Republika Hrvatska
Općinski sud u Sisku
Sisak
Poslovni broj: Ovr-798/2024-6
Z A K L J U Č A K
Općinski sud u Sisku, po sutkinji Jasni Dumbović, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Hrvatska banka za obnovu i razvitak, OIB: 26702280390, Zagreb, Strossmayerov trg 9, protiv ovršenika OF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Katarina Šentija, odvjetnica u Zagrebu, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa sredstava nedopuštenim i odgode izdavanja naloga bankama za prijenos novčanih sredstava, 30. siječnja 2025.,
z a k l j u č i o j e
I. Upućuje se ovršenik KF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da u roku od 15 dana od dana primitka ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona. Ako to učini nakon isteka ovog roka snositi će time prouzročene troškove.
II. Pokretanje parnice ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje tražbine ovrhovoditelja.
Obrazloženje
1.Ovršenik KF podnio je dana 19.11.2024. prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. U prijedlogu navodi da je ovrhovoditelj dana 17.10.2024. protiv ovršenika Financijskoj agenciji podnio zahtjev za izravnu naplatu na temelju izjave o suglasnosti zapljene, u naravi zadužnica, potpisane od strane ovršenika, a čiji je potpis ovjeren dana 3.11.2004. od strane javnog bilježnika Katice Valić, Zagreb, pod brojem OV-12658/04. Ovrhovoditelj je temeljem iste zatražio naplatu potraživanja u iznosu glavnice od 1.401.514,34 eur uvećano za zakonske zatezne kamate. Ovršenik je zaprimio obavijest FINE te podnosi prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopušten, te prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Ističe da ovrhovoditelj nije bio ovlašten tražiti ovrhu jer je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha, jer je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Potraživanje radi čijeg je osiguranja izjava izdana nastalo je temeljem ugovora o kreditu br. 8650000119 od 27.10.2004., koji je sklopljen između Credo banke d.d. Split, te T.K.T "Zlatna igla" d.o.o. Zagreb. Ugovorne strane suglasno su utvrdile da je Hrvatska banka za obnovu i razvitak odobrila Credo banci d.d. temeljem ugovora o kreditu br. RG-20/04 od 25.10.2004. međubankarski kredit, kao namjenski kredit za zatvaranje obveza prema HBOR-u i trajna obrtna sredstva u sklopu kreditnog programa financijskog restrukturiranja gospodarskih subjekata krajnjem korisniku kredita T.K.T "Zlatna igla" d.o.o.. Glavni dužnik je radi osiguranja naplate predmetnog kredita bio dužan dostaviti banci izjavu o suglasnosti zapljene OF. HBOR je preuzela predmetnu izjavu o zapljeni od Credo banke d.d. u stečaju, na temelju koje podnosi Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu. Ugovorom o kreditu je određeno da se otplata vrši u 32 jednake uzastopne tromjesečne rate od koja prava dospijeva na naplatu 30.9.2007. Budući da rate pokrivaju razdoblje od osam godina, otplata kredita završava osam godina nakon dospijeća prve rate. Člankom 226. Zakona o obveznim odnosima je određena da tražbine povremenih davanja koje dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama što je kamata zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Upravo da se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od pet godina, posljednja rata dospjela je na naplatu 30.9.2015. što bi značilo u krajnjem slučaju da je zastara počela teći od 1.10.2015. Iz izjave je vidljivo da je javni bilježnik istu ovjerio 3.11.2004. Do donošenja Ovršnog zakona OZ/10 zadužnica predstavlja privatnu ispravu na kojoj je samo ovjerovljen potpis izdavatelja izjave radi čega nije mogla biti izjednačena s javnobilježničkim aktom pa se na istu primjenjuje zastarni rok od pet godina. Prema tome pravo na potraživanje spornog iznosa iz predmetne izjave je zastarjelo te provođenje ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika nije dopušteno.
2. Prijedlog ovršenika dostavljen je na očitovanje ovrhovoditelju.
3. Ovrhovoditelj se očitovao na prijedlog ovršenika te isti osporava u cijelosti kao neosnovan. Ističe da je ovršenik potpisao izjavu o suglasnosti zapljene kojom je dao suglasnost da se zapljene novčana sredstva na svim njegovim računima, te ista ima učinak rješenja o ovrsi. Credo banka d.d. i T.K.T "Zlatna igla" d.o.o. zaključili su dodatak br. 1 ugovoru o kreditu br. 8650000119 dana 5.11.2007. kojim se mijenja otplata kredita u 24 jednake tromjesečne rate od kojih prva dospijeva na naplatu 30.9.2009.. Dana 2.2.2010. između istih stranaka je zaključen dodatak br. 2 istom ugovoru kojim se produljuje početa i rok otplate uvođenjem početka do 30.6.2010. odnosno prva rata dospijeva na naplatu 30.9.2010. Također HBOR i Credo banka d.d. su 5.11.2007. su zaključili dodatak I. ugovoru o kreditu br. Rg-20/04 te dana 2.2.2010. dodatak II. istom ugovoru, kojim se dodacima na identičan način produljuje početak i mijenja način otplate. Ovrhovoditelj dodatno napominje kako je potraživanje ovrhovoditelja po ugovoru o kreditu utvrđeno i ovršnom ispravom – Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem prava zaloga i prava podzaloga na nekretninama sklopljenim 2.11.2004. između Credo banke d.d. i T.K.T "Zlatna igla" d.o.o., solemniziran 3.11.2004. pod brojem OU-881/04 kod javnog bilježnika Katice Valić, Zagreb, te dodatkom od 16.6.2010.. Sa danom 31.12.2011. na HBOR su prenesena sva prava i obveze iz ugovora o kreditu i to na način da su HBOR i Credo banka d.d. dana 9.3.2012. zaključili Sporazum o reguliranju međusobnih odnosa, te HBOR navedenim ustupom stupa na mjesto vjerovnika slijedom navedenog potraživanje ovrhovoditelja je osigurano ovršnom ispravom – Sporazumom radi osiguranja, te zastarijeva za deset godina. Ovrhovoditelj ne osporava da je u konkretnom slučaju zadužnica privatna isprava, ali ističe kako se u konkretnom pravnom odnosu ovršenik ima smatrati jamcem, te zastarom obveze glavnog dužnika zastarijeva i obveza jamca. U ovom slučaju zastarni rok treba računati od prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje svoje obveze. Odredba članka 78. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi prijavom tražbina u postupka predstečajne nagodbe prekida zastara. HBOR kao razlučni vjerovnik podnio je prijavu tražbine 3.5.2013., čime je prekinut tijek zastare. Zastara je prekinuta i otvaranjem stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom Zlatna igla Siscia d.o.o. dana 23.9.2024. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu pod posl. br. St-2053/2014. Obzirom na navedeno ovrhovoditelj navodi da nije protekao rok u kojem se može tražiti ovrha, niti je nastupila zastara tražbine.
4. U podnesku od 15.1.2025. ovršenik ponovno ističe da je nastupila zastara potraživanja, te osporava sve navode sadržane u podnesku ovrhovoditelja od 16.12.2024. (očitovanje na prijedlog). U konkretnom slučaju ovršenik nije jamac-platac, odnosno njegova odgovornost nije solidarna. Sporazum radi osiguranja nema nikakvog utjecaja na prava i obveze ovršenika kao jamca temeljem ugovora o kreditu, s obzirom da isti nije stranka istoga. Sporazum o zalogu ne predstavlja ovršnu ispravu temeljem koje bi bio produžen zastarni rok, te isti u bilo kojem pogledu ne utječe na tijek zastare prema ovršeniku kao jamcu. Postupci koji su pokrenuti protiv glavnog dužnika nemaju pravni učinak na tijek zastare u odnosu na ovršenika kao jamca, te ovrhovoditelj pogrešno tumači učinke postupka predstečajne nagodbe i drugih pravnih radnji provedenih protiv glavnog dužnika.
5. Odredba članka 210. Ovršnog zakona (NN. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 - dalje OZ) propisuje da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. stavak 1. tog zakona, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim (stavak 1.). Na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući se način primjenjuju odredbe zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (stavak 2.).
6. Odredba članka 50. stavak 1. toč. 11. OZ propisuje da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.
7. Odredbom članka 52. stavak 1. Ovršnog zakona propisuje ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavak 1. toč. 7. i točaka 9-11. tog zakona, sud će dostaviti žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana. Ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od 8 dana, sud će donijeti zaključak da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga iz stavka 1. ovog članka zbog kojeg je izjavio žalbu (stavak 3). Okolnost da je protivnik osiguranja upućen u parnicu ili da ju je pokrenuo ne sprečava provedbu ovrhe i ostvarenje tražbine predlagatelja osiguranja (stavak 6.).
8. U ovom slučaju ovršenik je, između ostalog, izjavio žalbu iz razloga navedenih u članku 50. stavak 1. točka 11. OZ-a, a ovrhovoditelj je osporio postojanje tih razloga.
9. Slijedom navedenog sud je ovršenika uputio u parnicu zbog razloga navedenih u članku 50. stavak 1. točka 11. OZ-a, te je odlučeno kao u izreci ovog zaključka, na temelju odredbe članka 52. stavak 3. i stavak 6. OZ-a.
Sisak, 30. siječnja 2025.
Sutkinja
Jasna Dumbović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog zaključka nije dopuštena žalba.
DNA:
1. Ovrhovoditelj uz podnesak od 15.1.2025.
2. Ovršenik po pun., uz podnesak od 16.12.2024. s prilozima
