životne i radne sposobnosti, za duševne boli zbog naruženosti, na ime naknade imovinske štete za tuđu njegu i pomoć do 1.3.2017., za troškove liječenja i troškove uništenog bicikla, te o visini zatražene naknade na ime trajne potrebe tuđe pomoći i njege. Sud je imao u vidu da je tuženik nesporan iznos od 56.000,00 kn isplatio u tijeku 2019., prije podnošenja tužbe, a tužba je podnesena sa 27.11.2019. pa su i naknade koje je tuženik isplatio tužiteljici isplaćene prije donošenja pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda RH 2/20 o visini naknade neimovinske štete koji su doneseni na sjednici Građanskog odjela pod brojem Su-IV-47/2020-5 iz 2020. godine.

15. Tužiteljica TČ pri saslušanju je iskazala da je 10. prosinca 2016., sudjelovala sam u prometnoj nesreći koja se dogodila u Novoj Gradiški u Ulici Lj. Gaja oko 17,00 sati, kojom prilikom se vozila na svome biciklu iz pravca istoka u pravcu zapada, desnim rubom kolnika. Vidljivost je bila dobra, jer je radila javna rasvjeta. Bicikl s kojim sam se vozila je njezino vlasništvo, ne zna koliko je godina bio star, ali je bio dosta dobar. Na sebi je imala reflektirajući prsluk kojeg pokazuje pri saslušanju. Od nesreće da više ne vozi bicikl zbog zadobivenih ozljeda u nesreći, jer joj je oštećen centar za ravnotežu. Na biciklu je imala upaljeno i prednje svjetlo i stražnje, no nakon nesreće policajci nisu pronašli stražnje svjetlo, a nisu u zapisniku o očevidu upisali da je koristila reflektirajući prsluk. Nakon nesreće su došli djelatnici hitne pomoći i odvezli ju u bolnicu u [adresa], a taj prsluk se za vrijeme liječenja nalazio u bolničkom ormariću. Bicikli s kojim se vozila bio je marke Pony Rog, ne zna koliko je star, bicikl nije popravljala, te on više nije u voznom stanju i ne potražuje naknadu štete za isti. U vrijeme nezgode je bila gužva u prometu pa je čekala da ista prođe, a na biciklističkoj stazi su bila parkirana vozila, a tamo su i inače parkirana vozila, pretpostavljam od stanara koji žive u kućama pokraj biciklističke staze. Kada se gužva razišla, krenula je voziti bicikl, sjeća se da je sjela na bicikl, da ga je počela voziti, a nakon toga se sjeća da je sjedila na zemlji. Zatim je vidjela da se njen bicikl nalazi na makadamu pokraj ceste i osjetila da se ne može okrenuti na desnu stranu, vidjela je siluete nekih ljudi, ali joj nitko nije prišao, a nakon nekog vremena je "malo došla do sebe", a nakon toga se sjeća da su došli djelatnici hitne pomoći i odvezli je u bolnicu. Ne sjeća se kakvo vozilo ju je udarilo samo je osjećala bolove u laktu lijeve ruke, te ju je boljela glava jer je glavom udarila, ali ne zna gdje. Vozila se uz rub desnog kolnika i uvijek tako vozi. Naprijed na biciklu imala je košaricu u kojoj nije bio nekakav teret. Na upravljaču bicikla nije imala nikakve vrećice.

Na bolničkom liječenju se nalazila od 10.-og do 30.-og prosinca 2016., prvo na odjelu intenzivne njege, a onda na kirurškom odjelu. Bila je životno ugrožena. Operativne zahvate nije imala. Nakon izlaska iz bolnice, a i u bolnici se ponovno učila hodati, a kada je došla kući nije mogla obavljati uobičajene kućanske poslove, već jeboravila u Zagrebu kod svoga sina, jer bez tuđe pomoći nije mogla živjeti. Poslije nesreće je išla

- 1 4 -

i na liječničke kontrole i na fizikalne terapije, na magnet. Vježbati nije mogla, odnosno vrlo malo je vježbala jer ne može glavom micati, ako napravi krivi pokret glavom, padne.

Na pitanje da li su joj ostali kakvi ožiljci kao posljedica prometne nesreće, tužiteljica iskazuje da je udarila glavom, a da li na glavi ima kakav ožiljak nije joj poznato. Stalno razmišlja o tome događaju, legne s time u krevet navečer i probudi se sa istim mislima ujutro. Boji se raskrižja i mraka. Ne zna tko je vozač vozila koje ju je udarilo, nije ju nikada obišao, niti je s njim bilo kada razgovarala, jedino ju je njegova supruga obišla u bolnici zadnjeg dana boravka u bolnici.

Poslije ove nesreće, ne može kuhati, čistiti, sama se okupati, oprati kosu, te obavljati nekakve uobičajene poslove koje je prije nesreće obavljala. Nakon nesreće brat je platio jednu ženu koja joj je u svemu pomagala, a kako je brat umro, sada joj pomaže nećakinja u kući, služi je, te je vozi gdje god treba, a ako ona ne može angažira za to svoju kolegicu. Tvrdi da joj je neophodna stalna tuđa pomoć, a kada je više ne budem primala od njoj poznatih osoba, morat će si naći smještaj u domu, a inače živi sama.

Tužiteljica iskazuje da je platila prekršajnu kaznu u iznosu od 1.300,00 kn zbog toga što kritičnog dana nije vozila biciklističkom stazom i zbog toga što policajci nisu našli svjetlo koje se nalazilo na biciklu. Biciklističkom stazom nije vozila jer su na njoj bila parkirana osobna vozila, a imala je na sebi reflektirajući prsluk dok se vozila sam kolnikom. Tuženik joj je na ime pretrpljene štete isplatio nekakav novčani iznos, ne zna točno o kojem iznosu se radi. Koristi lijek koji moram platiti, koji ne ide na recept, a radi se o lijeku koji se zove Betaserc koji pijem zbog cirkulacije, odnosno povrede glave, a za bolove pijem Brufen i Ketanol. Preklani ili lani dobila jena korištenje slušni aparat jer joj je sluh oslabio nakon prometne nesreće, ali zbog bolova u glavi i pritiska, rijetko ga koristi.

Na posebno pitanje punomoćnika tužiteljice iskazuje da uz pomoć štake hoda unazad nekoliko mjeseci po preporuci liječnika. Sama si je istu kupila, a koštala je oko 60,00 kn. Dobila je doznaku za guralicu, te će je dobiti preko HZZO-a, a preko HZZO-a je dobila i hodalicu koju koristi u kući.

Na daljnje pitanje s kim je došla na sud, iskazuje da je od svoga stana do suda došla pješke uz pomoć štake, stan od suda je udaljen manje od 1 km, a sa njom u pratnji je došla i dr. OČ, koju je u postupku predložila za svjedoka. Kada je dobila novčanu kaznu u prekršajnom postupku, nije se na nju žalila. Prije nesreće nije od nečega bolovala osim što je alergična na metal 1996. imala lom ruke. 40 godina nije bila u bolnici i prije nesreće se od ničega nije liječila.

15.1. Zbog promjene osobe suca kojem je predmet dodijeljen u rad dodatno je saslušana tužiteljica HČ na ročištu od 27. veljače 2024., iskazala je da u cijelosti ostaje kod svog iskaza danog na ročištu od 10.9.2020. Dodaje da nije išla biciklističkom stazom koja postoji sa desne strane kolnika u Gajevoj ulici kojom se vozila biciklom jer da su tamo na biciklističkoj stati bili parkirani automobili. Nakon izlaska iz bolnice bila je kod sina u Zagrebu, a nakon toga je bila kod susjede. Nije bila na nikakvoj operaciji, samo je išla na fizikalne terapije jer nije mogla hodati. Po liječnicima je završila liječenje čim je izašla iz bolnice. Svake godine jednom ide u Sl. Brod kod neurokirurga dr. VČ koji ju je liječio, na kontrolu. Tvrdi da nema artritis ni osteoporozu. Nakon saslušanja predaje u spis i za suprotnu stranu povijest bolesti potpisanu od strane VČ neurokirurga od 26.7.2023., te navodi da su tu navedene sve bolesti koje je zadobila u prometnoj nezgodi. Živi kod nećakinje, a nekada živi sama. Po gradu se uopće ne kreće. Kreće se kratko uz

- 1 5 -

štaku jer i dalje ima česte vrtoglavice. Prije prometne nezgode joj nije trebala štaka i bila je mobilna, a mogla je voziti bicikli 20 km. Kada je u stanu ili kod nećakinje da joj treba pomoć druge osobe, ne može ništa, da se ne može okupati, ne može skuhati, nekada bude dana da samo leži. Dr. VČ neurokirurg joj je prepisao hodalicu ili štaku jer je nesigurna u hodu. Kada joj se zavrti u glavi odmah mora sjesti. Prilikom prometne nezgode pala je na asfalt na desnu stranu i cijela desna strana ju boli i glava i rame. Samo su joj glavu slikali poslije nesreće, a ostalo joj nisu ni gledali. Udarena je kamionom u lijevi lakat i pala je na desnu stranu. Tvrdi da je imala svjetlo na biciklu, a zadnje svjetlo policija nije našla. Nije imala zaštitnu kacigu. Punomoćnik tuženika predlaže da se tužiteljici predoči foto dokumentacija iz kaznenog spisa te navodi da biciklistička staza nije bila zauzeta parkiranim automobilima i da je zbog toga tužiteljica i prekršajno kažnjena jer se nije kretala biciklističkom stazu i nije imala zadnje svjetlo na biciklu. Tužiteljica iskazuje da je zbog toga platila kaznu jer policija nije našla zadnje svjetlo, ali ga je imala. To svjetlo joj je stajalo ispod sica. Ne zna kada je policija došla i kada je slikala lice mjesta jer je ona bila odvezena u bolnicu.

16. Svjedokinja OČ je iskazala da je bila liječnica u hitnoj službi u bolnici u Novoj Gradiški kada je 2016. bila prometna nezgoda i kada su zaprimili dojavu da dođu na lice mjesta gdje su i otišli. Kada su došli rečeno im je da je kamion udario u biciklistu te su zatekli tužiteljicu koja sjedi uz cestu naslonjena leđima na drvo. Ista je bila pri svijesti, ali je bila smetena i uplašena te se na trenutak znala gubiti i nije odgovarala na pitanja.

Pitala je tužiteljicu da li se čega sjeća, a ona je iskazala da se ne sjeća. Sjeća se da joj je iz jedno uha dosta curila krv. To je značilo da se radi o ozljedi prijelomu baze lubanje i suspektnog oštećenja mozga i da treba hitan transport i obradu. Rekla je da joj je muka i da ima vrtoglavicu te je povraćala. Odvezena je u bolnicu u [adresa] gdje je primljena na kirurgiju i tamo su je obradili. Jedan od tehničara je poznavao ozlijeđenu tužiteljicu jer živi sa njom u zgradi i rekao je da ju pamti kao pokretnu osobu koja se često vozila biciklom i da je potpuno drugačija nego kada su je zatekli. Ne zna koliko je dugo tužiteljica bila u bolnici. Na sebi je imala reflektirajući prsluk kakav tužiteljica za vrijeme saslušanja ima u rukama.

17. Na ročištu od 27. veljače 2024., medicinski vještaci dr. Ireni Babić spec. otorinoralingolog i subspecijalista audiolog i dr. Marinko Dikanović su se usmeno očitovali po pitanjima i primjedbama stranaka.

Dr. Irena Babić je iskazala da je pri vještačenju ozljede uha, glave i sluha, te procjeni gubitka sluha i smanjenje životne aktivnosti vještačila fizičke boli i strah koji se odnose na ozljedu uha i narušenje sluha i zato nema naruženja.

Dr. Marinko Dikanović iskazao je da je pomoć druge osobe tužiteljici trenutno potrebna u trajanju od jednog sata dnevno trajno, a u kojem vremenu bi ta neka druga osoba napravila za tužiteljicu ono što ista ne može sama napraviti, a obzirom da se radi o osobi koja je stara 76 godina.

Na pitanje da li kod tužiteljice postoji ožiljak na glavi, uvažavajući izgled tužiteljice napose njenog hoda uz pomoć štake i povremeno hodalice, uslijed nemogućnosti samostalnog kretanja i njenog fizičkog izgleda uslijed toga na strani tužiteljice postoji naruženje, tj. da li bi ona da se nije dogodila ova prometna nezgoda jednako tako bila nesamostalna u kretanju, nesigurno hodala i generalno izgledala kako danas izgleda i da li to u percepciji nje same i trećih osoba predstavlja naružen izgled. Sudac konstatira da na glavi tužiteljice ispod kose nije vidljiv ožiljak trećima.

- 1 6 -

Dr. Marinko Dikanović na pitanje pun. tužiteljice odgovara da lokomotorni sustav tužiteljice ispod vrata nije pretrpio nikakvu ozljedu zbog koje bi bila potrebna upotreba štake, a pogotovo pogrbljenog izgleda, a obzirom na dob tužtieljice postoji vjerojatnost da se radi o degenerativnim promjenama na kompletnom koštanom sustavu koji u ogromnom postotku osoba u dobi tužiteljice već u trenutku predmetnog štetnog događaja mogu dovesti do potrebe za pomagalima pri hodu. U predmetnom štetnom događaju što je vidljivo iz nalaza i mišljenja te iz med. dokumentacije nije vidljivo oštećenje lokomotornog sustava potrebno za kretanje (noge).

Moguće je kompletnim rengenskim i CT pregledom tužiteljice utvrditi uzroke takvog stanja koštanog sustava tužiteljice.

Na pitanje punomoćnika tužitelja da se vještak očituje za nalaz dr. VČ od 12.9.2019., vještak navodi da se u istom nalazu ne spominju povrede lokomotornog sustava.

Nesigurnost tužiteljice u hodu, njen izgled, korištenje štake i povremeno hodalice, ne može se dovesti u vezu s ozljedama iz predmetnog štetnog događaja, jer može imati druge uzroke.

Na pitanje da dr. Dikanović razgraniči ranije zdravstveno stanje i tegobe tužiteljice nastale do prometne nezgode 2016. kada je ista imala 68 godina i degenerativnih promjena i ranijih dijagnoza koje je imala do dana nesreće od dijagnoza nakon nesreće, vještak odgovara da je izvještačeno smanjenje opće životne aktivnosti od 30% vezano isključivo za povrede nastale u prometnoj nezgodi od 10.12.2016. U pismenom nalazu i mišljenju je navedeno da ne postoji medicinska dokumentacija o prethodnom eventualnom ozljeđivanju mozga ili kakvoj bolesti koja bi mogla utjecati na promjene koje su nastupile kod tužiteljice jer je imao na uvid osobno zdravstveni karton od 2020. godine.

Dr. Dikanoviću daje se na uvid naknadno dostavljeni dio medicinskog kartona tužiteljice te isti iskazuje da tužiteljica nije bolovala od psihičkih bolesti niti je imala ozljedu mozga uvidom u zdravstveni karton od 8.3.2011. do dana štetnog događaja 10.12.2016. U medicinskom kartonu tužiteljice prije štetnog događaja je evidetnirano postojanje degenerativnih bolesti lokomotornog sustava, a osobito između 5. lumbalnog i 1. sakralnog kralješka.

Degenerativni procesi kod tužiteljice postoje i prije štetnog događaja i isti napreduju. Dr. Irena Babić dodaje da je ocjena smanjenja životne aktivnosti vezano za uho i sluh iznosi 6%, te oba vještaka suglasno iskazuju da je smanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice ukupno iznosi 35%.

Punomoćnik tuženika prigovara suglasno izvještačenom postotku utvrđenog smanjenja životne aktivnosti kod tužiteljice u omjeru od 35%, te predlaže novo vještačenje po specijalisti neurologu.

18. Sud je odbio prijedlog tuženika za novo četvrto medicinsko vještačenje po specijalisti neurologu, prijedlog tužitelja da se pismeno i usmeno usuglase vještaci dr. Marić i dr. Dikanović, kao i prijedlog za novo nadvještačenje, a vezano za utužene kvalifikatorne okolnosti za tuđu pomoć i njegu, a obzirom da o istom pitanju postoje dva usuglašena stava vještaka dr. Dikanović i dr. Irene Babić koji su iskazali da kod tužiteljice nema naruženja, te je medicinski vještak dr. Dikanović iskazao da joj je trajno potrebno 1 sat tuđe pomoći i njege. Dr. Babić je u pogledu tuđe njege i pomoći iskazala da je istoj tijekom boravka u bolnici dva tjedna nakon štetnog događaja bila potrebna 24 sata tuđa pomoć, a kasnije po dolasku kući, zbog vrtoglavice i nestabilnosti pri hodu joj je pomoć bila potrebna još dva tjedna tijekom obavljanja svakodnevnih aktivnosti, a bez naznake potrebe trajne pomoći i njege.

- 1 7 -

19. U ovoj pravnoj stvari je nesporno utvrđeno da je tužiteljica nastradala kao biciklista vozeći se kolnikom Gajevom ulicom, te da je za istu prometnu nezgodu protiv vozača kamiona ĐČ okončan kazneni postupak pod brojem K- 109/17, koji spis je priklopljen ovom parničnom predmetu, te je temeljem pravomoćne presude isti KČ proglašen krvim za kazneno djelo opisano po čl. 227 KZ-a. Protiv tužiteljice je također vođen prekršajni postupak u kojem je ista proglašena krivom jer se nije vozila stazom za bicikliste koja postoji u ulici gdje se desila prometna nezgoda i jer se vozila neispravnim biciklom, bez zadnjeg osvjetljenja. Sud prihvaća da je ista imala reflektirajući prsluk, a što je potvrdila i svjedok dr. OČ i sama tužiteljica. Unatoč istom, prihvaćen je prigovor tuženika za doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja u omjeru od 20%. Ulica kojom se kretala tužiteljica je prometna, te je opasna za bicikliste, no upravo iz toga razloga je i napravljena biciklistička staza. Zbog navedenog prihvaćen je prigovor postojanja doprinosa tužiteljice nastanku štete i štetnim posljedicama u omjeru od 20%. Istovremeno neosnovan je prigovor tuženika u pogledu pravnog osnova ovog spora. Sud je poklonio vjeru nalazima i mišljenju medicinskih vještaka dr. Irene Babić i dr. Marinka Dikanović, smatrajući ih stručnim, obrazloženim, te danim u skladu sa pravilima znanosti i vještine. Nalazu dr. Dalibora Marić sud je poklonio vjeru u dijelu nalaza gdje je navedeno koje ozljede je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju, koje kontrole je obavila, a sve uvidom u medicinsku dokumentaciju tužiteljice, a nalaz se u bitnome ne razlikuje u pogledu izvještačenog pretrpljenog bola i straha, dok je u pogledu izvještačenih trajnih posljedica i smanjenja životne aktivnosti, isti nalaz različit od nalaza ostala dva medicinska vještaka spec. neurologa i audiologa jer vještak dr. Marić u svom nalazu navodi da kod tužiteljice postoji 50% smanjenja životne aktivnosti, a što tužena strana prigovara, kao što prigovara i izvještačenom suglasnom postotku utvrđene invalidnosti od ukupno 35% po vještacima dr. Dikanović i dr. Babić. Navodi tuženika da je tužiteljica samostalno došla na ročište, da se kreće gradom bez pomoći druge osobe govore u prilog tvrdnje tuženika da taj postotak utvrđenog smanjenja životne aktivnosti od 50% nije objektivan. Također nije objektivan ni dio nalaza da je tužiteljici tuđa njega i pomoć potrebna u trajanju od 24 sata dnevno, temeljem čega je tužitelj u konačnici i precizirao tužbeni zahtjev na način da je na ime plaćanja rente, odnosno na ime naknade štete za potrebnu trajnu tuđu pomoć i njegu tražio iznos od 477,80 eura mjesečno počevši od 1. ožujka 2017. pa nadalje, a sve to kraj činjenice da su medicinski vještaci iskazali da je konačno liječenje tužiteljice okončano u 7. mjesecu 2017., provođenjem zadnje fizikalne terapije.

19.1. Iz dostavljene medicinske dokumentacije, povijest bolesti tužiteljice od 25.1.2017., vidljivo je da je kirurško liječenje u svezi sa ozljedom završeno (nalaz od 25.1.2017., str. 36 spisa), a iz povijesti bolesti specijalista za psihijatriju i neurologiju dr. K vidljivo je da prema kontrolnom CT mozga nema znakova vaskularnih promjena niti afekcije mozgovine, te je u statusu navedeno nepostojanje neuroloških deficita (nalaz od 22.3.2017., str. 37 spisa), a kod dijagnoze je opisano stanje nakon potresa mozga, prijeloma zatiljčane kosti i mastoidnog nastavka desne sljepoočne kosti, te nakon krvarenja iz uha kao posljedice traume uz dijagnosticirane smetnje prilagodbe. Iz specijalističkog nalaza dr. EČ, spec. neurologa vidljivo je da je sa 4.5.2017. (str. 39 spisa), konstatirano da prema postojećem nalazu nema indikacije za dalje liječenje neurokirurga, te da bolesnica navodi da ima tegobe sa pamćenjem, koncentracijom, oslabljenim sluhom, desno uho, te je preporučeno testiranje viših moždanih funkcija pri psihologu. Iz nalaza psihologa dr. P

- 1 8 -

L od 29.6.2017. (str. 40 spisa) navodi se da ispitivanje ličnosti tužiteljice upućuje na promjene po organskom tipu (depresivna slika), a na testu mentalnih sposobnosti rezultati da upućuju na deficite u području vremenske orijentacije, dosjećanja, pažnje i računanja, i razumijevanje. Vizuomotorni test osjetljiv na organicitet da pokazuje odstupanje. U specijalističkom nalazu spec. neurokirurgije EČ navodi se da bolesnica ima poremećaj viših moždanih funkcija, te da nije samostalno sposobna obavljati osnovne životne potrebe bez pomoći, te se preporuča pomoć treće osobe. Tužiteljica je i dalje redovno išla na godišnje kontrole kod neurologa, psihijatra i psihologa, te je išla na fizikalne terapije do zaključno 7. mjeseca 2017. Iz otpusnice Službe za kirurške djelatnosti Opće bolnice Slavonski Brod, Podružnica gradska bolnica Nova Gradiška, vidljivo je da je tužiteljica boravila na bolničkom liječenju od 10.12. do 30.12.2016., te da je pri otpustu kod opisa stanja navedeno da je izliječena.

20. Na ime pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tužitelj je u odštetnom zahtjevu iz 2. mjeseca 2017., a koji je tuženik primio 22.2.2017. (str. 26 spisa) potraživao iznos od 17.000,00 kn, za pretrpljeni strah 12.000,00 kn, za duševne boli zbog smanjenja opće životne i radne sposobnosti 21.000,00 kn, za duševne boli zbog naruženosti 9.000,00 kn, a za naknadu imovinske štete, tuđu pomoć i njegu iznos od 4.200,00 kn, za troškove liječenja 3.500,00 kn, te uništeni bicikli 400,00 kn. Punomoćnik tužitelja je sa 1. ožujkom 2019., dostavio daljnju medicinsku dokumentaciju (str. 21 spisa), te potražuje osim već navedenih vidova štete iz odštetnog zahtjeva i isplatu naknadu štete s osnova trajne tuđe njege i pomoći u vidu rente u mjesečnom iznosu od 1.500,00 kn mjesečno, počevši od prosinca 2017. pa nadalje. Tuženik je u postupku prije podnošenja tužbe tužiteljici isplatio u tri navrata nesporne iznose i to 15.200,00 kn sa 5.4.2017., 2.800,00 kn sa 6.6.2017., te 38.000,00 kn sa 3.4.2019., ne navodeći osnove po kojima se isto isplaćuje već samo da se isplata odnosi na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i to za prve dvije isplate iz 2017., a za isplatu iz 2019., se navodi samo da je isplata izvršena na račun punomoćnika tužitelja na ime nespornog daljnjeg iznosa.

Sve nesporne isplate su bile isplaćene tužiteljici za vrijeme važenja starijih nižih kriterija u pogledu visine naknade neimovinske štete pa je sud nakon provedenih medicinskih vještačenja i usuglašenih nalaza vještaka ocijenio da je u pogledu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, tužiteljica u cijelosti isplaćena. Zbog pretrpljenih fizičkih bolova u trajanju kako je to navedeno u usuglašenim nalazima vještaka, tužiteljica je pretrpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od 7 dana, srednjeg 14 dana, te manjeg intenziteta u trajanju od 45 dana pa joj s tog osnova pripada novčana satisfakcija od 8.820,00 kn, te obzirom na podijeljenu odgovornost i učešće tužiteljice u omjeru od 20% nastanku nastalih posljedica, to daje iznos od 7.050,00 kn.

U pogledu pretrpljenog straha, isti je trajao u intenzitetu navedenom po vještacima dr. Dikanović i dr. Babić 1 dan sekundarni strah jačeg intenziteta, srednji jaki strah 7 dana, te lakši strah 15 dana pa je novčana satisfakcija za isti isplaćena tužiteljici u iznosu od 1.574,00 kn ili omjer od 80% 1.259,20 kn. Umanjenje opće životne aktivnosti tužiteljice je prema usuglašenom nalazu vještaka dr. Dikanović i dr. Babić 35%, a što daje iznos od 38.500,00 kn ili umanjeno za doprinos od 20%, iznos od 30.800,00 kn.

Na ime tuđe pomoći i njege tužiteljica je istu trebala u trajanju od 12 sati 30 dana, te u trajanju od 3 sata 90 dana, a što bi značilo ukupno 630 sati, a kako je to ocijenio

- 1 9 -

medicinski vještak dr. Marić. Vještak dr. Dikanović je izvještačio da joj je tuđa pomoć i njega bila potrebna 12 sati dnevno 1 mjesec, te 3 sata dnevno još 3 mjeseca, a kako je to naveo i dr. Marić. Dr. Babić je izvještačila potrebu tuđe pomoći i njege u trajanju od 2 tjedna 24 sata dnevno, a u kojem vremenu je tužiteljica boravila u bolnici jer se radi o tuđoj pomoći i njezi tijekom boravka u bolnici. Kasnije, o dolasku kući, a otpuštena je 30.12.2026., tužiteljici je tuđa pomoć i njega trebala još 2 tjedna zbog vrtoglavica i nestabilnosti pri hodu, a tijekom obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Sud prihvaća izvještačenu potrebu tuđe pomoći i njege po vještacima dr. Marić i dr. Dikanović u pogledu vremena iza štetnog događaja, uz napomenu da niti jedan od vještaka nije naznačio da li se isto odnosi na period nakon štetnog događaja ili po izlasku iz bolnice jer se ne može zanemariti da je tužiteljica boravila u bolnici od 10.12.2016. do 30.12.2016., a što je 20 dana nakon štetnog događaja. U vrijeme kada je tuženik isplaćivao tužiteljici nesporan iznos od ukupno 56.000,00 kn, sat tuđe pomoći i njege na našem području nije iznosio više od 20,00 kn (i to početak 2017. u trajanju od ukupno 4 mjeseca) pa zbrajanjem ukupnih sati (12 sati x 30 dana, te 3 sata x 90 dana daje zbroj od 630 sati po 20,00 kn pa se dobiva iznos od 12.600,00 kn, koliko tužiteljici pripada na ime naknade za tuđu pomoć i njegu u vrijeme 1. -4. mjeseca 2017., a kada je ista i u cijelosti isplaćena od strane tuženika.

Ako se pripadajućim novčanim satisfakcijama za pretrpljene bolove u iznosu od 8.820,00 kn, za pretrpljeni strah od 1.574,00 kn, te umanjenju opće životne aktivnosti u iznosu od 38.500,00 kn, a čiji zbroj iznosi ukupno 48.894,00 kn, doda naknada imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u vremenu od 4 mjeseca u ukupnom iznosu od 12.600,00 kn, dobije se iznos od ukupno 61.494,00 kn, a uvažavajući omjer doprinosa tužiteljice od 20% nastanku štetnog događaja, dobiva se iznos od 49.195,20 kn. Samo je dr. Marić izvještačio srednje naruženje tužiteljice, dok su ostala dva vještaka rekli da naruženja kod tužiteljice nema, a pregledom tužiteljice na ročištu, u vlasištu iste, sudac nije zamijetio nikakav ožiljak.

Ako se tužiteljici prema starim orijentacijskim kriterijima prizna na ime duševnih boli zbog naruženja u lakšem stupnju iznos od 5.000,00 kn, uz umanjen doprinos od 20%, to daje novčanu satisfakciju od 4.000,00 kn, koliko joj je isplaćeno prije pokretanja tužbe. Sud prihvaća mišljenje vještaka dr. Dikanovića da potreba za nošenjem štake ili hodalice nije vezano za posljedice povreda iz Štetnog događaja već upravo ranijih degenerativnih promjena i zdravstvenih problema tužiteljice. Za imovinsku štetu za uništeni bicikli, tužiteljica potražuje 400,00 kn, te je taj trošak tuženik u cijelosti i priznao iako je tužiteljica pri saslušanju rekla da taj trošak i ne traži, no sud je iznos od 300,00 kn prihvatio kao već isplaćeni iznos za naknadu štete za uništeni bicikli.

Tužiteljica potražuje ukupan trošak liječenja po odštetom zahtjevu u iznosu od 3.500,00 kn, a po preciziranom tužbenom zahtjevi isti nije niti naznačen u novčanom iznosu već samo zbirni paušalni iznos od ukupno 13,720,22 eura na ime dalje razlike naknade neimovinske i imovinske štete. Obzirom na doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja u omjeru od 20 %, sud joj dosuđuje iznos od 3.131,00 kn, a omjer od tog iznosa daje iznos od 2.504,80 kn. Za ostatak zatražene naknade imovinske štete zbog troškova liječenja tužiteljica nije zatražila dalji preciziran iznos pa se pretpostavlja da je sa istim isplaćena. Za primijetiti je da tužiteljica nije priložila nikakav račun niti bilo koji materijalni dokaz o nastanku tih troškova liječenja, no opće je poznato da pri svakom oporavku dolazi do određenih povećanih troškova liječenja, no činjenica je da isti nisu niti pravilno prikazani, no sud uzima da su isti već tužiteljici nesporno isplaćeni u navedenom iznosu od 2.504,80 kn.

- 2 0 -

Zbrajajući taj isplaćeni trošak liječenja od 2.504,80 kn, nadalje zatraženu naknadu za uništen bicikli od 300,00 kn, te naknadu neimovinske štete za naruženje u iznosu od 4.000,00 kn, uz već raniji prikazan iznos naknade od 49.195,20 kn, a što je isplaćena naknada na ime pretrpljenog straha, bola i umanjene opće životne aktivnosti, dobiva se zbroj od ukupno 56.000,00 kn, koliko je tužiteljici već isplaćeno za nastale ozljede iz štetnog događaja, a sve prema starim kriterijima u tijeku 2019., prije podnošenja tužbe, a uvažavajući doprinos tužiteljice od 20% nastanku štetnog događaja i štetnim posljedicama jer je ista nastradala kao biciklista vozeći se desnim rubom kolnika Gajevom ulicom koja je prometna, a u kojoj postoji biciklistička staza uz kolnik. Tužiteljica se stoga u cijelosti odbija sa daljom zatraženom naknadom neimovinske štete po osnovi pretrpljenih bolova, pretrpljenog straha, za duševne boli zbog smanjenja opće životne i radne sposobnosti, za duševne boli zbog naruženosti, te imovinske naknade za troškove liječenja i za uništeni bicikli, te naknadu za tuđu pomoć i njegu do 1.3.2017., a koje osnove nisu navedene u točki I izreke tužbenog zahtjeva koji je konačno preciziran podneskom od 18.2.2024. (str. 262 spisa).

21. Odlučujući o zatraženom iznosu od 13.720,22 eura po preciziranom tužbenom zahtjevu, sud isti iznos nije priznao tužiteljici ni na ime naknade daljih utuženih naknada imovinske štete jer pri preciziranju tužbenog zahtjeva nije naznačeno koja se to vrsta naknade imovinske štete dalje potražuje kao razlika, a koja nije isplaćena tužiteljici u mirnom postupku prije podnošenja tužbe. Polazeći od toga da je tužiteljici u mirnom postupku isplaćena naknada tuđe pomoći i njege za ukupno 4 mjeseca, to može samo za mjesece nakon izlaska iz bolnice, a to bi bilo od 1. do zaključno 4. mjeseca 2017., sud je tužiteljici priznao potrebu pomoći za svih 630 sati u tom razdoblju po cijenama u vrijeme kada je ista pružena po 20,00 kn po satu, a koja šteta je isplaćena u vrijeme prije podnošenja tužbe u iznosu kako je to i traženo za razdoblje po izlasku iz bolnice 30.12.2016. i naredna četiri mjeseca, tj. do kraja travnja 2017. Iako je po nalazima vještaka naknada za tuđu pomoć i njegu izvještačena za četiri mjeseca, sud je istu i dosudio kako su to vještaci iskazali i priznao je tužiteljici dalju zatraženu naknadu za tuđu pomoć i njegu za razdoblje od 1. ožujka 2017. pa nadalje, a kako je to navedeno u točki II dosuđujuće izreke presude za iznos od 96,00 eura mjesečno.

Tužiteljica po punomoćniku u tužbi potražuje naknadu za tuđu pomoć i njegu, prvo u iznosu od 2.250,00 kn počev od 1. ožujka 2017. pa nadalje sa zakonskim zateznim kamatama na iste do svakog 10.-og u mjesecu za prethodni mjesec, a sve u roku od 15 dana od presuđenja. Naknadno se zatražena trajna renta povećava i to podneskom od 31.3.2021. (str. 153 spisa) na iznos od 3.600,00 kn, a konačno se precizira podneskom od 18.2.2024., na iznos od 477,80 eura i to počev od 1. ožujka 2017. godine.

Cijeneći usuglašene nalaze medicinskih vještaka dr. Marinka Dikanović i dr. Irene Babić, sud uzima kao potrebno jedan sat dnevno tuđe pomoći i njege na koju tužiteljica ima prvo, a obzirom na zadobivene ozljede u štetnom događaju i posljedice istih. Odlučujući o daljoj zatraženoj naknadi s ove osnove, za sat tuđe pomoći i njege prihvaća se trošak od 4,00 eura po satu, što znači 4,00 eura dnevno pomnoženo sa brojem dana za razdoblje počev od 1. ožujka 2017. do dana presuđenja 30. siječnja 2025., što je 2893 dana, a što daje iznos od 11.572,00 eura, 80% tog iznosa je 9.257,60 eura, koji sud dosuđuje tužiteljici na ime dospjele naknade trajne pomoći od strane druge osobe, a koji iznos se nalaže tuženiku isplatiti u roku od 15 dana od dana presuđenja, a na koji i zakonske zatezne kamate teku od presuđenja, a ne od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka za proteklo i dospjelo razdoblje. Za

- 2 1 -

buduće razdoblje počev od 1.2.2025. pa nadalje, tužiteljici se dosuđuje mjesečni iznos od 96,00 eura koji dospijeva 10. -og u mjesecu za prethodni mjesec. Do iznosa od 96,00 eura sud je došao kada je od mjesečnog iznosa potrebne naknade i to 1 sat dnevno puta 30 dana = 30 sati x 4,00 eura, što daje iznos od 120,00 eura, tužiteljici dosudio iznos od 96,00 eura mjesečno, a što je 80% od iznosa od 120,00 eura. Sa preostalim zatraženim iznosom od 381,80 eura, a što je razlika od dosuđenih 96,00 eura mjesečno do zatraženih 477,80 eura, sud je tužiteljicu odbio kao previsoko i neosnovano zatraženim, a sve prema usuglašenim nalazima dva medicinska vještaka dr. Dikanović i dr. Babić.

22. Odlučujući o neplaćenoj, a sada zatraženoj zakonskoj zateznoj kamati na dospjele nesporno isplaćene iznose u ukupnom iznosu od 56.000,00 kn koje je tuženik platio prije podnošenja tužbe u tijeku 2019., u tri navrata, sud je usvojio tužbeni zahtjev kako je to navedeno u točki II izreke presude. Tužiteljica nije u nominalnom iznosu naznačila koja je visina dospjele, a neplaćene zakonske zatezne kamate na ukupan nesporno plaćeni iznos od 56.000,00 kn, ali je taj iznos moguće izračunati tuženiku pa je taj dio tužbenog zahtjeva tužiteljice i usvojen, sa naznakom da tako zatražena dospjela, a neplaćena zakonska zatezna kamata koja nije navedena u nominalnom iznosu, može biti dosuđena tužiteljici, no sa zakonskim zateznim kamatama na iznos iste, koji iznos sudu nije poznat, te na takav iznos pripadajuće neplaćene, a dospjele zakonske zatezne kamate teku od dana presuđenja do isplate. Da je tužiteljica naznačila nominalni iznos zatraženih dospjelih, a neplaćenih zakonskih zateznih kamata, te da je dostavila obračun kamate za iste nesporno plaćene iznose i to za razdoblje od dana kada je naknada štete zatražena od tuženika do dana nespornog plaćanja po tuženiku, zakonska zatezna kamata koja bi bila naznačena u nominalnom iznosu, bi tekla na iznos kamata kada je isti iznos obračunat, zatražen od tuženika pred sudom, a do isplate.

23. Osnov za dosuđenje pravične novčane naknade u slučaju povrede prava osobnosti temelji se na odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, a za tuđu pomoć na odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO-a. Visina dosuđene štete odmjerena je primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a.

Na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, tužitelj je potraživao zakonske zatezne kamate tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do plaćanja, a kako je tužitelju naknada neimovinske štete u ukupnom iznosu kako je to ranije obrazloženo, isplaćena u razdoblju prije podnošenja tužbe, kao i dio naknade za tuđu pomoć i njegu za razdoblje do 1.3.2017. Sud je tužitelja odbio sa dalje potraživanom razlikom naknade neimovinske štete i naknade za tuđu pomoć i njegu, a koje je tužitelj potraživao u ukupnom iznosu od 13.720,22 eura sa kamatom na isti iznos od 21. veljače 2017. do isplate jer je tuženik tužitelju zatražene iznose platio nakon podnošenja odštetnog zahtjeva u tri navrata, a sve prije podnošenja tužbe. Sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom donošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Iz tog razloga je tužitelju usvojen tužbeni zahtjev u točki II izreke presude gdje se potražuje neplaćena, a dospjela zakonska zatezna kamata na nesporno plaćeni ukupan iznos od 56.000,00 kn, a u kojem iznosu su sadržane isplate i naknada neimovinske štete za pretrpljeni strah, bolove, umanjenje opće životne aktivnosti, naruženja, te naknade imovinske štete troškova uništenog bicikla i troškova liječenja,

- 2 2 -

te naknade tuđe pomoći i njege za tužiteljicu do 1.3.2017., a sve prema odštetnom zahtjevu tužiteljice, kako je to u presudi ranije obrazloženo.

Na novčanu naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu za razdoblje od 1.3.2017. do dana presuđenja 30.1.2025., u dospjelom iznosu od 9.257,60 eura, tužiteljici pripadaju zakonske zatezne kamate od dana presuđenja, tj. 30. siječnja 2025., jer se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti čija je visina određena prema cijenama u vrijeme presuđenja (4,00 eura po danu pomnoženo sa 2893 dana daje iznos od 11.578,00 eura, te 80% tog iznosa daje presuđeni iznos za dospjele mjesečne naknade za razdoblje od 1.3.2017. do dana presuđenja 30.1.2025., u iznosu od 9.257,60 eura), pa su tužiteljici na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć, zakonske zatezne kamate i dosuđene od dana presuđenja, a odbijena je sa dijelom zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u dosuđenim mjesečnim iznosima od 96,00 eura, za razdoblje kako je to naznačeno u odbijajućoj točki III 3. izreke presude.

Sukladno odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO-a, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad, a sukladno odredbi čl. 1088. st. 1. ZOO-a, u slučaju smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja naknada se određuje, u pravilu, u obliku novčane rente, doživotno ili za određeno vrijeme.

Stoga je tužiteljici na ime naknade tuđe pomoći i njege dosuđen mjesečni iznos od 96,00 eura, koji je za dospjelo razdoblje dosuđen u ukupnom iznosu od 9.257,60 eura, a za buduće dospjevajuće mjesece u iznosu od 96,00 eura.

Na temelju odredbe čl. 1088. st. 2. ZOO-a, novčana renta plaća se mjesečno unaprijed, pa je tužitelju koji na dospjele iznose rente, potražuje zakonske zatezne kamate tekuće od svakog desetog u mjesecu za prethodni mjesec, što je dakle povoljnije za tuženika, od tada valjalo i dosuditi.

Visina stope zakonske zatezne kamate, temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15).

U smislu odredbe članka 1086. i članka 1089. stavka 2. ZOO-a obveza naknade imovinske štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete ali naravno pod pretpostavkom da su poznati svi elementi štete konačno i njezina visina, odnosno visina naknade imovinske štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo. Stoga tužitelju na iznos dosuđene imovinske štete za tuđu pomoć i njegu pripada zatezna kamata od donošenja odluke 30.1.2025., a ne od dana podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe. Naime, u konkretnom slučaju se radi o nerepariranoj materijalno šteti, te se visina takve štete određuje prema cijenama na dan presuđenja pa i zatezna kamata na istu može teći tek od dana presuđenja, osim za već nesporno isplaćenu naknadu za tuđu pomoć i njegu prije podnošenja tužbe za razdoblje od četiri mjeseca, tj. do 30. travnja 2017., a koja je sadržana u ukupnom isplaćenom iznosu od 56.000,00 kn prije podnošenja tužbe.

Vezano uz zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na nesporno isplaćeni iznos neimovinske štete ističe se da je odredbom čl. 1103. ZOO propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe osim ako je šteta nastala nakon toga. Kako je u ovom postupku nesporno da je tužitelj odštetnim zahtjevom od 20.2.2017. (str. 26 spisa), zahtijevao naknadu neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 67.600,00 kn, to isti ima pravo da mu tuženik isplati zateznu kamatu na prethodno isplaćenu naknade neimovinske

- 2 3 -

i imovinske štete koja na iznos od ukupno 56.000,00 kn teče za razdoblje od podnesenog odštetnog zahtjeva do plaćanja.

24. Cijeneći utvrđeno činjenično stanje Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda RH od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. poslovni broj: Su IV-47/2020 te odredbu čl. 1100. ZOO, sud je o pravičnoj naknadi neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti koju tužiteljica crpi iz štetnog događaja, odlučivao temeljem kriterija koji su vrijedili prije donošenja Orijentacijskih kriterija iz 2020. pa je sud imao u vidu nesporno isplaćen iznos tuženika tužiteljici od 56.000,00 kn, a koji iznos je dostatan za sve vidove isplaćene neimovinske i imovinske štete, a kako je to u presudi i obrazloženo. Zbog navedenog je tužiteljica odbijena sa ukupnom daljom zatraženom razlikom od 13.720,22 eura zatražene naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i naknade imovinske štete koja nije niti precizno naznačena, a što je po tužiteljici ostalo neisplaćeno. Člankom 19. st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 114/22, 156/22 i 155/23– dalje ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom a člankom 1100 st. 1 i čl. 1095 ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povreda i okolnosti slučaja isto opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu te je slijedom istoga i presuđeno kao u izreci presude na način da je tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva odbijena, a sa dijelom je tužbeni zahtjev usvojen.

25. U smislu odredbe članka 1086. i članka 1089. stavka 2. ZOO-a obveza naknade imovinske štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete ali naravno pod pretpostavkom da su poznati svi elementi štete konačno i njezina visina, odnosno visina naknade imovinske štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo. Stoga tužitelju na iznos dosuđene imovinske štete za tuđu pomoć i njegu pripada zatezna kamata od donošenja odluke 30.1.2025., a ne od dana podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe i konačno u situaciji kada sud visinu štete za troškove tuđe pomoći i njege određuje u trenutku zaključenja glavne rasprave i po cijenama na dan presuđenja, to je izvjesno da zatezna kamata može teći od presuđenja do konačne isplate. Naime, u konkretnom slučaju se radi o nerepariranoj materijalno šteti, te se visina takve štete određuje prema cijenama na dan presuđenja pa i zatezna kamata na istu može teći tek od dana presuđenja.

26. O troškovima postupka odlučeno je u smislu odredbe 154. st. 2. u vezi s odredbom čl.155.ZPP-a. S obzirom na visinu vrijednosti spora koja se mijenjala tijekom postupka te je u tužbi bila naznačena iznosom od 174.400,00 kn (23.412,30 eura), a koja vrijednost spora je u tijeku postupka mijenjana da bi tužbeni zahtjev bio konačno preciziran podneskom od 18.2.2024., i gdje je VPS 42.441,31 eura, a sve prema pravilnom obračunu utuženih iznosa u točki I izreke tužbenog zahtjeva 13.720,22 eura, zatim pravilno utvrđenog VPS-a za utuženu rentu od mjesečnog iznosa od 477,80 eura u točki II izreke tužbenog zahtjeva, te tražbine od 53,09 eura u točki IV tužbenog zahtjeva. Kako je tužiteljica uspjela sa iznosom od 13.192,48 eura, a u kojem iznosu je sadržana dosuđena dospjela naknada zatražene rente u iznosu od 7.432,48 eura, te iznos od 5.760,00 eura, a što je VPS obzirom na prihvaćeni tužbeni zahtjev za dalje plaćanje iznosa od 96,00 eura mjesečno, sud je ocijenio da je tužiteljica uspjela sa 31% u ovom postupku, a tuženik sa 69%.

- 2 4 -

Prema troškovniku tužitelja (str. 309 spisa) te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj:69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12,103/14,118/14,107/15, 37/22,126/22,- dalje: Tarifa) tužitelju su kao potrebni priznati trošak sastava zahtjeva za naknadu štete u iznosu od 1.000,00 €, (Tbr.32/1 Tarife), trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 € (Tbr. 7/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima dana 19.6.2020. u iznosu od 1.000,00 € (Tbr.9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu dana 10.9.2020. u iznosu od 1.000,00 € (Tbr.9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu dana 15.3.2022. u iznosu od 1.000,00€ /Tbr.9/1), trošak zastupanja na ročištu dana 27.2.2024.. u iznosu od 1.000,00€ /Tbr.9/1), trošak zastupanja na ročištu dana 8.12.2024. u iznosu od 1.000,00€ /Tbr.9/1), trošak zastupanja na ročištu za objavu odluke 30.1.2025. u iznosu od 100,00 € (Tbr.9/3 Tarife), trošak sastava podneska od 29.5.2024. (str. 283 spisa) u iznosu od 1.000,00€ (Tbr.8/1 Tarife), trošak sastava podneska od 19.2.2024. (str. 256 spisa) u iznosu od 1.000,00 € (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava podneska od 26.4.2021. (str. 168 spisa) u iznosu od 1.000,00€ (Tbr. 8/1 Tarife), što zbrojeno daje iznos od 10.000,00€ na koji iznos tužitelju pripada PDV od 2.500,00€ a što zbrojeno daje 12.500,00€. Tužiteljica je sa tužbenim zahtjevom uspjela u omjeru od 31%, a što je 3.875,00 eura, na koji iznos tužiteljici pripada još i u cijelosti plaćeni trošak vještaka od 212.36 eura, što zbrojeno daje iznos od 4.087,36 eura, koliki je osnovani trošak tužitelja.

Tužitelju prema troškovniku na str. 309 spisa sud nije priznao trošak sastava podnesaka od 25.9., 28.8., sve 2024., od 7.9., 2.6., sve 2023., od 8.9., 23.6., 2.6., 11.5., sve 2022., od 21.12., 11.11., 9.9., 18.8., 5.7., 27.5., 1.3., 1.3., 14.1., sve 2021., od 15.12., 20.11., 2.9., 30.4., sve 2020., od 27.12.2019., a obzirom da se radi o požurnicama te o brojnim podnescima u kojima se vrši ponavljanje već rečenih navoda, a sud je tužiteljici priznao trošak sastava tužbe, odštetnog zahtjeva i četiri podneska. Nije dosuđen trošak konferencije sa strankom i trošak pribave isprava, te sud nije pojedinačno navodio iznose nagrada koji su potraživani obzirom da je sa istim zatraženim troškovima tužitelj odbijen.

Tužitelj u ovom predmetu u više navrata nakon podnošenja tužbe precizira tužbeni zahtjev, te su priznati troškovi tih podnesaka no radi se gotovo o identičnim podnescima kojima prethodi kratko obrazloženje i osvrt na nalaz medicinskog vještaka nakon čijeg vještačenja je tužitelj precizirao tužbeni zahtjev.

27. Odlučujući o trošku tuženika a prema troškovniku na str. 311 spisa sud je tuženiku priznao sastav odgovora na tužbu temeljem tbr. 8/1 Tarife u iznosu od 312,50€, trošak zastupanja na ročištima dana 19.6.2020. u iznosu od 312,50 € (Tbr.9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu dana 10.9.2020. u iznosu od 312,50 € (Tbr.9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu dana 15.3.2022. u iznosu od 312,50 € /Tbr.9/1), trošak zastupanja na ročištu dana 27.2.2024. u iznosu od 312,50 € /Tbr.9/1), trošak zastupanja na ročištu dana 18.12.2024. u iznosu od 312,50 € /Tbr.9/1), te trošak sastava obrazloženog podneska od 21.7.2020. u iznosu od 312,50 € (Tbr.8/1), trošak sastava obrazloženog podneska od 14.10.2020. u iznosu od 312,50 € (Tbr.8/1), trošak sastava obrazloženog podneska od 16.1.2021. u iznosu od 312,50 € (Tbr.8/1), trošak sastava obrazloženog podneska od 6.4.2021. u iznosu od 312,50 € (Tbr.8/1), trošak sastava obrazloženog podneska od 30.9.2020. u iznosu od 312,50 € (Tbr.8/1), trošak sastava obrazloženog podneska od 8.11.2021. u iznosu od 312,50 € (Tbr.8/1), što zbrojeno daje iznos od 3.125,00 € na koji tuženik nije tražio PDV pa mu isti nije niti dosuđen.

- 2 5 -

Prema uspjehu tuženika u postupku u omjeru od 69%, to daje iznos od 2.156,25 €, što zbrojeno sa troškom vještačenja dva vještaka u ukupnom iznosu od 991,90 eura, koje je platio tuženik daje ukupno 3.148,15 eura, što je osnovani trošak tuženika. Tuženiku je u cijelosti priznat trošak dva medicinska vještačenja i to u plaćenim iznosima od 793,68 eura, te dalje razlike od 149,20 eura i 49,02 eura, a što zbrojeno daje iznos od 991,90 €. Tuženik je odbijen sa zatraženim troškom sudskih pristojbi na tužbu i presudu, a obzirom da taj trošak tuženik nije imao pa bez obzira na oslobađanje tužiteljice od plaćanja sudskih pristojbi za razdoblje nakon podnesene tužbe suprotna strana se traži platiti pristojbe koja nije platila oslobođena osoba, a prema uspjehu te oslobođene osobe.

28. Kada se od osnovanog troška tužitelja od 4.087,36 € odbije osnovan trošak tuženika od 3,148,15 € dobiva se razlika od 939,21 € koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužiteljici sa zakonskim zateznim kamatama na isti koje teku od dana presuđenja do isplate.

29. Sud je odbio tužiteljicu sa prigovorom na rješenje o pristojbi, a kojim rješenjem je ista u zakonskom roku pozvana na plaćanje pristojbe na tužbu u iznosu od 280,57 eura, a koju pristojbu nije platila niti je u spis dostavila rješenje o besplatnoj pravnoj pomoći u tijeku trajanja postupka. Prigovor tužiteljice je neosnovan jer dostavljeno rješenje o besplatnoj pravnoj pomoći oslobađa tužiteljicu od obveze plaćanja pristojbe od dana donošenja rješenja o besplatnoj pravnoj pomoći, a koje rješenje je doneseno sa 6.2.2020. i ono vrijedi od 24.12.2019., a što je vrijeme nakon podnesena tužbe jer je tužba podnesena sa 27.11.2019., a zahtjev za besplatnu pravnu pomoć pred upravnim organom je podnesen nakon podnošenja tužbe. Tužiteljica je tek nakon donošenja rješenja o pristojbi koje je doneseno 8.11.2024., uložila prigovor na isto i dostavila rješenje o odobravanju pravne pomoći doneseno sa 6.2.2020. i po kojem rješenju je tužiteljica po zakonu oslobođena plaćanja sudskih pristojbi, a sve temeljem čl. 11. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23) jer ista spada u krug osoba koje zbog malih primanja nisu u mogućnosti platiti sudsku pristojbu. Tužiteljica je i korisnica prava na inkluzivni dodatak koji prima od Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Nova Gradiška na temelju rješenja od 12.11.2024., a koji iznosi 432,00 eura mjesečno i koji prima od 1.1.2024. Prije toga je bila korisnica prava na doplatak za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 79,63 eura, a temeljem rješenja od 27.1.2023. Kao korisnica prava na doplatak za pomoć i njegu tužiteljica bi bila oslobođena plaćanja sudskih pristojbi u vrijeme kada je nastala obveza plaćanja pristojbe na tužbu sa 27.11.2019., no u to vrijeme ista nije bila korisnica takvog prava.

30. Stoga je slijedom navedenog odlučeno kao u izreci ove presude.

U Novoj Gradiški 30. siječnja 2025.

Sutkinja

Željka Paunović

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je uredno bila obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana

- 2 6 -

od dana primitka presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovoga suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.

DN-a:

1. Odvj. Nemanja Nožinić

2. Odvj. Slavko Baotić