Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: P-647/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu Damiru Vinketi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐE iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) zastupanog po punomoćnici Sineli Štakić, odvjetnici iz Rijeke, Jedrarska 7, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3 A (čiji je OIB: 23057039320) zastupanog po punomoćnicima odvjetnici Dori Hanžeković i drugi iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 22, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, vrijednost predmeta spora 10.358,21 €, nakon zaključene javne, glavne rasprave dana 17. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja ĐE i punomoćnice tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., dana 30. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržane u Ugovoru o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5101967121, kreditna partija broj 5101967121, sklopljenom između ĐE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao Korisnika kredita i ME (ranije ĐE) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao Sudužnika te ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 A, Rijeka, OIB: 23057039320 kao Banke, a koji je 20. srpnja 2004.g. potvrđen od javnog bilježnika Vesne Ćuzele iz Rijeke, Korzo 18, pod brojem OU-1437/04, i to:

- dio odredbe čl. 8. navedenog Ugovora koji glasi: "Kamatna stopa je promjenjiva.." i dio iste odredbe koji glasi: " Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.",

- dio odredbe čl. 2.5. navedenog Ugovora koji glasi: "Redovna kamata po dospijeću: Promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.".

II. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe o valutnoj klauzuli CHF sadržane u Ugovoru o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5101967121, kreditna partija broj 5101967121, sklopljenom između ĐE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao Korisnika kredita i ME (ranije ĐE) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao Sudužnika te ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 A, Rijeka, OIB: 23057039320 kao Banke, a koji je 20. srpnja 2004.g. potvrđen od javnog bilježnika Vesne Ćuzele iz Rijeke, Korzo 18, pod brojem OU-1437/04, i to:

- odredba čl. 7. koja glasi: "Valutna klauzula. Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke."

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja ĐE koji glasi:

„Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe o valutnoj klauzuli CHF sadržane u Ugovoru o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5101967121, kreditna partija broj 5101967121, sklopljenom između ĐE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao Korisnika kredita i ME (ranije ĐE) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao Sudužnika te ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 A, Rijeka, OIB: 23057039320 kao Banke, a koji je 20. srpnja 2004.g. potvrđen od javnog bilježnika Vesne Ćuzele iz Rijeke, Korzo 18, pod brojem OU-1437/04, i to:

- odredba čl. 2. koja glasi: "Iznos kredita: 39.500,00 CHF

(tridesetdevettisućapetstoCHF) protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj."

IV. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermarikische Bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a (čiji je OIB: 23057039320) da tužitelju ĐE iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) na ime promjenjive kamatne stope isplati iznos od 569,06 € (slovima: petsto šezdeset i devet eura te šest centi) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te tekućim kako slijedi:

– 10,26 € od 01.02.2008.g.,

– 10,24 € od 01.03.2008.g.,

– 10,23 € od 01.04.2008.g.,

– 10,22 € od 01.05.2008.g.,

– 10,20 € od 01.06.2008.g.

– 10,18 € od 01.07.2008.g.,

– 10,16 € od 01.08.2008.g.,

– 10,15 € od 01.09.2008.g.,

– 10,13 € od 01.10.2008.g.,

– 10,11 € od 01.11.2008.g.,

– 10,09 € od 01.12.2008.g.,

– 10,08 € od 01.01.2009.g.,

– 10,05 € od 01.02.2009.g.,

– 10,03 € od 01.03.2009.g.,

– 10,01 € od 01.04.2009.g.,

– 16,21 € od 01.05.2009.g.,

– 16,18 € od 01.06.2009.g.,

– 16,15 € od 01.07.2009.g.,

– 16,12 € od 01.08.2009.g.,

– 16,09 € od 01.09.2009.g.,

– 16,05 € od 01.10.2009.g.,

– 16,02 € od 01.11.2009.g.,

– 15,99 € od 01.12.2009.g.,

– 15,96 € od 01.01.2010.g.,

– 15,92 € od 01.02.2010.g.,

– 15,89 € od 01.03.2010.g.,

– 15,85 € od 01.04.2010.g.,

– 15,82 € od 01.05.2010.g.,

– 15,79 € od 01.06.2010.g.,

– 15,75 € od 01.07.2010.g.,

– 15,71 € od 01.08.2010.g.,

– 15,68 € od 01.09.2010.g.,

– 15,64 € od 01.10.2010.g.,

– 11,44 € od 01.11.2010.g.,

– 11,41 € od 01.12.2010.g.,

– 11,39 € od 01.01.2011.g.,

– 11,35 € od 01.02.2011.g.,

– 11,32 € od 14.03.2011.g.,

– 11,29 € od 14.04.2011.g.,

– 11,26 € od 19.05.2011.g.,

– 6,38 € od 21.06.2011.g.,

– 6,36 € od 21.07.2011.g.,

– 6,34 € od 01.08.2011.g.,

– 6,33 € od 01.09.2011.g.,

– 6,31 € od 01.10.2011.g.,

– 0,74 € od 01.11.2011.g.,

– 0,75 € od 01.12.2011.g.,

– 0,74 € od 01.01.2012.g.,

– 0,74 € od 01.02.2012.g.,

– 0,74 € od 01.03.2012.g.,

– 0,73 € od 01.04.2012.g.,

– 0,72 € od 01.05.2012.g.,

– 0,72 € od 01.06.2012.g.,

– 0,72 € od 01.07.2012.g.,

– 0,72 € od 01.08.2012.g.,

– 0,71 € od 01.09.2012.g.,

– 0,71 € od 01.10.2012.g.,

– 0,71 € od 01.11.2012.g.,

– 0,71 € od 14.12.2012.g.,

– 0,70 € od 01.01.2013.g.,

– 0,69 € od 01.02.2013.g.,

– 0,69 € od 01.03.2013.g.,

– 0,69 € od 01.04.2013.g.,

– 0,69 € od 15.05.2013.g.,

– 0,68 € od 03.06.2013.g.,

– 0,67 € od 01.07.2013.g.,

– 0,67 € od 01.08.2013.g.,

– 0,67 € od 01.09.2013.g.,

– 0,66 € od 15.10.2013.g.,

– 0,66 € od 01.11.2013.g.,

– 0,65 € od 13.12.2013.g.,

– 0,65 € od 01.01.2014.g.

od 01.02.2008. godine do dana 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne kamatne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, potom od dana 01. kolovoza 2015. godine pa do dana 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, potom od dana 01.01.2023. godine pa do dana 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od dana 30.12.2023. godine pa do dana isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Utvrđuje se da postoji potraživanje tužitelja ĐE iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) prema tuženiku Erste & Steiermarikische Bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a (čiji je OIB: 23057039320) na ime rasta tečaja valute CHF u odnosu na HRK u iznosu od 9.774,14 € (slovima: devet tisuća sedamsto sedamdeset i četiri eura te četrnaest centi) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te tekućim kako slijedi:

– 3,42 € od 01.11.2008.g.,

– 5,30 € od 01.01.2009.g.,

– 6,07 € od 01.02.2009.g.,

– 6,85 € od 01.03.2009.g.,

– 4,53 € od 01.04.2009.g.,

– 4,48 € od 01.05.2009.g.,

– 1,89 € od 01.06.2009.g.,

– 0,11 € od 01.08.2009.g.,

– 2,30 € od 01.09.2009.g.,

– 0,16 € od 01.10.2009.g.,

– 2,50 € od 01.12.2009.g.,

– 4,54 € od 01.01.2010.g.,

– 7,20 € od 01.02.2010.g.,

– 6,56 € od 01.03.2010.g.,

– 11,14 € od 01.04.2010.g.,

– 10,15 € od 01.05.2010.g.,

– 11,24 € od 01.06.2010.g.,

– 23,44 € od 01.07.2010.g.,

– 20,74 € od 01.08.2010.g.,

– 30,67 € od 01.09.2010.g.,

– 25,75 € od 01.10.2010.g.,

– 21,18 € od 01.11.2010.g.,

– 33,68 € od 01.12.2010.g.,

– 40,06 € od 01.01.2011.g.,

– 35,29 € od 01.02.2011.g.,

– 35,48 € od 14.03.2011.g.,

– 31,80 € od 14.04.2011.g.,

– 40,77 € od 19.05.2011.g.,

– 47,12 € od 21.06.2011.g.,

– 57,41 € od 21.07.2011.g.,

– 61,33 € od 01.08.2011.g.,

– 59,32 € od 01.09.2011.g.,

– 48,19 € od 01.10.2011.g.,

– 46,97 € od 01.11.2011.g.,

– 46,20 € od 01.12.2011.g.,

– 49,03 € od 01.01.2012.g.,

– 52,18 € od 01.02.2012.g.,

– 52,26 € od 01.03.2012.g.,

– 50,28 € od 01.04.2012.g.,

– 50,93 € od 01.05.2012.g.,

– 52,15 € od 01.06.2012.g.,

– 50,99 € od 01.07.2012.g.,

– 51,08 € od 01.08.2012.g.,

– 49,97 € od 01.09.2012.g.,

– 47,77 € od 01.10.2012.g.,

– 50,30 € od 01.11.2012.g.,

– 49,94 € od 14.12.2012.g.,

– 51,08 € od 01.01.2013.g.,

– 47,42 € od 01.02.2013.g.,

– 49,77 € od 01.03.2013.g.,

– 50,41 € od 01.04.2013.g.,

– 45,17 € od 15.05.2013.g.,

– 45,03 € od 03.06.2013.g.,

– 43,47 € od 01.07.2013.g.,

– 45,42 € od 01.08.2013.g.,

– 46,76 € od 01.09.2013.g.,

– 47,92 € od 15.10.2013.g.,

– 48,31 € od 01.11.2013.g.,

– 51,06 € od 13.12.2013.g.,

– 49,84 € od 01.01.2014.g.

– 46,91 € od 01.02.2014.g.,

– 47,61 € od 06.03.2014.g.,

– 47,53 € od 01.04.2014.g.,

– 46,26 € od 01.05.2014.g.,

– 45,69 € od 01.06.2014.g.,

– 45,94 € od 01.07.2014.g.,

– 47,53 € od 01.08.2014.g.,

– 49,16 € od 01.09.2014.g.,

– 49,02 € od 01.10.2014.g.,

– 49,83 € od 01.11.2014.g.,

– 51,01 € od 01.12.2014.g.,

– 50,53 € od 01.01.2015.g.

– 51,20 € od 01.02.2015.g.,

– 51,20 € od 01.03.2015.g.,

– 51,20 € od 01.04.2015.g.,

– 51,20 € od 01.05.2015.g.,

– 51,20 € od 01.06.2015.g.,

– 51,20 € od 01.07.2015.g.,

– 51,20 € od 14.08.2015.g.,

– 51,20 € od 07.09.2015.g.,

– 51,20 € od 13.10.2015.g.,

– 51,20 € od 05.11.2015.g.,

– 51,20 € od 08.12.2015.g.,

– 51,20 € od 15.01.2016.g.

– 51,20 € od 11.02.2016.g.,

– 67,51 € od 15.03.2016.g.,

– 66,47 € od 20.04.2016.g.,

– 62,78 € od 25.05.2016.g.,

– 70,46 € od 28.06.2016.g.,

– 68,09 € od 01.07.2016.g.,

– 67,41 € od 01.08.2016.g.,

– 65,10 € od 01.09.2016.g.,

– 67,86 € od 01.10.2016.g.,

– 68,44 € od 01.11.2016.g.,

– 69,96 € od 01.12.2016.g.,

– 71,86 € od 01.01.2017.g.

– 71,17 € od 01.02.2017.g.,

– 70,00 € od 01.03.2017.g.,

– 69,37 € od 14.04.2017.g.,

– 64,04 € od 16.05.2017.g.,

– 65,22 € od 14.06.2017.g.,

– 62,34 € od 14.07.2017.g.,

– 55,95 € od 11.08.2017.g.,

– 54,33 € od 15.09.2017.g.,

– 54,36 € od 13.10.2017.g.,

– 54,21 € od 21.11.2017.g.,

– 53,47 € od 15.12.2017.g.,

– 48,79 € od 16.01.2018.g.

– 53,28 € od 15.02.2018.g.,

– 50,20 € od 15.03.2018.g.,

– 46,62 € od 17.04.2018.g.,

– 46,60 € od 17.05.2018.g.,

– 50,93 € od 18.06.2018.g.,

– 49,98 € od 19.07.2018.g.,

– 56,50 € od 14.08.2018.g.,

– 57,66 € od 14.09.2018.g.,

– 53,28 € od 15.10.2018.g.,

– 55,80 € od 14.11.2018.g.,

– 56,55 € od 13.12.2018.g.,

– 57,62 € od 15.01.2019.g.

– 55,12 € od 15.02.2019.g.,

– 55,86 € od 21.03.2019.g.,

– 55,39 € od 21.04.2019.g.,

– 57,55 € od 21.05.2019.g.,

– 58,46 € od 21.06.2019.g.,

– 60,56 € od 21.07.2019.g.,

– 64,33 € od 21.08.2019.g.,

– 62,88 € od 23.09.2019.g.,

– 63,09 € od 21.10.2019.g.,

– 63,31 € od 24.11.2019.g.,

– 65,43 € od 23.12.2019.g.,

– 68,50 € od 17.01.2020.g.,

– 71,01 € od 17.02.2020.g.,

– 77,51 € od 23.03.2020.g.,

– 77,42 € od 21.04.2020.g.,

– 75,39 € od 21.05.2020.g.,

– 73,12 € od 21.06.2020.g.,

– 70,79 € od 21.07.2020.g.,

– 69,19 € od 13.08.2020.g.,

– 70,00 € od 01.09.2020.g.,

– 70,17 € od 01.10.2020.g.,

– 70,53 € od 21.11.2020.g.,

– 69,49 € od 02.12.2020.g.,

– 2.879,83 € od 02.12.2020.g.,

od 01.11.2008. godine do dana 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne kamatne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, potom od dana 01. kolovoza 2015. godine pa do dana 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, potom od dana 01.01.2023. godine pa do dana 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od dana 30.12.2023. godine pa do dana isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI. odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja ĐE koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Erste & Steiermarikische Bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a (čiji je OIB: 23057039320) da tužitelju ĐE iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) na ime rasta tečaja valute CHF u odnosu na HRK isplati iznos od 15,01 € (slovima: petnaest eura te jedan cent) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te tekućim kako slijedi:

– 2,72 € od 21.10.2004.g.,

– 5,98 € od 18.11.2004.g.,

– 2,77 € od 14.12.2004.g.,

– 2,26 € od 21.01.2005.g.,

– 1,28 € od 21.02.2005.g.,

od 21. listopada 2004. godine pa do 31. prosinca 2007. godine po stopi sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate, zatim od 01. siječnja 2008. godine do dana 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne kamatne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, potom od dana 01. kolovoza 2015. godine pa do dana 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, potom od dana 01.01.2023. godine pa do dana 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od dana 30.12.2023. godine pa do dana isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VII. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a (čiji je OIB: 23057039320) prema tužitelju ĐE iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) radi isplate iznosa od 112,51 € (slovima: stotinu dvanaest eura te pedeset i jedan cent), zbog potplaćenih i povlaštenih anuiteta s osnove razlike u valutnoj klauzuli sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te tekućim kako slijedi:

- 0,02 € od 17.08.2004. pa do isplate;

- 0,82 € od 21.09.2004. pa do isplate;

- 0,61 € od 22.03.2005. pa do isplate;

- 1,17 € od 02.04.2005. pa do isplate;

- 2,83 € od 07.05.2005. pa do isplate;

- 1,20 € od 02.06.2005. pa do isplate;

- 3,92 € od 02.07.2005. pa do isplate;

- 4,58 € od 02.08.2005. pa do isplate;

- 0,61 € od 02.09.2005. pa do isplate;

- 1,33 € od 02.10.2005. pa do isplate;

- 1,58 € od 02.11.2005. pa do isplate;

- 1,73 € od 02.12.2005. pa do isplate;

- 1,59 € od 02.01.2006. pa do isplate;

- 2,82 € od 02.02.2006. pa do isplate;

- 4,89 € od 02.03.2006. pa do isplate;

- 5,94 € od 02.04.2006. pa do isplate;

- 5,54 € od 02.05.2006. pa do isplate;

- 5,16 € od 02.06.2006. pa do isplate;

- 5,92 € od 02.07.2006. pa do isplate;

- 6,16 € od 02.08.2006. pa do isplate;

- 4,82 € od 02.09.2006. pa do isplate;

- 5,26 € od 02.10.2006. pa do isplate;

- 5,18 € od 02.11.2006. pa do isplate;

- 5,8 € od 02.12.2006. pa do isplate;

- 7,56 € od 02.01.2007. pa do isplate;

- 8,75 € od 02.02.2007. pa do isplate;

- 8,20 € od 02.03.2007. pa do isplate;

- 8,52 € od 02.04.2007. pa do isplate;

i to od dana 17. kolovoza 2004. godine pa do 31. prosinca 2007. godine po stopi sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate, zatim od 01. siječnja 2008. godine do dana 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne kamatne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, potom od dana 01. kolovoza 2015. godine pa do dana 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, potom od dana 01.01.2023. godine pa do dana 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od dana 30.12.2023. godine pa do dana isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VIII. Utvrđuje se da postoji potraživanje tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a (čiji je OIB: 23057039320) prema tužitelju ĐE iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) radi isplate iznosa od 215,96 € (slovima: dvjesto petnaest eura te devedeset i šest centi), zbog potplaćenih i povlaštenih anuiteta s osnove razlike u valutnoj klauzuli sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te tekućim kako slijedi:

- 11,52 € od 02.05.2007. pa do isplate;

- 12,25 € od 02.06.2007. pa do isplate;

- 13,22 € od 02.07.2007. pa do isplate;

- 13,22 € od 02.08.2007. pa do isplate;

- 11,88 € od 02.09.2007. pa do isplate;

- 13,87 € od 02.10.2007. pa do isplate;

- 13,91 € od 02.11.2007. pa do isplate;

- 12,52 € od 02.12.2007. pa do isplate;

- 12,68 € od 02.01.2008. pa do isplate;

- 10,09 € od 02.02.2008. pa do isplate;

- 8,04 € od 02.03.2008. pa do isplate;

- 6,01 € od 02.04.2008. pa do isplate;

- 10,76 € od 02.05.2008. pa do isplate;

- 12,08 € od 02.06.2008. pa do isplate;

- 10,64 € od 02.07.2008. pa do isplate;

- 13,52 € od 02.08.2008. pa do isplate;

- 12,87 € od 02.09.2008. pa do isplate;

- 10,03 € od 02.10.2008. pa do isplate;

- 6,81 € od 02.12.2008. pa do isplate;

- 0,04 € od 02.11.2009. pa do isplate

i to od dana 2. svibnja 2007. godine pa do 31. prosinca 2007. godine po stopi sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate, zatim od 01. siječnja 2008. godine do dana 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne kamatne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, potom od dana 01. kolovoza 2015. godine pa do dana 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, potom od dana 01.01.2023. godine pa do dana 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od dana 30.12.2023. godine pa do dana isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IX. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a (čiji je OIB: 23057039320) prema tužitelju ĐE iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) radi isplate iznosa od 1.473,33 € (slovima: tisuću četiristo sedamdeset i tri eura te trideset i tri centa), zbog potplaćenih i povlaštenih anuiteta s osnove promijene kamatne stope sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te tekućim kako slijedi:

- 23,50 € od 02.02.2014. pa do isplate;

- 23,39 € od 07.03.2014. pa do isplate;

- 23,28 € od 02.04.2014. pa do isplate;

- 23,16 € od 02.05.2014. pa do isplate;

- 23,04 € od 02.06.2014. pa do isplate;

- 22,93 € od 02.07.2014. pa do isplate;

- 22,81 € od 02.08.2014. pa do isplate;

- 22,70 € od 02.09.2014. pa do isplate;

- 22,57 € od 02.10.2014. pa do isplate;

- 22,45 € od 02.11.2014. pa do isplate;

- 22,33 € od 02.12.2014. pa do isplate;

- 22,21 € od 02.01.2015. pa do isplate;

- 22,09 € od 02.02.2015. pa do isplate;

- 21,96 € od 02.03.2015. pa do isplate;

- 21,83 € od 02.04.2015. pa do isplate;

- 21,70 € od 02.05.2015. pa do isplate;

- 21,58 € od 02.06.2015. pa do isplate;

- 21,45 € od 02.07.2015. pa do isplate;

- 21,32 € od 15.08.2015. pa do isplate;

- 21,19 € od 08.09.2015. pa do isplate;

- 21,06 € od 14.10.2015. pa do isplate;

- 20,93 € od 06.11.2015. pa do isplate;

- 20,80 € od 09.12.2015. pa do isplate;

- 20,66 € od 16.01.2016. pa do isplate;

- 20,53 € od 12.02.2016. pa do isplate;

- 20,39 € od 16.03.2016. pa do isplate;

- 20,25 € od 21.04.2016. pa do isplate;

- 20,12 € od 26.05.2016. pa do isplate;

- 19,97 € od 29.06.2016. pa do isplate;

- 19,83 € od 02.07.2016. pa do isplate;

- 19,69 € od 02.08.2016. pa do isplate;

- 19,55 € od 02.09.2016. pa do isplate;

- 19,40 € od 02.10.2016. pa do isplate;

- 19,26 € od 02.11.2016. pa do isplate;

- 19,12 € od 02.12.2016. pa do isplate;

- 18,97 € od 02.01.2017. pa do isplate;

- 18,82 € od 02.02.2017. pa do isplate;

- 18,68 € od 02.03.2017. pa do isplate;

- 18,53 € od 14.04.2017. pa do isplate;

- 18,38 € od 17.05.2017. pa do isplate;

- 18,22 € od 15.06.2017. pa do isplate;

- 18,07 € od 15.07.2017. pa do isplate;

- 17,91 € od 12.08.2017. pa do isplate;

- 17,76 € od 16.09.2017. pa do isplate;

- 17,60 € od 14.10.2017. pa do isplate;

- 17,45 € od 22.11.2017. pa do isplate;

- 17,29 € od 16.12.2017. pa do isplate;

- 17,12 € od 17.01.2018. pa do isplate;

- 16,97 € od 16.02.2018. pa do isplate;

- 16,80 € od 16.03.2018. pa do isplate;

- 16,64 € od 18.04.2018. pa do isplate;

- 16,47 € od 18.05.2018. pa do isplate;

- 16,31 € od 19.06.2018. pa do isplate;

- 16,14 € od 20.07.2018. pa do isplate;

- 15,98 € od 15.08.2018. pa do isplate;

- 15,80 € od 15.09.2018. pa do isplate;

- 15,63 € od 16.10.2018. pa do isplate;

- 15,46 € od 15.11.2018. pa do isplate;

- 15,29 € od 14.12.2018. pa do isplate;

- 15,11 € od 16.01.2019. pa do isplate;

- 14,94 € od 16.02.2019. pa do isplate;

- 14,76 € od 22.03.2019. pa do isplate;

- 14,58 € od 22.04.2019. pa do isplate;

- 14,41 € od 22.05.2019. pa do isplate;

- 14,21 € od 22.06.2019. pa do isplate;

- 14,04 € od 22.07.2019. pa do isplate;

- 13,85 € od 22.08.2019. pa do isplate;

- 13,67 € od 24.09.2019. pa do isplate;

- 13,48 € od 22.10.2019. pa do isplate;

- 13,30 € od 25.11.2019. pa do isplate;

- 13,11 € od 24.12.2019. pa do isplate;

- 12,92 € od 18.01.2020. pa do isplate;

- 12,73 € od 18.02.2020. pa do isplate;

- 12,54 € od 24.03.2020. pa do isplate;

- 12,35 € od 22.04.2020. pa do isplate;

- 12,15 € od 22.05.2020. pa do isplate;

- 11,96 € od 22.06.2020. pa do isplate;

- 11,76 € od 22.07.2020. pa do isplate;

- 11,56 € od 14.08.2020. pa do isplate;

- 11,36 € od 02.09.2020. pa do isplate;

- 11,16 € od 02.10.2020. pa do isplate;

- 10,95 € od 22.11.2020. pa do isplate;

- 10,74 € od 03.12.2020. pa do isplate;

- 0,35 € od 03.12.2020. pa do isplate

i to od dana 2. veljače 2014. godine pa do dana 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne kamatne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, potom od dana 01. kolovoza 2015. godine pa do dana 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, potom od dana 01.01.2023. godine pa do dana 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od dana 30.12.2023. godine pa do dana isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

X. Međusobno se prebijaju utvrđene tražbine tužitelja ĐE iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz točke V. izreke ove presude i utvrđene tražbine tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a (čiji je OIB: 23057039320) iz točke VIII. izreke ove presude te se nalaže tuženiku Erste & Steiermarikische Bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a (čiji je OIB: 23057039320) da isplati tužitelju ĐE iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) novčani iznos od 9.558,18 € (slovima: devet tisuća petsto pedeset i osam eura te osamnaest centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koje kamate teku:

– 5,74 € od 01.12.2010.g.,

– 40,06 € od 01.01.2011.g.,

– 35,29 € od 01.02.2011.g.,

– 35,48 € od 14.03.2011.g.,

– 31,80 € od 14.04.2011.g.,

– 40,77 € od 19.05.2011.g.,

– 47,12 € od 21.06.2011.g.,

– 57,41 € od 21.07.2011.g.,

– 61,33 € od 01.08.2011.g.,

– 59,32 € od 01.09.2011.g.,

– 48,19 € od 01.10.2011.g.,

– 46,97 € od 01.11.2011.g.,

– 46,20 € od 01.12.2011.g.,

– 49,03 € od 01.01.2012.g.,

– 52,18 € od 01.02.2012.g.,

– 52,26 € od 01.03.2012.g.,

– 50,28 € od 01.04.2012.g.,

– 50,93 € od 01.05.2012.g.,

– 52,15 € od 01.06.2012.g.,

– 50,99 € od 01.07.2012.g.,

– 51,08 € od 01.08.2012.g.,

– 49,97 € od 01.09.2012.g.,

– 47,77 € od 01.10.2012.g.,

– 50,30 € od 01.11.2012.g.,

– 49,94 € od 14.12.2012.g.,

– 51,08 € od 01.01.2013.g.,

– 47,42 € od 01.02.2013.g.,

– 49,77 € od 01.03.2013.g.,

– 50,41 € od 01.04.2013.g.,

– 45,17 € od 15.05.2013.g.,

– 45,03 € od 03.06.2013.g.,

– 43,47 € od 01.07.2013.g.,

– 45,42 € od 01.08.2013.g.,

– 46,76 € od 01.09.2013.g.,

– 47,92 € od 15.10.2013.g.,

– 48,31 € od 01.11.2013.g.,

– 51,06 € od 13.12.2013.g.,

– 49,84 € od 01.01.2014.g.

– 46,91 € od 01.02.2014.g.,

– 47,61 € od 06.03.2014.g.,

– 47,53 € od 01.04.2014.g.,

– 46,26 € od 01.05.2014.g.,

– 45,69 € od 01.06.2014.g.,

– 45,94 € od 01.07.2014.g.,

– 47,53 € od 01.08.2014.g.,

– 49,16 € od 01.09.2014.g.,

– 49,02 € od 01.10.2014.g.,

– 49,83 € od 01.11.2014.g.,

– 51,01 € od 01.12.2014.g.,

– 50,53 € od 01.01.2015.g.

– 51,20 € od 01.02.2015.g.,

– 51,20 € od 01.03.2015.g.,

– 51,20 € od 01.04.2015.g.,

– 51,20 € od 01.05.2015.g.,

– 51,20 € od 01.06.2015.g.,

– 51,20 € od 01.07.2015.g.,

– 51,20 € od 14.08.2015.g.,

– 51,20 € od 07.09.2015.g.,

– 51,20 € od 13.10.2015.g.,

– 51,20 € od 05.11.2015.g.,

– 51,20 € od 08.12.2015.g.,

– 51,20 € od 15.01.2016.g.

– 51,20 € od 11.02.2016.g.,

– 67,51 € od 15.03.2016.g.,

– 66,47 € od 20.04.2016.g.,

– 62,78 € od 25.05.2016.g.,

– 70,46 € od 28.06.2016.g.,

– 68,09 € od 01.07.2016.g.,

– 67,41 € od 01.08.2016.g.,

– 65,10 € od 01.09.2016.g.,

– 67,86 € od 01.10.2016.g.,

– 68,44 € od 01.11.2016.g.,

– 69,96 € od 01.12.2016.g.,

– 71,86 € od 01.01.2017.g.

– 71,17 € od 01.02.2017.g.,

– 70,00 € od 01.03.2017.g.,

– 69,37 € od 14.04.2017.g.,

– 64,04 € od 16.05.2017.g.,

– 65,22 € od 14.06.2017.g.,

– 62,34 € od 14.07.2017.g.,

– 55,95 € od 11.08.2017.g.,

– 54,33 € od 15.09.2017.g.,

– 54,36 € od 13.10.2017.g.,

– 54,21 € od 21.11.2017.g.,

– 53,47 € od 15.12.2017.g.,

– 48,79 € od 16.01.2018.g.

– 53,28 € od 15.02.2018.g.,

– 50,20 € od 15.03.2018.g.,

– 46,62 € od 17.04.2018.g.,

– 46,60 € od 17.05.2018.g.,

– 50,93 € od 18.06.2018.g.,

– 49,98 € od 19.07.2018.g.,

– 56,50 € od 14.08.2018.g.,

– 57,66 € od 14.09.2018.g.,

– 53,28 € od 15.10.2018.g.,

– 55,80 € od 14.11.2018.g.,

– 56,55 € od 13.12.2018.g.,

– 57,62 € od 15.01.2019.g.

– 55,12 € od 15.02.2019.g.,

– 55,86 € od 21.03.2019.g.,

– 55,39 € od 21.04.2019.g.,

– 57,55 € od 21.05.2019.g.,

– 58,46 € od 21.06.2019.g.,

– 60,56 € od 21.07.2019.g.,

– 64,33 € od 21.08.2019.g.,

– 62,88 € od 23.09.2019.g.,

– 63,09 € od 21.10.2019.g.,

– 63,31 € od 24.11.2019.g.,

– 65,43 € od 23.12.2019.g.,

– 68,50 € od 17.01.2020.g.,

– 71,01 € od 17.02.2020.g.,

– 77,51 € od 23.03.2020.g.,

– 77,42 € od 21.04.2020.g.,

– 75,39 € od 21.05.2020.g.,

– 73,12 € od 21.06.2020.g.,

– 70,79 € od 21.07.2020.g.,

– 69,19 € od 13.08.2020.g.,

– 70,00 € od 01.09.2020.g.,

– 70,17 € od 01.10.2020.g.,

– 70,53 € od 21.11.2020.g.,

– 69,49 € od 02.12.2020.g.,

– 2.879,83 € od 02.12.2020.g.,

od 01.12.2010. godine do dana 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne kamatne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, potom od dana 01. kolovoza 2015. godine pa do dana 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, potom od dana 01.01.2023. godine pa do dana 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od dana 30.12.2023. godine pa do dana isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

XI. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3A (čiji je OIB: 23057039320) da da tužitelju ĐEČ iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.825,00 € (slovima: tisuću osamsto dvadeset i pet eura) sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja 30. siječnja 2025. uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, u roku od 15 dana, dok se tužitelj ĐE odbija s ostatkom zatraženog parničnog troška.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe tužitelja ĐE od 30. listopada 2024. godine.

Obrazloženje

1. Dana 13. lipnja 2019. zaprimljena je tužba tužitelja ĐE koji tvrdi da su on kao korisnik kredita, a ME kao sudužnik su sa tuženikom Erste & Steiermärkische bank d.d. kao bankom (kreditorom/vjerovnikom) zaključili dana 1. srpnja 2004. godine Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5101967121 koji je 20. srpnja 2004.g. potvrđen od javnog bilježnika Vesne Ćuzele iz Rijeke, Korzo 18, pod brojem OU- 1437/04. Predmetnim ugovorom je tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. odobrio tužitelju ĐE kao korisniku kredita iznos od 39.500,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj. Rok i način vraćanja kreditnih sredstava ugovoreni su u 240 mjesečnih anuiteta u iznosu od po 260,46 CHF. Nadalje se navodi da tužitelj ĐE kao dužnik, a ME kao protivnik osiguranja su sa tuženikom Erste&Steiermärkische bank d.d. kao vjerovnikom i predlagateljem osiguranja 19. srpnja 2004.g. sklopili su Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini koji je 20. srpnja 2004.g. potvrđen od javnog bilježnika Vesne Ćuzele iz Rijeke, Korzo 18, pod brojem OU-1437/04. Predmetnim Sporazumom ugovoreno osnivanje založnog prava na nekretnini upisanoj kod Općinskog suda u Rijeci u zk. ul. br. [broj ZK uloška] I.z.k. tijelo k. o. [katastarska općina] a radi osiguranja novčane tražbine tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., tamo vjerovnika i predlagatelja osiguranja, u iznosu kunske protuvrijednosti CHF 39.500,00 uvećano za redovne ugovorene kamate, ugovorene kamate za zakašnjenje u plaćanju odnosno zakonske zatezne kamate ukoliko budu više, te provizije, naknade i troškove prisilne naplate bilo sudske ili izvansudkse prirode. Naglašava se da tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. je u gore naznačenom kreditnom poslu predmetni Ugovor o kreditu kao i Sporazum o osiguranju sastavio kao trgovac u smislu odredbe čl. 3. st. 1. toč. 2. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) s ovdje tužiteljem PE kao potrošačem u smislu odredbe čl. 3. st.1. toč. 1. i to kao unaprijed formulirane standardne ugovore čl. 81. st. 2. istoga Zakona. Člankom 8. Ugovora o kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. i ĐE broj: 2402006 - 1031262160 / 51400607 – 5101967121 od 1. srpnja 2014. ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja u trenutku ugovaranja iznosi 4,99% godišnje te je ugovoreno da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke. Po prosudbi tužitelja ĐE prethodno navedeno bi trebalo biti nesporno, a u protivnom predlaže se izvršiti uvid u Ugovor o kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. i ĐE broj: 2402006 - 1031262160 / 51400607 – 5101967121 od 1. srpnja 2014. te Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini između Erste&Steiermärkische bank d.d. kao vjerovnika i predlagatelja osiguranja, ĐE kao dužnika i protivnika osiguranja i ME kao sudužnika i protivnika osiguranja od 19. srpnja 2004. Ističe se da tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. je predmetnim Ugovorom i Sporazumom postupio suprotno odredbama čl. 81., 82. i dr. gore navedenog tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). Nezakonito postupanje se ogleda u sklapanju Ugovora o kreditu ugovaranjem nepoštenih a time i ništetnih ugovornih odredbi kojima je: a) ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te b) ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika kao kreditora i bez ikakvih određenih niti odredivih kriterija temeljem kojih bi se ta promjena mogla dogoditi. U dijelu Ugovora vezanom za ugovaranje promjenjive kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. i njegovim internim aktima ističe se slijedeće. Tužitelj ĐE prilikom sklapanja Ugovora nije s tuženikom Erste&Steiermärkische bank d.d. o toj odredbi pojedinačno pregovarao. Ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode njihova izračuna već je tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. kao vjerovnik jednostrano određivao obvezu tužitelja ĐE kao dužnika, a koji tu promjenu nije mogao niti predvidjeti niti provjeriti njezinu pravilnost, slijedom čega došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu tužitelja ĐE kao potrošača čime mu je tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. povrijedio interes i pravo kao potrošača. Takvo nezakonito postupanje tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. utvrđeno je i pravomoćnom toč. 3. presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatu potvrđenom odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž- 7129/13 i Vrhovnog suda RH posl.br. Revt-249/14. Naglašava se da sudska praksa je pri ocjeni razumljivosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, utvrdila da banke nisu potrošačima pružile informacije o ekonomskim posljedicama koje takve ugovorne odredbe imaju na potrošače. U dokaz navedenog tužitelj ĐE se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske presuda posl. br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015.; te presuda posl.br. Rev 1172/2018-2 od 19. ožujka 2019.g. i druge. Pri tome je Vrhovni sud Republike Hrvatske uzeo u obzir da su takvi ugovori, iako tipizirani, pisani stručnom terminologijom, nerazumljivoj i nepoznatoj prosječnom građaninu, kao i da potrošačima kao korisnicima kredita prilikom pregovaranja odnosno sklapanja ugovora o kreditu nije objašnjeno koji sve čimbenici utječu na formiranje kamatne stope tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja. Ocijenio je da su jedino na taj način potrošači mogli spoznati ekonomske učinke koji će za njih u budućnosti proizlaziti iz osporenih ugovornih odredaba. Dakle, budući da kamata mora biti određena odnosno odrediva u smislu čl. 268 st. 2 i čl. 277. ( sada čl. 269. st. 2. i 270.) ZOO-a, to je predmetnim ništetnim odredbama tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. bez pravne osnove stekao iznose koje mu je tužitelj ĐE platio iznad početno ugovorene kamatne stope. U dokaz navedenog tužitelj ĐE predlaže da se sasluša njega u svojstvu stranke kao i ME, potom da se izvrši uvid u presliku nalaza i mišljenja sudskog vještaka Bibice Milat od 25.4.2019.g., potom uvid u knjigovodstvenu kartica po partiji br.5101967121 koju treba pribaviti od tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. te u slučaju osporavanja nalaza i mišljenja provođenje financijskog vještačenja. Nadalje, se ističe da tijekom trajanja otplate predmetnog kredita tečaj CHF u odnosu na HRK se značajno mijenjao što je imalo za posljedicu povećanje nominalnog iznosa pojedinog anuiteta i ukupne obveze izraženo u HRK. Tužitelj ĐE tvrdi da on kao prosječni potrošač prilikom zaključenja Ugovora nije mogao znati niti predvidjeti, a tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. ga na takvu mogućnost ne samo da nije upozorio nego je kredit u CHF prezentirao kao najpovoljniji (!), da će doći do tako drastične promjene vrijednosti novca jer u suprotnom ne bi pristao na zaključenje ugovora temeljem kojeg bi bila dužna otplaćivati mjesečnu ratu koja je u pojedinim razdobljima uvećana i za 30%. Sudska praksa je utvrdila da ako prosječni potrošač nije u razumnoj mjeri dobro obaviješten, a što in concreto tužitelj ĐE nije bio, ni uz razumnu pažnju i oprez ne može razumjeti sporne ugovorne odredbe i donijeti informiranu odluku o tome hoće li sklopiti ugovor koji sadrži te odredbe ili neće. Prosječni potrošač u Republici Hrvatskoj u vrijeme kad su sklapani ugovori koji sadrže ovakve odredbe nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik ,,valute utočišta" koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten. Zbog toga prosječnom potrošaču odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, iako mu je pojam valutne klauzule u osnovi jasan tako da zna da glavnica kredita kojeg otplaćuje ovisi o tečaju švicarskog franka u odnosu na kunu, nisu razumljive. U dokaz prethodno navedenog tužitelj ĐE se poziva na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske presuda posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.g.; Ustavni sud Republike Hrvatske rješenje posl.br. U- I-3685/2015 (NN 39/17) od 4. travnja 2017.g. Tako sud navodi cit: "... da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljive, nepoštene pa prema tome ništetne jer su banke prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustile informirati potrošače o četiri činjenice: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro ( jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a, što proizlazi iz potvrde HNB-a od 7. lipnja 2013.), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope." Odrednice valutne klauzule i promjenjive kamatne stope od strane tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. u konkretnom slučaju primijenjene su protivno načelima ravnopravnosti, savjesnosti i poštenja i jednake vrijednosti činidaba te suprotno zabranama zlouporabe prava i prouzročenja štete odnosno suprotno odredbama članaka 3., 4., 6., 7., 8. i 10. ZOO (NN 35/05...78/15). Odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača a koje kriterije zadovoljavaju obje ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli. Naime, radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu potrošača jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ovakve ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je ovisna isključivo o odluci tuženika kao jače ugovorne strane, tuženik je potpuno izbjegao utjecaj tužitelja kao druge i slabije ugovorne strane na cijenu, što je suprotno odredbi članka 247. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Bitni sastojci ugovora o kreditu svakako su predmet i cijena, a kamate su cijena. Tužitelj ĐE očekujući prigovor zastare odmah ističe da je prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (dakle, za potraživanja s osnova preplaćenih kamata od 13, lipnja 2014. v. odluku VTS RH Pž-7129/13, a za potraživanja vezanih uz valutnu klauzulu od 14. lipnja 2018.g. v. odluku VTS RH Pž-6632/17, dakle zastara u trenutku podnošenja ove tužbe nije nastupila). Slijedom svega izloženog po prosudbi tužitelja ĐE jasno je da su ugovorne odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i kojima je ugovorena obveza vezana za valutu u švicarskom franku nepoštene a posljedica čega je temeljem odredbe čl. 87. Zakona o zaštiti potošača njihova ništavost odnosno ništetnost. Stoga tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. temeljem čl. 323. ZOO-a mora vratiti tužitelju ĐE sve što je primio temeljem takvih odredbi uključujući i nastalu štetu koja se ogleda u zakonskim zateznim kamatama na nepripadno stečene iznose. Temeljem navedenih ništetnih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu tužitelj ĐE je tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. u razdoblju od srpnja 2004.g. do 16. travnja 2019.g. godine platio ukupan iznos od 253.213,42 HRK a da tih ništetnih odredbi u pogledu tečaja i kamatne stope nije bilo prema početnoj visini anuiteta i početno ugovorenoj kamatnoj stopi trebao je platiti iznos od sveukupno 219.581,87 HRK. Na taj je način tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. je neosnovano stekao razliku od 33.631,55 HRK odnosno tužitelj ĐE je pretrpio štetu u istom iznosu. Prema tvrdnjama tužitelja ĐE u smislu odredbe čl. 10. st. 2. pod i) Zakona o potrošačkom kreditiranju i Zakona o zaštiti potrošača, tužitelj ĐE je podnio tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. zahtjev za dostavu potrebne dokumentacije međutim tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. je istu tužitelju ĐE dostavio tek djelomično. Obzirom na navedeno tužitelj ĐE ne može do konca precizirati svoj zahtjev za isplatu prije nego mu tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. dostavi podatke i to: knjigovodstvenu karticu kredita, prvi cjelokupni otplatni plan, pregled promjena kamatnih stopa te specifikaciju uplata iz koje dokumentacije bi bio vidljiv iznos preplaćene kamate te razlike naplaćenih kunskih anuiteta od početnih kunskih anuiteta te ukupna preplata od dana kad je razlika tečaja nastala. Nakon pribave podataka, a u slučaju da tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. osporava nalaz i mišljenje sudskog vještaka koje prileži tužbi, predlaže se provesti financijsko vještačenje radi utvrđivanja visine iznosa koji tužitelju ĐE pripadaju na ime preplaćenih iznosa, a koji zadatak vještaka će tužitelj ĐE naknadno detaljno specificirati, pa slijedom navedenog predlaže da naslovni sud temeljem odredbe čl. 186.b., u vezi s čl.325.a Zakona o parničnom postupku donese sljedeće rješenje: „Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 A, Rijeka, OIB: 23057039320 da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe tužitelju ĐE preda na pregled isprave vezane uz Ugovor o o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5101967121 koji je 20. srpnja 2004.g. sklopljen sa tužiteljem ĐE i ME a potvrđen od javnog bilježnika Vesne Ćuzele iz Rijeke, Korzo 18, pod brojem OU-1437/04, i to: 1) presliku Ugovora o kreditu iz koje će biti jasno vidljive oznake/brojevi članaka Ugovora, 2) knjigovodstvenu karticu kredita, 3) početni i cjelokupni otplatni plan, 4) plan otplate kredita od početka otplate pa do travnja 2019.g., koji će sadržavati svaku promjenu visine mjesečnog anuiteta naznačeno u CHF valuti i u kunama, - odluke o kamatnim stopama za sve vrijeme trajanja predmetnog kredita, odnosno podatak o visini kamatne stope od početka otplate kredita pa do travnja 2019.g., te podatak o visini mjesečnog anuiteta u odnosu na kamatnu stopu, 5) opće uvjete poslovanja važeće za sve vrijeme trajanja kredita, 6) specifikaciju svih uplata 1.tužitelja po predmetnom kreditu do dana 16.4.2019.g. i 7) promet po kreditu s uplatama u valuti i u kunama iz kojeg mora biti vidljiv iznos kamate i iznos glavnice. Slijedom svega navedenog tužitelj ĐE ustae s ovom tužbom i predlažu sudu da po provedenom postupku temeljem relevantnih odredbi Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima donese sljedeću presudu: „1. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržane u Ugovoru o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5101967121, kreditna partija broj 5101967121, sklopljenom između ĐE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao Korisnika kredita i ME (ranije ĐE) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao Sudužnika te Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 A, Rijeka, OIB: 23057039320 kao Banke, a koji je 20. srpnja 2004.g. potvrđen od javnog bilježnika Vesne Ćuzele iz Rijeke, Korzo 18, pod brojem OU-1437/04, i to: - dio odredbe čl.8. navedenog Ugovora koji glasi: "Kamatna stopa je promjenjiva.." i dio iste odredbe koji glasi: " Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.", - dio odredbe čl. 2.5. navedenog Ugovora koji glasi: "Redovna kamata po dospijeću: Promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.". 2. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe o valutnoj klauzuli CHF sadržane u Ugovoru o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5101967121, kreditna partija broj 5101967121, sklopljenom između ĐE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao Korisnika kredita i ME (ranije ĐE) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao Sudužnika te Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 A, Rijeka, OIB: 23057039320 kao Banke, a koji je 20. srpnja 2004.g. potvrđen od javnog bilježnika Vesne Ćuzele iz Rijeke, Korzo 18, pod brojem OU-1437/04, i to: - odredba čl. 2. koja glasi: "Iznos kredita: 39.500,00 CHF (tridesetdevettisućapetstoCHF) protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj." - odredba čl. 7. koja glasi: "Valutna klauzula. Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke." 3. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 A, Rijeka, OIB: 23057039320 da tužitelju ĐE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 33.631,55 kuna, odnosno drugi iznos čija će se visina odrediti tek nakon što tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom a koja kamata teče na svaki pojedini specificirani novčani iznos i to od dospijeća pa do isplate i 4. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. da tužitelju ĐE naknadi troškove ovog parničnog postupka s pripadajućom zakonskom kamatom a koja kamata teče od presuđenja pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

2. U svom odgovoru na tužbu od 14. svibnja 2020. tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. je u cijelosti osporio osnovanost i visinu tužbenih zahtjeva tužitelja ĐE i to s više osnova, koje će se u nastavku iznijeti. Također, a u odnosu na zahtjev tužitelja ĐE da se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. naloži da dostavi svu dokumentaciju vezanu za predmetni Ugovor o kreditu, tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. ističe da je tužitelju ĐE već dostavio svu dokumentaciju kojom je raspolagao te da ga zasigurno nije odbio s obzirom da je tužitelj zahtjev postavio tek dana 21.08.2019., a dokumentaciju je tužitelj ĐE osobno preuzeo dana 02.09.2019. godine, te je istu tužitelj ĐE sam mogao dostaviti u spis s obzirom da se na istu poziva, stoga je takav zahtjev tužitelja ĐE neosnovan i promašen. U dokaz navedene tvrdnje tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. predlaže izvršiti uvid u dopis tužitelja ĐE od 21.08.2019. i dopis upućen tužitelju ĐE od 30.08.2019. Tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. je istaknuo prigovor zastare iz razloga što je cjelokupno potraživanje tužitelja ĐE u zastari. Prema tvrdnjama tužitelja ĐE na zahtjev tužitelja ĐE za isplatom ima se primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj ĐE vršio po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (U daljnjem tekstu ZZP) u svezi odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO). Odredbom članka 118 ZPP-a propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106 stavka 1 ovog zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Dakle, zakonodavac je tu jasno predvidio da se u postupcima koje potrošači osobno pokrenuo radi o postupcima o naknadi štete, pa se u tom smislu ima primijeniti trogodišnji zastarni rok propisan odredbama ZOO-a. Stoga, tuženik Erste & Steiermärkische bank d.d. ističe da ZZP jasno određuje pravni osnov tužbenih zahtjeva za isplatu, koji bi potrošači kao tužitelji s osnove presude donesene u kolektivnom sporu isticali protiv tuženika u pojedinačnim sporovima, a to je naknada štete koja bi potrošačima bila prouzročena kroz primjenu nepoštene ugovorne odredbe (a koja ne bi bila otklonjena kroz primjenu fiksne kamatne stope). Stoga uzimajući u obzir da je tužba podnesena dana 13. lipnja 2019. to tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. ističe kako je cjelokupno potraživanje tužitelja ĐE u zastari. U dokaz navedenih tvrdnji tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. predlaže izvršiti uvid u pregled prometa partije kredita koji prileži spisu. Nadalje tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. ističe da dana 17. rujna 2019. godine objavljena je odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3. rujna 2019. godine poslovni broj Rev-2221/18, a kojom odlukom je potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine u dijelu kojim se utvrđuje da su banke (pa tako i tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d.) povrijedile kolektivne interese potrošača ugovarajući valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. tuženik prije svega ističe da smatra da su obje gore navedene odluke nepravilne i nezakonite. Naime Vrhovni sud Republike Hrvatske u citiranoj odluci nije iznio nikakve nove okolnosti što se tiče navodnih povreda učinjenih s aspekta kolektivne zaštite, odnosno samo se poziva utvrđenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske iz pobijane odluke. Potom tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. naglašava da je sam Visoki trgovački sud Republike Hrvatske istaknuo kako njegovi zaključci u postupku kolektivne zaštite nisu primjenjivi na pojedinačne postupke, budući da je on samo ocjenjivao okolnosti koje su postojale u tzv. predugovornoj fazi (reklame i oglasi), a ne u fazi pojedinačnih pregovora i kako se, stoga, u pojedinačnim postupcima moraju uzeti u obzir informacije koje su potrošačima bile na raspolaganju prije, prilikom i za vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Stoga, nastavno na gore navedeno, po prosudbi tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. u ovom postupku je potrebno utvrditi da li je u fazi pregovaranja oko sklapanja predmetnog ugovora o kreditu i samog sklapanja ugovora tužitelj ĐE bio odgovarajuće informiran glede valute za koju se veže glavnica kredita odnosno da li je banka upozorila tužitelja ĐE kao budućeg korisnika kredita na posljedice porasta vrijednosti strane valute (švicarskog franka) za njezine kreditne obveze. U svjetlu prethodno navedenog, tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. ističe kako su tužitelju ĐE bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Naime, tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. je prvenstveno u reklamnom materijalu kao i oglasima: a) u ponudi nudio kredite uz valutnu klauzulu u CHF, EUR i USD (a ne isključivo ponudu kredita u CHF); b) ni na koji način nije preferirao, sugerirao ili nagovarao druge potrošače pa tako i tužitelja ĐE na bilo koju opciju iz ponude; c) težište stavio na kreditiranje bez jamaca dakle na opću ponudu stambenih kredita bez jamaca; d) isticao je da svako kreditno zaduživanje, bez obzira na valutnu klauzulu predstavlja određeni rizik kojeg tražitelj kredita pa tako i tužitelja ĐE mora biti svjestan i e) na letcima egzaktno, grafički prikazao kretanje tečaja CHF, EUR i USD u odnosu na kunu za razdoblje od 6 (šest) godina prije 2004. U dokaz navedenog tuženik Erste & Steiermärkische bank d.d. predlaže da se izvrši uvid u reklamni materijal za stambene kredite uz valutnu klauzulu u CHF, EUR, USD. Tuženik Erste & Steiermärkische bank d.d. nadalje napominje kako su potrošačima pa tako i tužitelju ĐE prilikom savjetovanja u bankama predočavani i uručivani obrasci u kojima se decidirano pojašnjava pojam valutne klauzule, te promjena tečajeva stranih valuta za koje je vezana valutna klauzula (npr. EUR, CHF ili USD) koja utječe na promjenu iznosa povrata kredita (glavnica, kamate, naknada…) u kunama. U svim poslovnicama Banke svakodnevno je moguće provjeriti i tečaj određene strane valute, a navedene informacije tužitelj ĐE je mogao dobiti i na besplatnom info telefonu Banke 0800 7890 ili na Internet stranici Banke www.erstebank.hr. Tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. tvrdi da je tužitelja ĐE kao i općenito potrošače upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli i to na više različitih načina: 1) Iz Ugovora o kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. i ĐE broj: 2402006 - 1031262160 / 51400607 – 5101967121 od 1. srpnja 2014. koji prileži spisu vidljivo je da sadrži posebnu odredbu VALUTNA KLAUZULA u kojoj je jasno i nedvojbeno navedeno da će se povrat obveza iz ugovora obračunavati po srednjem tečaju ERSTE BANKE za CHF (po istom onom po kojemu je i korisnik kredita primio sredstva), te da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama a koji može nastati uslijed promjene tečaja. Nadaljet užitelj ĐE je potvrdio svojim potpisom da ga je tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. informirao o posljedicama i svim eventualnim rizicima tečaja, 2) Iz - Informacija Pojam «valutna klauzula» i rizici financiranja u kunama s valutnom klauzulom - koji su svi potencijalni korisnici kredita mogli preuzeti i koji su bili na dispoziciji svim potencijalnim potrošačima pa tako i tužitelju ĐE u poslovnicama jasno je vidljivo da je tuženik Erste & Steiermärkische bank d.d. dao upozorenje korisnicima kredita. U navedenom dokumentu stoji jasno upozorenje da promjena tečaja stranih valuta za koje je vezana klauzula (npr. EUR, CHF ili USD) utječe na promjenu iznosa povrata kredita u kunama. Navedeni dokument sadrži i primjer promjene mjesečnih anuiteta kada je mjesečni anuitet EUR 100. - . Pa tako se navodi da ukoliko jedan mjesec srednji tečaj banke iznosi kn 739,54 za 100 Eur, a slijedeći mjesec 753,36 za 100 Eur, tada je obveza korisnika kredita za taj mjesec da vrati iznos od kn 753,36. Dakle, prikazan je primjer u Eurima iz kojeg je vidljivo da se mjesečni anuitet u razmaku od samo jednog mjeseca može promijeniti za skoro 2%. Naravno u slučaju da se tečaj promijeni na niže tada je i obveza korisnika kredita manja. Nadalje, u istom dokumentu tuženik informira potrošače pa tako i tužitelja ZE da je svakodnevno moguće provjeriti tečaj određene strane valute i to na besplatnom telefonu banke ili na internet stranici banke. Također je tuženik Erste & Steiermärkische bank d.d. u tom dokumentu informirao korisnike kredita da ne može preuzeti odgovornost niti jamčiti na bilo koji način za eventualne slučajeve povećanja kunske protuvrijednosti iznosa pri otplati kredita uslijed promjene tečaja. U dokaz navedenog tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. predlaže da se izvrši uvid u Informacija Pojam «valutna klauzula» i rizici financiranja u kunama s valutnom klauzulom. 4) Iz brošure Stambeni krediti ERSTE BANKE koja je bila prilog uz “Novi list”, a koja su također dobivali potencijalni korisnici kredita u banci pa tako i tužitelj ĐE, također je vidljivo da je tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. upozoravao i posebno na rizik podizanja kredita uz valutnu klauzulu u švicarskim francima ili američkim dolarima. Iz nje je vidljivo da je tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. dao informaciju o kretanju valuta unazad šest godina prema kojoj se vidi da je tečaj EUR bio najstabilniji, potom tečaj CHF-a te nakon toga USD-a. Također je tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. dao preporuku korisnicima kredita da kredit vežu uz valutnu klauzulu ovisno o primanjima koja imaju i koja su im vezana za neku od navedenih valuta. U dokaz navedenog predlaže se izvršiti uvid u citiranu brošuru Stambeni krediti ERSTE BANKE. 5) Iz brošure Hipotekarni krediti, bilo je razvidno da je tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. obavijestio tužitelja ZE o mogućnosti podizanja kredita kako u valutnoj klauzuli u EUR, tako i u valutnoj klauzuli u CHF te da su oba modela prezentirana na jednak način. Obzirom da je tužitelj ĐE kao potrošač imao pravo izbora valute za koju će biti vezane obveze iz ugovora o kreditu, jasno je da se ne može smatrati da se nije pregovaralo o bitnim sastojcima ugovora, konkretno valutnoj klauzuli. U dokaz predlaže se izvršiti uvid u citiranu brošuru Hipotekarni krediti. 6) Svaki korisnik kredita pa tako i tužitelj ĐE također je dobio brošuru u kojoj je naveden Grafički prikaz kretanja tečajeva CHF, USD i EUR u periodu od 1998. godine do 2004. godine u kojoj je tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. počeo odobravati kredite uz valutnu klauzulu u CHF. Iz navedenih grafova upravo je vidljivo da se tečaj CHF-a u odnosu na kunu kretao u rasponu od 1 CHF = 4,2 kune do 1 CHF = 5,2 kune, dok se tečaj kune u odnosu na Euro kretao od 7 kn za 1 Euro do 7,7 kuna za jedan Euro. Iz navedenog proizlazi da su korisnici kredita u CHF pa tako i tužitelj ĐE bili informirani da je volatilnost tečaja kune u odnosu na CHF u zadnjih šest godina bila znatno veća u odnosu na volatilnost tečaja kune u odnosu na Euro. U dokaz navedenog predlaže se uvid u citiranu brošuru. Dakle, iz svega gore navedenog proizlazi kako je postojalo sasvim dovoljno informacija temeljem kojih bi tužitelj ĐE mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak odnosno po stajalištu tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. tužitelj ĐE je itekako bio obaviješten o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak. U dokaz navedenog predlaže se saslušanje tužitelja ĐE. Nadalje, i u razgovoru sa službenicima banke tužitelj ĐE je bilo u dovoljnoj mjeri pojašnjeno značenje ugovaranja odredbe kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak, pa, stoga, tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. na utvrđivanje tih okolnosti predlaže saslušanje službenika Banke koji su ugovarali ovaj kredit s tužiteljem i to: LE i NE na adresi tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. Osim toga, tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. ističe da uz ovaj odgovor na tužbu dostavlja i pisani iskaz gđe. AE (voditeljice Službe upravljanja ciljanim proizvodima, a kasnije direktor Direkcije podrške prodaji), koja u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora bila zadužena za nadzor i koordinaciju rada zastupnika tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. u pogledu ugovaranja ugovora o kreditu ovakve vrste te predlaže da se isti uzme u obzir. U prilogu je dostavljen pisani iskaz gđe AE, ovjeren po javnom bilježniku Mladenu Matošu, broj: OV-1386/2020. Naglašava se da predloženim svjedokom i dostavljenim pisanim iskazom tuženik Erste & Steiermärkische bank d.d. želi dokazati razinu informacija koje su bile pružene tužitelju ĐE odnosno da je tužitelj ĐE bio sasvim dovoljno informiran o riziku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu kako prije, tako i za vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. U prilog tome govori i činjenica da je gđa. AE svim zaposlenicima u nadležnim službama tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. poslala mail u kojem je sadržana jasna uputa kako odgovarati na pitanja klijenata prilikom sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom, pri čemu je posebno naglašeno da je izuzetno bitno klijente osvijestiti o promjenjivosti anuiteta u kunama u ovisnosti o promjeni tečaja. U dokaz navedenih tvrdnji tuženik Erste & Steiermärkische bank d.d. predlaže uvid u mail korespondencija gđe EE upućena nadležnim službama s word dokumentom u prilogu u kojem se nalaze hipotetska pitanja klijenata i odgovori službenika tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. Tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. također ističe kako on niti je ostvario, niti može ostvariti ekstra profit na tečajnim razlikama jer je i sam zadužen u CHF te tako trpi isti tečajni rizik u CHF. Tome govori u prilog i činjenica da banka ne bi smjela imati obvezu u devizi, a potraživanje u kunama. Bilo kakvo odstupanje stvara valutni rizik koji si Banka ne može priuštiti. Odnosno, primjera radi, otplatom duga od strane korisnika kredita u iznosu od 100 CHF, banka podmiruje svoju obvezu u iznosu od 100 CHF prema svojem vjerovniku. Odnos obveza i potraživanja u stranim valutama u bankarskom poslovanju strogo je reguliran i kontroliran od strane Hrvatske Narodne Banke (dalje HNB) koja je, svojom Odlukom o ograničavanju izloženosti kreditnih institucija valutnom riziku (NN 38/2010 i 62/2011) u čl. 8. propisala da je kreditna institucija dužna krajem svakoga dana uskladiti svoju ukupnu otvorenu deviznu poziciju (razliku između potraživanja i obveza u pojedinoj valuti). Upravo iz toga razloga banka vodi konzervativnu politiku izloženosti valutnom riziku te sukladno tome poštujući gore navedenu Odluku HNB-a, kao i limit iz odluke, Banka ne može i ne smije kredite uz CHF valutnu klauzulu financirati iz kunskih izvora već isključivo iz CHF izvora. Plasmani Banke denominirani u CHF-u su pokriveni adekvatnim obvezama Banke u istoj toj valuti u skladu sa svim pozitivnim propisima. To je razvidno i iz dopisa HNB-a od 10. lipnja 2013. godine, a iz kojeg jasno proizlaze i sljedeće činjenice: a) promjena tečaja kune prema bilo kojoj valuti ne može bitno utjecati na financijski rezultat kreditnih institucija (strana 2. dopisa HNB-a), b) banke su imale uredno evidentiranu obvezu u CHF (strana 3. dopisa HNB-a) i c) tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. se vodio izrazito konzervativnim pristupom po pitanju otvorenosti svoje devizne pozicije. U dokaz prethodno navedenih tvrdnji tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. predlaže uvid u očitovanje HNB-a na neke CHF činjenice od 21.01.2015., grafički prikaz: otvorenost devizne pozicije tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. te po potrebi financijsko vještačenje. Dakle iz svega nesporno proizlazi da je i Banka imala obveze u CHF-u te da stoga nije imala niti ima bilo kakve namjere usmjerene ka ostvarivanju ekstra profita. U slučaju kada bi se valutna klauzula utvrdila ništetnom kako to predlaže tužitelj ĐE, to nikako ne bi značilo da Banka gubi navodno stečeni ekstra profit, nego štoviše da ona kao kreditor snosi izravan gubitak na tečajnim razlikama jer ona i dalje i sama ima kreditnu obvezu prema svojim vjerovnicama. Zaključno se naglašava da tužitelj ĐE je, kao i svi potrošači, bio dovoljno informiran i bio je svjestan da postoji određeni rizik prilikom podizanja kredita u kojima se glavnica kredita veže za stranu valutu, pa tako i za švicarski franak. Tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. nadalje smatra da bilo koje podizanje kredita u bilo kojoj valuti per se predstavlja rizik, osobito iz razloga što valute ovise o kretanjima na svjetskoj ekonomiji i nijedna osoba ne može utjecati na eventualne promjene u tom pogledu. Ne samo da je tužitelju kao prosječnom i razboritom potrošaču to jasno, po stajalištu tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., to je svakoj osobi jasno. Neživotno je i nelogično da tužitelj ĐE nije znao za rizik. Osim toga, donošenje odluke o kreditnom zaduženju predstavlja značajnu obvezu, prvenstveno novčanu, te se takva odluka zasigurno ne može temeljiti samo na reklami bez opširnog prikupljanja daljnjih obavijesti kako kod Banke tako i općenito, a takve obavijesti je Banka stavila na raspolaganje svakom klijentu pa tako i tužitelju ĐE kako je ranije opisano. Tuženik Erste & Steiermärkische bank d.d. ističe kako su ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj ĐE i tuženik Erste & Steiermärkische bank d.d. dobrovoljno, prema procjeni vlastitih interesa pristali na rizik promjenjivosti tečaja. Navedeno je razvidno iz činjenice kako se u ponudi tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. nisu nalazili samo ugovori o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, pri čemu su različiti financijski proizvodi imali različite uvjete. Pritom je iznimno bitno istaknuti da se spomenuti rizik promjenjivosti tečaja odnosi i na svaku drugu valutu u odnosu na kunu, a ne samo na CHF. Naime, razvoj tečaja strane valute nije moguće unaprijed predvidjeti, kako u odnosu na CHF, tako i u odnosu na druge valute. Isto tako, nesporno je da je institut valutne klauzule bio i još uvijek jest općeprihvaćen od svih subjekata u društvu. Svaka osoba, pa tako i tužitelj ĐE se već sigurno susretao s pravnim poslovima gdje se cijena, naknada i slično ugovara na temelju tečaja domaće valute (HRK) u odnosu na bilo koju stranu valutu (CHF, USD, EUR i sl.) i stoga svaka osoba kao i tužitelj ĐE je svjestan i ne može postati nesvjestan, pa čak i bez obzira koje informacije primi prilikom sklapanja takvog ugovora, da mu obveza ovisi o tečaju te strane valute u odnosu na domaću valutu u trenutku kada bi ta trebao ispuniti tu obvezu, bez obzira na stvarnu vrijednost u trenutku ugovaranja. Dakle, radi se o institutu koji je apsolutno prepoznat, prihvaćen je u našem društvu i upotrebljava se i upotrebljavao se u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. Svakoj osobi, a ne samo tužitelju ĐE, trebalo je biti jasno da sklapa ugovor o dugoročnom kreditu i da se tijekom dužeg vremenskog razdoblja ne može očekivati da će takav ugovor proizvoditi jednake ekonomske učinke prilikom sklapanja i prilikom konačne otplate kredita. Isto tako, svakoj razumnoj osobi, pa tako i tužitelju ĐE je jasno da se svjetska ekonomija bazira na slobodnom tržištu i da se prilike u društvu ekonomske i druge mijenjaju pa tako i tečaj valuta. Slijedom navedenog ne može se smatrati da bi odredba ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak bila nepoštena, jer sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ista ne predstavlja nerazumljivu odredbu. Naime, navedena odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužitelj ĐE kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. Nadalje tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. ističe kako je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima. Tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. je naime prije donošenja ZIDZPK (112/12 i 143/13) bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem, putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način (čl. 175. Zakona o bankama, NN 84/02, 141/06), odnosno prema Zakonu o kreditnim institucijama (čl. 308. NN 117/08,) tuženik je bio dužan obavijestiti potrošača o promjeni ugovorene kamatne stope najmanje petnaest dana prije nego što se nova stopa počne primjenjivati, te uz obavijest dostaviti i izmijenjeni otplatni plan. Tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. je to u ovoj stvari uredno činio. Tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. se međutim, radi izostanka precizne zakonske regulative u vrijeme sklapanja ugovora, u postupanju prema tužitelju rukovodio i Direktivom Vijeća Europskih zajednica 93/13/EEZ od 05.04.1993. Navedena Direktiva u Prilogu sadrži tzv. sivu listu od devetnaest ugovornih odredaba koje bi se mogle smatrati nepoštenima, a koja lista je kasnije implementirana u odredbu čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača. No za razliku od Zakona o zaštiti potrošača, Direktiva u Prilogu predviđa i slučajeve u kojima određene odredbe sa sive liste nisu ograničenje za sklapanje ugovora, pa tako niti odredba koja trgovcu omogućuje da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom, ukoliko se radi o odredbi prema kojima pružatelj financijskih usluga pridržava pravo bez prethodne obavijesti izmijeniti kamatnu stopu koju plaća potrošač, u slučaju valjanog razloga, pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome odmah izvijesti drugu ugovornu stranu u najkraćem mogućem vremenu i da je ona tada odmah slobodna raskinuti ugovor (Toč. 2.b Priloga Direktive). Također nije nepoštena niti odredba kojom pružatelj financijskih usluga pridržava pravo jednostrano izmijeniti odredbu o cijeni, koja je uvjetovana kretanjem određenih indeksa, odnosno čimbenika na financijskom tržištu na koje pružatelj usluge nema utjecaj. Treba imati u vidu da je jedan od osnovnih ciljeva Direktive 93/13/EEZ, da se prilikom donošenja ocjene o poštenju pobijane odredbe imaju cijeniti narav robe ili usluge koja je predmet ugovora, te sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora. Kako se ZZP ima tumačiti i u skladu s Direktivom 93/13/EEZ, a sukladno odredbi čl. 145. Ustava Republike Hrvatske, ovdje tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. ističe da postoje određene iznimke od pravila o nepoštenim ugovornim odredbama predviđene Direktivom, koje uključuju i ovdje pobijanu odredbu. Neovisno o tome što takve odredbe nisu inkorporirane u sadržaj ZZP, to ne znači da ih sud treba zanemariti. Prema njima postupanje tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. nije nepošteno. U svezi metodologije utvrđivanja promjene kamatnih stopa naglašava se da tužitelju ĐE je pružena zaštita sukladno noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju, koja je objavljena dana 02.12.2013., a stupila je na snagu dana 01.01.2014. (dalje u tekstu ZIDZPK NN 143/13). Naime, sukladno navedenoj noveli ZIDZPK tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. je kao Banka bio u obvezi donijeti novu Metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode banke na koje se obračunava ugovorna kamata (dalje u tekstu Metodologija), a kojom Metodologijom se sukladno zakonom predviđenoj obvezi definiraju parametar, fiksna marža te razdoblje promjene kamatnih stopa. Tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. je postupio sukladno navedenoj obvezi te je donio Metodologiju, koja se primjenjivala i na predmetni ugovorni odnos pa je istom i bila strukturirana kamata u predmetnom ugovornom odnosu. Tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. je dakle spomenutoj obvezi udovoljio tako da je za predmetni ugovorni odnos u novoj Metodologiji utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode banke na koje se obračunava ugovorna kamata usklađenje proveo u skladu s vrijednošću parametra na dan 01. prosinca 2013. s primjenom od 01. siječnja 2014. U dokaz navedenog tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. predlaže izvršiti uvid u citiranu Metodologiju kao i obavijest o usklađenju kamatne stope. Tuženik Erste & Steiermärkische bank d.d. je, dakle, tek od stupanja na snagu Metodologije kojom je sukladno zakonom predviđenoj obvezi definiran parametar, fiksna marža te razdoblja promjena kamatnih stopa, odnosno od 01.01.2014. mogao definirati navedene elemente promjenjive kamatne stope, odnosno izmijeniti sadržaj svih ugovornih odnosa s promjenjivom kamatnom stopom, što je tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. i učinio. Slijedom navedenog, razvidno je da su intervencijom zakonodavca stranke regulirale svoj ugovorni odnos u pogledu pitanja promjenjivosti kamatne stope već i prije sklapanja Aneksa pa tužitelj ĐE nema pravo tražiti i dodatnu zaštitu od suda podnošenjem predmetne tužbe. Potrebno je istaknuti i da je takav način usklađenja u više navrata i od više institucija potvrđen kao zakonit (Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Hrvatska narodna banka, VSRH u presudi Revt-294/2014, str. 35., Visoki prekršajni sud u presudi posl.br. FPž-139/18 od 29.03.2018. godine). Prema tome, već je kroz ZPK tužitelju ĐE pružena takva razina radi koje daljnja sudska zaštita nije potrebna, pri čemu je zakonodavac odgovarajuće cijenio činjenicu da su se ugovorne strane inicijalno opredijelile za primjenu promjenjive kamatne stope, i da je polazeći upravo od tog odabira koncipirao režim pravne zaštite koji je ustanovljen ZPK. Također se ukazuje da ZIDZPK NN 143/13 je na ovaj ugovorni odnos imao utjecaj i kroz odredbu čl.11.a st. 5., kojom je potrošačima, pa tako i ovdje tužitelju ĐE, omogućio izravnu, progresivnu, mjesečnu restituciju kroz prisilno uvođenje anuiteta čija je visina bitno niža od početno ugovorenog, a uvjetovana je zakonskim fiksiranjem kamatne stope na visinu od 3,23% godišnje do daljnjega. Navedeno bi po prosudbi tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. trebalo biti nesporno odnosno podredno predlaže se izvršiti uvid u pregled prometa po kreditu kao i HNB-ova objava o prosječnoj ponderiranoj stopi od 9. prosinca 2013. (NN 149/13). Uvođenje fiksne kamatne stope u ovaj ugovorni odnos stoga nije slučajnost, te ga treba sagledati kroz širi kontekst, i to upravo kao restituciju koja se spominje u odredbi čl.138.a ZZP. U tom se smislu ističe i da je Ustavom Republike Hrvatske određeno da se prava određenih osoba moraju ograničiti razmjerno potrebi za ograničenjem u konkretnom slučaju (čl. 16.). Prisilno uvođenje fiksne kamatne stope jest upravo takvo ograničenje koje se mora uzeti u obzir prilikom odlučivanja o tužbenim zahtjevima koji su istaknuti. Protivno je citiranoj odredbi Ustava ne uvažiti zakonsku restituciju prilikom odlučivanja o zahtjevu za isplatu tužitelju ĐE, jer će usvajanjem cijelog tužbenog zahtjeva za isplatu sud negirati činjenicu zakonske restitucije, i time će narušiti razmjer između samog ograničenja i potrebe za ograničenjem na štetu tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. Prema tome, prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevutužitelja ĐE, ne može se zanemariti restitucija s osnove odredbe čl.11.a st.5. ZPK, te u vezi s njome odredba čl. 16. Ustava Republike Hrvatske. Ukazuje se da deklaratorna zaštita koju traži tužitelj ĐE u ovoj stvari usmjerena je na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa. Dogovor o promjenjivoj kamatnoj stopi u sebi obuhvaća dva međusobno povezana i nerazdvojiva dogovora, i to dogovor o odabiru promjenjive kamatne stope, te o načinu podešavanja kamatne stope. Ta dva dogovora samo zajedno mogu činiti dogovor o promjenjivoj kamatnoj stopi, što je uostalom i stav recentne pravne teorije. Ukoliko se iz sadržaja ugovora kroz deklaratornu pravnu zaštitu ukloni način podešavanja visine kamatne stope, kamatna stopa se više ne može smatrati promjenjivom, jer tada od samog zasnivanja ugovornog odnosa ne postoji nikakav dogovor parničnih stranaka u pogledu načina njezinog podešavanja. Takav ugovor pravno je i sadržajno nepotpun, stoga odgovor na pitanje koja se kamatna stopa primjenjuje na ugovorni odnos parničnih stranaka treba potražiti u tumačenju preostalih odredbi ugovora. Odredba čl. 8. st. 1. Ugovora i dalje doduše sadrži odredbu o tome da su ugovorne strane odredile primjenu promjenjive kamatne stope u početnoj visini od 4,99 % godišnje, no jasno je da uslijed izostanka kriterija o načinu podešavanja njezine visine početno ugovorena visina jest njezina trajna visina, budući da druge odredbe ugovora ne daju odgovor na pitanje kako bi promjena takve stope mogla nastupiti. Međutim, ukoliko se ugovor tumači teleološki (ako ne postoji način na koji može doći do izmjene početno ugovorene visine kamatne stope) to samo može dovesti do zaključka da kamatna stopa nije promjenjiva, već da se radi o fiksnoj kamatnoj stopi. Takva naime jedino i može biti kamatna stopa za koju, iako nazvana promjenjivom, u ugovoru nije predviđen način njezinog podešavanja. Nije pak moguće niti pravno dopušteno kamatnu stopu, koju su ugovorne strane izričito predvidjele kao promjenjivu, intervencijom u sadržaj ugovora izmijeniti u fiksnu kamatnu stopu od samog zasnivanja ugovornog odnosa, niti zanemariti valjanost inicijalnog dogovora između parničnih stranaka da će se na njihov ugovorni odnos primjenjivati promjenjiva kamatna stopa. Parnične stranke su u vrijeme zasnivanja ugovora jasno očitovale svoju volju na način da žele da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa, a što uostalom odgovarajuće cijeni i uvažava sam zakonodavac. U pravnoj teoriji uvriježen je stav da se odredbe ugovora imaju primjenjivati onako kako glase, a da se pri tumačenju spornih odredbi treba istraživati i zajednička namjera ugovaratelja, te odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava, posebice kroz načelo slobode uređivanja obveznih odnosa, budući da se pod njime podrazumijeva “sloboda suugovaratelja da samostalno i slobodnom voljom odlučuju hoće li uopće zasnovati određeni obveznopravni odnos, s kime, kojom vrstom ugovora, s kojim sadržajem i redovito u kojem obliku, mijenjati ga i okončati” (VE, Komentar Zakona o obveznim odnosima, 2005. g., str. 7.). Deklaratorni tužbeni zahtjev stoga se ne može usvojiti bez da se pritom ne postupi protivno Zakonu o potrošačkom kreditiranju i Zakonu o zaštiti potrošača, ali i bez da se ne povrijedi jedno od osnovnih načela obveznog prava, načelo slobode ugovaranja. Također tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. spori da bi na strani tužitelja ĐE nastupila šteta, kao i da bi tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem tužitelju ĐE. Naime, presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 potrošača u skladu sa praksom suda Europske unije, definira kao dobro informiranu, razumnu, pažljivu i opreznu osobu. Tužitelj ĐE se stoga ne može prikazivati kao osoba kojoj je moguće "nametnuti" Ugovor određenog sadržaja, na unaprijed formuliranom standardnom obrascu, niti je to životno logično i uvjerljivo. Tužitelja ĐE nitko nije silio da sklopi ugovor o kreditu s tuženikom, već je to isključivo rezultat njegove slobodne volje. Ukoliko pak tužitelj ĐE želi sebe prikazati kao osobu koja je ugovor sklopila bez da je propitivala njegove odredbe, on tim više ne uživa pravnu zaštitu po režimu koji je ustanovljen odredbama ZPK i ZZP, jer bi iz navedenog proizlazilo da on nije niti želio pregovarati o pojedinim odredbama, već je samo htio što prije ishoditi potrebna novčana sredstva. U ovoj stvari nije sporno da je tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. kao pružatelj financijskih usluga, u smislu spomenute odredbe Priloga Direktive i ranije navedenih zakona, u prvoj mogućoj prilici izvijestio tužitelja ĐE o izmjeni kamatne stope, te da je pri tome tužitelj ĐE imao pravo na raskid ugovora. Takvo držanje sud bi ipak trebao odgovarajuće cijeniti, budući da sadašnji navodi i prijašnje postupanje tužitelja ĐE dijametralno suprotni. Stoga, sve i da je na strani tužitelja ĐE nastala šteta, njegov doprinos takvoj šteti više je nego očigledan. Nadalje, Zakon o zaštiti potrošača (NN 41/14) odredbom čl. 118., odnosno 138.a (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 78/12 i 56/13, dalje u tekstu: ZZP) jasno definira pravni osnov tužbenih zahtjeva za osobe koje protiv tuženika iz kolektivnog spora temeljem iste odredbe pokreću pojedinačne postupke s osnove presude donesene u kolektivnom sporu, a to je naknada štete. Takva pravna osnova jasna je budući da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, temeljem koje je tuženik stekao iznose koji su ovdje predmetom zahtjeva za isplatu nije otpala, već i dalje egzistira. Tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. osporava i navode tužitelja ĐE kako bi predmetna odredba čl. 8. Ugovora o kreditu bila neodređena odnosno neodrediva. Naime, ovakvo zaključivanje tužitelja ĐE ne samo da nije pravno utemeljeno, nego je isto nelogično i u cijelosti neuvjerljivo, osobito iz razloga što se pojmovi određenosti odnosno odredivosti ne odnose na pojedine odredbe ugovora, nego na činidbu, koja predstavlja bitan sastojak ugovora, a sve sukladno odredbama kako slijedi. Stoga, tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. polazi od činjenice kako je odredbom čl. 269. st. 1. propisano kako je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju, dok je odredbom čl. 1021. ZOO-a propisano kako se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Nadalje, tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. upire i na odredbu čl. 270. ZOO-a, a kojom odredbom je propisano kako je ugovor ništetan kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva. Dakle, objekt ugovorne obveze na strani tužitelja ĐE je činidba na plaćanje ugovorene kamate i vraćanja iskorištenog iznosa u vrijeme i način kako je ugovoreno. Iz navedenog proizlazi kako činidba ugovora o kreditu, a u konkretnom slučaju se radi o takvoj vrsti pravnog posla, nije i ne može biti samo kamatna stopa, nego plaćanje ugovorene kamate i vraćanje iskorištenog iznosa novca u vrijeme i način kako je ugovoreno, dakle, činidba se sastoji u davanju. Pored navedenog, tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. ističe kako se ne može govoriti o neodređenosti odnosno o neodredivosti činidbe iz razloga što je predmetna činidba plaćanja ugovorenih kamata u odnosu na Ugovor o kreditu itekako bila određena te je podrazumijevala u trenutku ugovaranja visinu od 4,99%. Također, ista je bila i odrediva iz razloga što je promjenjivost bila uvjetovana odlukama Banke. Naime, odredbom čl. 272.st.1. propisano je kako je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti, a što je predmetni ugovor i sadržavao. Stoga, budući da predmetni ugovor o kreditu sadrži jasne podatke pomoću kojih je činidba bila odrediva, odnosno, odredivost činidbe sadržana je u činjenici da je voljom ugovornih strana bila prepuštena mogućnost promjene ugovorene kamatne stope u skladu s važećim odlukama Banke, ni u kojem slučaju se ne može govoriti o neodredivosti činidbe. Budući da tužitelj ĐE u ovom postupku zahtijeva utvrđenje ništetnim odredbe o valutnoj klauzuli, tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. ističe da bi tužitelj ĐE, ukoliko bi naslovni sud deklaratornom pravnom zaštitom uklonio odredbu o valutnoj klauzuli, bio dužan tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. vratiti svaki potplaćeni anuitet s osnove razlike u tečaju kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja. U dokaz navedenih tvrdnji tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. predlaže izvršiti uvid u pregled prometa po partiji kredita te po potrebi financijsko vještačenje. Stoga, ukoliko sud nađe ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli tada tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. izjavljuje prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od kn 2.460,37 zajedno sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini specificirani novčani iznos od dospijeća pa do isplate. Također se sudu predlaže konstitutivnom odlukom izvršiti prijeboj tražbine tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. s tražbinom tužitelja ĐE. Tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. naglašava da si zadržava pravo naknadno korigirati prigovor radi prebijanja, do zaključenja glavne rasprave u ovoj stvari. Ukoliko bi tužitelj ĐE osporavao visinu postavljenog prigovora radi prijeboja, tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. predlaže provođenje financijskog vještačenja na okolnosti i sa zadatkom: - izračuna novčanog iznosa, izraženog u kunama po mjesecima, kao razlike između iznosa anuiteta koje bi tužitelj platio da se primjenjivao tečaj CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa anuiteta koje je tužitelj ĐE stvarno plaćao po tečaju CHF spram HRK na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta i to za razdoblje iz ove točke odgovora na tužbu. U odnosu na dio tužbenog zahtjev tužitelja ĐE kojim zahtijeva utvrđenje ništetnosti odredbe o načinu promjene kamatne stope te ukoliko sud utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o načinu podešavanja kamatne stope (a što se osporava u cijelosti), tuženik ističe da bi imao protutražbinu prema tužitelju ĐE budući bi se između stranaka primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 4,99% (postala bi fiksna za cijelo razdoblje otplate kredita). U tom slučaju tužitelj ĐE više ne bi uživao zaštitu zakonskog fiksiranja kamatne stope na 3,23% iz razloga što se navedena kamatna stopa primjenjivala samo na ugovore s promjenjivom kamatnom stopom. Naime, deklaratornom pravnom zaštitom suda koja djeluje ex tunc tužitelj ĐE bi izašao iz režima pravne zaštite ustanovljenim odredbom čl. 11.a ZPK i imalo bi se smatrati kako je korisnik kredita s ugovorenom fiksnom kamatnom stopom, pa prema tome i nema pravo na povlašteni anuitet u smislu cit. zakonske odredbe. U dokaz prethodno navedenog tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. predlaže izvršiti pregled prometa po partiji kredita, zatim obavijest o kreditu od 15.01.2014. godine te financijsko vještačenje. S obzirom na navedeno tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. predlaže naslovnom sudu da utvrdi postojanje tražbine tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. prema tužitelju ĐE, koja iznosi CHF 2.172,60 odnosno u kunskoj protuvrijednosti iznos od kn 14.251,62 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini specificirani novčani iznos od dospijeća pa do isplate. Također se sudu predlaže konstitutivnom odlukom izvršiti prijeboj tražbine tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. s tražbinom tužitelja ĐE. Tuženik Erste & Steiermärkische bank d.d. naglašava da zadržava pravo korigirati prigovor radi prijeboja nakon provođenja financijskog vještačenja. Ukoliko bi tužitelj ĐE osporavao visinu postavljenog prigovora radi prijeboja, tuženik Erste & Steiermärkische bank d.d. predlaže provođenje financijskog vještačenja na okolnosti i sa zadatkom: - izračuna novčanog iznosa, izraženog u CHF i HRK po mjesecima, kao razlike između kamata koje bi tužitelj ĐE platio da se u tom razdoblju primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa i stvarno plaćenih kamata po sniženim kamatnim stopama i to za razdoblje iz ove točke odgovora na tužbu. Slijedom svega navedenog, tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. predlaže naslovnom sudu da odbije tužbene zahtjeve tužitelja ĐE kao neosnovane te naloži tužitelju ĐE da naknadi tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. troškove ovoga postupka.

3. U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. i ĐE broj: 2402006 - 1031262160 / 51400607 – 5101967121 od 1. srpnja 2014. (list sudskog spisa od broja 8 do 11) kao i svu dokumentaciju koja je dostavljena od strane samih stranka. Također je izvršen i uvid u nalaz i mišljenje angažirane vještakinje za financije i bankarstvo MEČ dipl. oec. od 9. lipnja 2024. sa dopunom istoga od 17.10.2024. (list sudskog spisa od broja 339 do 379 te od 484 do 511). Na ročištu dana 27. kolovoza 2024. u svojstvu stranke saslušan je tužitelj ĐE (list sudskog spisa broj 481 i 482) dok na ročištu dana 17. prosinca 2024. saslušana je svjedokinja ME (list sudskog spisa broj 554 i 555).

4. Saslušan na ročištu dana 27. kolovoza 2024. tužitelj ĐE je učinio nespornim da je zaključio ugovor o kreditu koji je predmet ove parnice dana 1. srpnja 2004. Taj kredit je u međuvremenu u cijelosti isplaćen negdje 2022. Prema tvrdnjama tužitelja ĐE navedeni kredi je on uzeo za kupnju terena na [adresa] radi izgradnje obiteljske kuće koja je još uvijek u izgradnji. Njegova bivša supruga ME (ranije ĐE) je bila sudužnik, a oni su se razveli negdje 2014 godine. Naglašava se da ME nije vodila nikakve pregovore nego samo kada je odobren kredit došla ga je potpisati, a zajedno su otišli kod javnog bilježnika radi solemnizacije. U banci su mu rekli da postoje samo krediti vezani uz valutnu klauzulu EUR i CHF te mu je sugerirano da je najpovoljnije da uzme kredit vezano uz valutnu klauzulu CHF budući je to stabilna valuta i najmanje je podložna nekim oscilacijama u budućnosti. Prema kazivanju tužitelja ĐE on je i prihvatio tu sugestiju. Nadalje tužitelj ĐE je iskazao da ima završenu višu pomorsku školu, smjer brodska elektrotehnika i poznato mu je da tečajevi stranih valuta variraju u odnosu na domaću valutu. Međutim, on nije očekivao da će tečaj CHF u odnosu na kunu naglo i nekontrolirano porasti, a niti ga je itko upozorio da je takvo nešto moguće. Što se tiče promjenjive kamatne stope odluku je donosila jednostrano sama banka, a na temelju čega je ona mijenjala tu kamatnu stopu tužitelj ĐE tvrdi da mu je potpuno nejasno. Kada se je mijenjala kamatna stopa on bi o tome bio samo obaviješten, ali na isto nije mogao niti na koji način utjecati. Sam ugovor o kreditu je sastavljen od strane banke te je istog on mogao samo prihvatiti ili ne prihvatiti. Na kraju svoga iskaza tužitelj ĐE je ustvrdio da javni bilježnik mu je također samo letimično pročitao taj ugovor, a nije mu ništa posebno objašnjavao u svezi valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. On također nije imao nikakvih dodatnih pitanja niti za službenicu banke, a niti za javnog bilježnika.

5. Saslušana na ročištu dana 17. prosinca 2024. svjedokinja ME je učinila nespornim da je zaključen kako Ugovor o kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. i ĐE broj: 2402006 - 1031262160 / 51400607 – 5101967121 od 1. srpnja 2014. tako kasnije i Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini između Erste&Steiermärkische bank d.d. kao vjerovnika i predlagatelja osiguranja, ĐE kao dužnika i protivnika osiguranja i ME kao sudužnika i protivnika osiguranja od 19. srpnja 2004. Naime, ona i tužitelj ĐE su zaključili brak 1996. godine, a razveli smo se 2014. ili 2015. godine. U braku imaju dvoje djece. Novac koji je dobiven tim kredit je iskorišten za kupnju zemljišta radi izgradnje obiteljske kuće. Prema tvrdnjama svjedokinje ME ona sa svojim bivšim suprugom ĐE već duže nije niti u kontaktu, a prema pričanju djece već je sagrađena i useljena kuća na [adresa]. Navedena kuća je njemu pripala u vlasništvo budući su oni razriješili njihove imovine odnose za vrijeme trajanja braka. Na kraju svoga iskaza svjedokinja ME je iskazala da ona nije vodila nikakve pregovore sa službenicima banke već je to sve sređivao njezin tadašnji suprug, a ona je samo došla da potpiše ono što je trebalo. Da li jeišla kod javnog bilježnika svjedokinja ME se više ne sjeća, a sve rate tog kredita je otplaćivao njezin tadašnji suprug ĐE.

6. U svom nalazu i mišljenju od 9. lipnja 2024. angažirana vještakinja za financije i bankarstvo MEČ dipl. oec. konstatira da njezin zadatak je bio: a) izračunati kolika je ukupna razlika pretplate po anuitetima izraženo u eurima i to u odnosu na razliku iznosa koju je tužitelj ĐE platio tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. na ime promjenjive kamatne stope i iznosa koji bi tužitelj ĐE platio tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. da je kamatna stopa ostala u visini koja je bila u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, b) izračunati kolika je ukupna razlika pretplate po anuitetima izraženo u eurima i to u odnosu na razliku iznosa kojeg je tužitelj ĐE platio tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. na ime rasta tečaja valute u CHF u odnosu na HRK i iznosa koji bi tužitelj ĐE platio tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. da do toga rasta nije došlo odnosno da je tijekom cijele otplate tečaj CHF prema HRK ostao jednak onome kakav je bio na dan isplate kredita, c) izračunati novčani iznos, izražen u eurima po mjesecima, kao razlike između iznosa anuiteta koje bi tužitelj ĐE platio da se primjenjivao tečaj CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa anuiteta koje je tužitelj ĐE stvarno plaćao po tečaju CHF spram HRK na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta i d) izračunati novčani iznos, izraženog u CHF i HRK po mjesecima, kao razlike između kamata koje bi tužitelj ĐE platio da se u tom razdoblju primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa i stvarno plaćenih kamata po sniženim kamatnim stopama i to za razdoblje iz ove točke odgovora na tužbu. Potom angažirana vještakinja za financije i bankarstvo MEČ dipl. oec. konstatira da ĐE u svojstvu korisnika kredita (ovdje: tužitelj) i HE u svojstvu sudužnika (ovdje: tužiteljica II) zaključili su s Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka (ovdje: tuženik) dana 1.07.2004. godine Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607- 5101967121, a koji je solemniziran od Javnog bilježnika Vesne Ćuzela iz Rijeke pod posl. br. OU-1437/04 dana 20.07.2004. godine (Prilog 1 Podneska tužitelja ĐE od 21.05.2024. godine), sa sljedećim osnovnim i relevantnim odredbama za izračun vještaka: a) u čl. 2. ugovoren je iznos kredita od 39.500,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju za CHF banke kreditora na dan puštanja kredita u tečaj, b) u čl. 3. ugovorena je namjena kredita: stambeni krediti građana preko 3 godine uz čvrstu valutnu klauzulu- stambeni krediti, c) u čl. 6. ugovoren je rok vraćanja od 240 mjeseci od puštanja kredita u tečaj, d) u čl. 7. ugovorena je otplata kredita u 240 mjesečnih anuiteta nakon puštanja kredita u tečaj. Kredit dospijeva na naplatu svakog prvog u mjesecu. Iznos mjesečnog anuiteta je 260,46 CHF. Povrat svih obveza po ugovoru obračunat će se po srednjem tečaju banke na dan odobrenja žiro računa banke i e) u čl. 8. ugovorena je promjenjiva kamatna stopa i u trenutku ugovaranja iznosi 04,990% p.a., promjenjiva. Kamata se obračunava primjenom direktne metode. Tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. je primjenom Općih uvjeta poslovanja Erste&Steiermärkische Bank d.d. s građanima koji su u primjeni od 01.08.2013. godine obračunavao kunsku protuvrijednost obveza u valuti po srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke (izvor: https://www.erstebank.hr/hr/opci-uvjeti-i-metodologija/gradjanstvo/2013). Dana 01. siječnja 2014. godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 143/2013) čije odredbe su regulirale kamatnu stopu na stambene kredite nominirane u valuti CHF, čime po predmetnom kreditu kamatna stopa od 01.01.2014. godine iznosi 3,23% do dana obračuna konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Dopunom Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 9/15) koja je stupila na snagu 27.01.2015. godine utvrđen je tečaj švicarskog franka prema kuni u omjeru 6,39 HRK za 1 CHF. Tečaj se odnosi na ugovore o kreditu u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, za anuitete odnosno obroke u redovitoj otplati. Utvrđeni tečaj primjenjuje se u razdoblju od jedne godine od stupanja na snagu dopuna Zakona o potrošačkom kreditiranju, odnosno do 27.01.2016. godine. Temeljem podataka iz dokumenata Otplatni plan za kredit (Prilog 4 podneska tužitelja ĐE od 21.05.2024. godine), a koji je početni otplatni plan kredita, te Pregled prometa po partiji kredita 5101967121 za razdoblje od 30.07.2004. do 29.08.2019. godine (Prilog 3 Podneska tužitelja ĐE od 21.05.2024. godine) angažirana vještakinja za financije i bankarstvo MEČ dipl. oec. je utvrdila da je kredit isplaćen jednokratno dana 30.07.2004. godine u iznosu od 39.500,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti. Primijenjen srednji tečaj tuženika na dan isplate kredita angažirana vještakinja za financije i bankarstvo MEČ dipl. oec. je utvrdila uvidom u arhivu tečajnih lista na internet stranici tuženika na adresi https://www.erstebank.hr/hr/tecajna-lista koji je iznosio 1 CHF= 4,790 HRK. Prikaz tečajne liste tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. br. 146 s primjenom na dan 30.07.2004. godine angažirana vještakinja za financije i bankarstvo MEČ dipl. oec. je dala u Tabeli br.1. Kunska protuvrijednost isplaćenog kredita iznosila je 189.205,00 HRK. Temeljem podataka iz dokumenata Otplatni plan za kredit (Prilog 4 Podneska tužitelja ĐE od 21.05.2024. godine), a koji je početni otplatni plan kredita u Tabeli br. 1 angažirana vještakinja za financije i bankarstvo MEČ dipl. oec. je dala prikaz početnog otplatnog plana kredita do 01.08.2019. godine, a za koje razdoblje raspolaže knjigovodstvenim prometom kredita. Prema početnom otplatnom planu do 01.08.2019. godine tužiteljeva obveza s osnova redovne kamate iznosila bi 21.200,42 CHF, dospjele glavnice 25.693,33 CHF, a što bi činilo ukupan do tada dospjeli dug od 46.893,75 CHF, dok bi nedospjela glavnica kredita iznosila 13.806,67 CHF, sve u kunskoj protuvrijednosti. Osnovni elementi kredita početnih uvjeta kredita koji će se koristiti u izračunu su sljedeći: a) Iznos kredita = 39.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, b) Početna kamatna stopa = 4,99% p.a. i c) Početni tečaj = tečaj na dan isplate kredita 1 CHF = 4,7900 HRK. Temeljem podataka iz dokumenata Obavijest o promjeni uvjeta po kreditu, Obavijesti o promjeni kamatne stope, Obavijest o kreditu (Prilog 7 Podneska tužitelja ĐE od 21.05.2024. godine) angažirana vještakinja za financije i bankarstvo MEČ dipl. oec. je utvrdila visinu primjenjivanih kamatni stopa po kreditu, dok je iznose obračunatih anuiteta angažirana vještakinja za financije i bankarstvo MEČ dipl. oec. je utvrdila iz dokumenta Pregled prometa po partiji kredita 5101967121 za razdoblje od 30.07.2004. do 29.08.2019. godine (Prilog 3 Podneska tužitelja ĐE od 21.05.2024. godine). U Tabeli br. 3 angažirana vještakinja za financije i bankarstvo MEČ dipl. oec. je dala pregled kamatnih stopa po kreditu s razdobljima važenja istih, kao i iznose anuiteta u valuti kredita do 01.08.2019. godine s datumima njihove primjene. Prikaz realiziranog otplatnog plana kredita angažirana vještakinja za financije i bankarstvo MEČ dipl. oec. je dala u Tabeli br. 4. Prema realiziranom otplatnom planu do 01.08.2019. godine obveza s osnova redovne kamate dospjela je u iznosu od 20.086,57 CHF, s osnova glavnice 26.159,57 CHF što je s glavnicom činilo ukupan do tada dospjeli dug od 46.246,14 CHF, dok je nedospjela glavnica kredita iznosila 13.340,43 CHF, sve u kunskoj protuvrijednosti. Dakle, uslijed promjena kamatne stope u razdoblju do 01.08.2019. godine tužitelju ĐE je obveza s uključenim i pozitivnim i negativnim razlikama s osnova promjene kamatne stope umanjena za 1.113,85 CHF, dok je glavnica više otplaćena u iznosu 466,24 CHF, sve u kunskoj protuvrijednosti. Temeljem podataka iz dokumenta Pregled prometa po partiji kredita 5101967121 za razdoblje od 30.07.2004. do 29.08.2019. godine (Prilog 3 Podneska tužitelja ĐE od 21.05.2024. godine) angažirana vještakinja za financije i bankarstvo MEČ dipl. oec. je utvrdila iznose datume plaćanja i iznose obračunatih i naplaćenih anuiteta kredita. Tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. je primjenom Općih uvjeta poslovanja Erste&Steiermärkische Bank d.d. s građanima koji su u primjeni od 01.08.2013. godine obračunavao kunsku protuvrijednost obveza u valuti po srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke (izvor: https://www.erstebank.hr/hr/opci-uvjeti-i-metodologija/gradjanstvo/2013). Uvid u tečajeve tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. i HNB-a na dan podmirenja svakog pojedinog anuiteta angažirana vještakinja za financije i bankarstvo MEČ dipl. oec. je utvrdila uvidom u arhivu tečajnih lista na internet stranicama tuženika na adresi: https://www.erstebank.hr/hr/tecajna-lista. Dopunom Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 9/15) koja je stupila na snagu 27.01.2015. godine utvrđen je tečaj švicarskog franka prema kuni u omjeru 6,39 HRK za 1 CHF. Tečaj se odnosi na ugovore o kreditu u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, za anuitete odnosno obroke u redovitoj otplati. Utvrđeni tečaj primjenjuje se u razdoblju od jedne godine od stupanja na snagu dopuna Zakona o potrošačkom kreditiranju, odnosno do 27.01.2016. godine. Izračuni se odnose na razdoblje do 29.08.2019. godine, a za koje razdoblje je angažirana vještakinja za financije i bankarstvo MEČ dipl. oec. raspolagala knjigovodstvenom dokumentacijom kredita, te je tijek poslovnih događaja u izračunima prikazan kronološkim redoslijedom po mjesecima. U svezi same metodologije izračuna angažirana vještakinja za financije i bankarstvo MEČ dipl. oec. je naglasila da u otplati kredita s valutnom klauzulom kunska protuvrijednost anuiteta može se promijeniti s osnova promjene kamatne stope i promjene tečaja valute kredita, ukoliko je nepromijenjen rok otplate kredita. Da bi se razlučilo koliko je više ili manje plaćeno s osnova promjene kamatne stope eliminira se utjecaj promjene tečaja, i obrnuto, da bi se razlučilo koliko je plaćeno više ili manje s osnova promjene tečaja isključuje se utjecaj promjene kamatne stope na otplatu. Kod kredita s valutnom klauzulom, ovdje u CHF, promjenom kamatne stope mijenja se iznos anuiteta i u anuitetu se mijenja odnos kamate i otplatne kvote. Kada kamatna stopa raste u anuitetu se otplaćuje više kamate a manje otplatne kvote u odnosu na početni otplatni plan, i obrnuto. Iz tog razloga u slučaju promjene kamatne stope i promjene tečaja valute kunska razlika anuiteta koji je uplaćen i kunskog anuiteta po početnom planu obračunat po tečaju na dan isplate kredita predstavlja zbroj razlike kamate u CHF (između plaćene i kamate po početnom otplatnom planu) obračunate po tečaju na dan isplate kredita i razlike otplatne kvote (između plaćene i otplatne kvote po početnom otplatnom planu) obračunate po tečaju na dan isplate kredita i tečajne razlike između stvarno plaćenog anuiteta u valuti kredita obračunatog po tečaju na dan plaćanja i stvarno plaćenog anuiteta u valuti kredita obračunatog po tečaju na dan isplate kredita. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22,88/22) u pogledu iskazivanja vrijednosti u valuti EUR angažirana vještakinja za financije i bankarstvo MEČ dipl. oec. je provela preračunavanje novčanih iskaza vrijednosti, primjenom fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona. Preračunavanje se vrši primjenom punoga brojčanog iznosa fiksnog tečaja konverzije te zaokruživanjem dobivenog iznosa u skladu s matematičkim pravilima zaokruživanja, pri čemu se dobiveni rezultat zaokružuje, i to na dvije decimale, a na temelju treće decimale. Pri preračunavanju se primjenjuje se sljedeće matematičko pravilo zaokruživanja: a) ako je treća decimala manja od pet, druga decimala ostaje nepromijenjena i b) ako je treća decimala jednaka ili veća od pet, druga decimala povećava se za jedan. Npr. preračunati iznosi zaokružit će se na dvije decimale, u skladu s matematičkim pravilima zaokruživanja: a) ako je treća decimala manja od pet, druga decimala ostaje nepromijenjena (primjerice, 100,00 HRK = 13,27228 EUR, zaokruženo 13,27 EUR) i b) ako je treća decimala jednaka ili veća od pet, druga decimala povećava se za jedan (primjerice, 50,00 HRK = 6,63614 EUR, zaokruženo 6,64 EUR). Izračun kolika je ukupna razlika pretplate po anuitetima izraženo u eurima i to u odnosu na razliku iznosa kojeg je tužitelj ĐE platio tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. na ime promjenjive kamatne stope i iznosa koji bi tužitelj ĐE plato tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. da je kamatna stopa ostala u visini koja je bila u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora za razdoblje do 29.08.2019. godine angažirana vještakinja za financije i bankarstvo MEČ dipl. oec. je dala u Tabeli br. 5. Izračun kolika je ukupna razlika pretplate po anuitetima izraženo u eurima i to u odnosu na razliku iznosa kojeg je tužitelj ĐE platio tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. na ime rasta tečaja valute u CHF u odnosu na HRK i iznosa koji bi tužitelj ĐE platio tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. da do toga rasta nije došlo odnosno da je tijekom cijele otplate tečaj CHF prema HRK ostao jednak onome kakav je bio na dan isplate kredita, odnosno izračun pozitivnih tečajnih razlika za razdoblje do 29.08.2019. godine, angažirana vještakinja za financije i bankarstvo MEČ dipl. oec. je dala u Tabeli br. 6. Izračun razlike između iznosa anuiteta koje bi tužitelj ĐE platio da se primjenjivao tečaj CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa anuiteta koje je tužitelj ĐE stvarno plaćao po tečaju CHF spram HRK na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta i to za razdoblje iz odgovora na tužbu angažirana vještakinja za financije i bankarstvo MEČ dipl. oec. je dala u Tabeli br. 7. Izračun razlike između kamata koje bi tužitelj ĐE platio da se u tom razdoblju primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa i stvarno plaćenih kamata po sniženim kamatnim stopama i to za razdoblje za razdoblje do 29.08.2019. godine angažirana vještakinja za financije i bankarstvo MEČ dipl. oec. je dala u Tabeli br. 8. Izračunom je angažirana vještakinja za financije i bankarstvo MEČ dipl. oec. utvrdila pretplate po anuitetima i to u odnosu na razliku iznosa koji je tužitelj ĐE platio tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. na ime promjenjive kamatne stope i iznosa koji bi tužitelj ĐE platili tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. da je kamatna stopa ostala u visini koja je bila u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora za razdoblje do 29.08.2019. godine u ukupnom iznosu od *569,06 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 5. Nadalje izračunom je angažirana vještakinja za financije i bankarstvo MEČ dipl. oec. utvrdila pretplate po anuitetima u odnosu na razliku iznosa koji je tužitelj ĐE platio tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. na ime rasta tečaja valute u CHF u odnosu na HRK i iznosa koji bi tužitelj ĐE platio tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. da do toga rasta nije došlo i da je tijekom cijele otplate kredita tečaj CHF prema HRK ostao jednak onome kakav je bio na dan isplate kredita, odnosno pozitivne tečajne razlike za razdoblje do 29.08.2019. godine u ukupnom iznosu od *5.791,49 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 6. Potom angažirana vještakinja za financije i bankarstvo MEČ dipl. oec. ističe da izračunom je ona utvrdila razlike između iznosa anuiteta koje bi tužitelj ĐE platio da se primjenjivao tečaj CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa anuiteta koje je tužitelj ĐE stvarno plaćao po tečaju CHF spram HRK na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta i to za razdoblje iz odgovora na tužbu u ukupnom iznosu od *329,61 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 7. Na kraju angažirana vještakinja za financije i bankarstvo MEČ dipl. oec. ističe da izračunom je utvrdila razlike između kamata koje bi tužitelj ĐE platio da se u tom razdoblju primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa i stvarno plaćenih kamata po sniženim kamatnim stopama i to za razdoblje niže kamatne stope od početno ugovorene za razdoblje do 29.08.2019. godine u ukupnom iznosu od 2.009,03 CHF, odnosno *1.277,24 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 8. Zaključno u svom nalazu i mišljenju od 9. lipnja 2024. sukladno gore navedenim utvrđenjima i izračunima vještaka: a) pretplate po anuitetima u odnosu na razliku iznosa koji je tužitelj ĐE plato tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. na ime promjenjive kamatne stope i iznosa koji bi tužitelj ĐE platio tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. da je kamatna stopa ostala u visini koja je bila u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora za razdoblje do 29.08.2019. godine ukupno iznose *569,06 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 5, b) pretplate po anuitetima u odnosu na razliku iznosa kojeg je tužitelj ĐE platio tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. na ime rasta tečaja valute u CHF u odnosu na HRK i iznosa koji bi tužitelj ĐE platio tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. da do toga rasta nije došlo i da je tijekom cijele otplate kredita tečaj CHF prema HRK ostao jednak onome kakav je bio na dan isplate kredita, odnosno pozitivne tečajne razlike za razdoblje do 29.08.2019. godine ukupno iznose *5.791,49 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 6, c) razlike između iznosa anuiteta koje bi tužitelj ĐE platio da se primjenjivao tečaj CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa anuiteta kojeg je tužitelj ĐE stvarno plaćao po tečaju CHF spram HRK na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta i to za razdoblje iz odgovora na tužbu ukupno iznose *329,61 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 7 i d) razlike između kamata koje bi tužitelj ĐE platio da se u tom razdoblju primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa i stvarno plaćenih kamata po sniženim kamatnim stopama i to za razdoblje niže kamatne stope od početno ugovorene za razdoblje do 29.08.2019. godine ukupno iznose *1.277,24 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 8. Na kraju se naglašava da sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22,88/22) svi izračuni su iskazani u valuti EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK.

7. Svojim podneskom od 27. lipnja 2024. tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. je između ostaloga sukladno nalazu i mišljenju angažirane vještakinje za financije i bankarstvo MEČ dipl. oec. od 9. lipnja 2024. specificirao svoj prigovor radi prijeboja.

8. Također i tužitelj ĐE je svojim podneskom od 10. srpnja 2024. a na temelju nalaza i mišljenja angažirane vještakinje za financije i bankarstvo MEČ dipl. oec. od 9. lipnja 2024. specificirao točku 3. svoga tužbenog zahtjeva. Međutim, obzirom je tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. raspravnim rješenjem od 21. svibnja 2024.g. naloženo dostaviti cjelokupnu dokumentaciju po predmetnom kreditu a kojem je rješenju tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. udovoljio tužitelj ĐE je predložio da se sačiniti dopunski nalaz kojim će se sa istom zadaćom obuhvatiti i razdoblje od kolovoza 2019.g. do isplate kredita.

9. Unatoč protivljenju tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. na ročištu dana 27. kolovoza 2024. ovaj sud je prihvatio prijedlog tužitelja ĐE da se angažirana vještakinja za financije i bankarstvo MEČ dipl. oec. napravio dopunski nalaz i mišljenje tj. da obuhvati i period od kolovoza 2019. pa do zatvaranja toga kredita, a sve sukladno rješenju ovoga suda od 21. svibnja 2024.

10. Naglašava se da kod predaje tužbe tužitelja ĐE od 13. lipnja 2019. pored tužitelja ĐE navedena je kao tužiteljica i ME. Međutim u svom podnesku od 4. listopada 2024. odvjetnica Sinela Štakić je izvijestila ovaj sud da nije dobila naknadno očekivano odobrenje od ME da i ona kao 2. tužiteljica sudjeluje u ovoj parnici. u Navedenom smislu na ročištu dana 17. prosinca 2024. očitovala se je i sama ME tako da se ima smatrati da ona nikada nije niti bila tužiteljica u ovoj parnici već je ista saslušana u svojstvu svjedoka.

11. U svom dopunskom nalazu i mišljenju od 17. listopada 2024. angažirana vještakinja za financije i bankarstvo MEČ dipl. oec. je istaknula da u prethodnom nalazu i mišljenju vještačenje je provedeno za utuženo razdoblje, odnosno za razdoblje za koje je ona raspolagala knjigovodstvenim podatcima, te je zatražena dopuna za cijelo razdoblje otplate kredita. Iz navedenih razloga pored dokumentacije u spisu, angažirana vještakinja za financije i bankarstvo MEČ dipl. oec. je zatražila od tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. dodatnu dokumentaciju tj. pregled prometa po partiji kredita do otplate kredita u cijelosti. Naglašava se da tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. je dostavio traženu dodatnu dokumentaciju koja je data u prilogu njezinog nalaza i mišljenja, te se na temelju iste, kao i dokumentacije u spisu, u nastavku je data dopuna nalaza. Temeljem podataka iz dokumenata Otplatni plan za kredit (Prilog 4 podneska tužitelja ĐE od 21.05.2024. godine), a koji je početni otplatni plan kredita u Tabeli br. 1 angažirana vještakinja za financije i bankarstvo MEČ dipl. oec. je dala prikaz početnog otplatnog plana kredita za razdoblje do zatvaranja kredita. Temeljem podataka iz dokumenta Pregled prometa po partiji kredita 5101967121 za razdoblje od 30.07.2004. do 12.12.2020. godine (Prilog 1 Dopune nalaza i mišljenja) angažirana vještakinja za financije i bankarstvo MEČ dipl. oec. je utvrdio da je kredit prijevremeno otplaćen u cijelosti dana 02.12.2020. godine. Radi usporedivosti i pravilnog vrednovanja iznosa kamata u izračunu, u Tabeli br. 1 angažirana vještakinja za financije i bankarstvo MEČ dipl. oec. je dala projekciju početnog otplatnog plana kredita sa simulacijom prijevremene otplate kredita u cijelosti na dan 02.12.2020. godine na način na koji je stvarno realizirana formulom za dane: stvarni broj dana u kamatnom razdoblju/360 dana u godini, a sve temeljem dokumenta. U Tabela br. 1 dat je prikaz početnog otplatnog plana kredita do prijevremene otplate kredita dana 02.12.2020. godine. Prema početnom otplatnom planu kredita za razdoblje do prijevremene otplate kredita u cijelosti dana 02.12.2020. godine tužiteljeva obveza s osnova redovne kamate iznosila bi 22.017,17 CHF, a što bi s glavnicom činilo ukupan do tada dospjeli dug od 61.517,17 CHF, sve u kunskoj protuvrijednosti. Nadalje u Tabeli br. 2 dan je prikaz realiziranog otplatnog plana kredita. Naime, prema realiziranom otplatnom planu kredita tužiteljeva obveza s osnova redovne kamate dospjela je u iznosu od 20.594,89 CHF, što je s glavnicom činilo ukupan dospjeli dug od 60.094,89 CHF, sve u kunskoj protuvrijednosti. Dakle, uslijed promjena kamatne stope u razdoblju do 01.08.2019. godine tužitelju je obveza s uključenim i pozitivnim i negativnim razlikama s osnova promjene kamatne stope umanjena za 1.422,28 CHF, u kunskoj protuvrijednosti. Temeljem podataka iz dokumenta Pregled prometa po partiji kredita 5101967121 za razdoblje od 30.07.2004. do 12.12.2020. godine (Prilog 1 Dopune nalaza i mišljenja) angažirana vještakinja za financije i bankarstvo MEČ dipl. oec. je utvrdila iznose datume plaćanja i iznose obračunatih i naplaćenih anuiteta kredita. Izračuni se odnose na cijelo razdoblje otplate kredita, te je tijek poslovnih događaja u izračunima prikazan kronološkim redoslijedom po mjesecima. Izračun kolika je ukupna razlika pretplate po anuitetima izraženo u eurima i to u u odnosu na razliku iznosa koji je tužitelj ĐE platio tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. na ime rasta tečaja valute u CHF u odnosu na HRK i iznosa koji bi tužitelj ĐE plati0 tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. da do toga rasta nije došlo odnosno da je tijekom cijele otplate tečaj CHF prema HRK ostao jednak onome kakav je bio na dan isplate kredita, odnosno izračun pozitivnih tečajnih razlika za cijelo razdoblje otplate kredita angažirana vještakinja za financije i bankarstvo MEČ dipl. oec. je dala u Tabeli br. 3 ove Dopune nalaza i mišljenja. Izračun razlike između kamata koje bi tužitelj ĐE platio da se u tom razdoblju primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa i stvarno plaćenih kamata po sniženim kamatnim stopama i to za razdoblje za cijelo razdoblje otplate kredita angažirana vještakinja za financije i bankarstvo MEČ dipl. oec. je dala u Tabeli br. 4 ove Dopune nalaza i mišljenja. Izračun kolika je ukupna razlika pretplate po anuitetima izraženo u eurima i to u odnosu na razliku iznosa koji je tužitelj ĐE platio tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. na ime promjenjive kamatne stope i iznosa koji bi tužitelj ĐE platio tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. da je kamatna stopa ostala u visini koja je bila u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora za cijelo razdoblje otplate kredita sadržan je u u Tabeli br. 5 Nalaza i mišljenja. Izračun razlike između iznosa anuiteta koje bi tužitelj ĐE platio da se primjenjivao tečaj CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa anuiteta koje je tužitelj ĐE stvarno plaćao po tečaju CHF spram HRK na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta i to za razdoblje iz odgovora na tužbu sadržan je u Tabeli br. 7 Nalaza i mišljenja. Potom u Tabeli br. 3 prikazan je Izračun više plaćenih anuiteta s osnova tečajnih razlika u odnosu na početni tečaj kredita – pozitivne tečajne razlike. Izračunom je angažirana vještakinja za financije i bankarstvo MEČ dipl. oec. utvrdila pretplate po anuitetima u odnosu na razliku iznosa koji je tužitelj ĐE platio tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. na ime rasta tečaja valute u CHF u odnosu na HRK i iznosa koji bi tužitelj ĐE platio tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. da do toga rasta nije došlo i da je tijekom cijele otplate kredita tečaj CHF prema HRK ostao jednak onome kakav je bio na dan isplate kredita, odnosno pozitivne tečajne razlike za cijelo razdoblje otplate kredita u ukupnom iznosu od *9.789,15 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 3 ove Dopune nalaza i mišljenja. Potom u Tabela br. 4 je Izračun manje plaćene kamate u razdoblju niže kamatne stope od početno ugovorene ks - negativne razlike. Izračunom je angažirana vještakinja za financije i bankarstvo MEČ dipl. oec. utvrdila razlike između kamata koje bi tužitelj ĐE platio da se u tom razdoblju primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa i stvarno plaćenih kamata po sniženim kamatnim stopama i to za razdoblje niže kamatne stope od početno ugovorene za cijelo razdoblje otplate kredita u ukupnom iznosu od 2.317,46 CHF, odnosno *1.473,33 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 4 ove Dopune nalaza i mišljenja. Sukladno gore navedenim utvrđenjima i izračunima angažirane vještakinje za financije i bankarstvo MEČ dipl. oec. zaključno: a) pretplate po anuitetima u odnosu na razliku iznosa koji je tužitelj ĐE platio tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. na ime promjenjive kamatne stope i iznosa koji bi tužitelj ĐE platio tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. da je kamatna stopa ostala u visini koja je bila u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora za cijelo razdoblje otplate kredita ukupno iznose *569,06 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 5 Nalaza i mišljenja, b) pretplate po anuitetima u odnosu na razliku iznosa koji je tužitelj ĐE platio tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. na ime rasta tečaja valute u CHF u odnosu na HRK i iznosa koji bi tužitelj ĐE platio tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. da do toga rasta nije došlo i da je tijekom cijele otplate kredita tečaj CHF prema HRK ostao jednak onome kakav je bio na dan isplate kredita, odnosno pozitivne tečajne razlike za cijelo razdoblje otplate kredita ukupno iznose *9.789,15 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 3 ove Dopune nalaza i mišljenja, c) razlike između iznosa anuiteta koje bi tužitelj ĐE platio da se primjenjivao tečaj CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa anuiteta koje je tužitelj ĐE stvarno plaćao po tečaju CHF spram HRK na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta i to za razdoblje iz odgovora na tužbu ukupno iznose *329,61 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 7 Nalaza i mišljenja i d) razlike između kamata koje bi tužitelj ĐE platio da se u tom razdoblju primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa i stvarno plaćenih kamata po sniženim kamatnim stopama i to za razdoblje niže kamatne stope od početno ugovorene za cijelo razdoblje otplate kredita ukupno iznose *1.473,33 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 4 ove Dopune nalaza i mišljenja. Nitko od stranaka nije imao primjedbi na izračune angažirane vještakinje za financije i bankarstvo MEČ dipl. oec., a njezin nalaz i mišljenje od 9. lipnja 2024. kao i dopunu toga nalaza i mišljenja od 17. listopada 2024. u cijelosti je prihvatio ovaj sud budući je stekao dojam da je isti stručan i objektivan.

12. Svojim podneskom od 30. listopada 2024. a na temelju dopunskog nalaza i mišljenja angažirane vještakinje za financije i bankarstvo MEČ dipl. oec. od 17. listopada 2024. tužitelj ĐE je specificirao točku 3. svoga tužbenog zahtjeva.

13. Svojim podneskom od 15. studenog 2024. tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. je između ostaloga sukladno dopuni nalaza i mišljenja angažirane vještakinje za financije i bankarstvo MEČ dipl. oec. od 17. listopada 2024. specificirao svoj prigovor radi prijeboja. Također između ostaloga tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. se je usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva tužitelja ĐE od 30. listopada 2024.

14. U svom podnesku od 21. studenog 2024. tužitelj ĐE ističe da je neosnovano protivljenje tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. “preinaci tužbe” budući je tužitelj ĐE u ovom postupku podnio tzv. stupnjevitu tužbu u skladu sa odredbom čl. 186 b Zakona o parničnom postupku jer nije bio u mogućnosti precizirati tužbeni zahtjev sve dok tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. ne dostavi svu potrebnu dokumentaciju temeljem koje se treba provesti financijsko vještačenje. Obzirom je sud točkom III. raspravnog rješenja od 21. svibnja 2024.g. prihvatio takav prijedlog tužitelja ĐE te naložio tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. dostavu cjelokupne financijsko-knjigovodstvene dokumentacije potrebne za provođenje vještačenja jasno je da je zahtjev tužitelja ĐE bio opravdan i zakonski utemeljen. Stoga se in concreto prema tvrdnjama tužitelja ĐE ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva već o preciziranju istoga po ispunjenju pretpostavki, sve u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku. U skladu sa time je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda RH, posl. broj Su IV – 162/2021 od 26.11.2021. zaključeno sljedeće: „U predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.“ Nadalje, tužitelj ĐE se protivi potraživanju tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. odnosno istaknutom prigovoru radi prijeboja. Naime, tužitelj ĐE kao potrošač plaćanjem po nižem tečaju i/ili nižoj kamatnoj stopi od početno ugovorene i nadalje nije stjecatelj, već je to tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. kao kreditor, pa nema mjesta primjeni instituta stjecanja bez osnove. Nadalje, eventualna tražbina kredita s osnova nižeg tečaja i kamatne stope je u zastari. Naime, učinak prijeboja nastaje onog trenutka kada su ispunjene pretpostavke za nastanak istoga, odnosno kada su iste međusobno suprotstavljene / konfrontirane. Potencijalna tražbina kreditora s osnova nižeg tečaja i kamatne stope suprotstavljena je tražbini potrošača tek pravomoćnošću presude Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14.6.2018. jer je istom visina tečaja i kamatne stope anulirana na početno ugovorene kao jedine relevantne među strankama. Do tada je već nastupila zastara potraživanja i prijeboj ne nastaje. To stoga što je zastara na tražbinu kreditora s osnova nižeg tečaja i/ili kamatne stope tekla čitavo vrijeme do donošenja kolektivne presude i kasnije, pa ona nije za kreditore prekinuta podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu u kojem su kreditori pasivno legitimirani i ne uživaju benefite podnošenja tužbe i prekida zastarijevanja, dok to pravo pripada samo potrošačima u čiju korist i za čiji interes je tužba podnesena. Osim toga, prema tvrdnjama tužitelja ĐE prijeboj se ne može vršiti jednostavnim odbijanjem preplata i manjih naplata u mjesečnim anuitetima, već se u skladu sa odredbom čl. 172. Zakona o obveznim odnosima moraju primijeniti pravila uračunavanja kod ispunjenja, što u predmetnom slučaju znači da se prvo moraju obračunati zatezne kamate na svaku potrošačevu preplatu u mjesečnom anuitetu (budući je tuženik kao kreditor nepošten stjecatelj), počev od dana uplate do dana izrade financijskog nalaza, te potom od dobivenih iznosa odbijati eventualnu protutražbinu s osnova manje naplate. Budući da tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. nije predložio takvu zadaću vještaku na ovakav način ne može osnovano istaknuti prigovor radi prebijanja. Slijedom svega navedenog tužitelj ĐE predlaže da se prihvati njegov tužbeni zahtjev u cijelosti te tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. obveže na naknadu troškova parničnog postupka a istaknut prigovor radi prijeboja odbije kao neosnovan.

15. Na ročištu dana 17. prosinca 2024. u smislu čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019, 80/2022 i 114/2022, 155/2023 u daljnjem tekstu: ZPP) sud je upozorio stranke da su same stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice budući sukladno čl. 352. st. 1. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Budući na ročištu 17. prosinca 2024. stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga to je ovaj sud na tom ročištu i zaključio glavnu raspravu u ovoj parnici. Naime sud više nije ovlašten provoditi bilo kakve dokaze po službenoj dužnosti (osim iznimno u slučajevima taksativno propisanim ZPP-om) već može sukladno čl. 220. st. 2. ZPP-a odlučiti samo o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Punomoćnica tužitelja ĐE je predložila usvajanje tužbenog zahtjeva u cijelosti dok punomoćnica tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. predložila je odbijanje istog kao neosnovanog.

16. Na temelju tako provedenog postupka ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno članku 8. ZPP-a po prosudbi ovoga suda tužbeni zahtjev tužitelja ĐE je osnovan u pretežnom dijelu dok prigovor radi prebijanja tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. je osnovan samo u manjem dijelu.

17. Prema čl. 190. st. 1. ZPP-a tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Nadalje je čl. 190. st. 2. ZPP-a propisano da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Ovaj sud u potpunosti prihvaća kao ispravan pravni stav tužitelja ĐE da on je on mogao končano precizirati svoj tužbeni zahtjev tek nakon provedenog financijskog vještačenja. U skladu sa time je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. broj Su IV – 162/2021 od 26.11.2021. zaključeno sljedeće: „U predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.“ Iz navedenog razloga odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

18. Takozvani predmet "franak" pokrenut je tužbom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača od strane tužitelja Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača (''Udruga Potrošač'') protiv osam najvećih hrvatskih banaka, na temelju odredbi članaka 502.a do 502.h ZPP-a. Tužitelj ''Udruga Potrošač'' je u tome postupku tražio zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14. i 110/15.) i to u dva pravca, tražeći utvrđenje ništetnim odredbe ugovora glede: 1) valutne klauzule u švicarskim francima smatrajući da su odredbe iz ugovora o kreditu koje su tužene banke sklapale s potrošačima u utuženim razdobljima, a kojim odredbama je bio ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica, te 2) redovne kamatne stope koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu s jednostranim odlukama tuženika, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Tijekom postupka donesena je jedna prvostupanjska odluka, dvije drugostupanjske i tri revizijske odluke. Uz navedeno, na postupak su utjecale i dvije odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske. Radi se o slijedećim odlukama: 1) presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., 2) presuda i rješenje Visokog trgovačkog sud Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., 3) presuda i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014-2 od 09. travnja 2015., 4) odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: U-III- 2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III- 2604/2015 i U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016., 5) rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-575/2016-5 od 03. listopada 2017., 6) presuda Visokog trgovačkog sud Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., 7) presuda i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019. i 8) odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4150/2019, U-III-4388/2019, U-III-4389/2019, U-III-4390/2019, U- III-4396/2019, U-III-4516/2019 i U-III-4532/2019 od 3. veljače 2021.

19. Ovaj sud konstatira da je u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. pravomoćno utvrđeno da je kamatne stope tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe.

20. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je donio novu presudu broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a kojom je odbio žalbu tuženih banaka te potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. U bitnome, utvrđeno je da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Pored toga, utvrđeno je i da je osmotužena Sberbanka d.d. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača time što je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom osmotužene. Drugim riječima, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih osam tuženih banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenljivoj kamatnoj stopi, kako je bilo utvrđeno i prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu. Ovo je bitno zbog toga što sada potrošači u individualnim restitucijskim parnicama imaju mogućnost potraživati preplaćeno s dvije osnove. Promjenom kamatne stope koja je s vremenom povišena sasvim razumljivo došlo je do povećanja mjesečnih anuiteta koje su potrošači bili dužni plaćati u odnosu na anuitete koji su bili ugovoreni prilikom sklapanja ugovora o kreditu. Što se tiče valutne klauzule, treba razjasniti da je zbog promjene tečaja švicarskog franka i to njegove aprecijacije (porasta vrijednosti novca) također došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF čija je vrijednost u kritičnom razdoblju dramatično porasla, a time i protuvrijednost anuiteta u kunama. Iz podataka Ministarstva financija proizlazi da su potrošačima kredita u CHF nakon redovite otplate kreditnih zaduženja, nakon deset godina, mjesečne otplatne rate porasle oko 60% do 80%, dok je glavnica porasla oko 30% do 40% što je potrošače kredita u CHF dovelo u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditne institucije. Svrha (temeljna funkcija) valutne klauzule je zaštita stvarne vrijednosti novčane tražbine, odnosno održavanje one vrijednosti kakva je postojala u trenutku zasnivanja ugovornog odnosa, kao i osiguranje ravnopravnosti stranaka, jednake vrijednosti činidbi odnosno održavanje ugovorne ravnoteže. Drugim riječima, cilj je zaštitni, a ne profitni, pa valutna klauzula ne bi smjela postati instrumentom obogaćenja vjerovnika i osiromašenja dužnika, odnosno sredstvom remećenja ugovorne ravnoteže i ravnopravnosti stranaka u mjeri koja dovodi do izrazite inferiornosti dužnika. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja - aprecijaciju švicarskog franka Ustavni sud utvrdio je da je zaštitna klauzula očito "iskliznula" iz svojih funkcionalnih limita koji proizlazi iz pravne naravi i dosega tog instituta. U slučaju kredita u CHF, kreditne institucije su zbog aprecijacije švicarskog franka, s jedne strane, i regulatornog propusta, s druge strane, primanjem ispunjenja isplata obroka kredita u CHF ishodile veći broj novčanih jedinica stabilne domaće valute iste kupovne moći kao i u vrijeme ugovaranja, čime su nedvojbeno ostvarile značajnu korist uslijed očitog narušavanja načela jednake vrijednosti ugovornih činidbi i ravnopravnosti stranaka. Štoviše, kako to proizlazi iz očitovanja Ministarstva financija, a što kreditne institucije i Hrvatska narodna banka svojim navodima nisu dovele u pitanje, kreditne institucije nisu se izložile valutnom (tečajnom) riziku u švicarskim francima, budući da su sredstva za kreditne plasmane domaćim potrošačima pribavljale iz vlastitih kunskih i EURo depozita ili zaduživanja u EURima. Iz očitovanja Ministarstva financija razvidno je da su potrošači od 2005. do 2008. godine sklapali ugovore o kreditima u CHF u kojima su, s jedne strane, bile ugrađene odredbe o valutnoj klauzuli na temelju koje se glavnica vezala uz švicarski franak i činile su je ovisnom o odnosu švicarskog franka i kune i, s druge strane, odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je također ovisila o visini glavnice, budući da se određuje u postotku od visine glavnice, a koji postotak je određivala kreditna institucija svojom jednostranom odlukom, bez posebno određenih parametara. Naime u prethodno navedenim postupcima je u bitnom utvrđeno: a) Hrvatska narodna banka štiti tečaj kune u odnosu na EURo, dok to isto ne radi u odnosu na CHF, 2) CHF nije stabilna valuta već je to valuta u koju bježi kapital u vrijeme gospodarskih kriza (tvz. „valuta utočišta“), 3) CHF u monetarnom sustavu Republike Hrvatske postoji u beznačajnim veličinama u odnosu na CHF kredite, 4) pokriće za CHF kredite nije u bilanci banaka, nego u vanbilanci. To znači da CHF-a kao stvarnog novca u bitnim količinama nema. Naime, CHF se pokrivao derivatnim izvedenicama, a ne depozitima građana ili stranim kreditima i 5) Međunarodni monetarni fond je upozoravao počevši od 2000. godine višekratno na mogući rast tečaja CHF u odnosu na EURo, a to znači i na rast u odnosu na kunu. Kasnije se to uistinu i dogodilo, i to čak značajno više nego je prognozirano. Utvrđeno je da sve prethodno navedene činjenice banke su znale, kao što su znale i za činjenicu da je CHF u odnosu na DM i EUR između 1973. i 2003. narastao gotovo 170% - što je neoboriva činjenica da je CHF nestabilna valuta, za razliku od kune koja u odnosu na EUR fluktuira već 23 godine u granicama plus-minus 5%. Sve navedeno jest dokaz da je CHF valutna klauzula ugovorena na nepošten način. Navedeno su opisano banke su morale objasniti svojim budućim klijentima prije ugovaranja kredita, međutim, one to nisu učinile, pa stoga takve ugovorne odredbe na kraju i proglašene nepoštenima i ništetnima. Zaključno, Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev 2221/2018-11 dana 3. rujna 2019. kojom je u bitnome odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenljivoj kamatnoj stopi. Valja također naglasiti da je ovaj sud prihvatio u cijelosti kao istinit iskaz tužitelja ĐE te saslušane svjedokinje ME. Po prosudbi ovoga suda evidentno je da tužitelj ĐE nije mogao pravilno i u potpunosti shvatiti visoku rizičnost Ugovora o kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. i ĐE broj: 2402006 - 1031262160 / 51400607 – 5101967121 od 1. srpnja 2014. budući mu je tuženik Erste & Steiermärkische bank d.d. uskratio relevantne informacije koje je on znao. Naime, očito je da izrazito visoka rizičnost toga ugovora je bila samo za tužitelja ZE iako prividno su ugovorne odredbe stipulirane kao da se radi o nekim objektivnim kriterijima na koje niti jedna od stranka toga ugovornog odnose ne može utjecati.

21. Što se tiče pravnih učinaka presude donesene po kolektivnoj tužbi treba reći da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2011. godine („Narodne novine“ br. 57/11.), kojima je propisana mogućnost podnošenja kolektivne tužbe, dodan, među ostalim, i članak 502.c. Ova odredba je regulirala da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a (kolektivna tužba) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. S obzirom na to da je u praksi sudova bilo prijepora u vezi tumačenja odnosi li se ova odredba samo na parnične postupke koji su pokrenuti tužbom radi naknade štete (s obzirom na takvu dikciju samog članka) ili je moguća primjena i u parničnim postupcima pokrenutim radi isplate po drugim osnovama (primjerice, stjecanja bez osnove) zakonodavac je posljednjim izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“ br. 70/19.) intervenirao u sadržaj članka 502.c na način da je sada izričito navedeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi. Pojedini potrošači, a kada sud utvrdi postojanje određene povrede propisa o zaštiti potrošača, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu se pozivati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava. Na taj način proširene su subjektivne granice pravomoćnosti jer osuđujuća presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa u postupcima individualne pravne zaštite koju pokrene potrošač obvezuje ostale sudove, pa je tako i obvezivala i ovaj sud.

22. U odnosu na informiranost tužitelja ĐE i provođenje personalnih dokaza odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske od 30. lipnja 2022. godine u predmetima broj U-III4372/2021 i U-III-5458/2021 utvrđeno je da ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da odrođenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanju u kolektivnom sporu, onda su u pojedinim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formuliranim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takovog ugovora. (točka 22. odluka). Na navedeni način je promijene raniji pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je u svojoj presudi poslovni broj Rev- 3142/18 od 19. ožujka 2019. je ustvrdio da kod utvrđivanja prava potrošača koji potpadaju pod kolektivnu presudu u slučaju franak se ne moraju izvoditi dokazi radi utvrđenja ništetnost ugovorene valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, nego je kolektivna presuda direktno primjenjiva na pojedinačni privatni sudski postupak kao i samog Ustavnog suda Republike Hrvatske u njegovoj odluci poslovni broj U-III- 2233/19 od 10. lipnja 2020. Međutim, u ovoj parnici tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d., na kojem je teret dokaza, ničim nije dokazao da je tužitelj ĐE bio u potpunosti informiran u pogledu pravnih posljedica kod zaključenja Ugovora o kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. i ĐE broj: 2402006 - 1031262160 / 51400607 – 5101967121 od 1. srpnja 2014. u svezi odredbi o valutnoj klauzuli CHF i mogućnosti promijene kamatne stope jednostranom odlukom samoga tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d.

23. Iz sadržaja Ugovora o kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. i ĐE broj: 2402006 - 1031262160 / 51400607 – 5101967121 od 1. srpnja 2014. proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru. Teret dokaza o protivnom je na tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. koji ničim nije doveo u sumnju istinitost iskaza tužitelja ĐE te njegove supruge ME. Naime iz njihovih iskaza razvidno je da kredit je podignut za kupnju terena i izgradnje obiteljske kuće u [adresa] na adresi [adresa] gdje tužitelj ĐE i danas živi te ista nije korištena u neke poslovne svrhe.

24. Nije sporno da od 01.01.2013. kamatnu stopa je mijenjana u skladu s promjenom javno dostupnog parametra (u konkretnom slučaju: šestomjesečnog LIBOR za CHF), a čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana i fiksnog dijela kamatne stope. Međutim, ništetno je da tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. jednostrano mijenja kamatnu stopu bez suglasnosti druge ugovorne strane pa makar to bilo i na temelju objektivnih kriterija koji prethodno nisu ugovoreni ili na koje je makar druga ugovorna strana nije naknadno pristala. Uzgred se napominje da prije 1.1.2013. tuženik Erste & Steiermärkische bank d.d. je radi opravdanja svoga "objektivnog" jednostranog povišenja kamatne stope navodio više različitih nepovezanih kriterija koji u suštini ne uspostavljaju bilo kakav objektivni kriterij. Također valja primijetiti da smisao valutne klauzule nije bogaćenje na jednoj, a osiromašenje na drugoj ugovornoj strani te po prosudbi ovoga suda nepoštene su ugovorne odredbe da posljedice aleatornosti (tj. nepredviđenog „divljanja“ tečaja) moraju snositi samo potrošači, a ne i banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove imaju nemjerljivo više znanja i iskustva od prosječnog potrošača i koje su te ugovorne odredbe nametnuli potrošačima. Naime, sud je utvrdio kako činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci uslijed valutne klauzule, a ne zna ni koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača, kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja. Ta neravnoteža u pravima i obvezama nedvojbeno je na štetu potrošača i znatna je jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg dužnik kao potrošač ima obvezu vratiti banci, i cijena, dakle neizvjesni su bitni elementi ugovora koji su u pravilu dugoročni, s tim da cijenu, koja ovisi i o visini glavnice jer se određuje u postotku od tog iznosa i o visini kamatne stope, određuje banka, koja je vjerovnik. Naime, kako je to već utvrđeno u prethodno navedenom tzv. predmetu "franak" pokrenut je tužbom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u odredbama općih uvjeta banaka o promjenljivoj kamatnoj stopi one nisu razradile bilo kakav objektivni kriterij već isti u suštini predstavljaju bankama rezervnu varijantu za sve moguće i nepredvidive situacije u dugom razdoblju otplate, putem kojih se banke nastoje zaštititi od takvih gubitaka i rizika. Naime, sve dok na Dan državnosti 1994. godine nije uvedena hrvatska kuna (HRK) kao službena valuta Republike Hrvatske, a koja je od početka uvođenja do danas ostvarila iznimnu stabilnost te se ne može govoriti o bilo kakvim značajnijim oscilacijama tečaja, kojih je bilo i kreću se u malim oscilacijama. Stoga se opravdano postavlja pitanje da li je stoga uopće opravdano kod ugovora s valutnom klauzulom vezanom uz švicarski franak kao kriterij prema kojemu tužene banke obrazlažu promjene kamatnih stopa, navoditi LIBOR za CHF, ako je iz navedenog nesporno da im za realizaciju spornih kredita nije bio potreban nijedan švicarski franak (ako je neka od banaka i kupovala švicarske franke i poslije ih konvertirala u kune to je bio njezin slobodan izbor, no nikako jedini ili obvezujući izvor financiranja), a što je važno s obzirom da pitanje promjenljive kamatne stope i kriterija za promjenu tih stopa, a upravo je upućivanje na LIBOR jedan od bitnih razloga koje tužene banke navode kao opravdanje za povišenje kamatnih stopa u razdoblju prije znatnije aprecijacije švicarskog franka.

25. Članak 26. st. 3. ZOO-a bio bi primjenjiv tek u slučaju da je kamatna stopa neodređena. Naime, navedeni članak propisuje da ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata, a između trgovaca polovina stope zakonskih zateznih kamata određene sukladno stavku 1. tog članka. U tom pravcu, u revizijskoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. između ostaloga obrazloženo je: „…Kako su ugovorne kamate po svojoj pravnoj naravi naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti banci za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, u vrijeme i na način kako je to ugovoreno ugovorom o kreditu, onda se nameće zaključak da takva ugovorna odredba mora biti određena odnosno odrediva u smislu čl. 46. st. 2. i čl. 50. ZZO/91, odnosno čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO/05, a što u ovom slučaju nije ostvareno, jer iz tako formuliranih ugovornih odredbi potrošač nije mogao u vrijeme pregovaranja te sklapanja ugovora o kreditu imati sve relevantne informacije o tome u kojem pravcu odnosno kako će u budućnosti biti njegova ugovorna obveza glede plaćanja ugovornih kamata, a čija sudbina je bila izvan mogućnosti njegovog utjecaja, odnosno pretežitim dijelom ovisila o volji i namjeri osmotužene banke, a koja kao specijalizirana novčarska ustanova je bila dužna omogućiti potrošačima potpunu i razumljivu informaciju o toj ugovornoj odredbi, a kako bi mogli stvoriti pravilnu sliku o svojim budućim obvezama koje prema banci imaju sklapanjem ugovora o kreditu….“ Potom valja naglasiti da Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi i rješenju poslovni broj Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019. dao odgovor na pitanje kako se mogu nadomjestiti odredbe ugovora o potrošačkom kreditiranju koje su utvrđene ništetnim te se u obrazloženju između ostaloga navodi: „…Načelno promatrano izvor obveze može biti volja stranaka, zakon i odluka suda ili koje druge vlasti, pa se i ništetna odredba nekog ugovora također može nadomjesti voljom stranaka (što je uobičajeni način izmjene i dopune ugovora), odlukom suda te izravnom primjenom prisilnog propisa koji na jasan način dopunjava ili mijenja odredbe ugovora. Ovaj sud je utvrdio da u odnosu na predmetni ugovor nije uspostavljen zakonit mehanizam promjene kamatne stope po nekoj od navedenih osnova kojim bi se dopunom ugovora nadomjestile ništetne odredbe ugovora, i na temelju kojega bi Banka bila ovlaštena u razdoblju nakon sklapanja ugovora pa do dana 1. siječnja 2014., obračunati i naplatiti redovnu kamatu po stopi višoj od 4,90%.........Zbog iznijetih razloga, a imajući na umu pravne posljedice ništetnosti dijela odredbe o parametrima promjenjivosti kamatne stope, na dan stupanja na snagu ZID ZoPK/12 predmetni ugovor je vrijedio s kamatnom stopom od 4,90%, s mogućnošću da stranke i dalje pregovaraju radi uspostave zakonitog mehanizma promjene kamatne stope, jer nije dovedena u pitanje prava volja stranaka da se na predmetni ugovor primjenjuje promjenjiva kamatna stopa.“

26. Po prosudbi ovoga suda nije ništetan čl. 2. Ugovora o kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. i ĐE broj: 2402006 - 1031262160 / 51400607 – 5101967121 od 1. srpnja 2014. u dijelu u kojem je sadržana valutna klauzula po kojoj se odobrava iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 39.500,00 CHF prema srednjem tečaju tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. na dan puštanja kredita u tečaj. Naime čl. 2. Ugovora o kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. i ĐE broj: 2402006 - 1031262160 / 51400607 – 5101967121 od 1. srpnja 2014. samo je ugovorena visina kredita i utvrđena obveza banke na isplatu iznosa kredita na dan puštanja kredita u tečaj, radi čega takvom odredbom ugovora nema neravnoteže u pravima i obvezama na štetu korisnika kredita. Naime, pri ocjeni da li je sporna odredba ugovora o kreditu ništetna, ključno je da li je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama stranaka, te kod ove konkretne sporne odredbe ne može doći do te neravnoteže obzirom da se istom tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. obvezuje isplatiti iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 39.500,00 CHF prema srednjem tečaju tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. na dan puštanja kredita u tečaj. Iz navedenog razloga taj dio tužbenog zahtjeva tužitelja ĐE valjalo JE odbiti kao neosnovan te je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom III.

27. Istaknuti prigovor zastare tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. je po prosudbi ovoga u cijelosti neosnovan u svezi razlike s osnova jednostrane promijene kamatne stope od strane tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., a manjem dijelu je osnovan s osnova utužene razlike zbog ništetne valutne klauzule u CHF. Također po prosudbi ovoga suda prigovor zastare tužitelja ĐE s osnova istaknutog prigovora radi prijeboja tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. je osnovan u cijelosti u svezi jednostrane promijene kamatne stope od strane tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. (tj. kada je kamatna stopa bila niža od one početne), a djelomično je osnovan s osnova utužene razlike zbog ništetne valutne klauzule u CHF (tj. kada je tečaj CHF bio niži od početnog). Naime, odredba čl. 214. st. 1-3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/2023 te u daljnjem tekstu: ZOO) propisuje da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Članak 215. st. 1. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok čl. 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Dakle, podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare.

28. U navedenom smislu očitovao se je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi i rješenju poslovni broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. Budući je dan podnošenja kolektivne tužbe u predmetu „Franak“ bio 04. travnja 2012. računajući od tog dana pa unatrag pet godina dolazimo do zaključka da rokom zastare nije obuhvaćen zahtjev za isplatu potraživanja koja su dospjela od 04. travnja 2007. pa nadalje, s obzirom na to da je danom podnošenja kolektivne tužbe prekinut rok zastare. Drugi bitan datum je dan donošenja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 i to 13. lipnja 2014. kada je pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu ''Franak''. Od toga dana ponovno teče rok zastare za podnošenje zahtjeva radi isplate svih onih potraživanja dospjelih od 4. travnja 2007. odnosno primjenjuje se novi zastarni rok od pet godina koji teče od 14. lipnja 2014., s obzirom na to da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (čl. 245. st. 1. ZOO/05). Uzimajući u obzir odredbu čl. 215. st. 1. ZOO-a prema kojoj zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, te da je u konkretnom slučaju pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donesena 13. lipnja 2014. to znači da rok zastare počinje teći prvog dana nakon donošenja te presude, dakle, 14. lipnja 2014., a koji je istekao 14. lipnja 2019. Donošenjem druge presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu ''Franak'' glede ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli za svih osam tuženih banaka i o promjenljivoj kamatnoj stopi u odnosu na Sberbank d.d., pa rok zastare ponovno teče za podnošenje zahtjeva radi isplate svih onih potraživanja dospjelih od 4. travnja 2007., odnosno primjenjuje se novi zastarni rok od pet godina počevši od 15. lipnja 2018. do 15. lipnja 2023. Također valja naglasiti da je na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) od 30. siječnja 2020. zauzeto sljedeće pravno shvaćanje: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Također valja naglasiti da je na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) od 31. siječnja 2022. zauzeto sljedeće pravno shvaćanje u kome se između ostaloga navodi: „...4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. 5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“ Dakle, kako je predmetna tužba podnesena dana 13. lipnja 2019., a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Iz navedenih razloga po prosudbi očito nisu u zastari sva ona potraživanja tužitelja ĐE u svezi razlike zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i s osnova ništetne odredbe u svezi valutne klauzule CHF koja su dospjela nakon dana 4. srpnja 2007. S druge strane u zastari su ona potraživanja tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. s osnova povlaštenih anuiteta kod valutne klauzule tj. kada je tečaj bio niži od onoga početnog u svezi onih novčanih iznosa koji dospijevaju prije dana 4. srpnja 2007. Iz navedenih razloga je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkama VI. VII.

29. Nadalje valja naglasiti da je točno da čl. 326. st. 2. ZOO-a je propisano ako je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značenja, a ugovor u cijelosti ispunjen, ništetnost se ne može isticati. Međutim iako je Ugovor o kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. i ĐE broj: 2402006 - 1031262160 / 51400607 – 5101967121 od 1. srpnja 2014. u cijelosti otplaćen prema shvaćanju ovoga suda nametanje korisniku kredita ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF i mogućnosti promijene kamatne stope jednostranom odlukom samoga tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. uzrokuje znatnu neravnotežu u pravu i obvezi tužitelja ĐE kao korisnika kredita u odnosu na tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. i ne može se reći da je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značaja, koja bi isključila pravo tužitelja ĐE na isticanje ništetnosti i povrat onoga što je temeljem tako ništetnih odredba naplaćeno.

30. Nije sporno da je Ugovor o kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. i ĐE broj: 2402006 - 1031262160 / 51400607 – 5101967121 od 1. srpnja 2014. solemniziran od strane javnog bilježnika. Međutim, po prosudbi ovoga suda javni bilježnici svakako ne posjeduju stručna znanja iz područja ekonomije vezana za promjenu tečaja CHF, a njihov je zadatak protumačiti strankama pravne posljedice sklopljenog ugovora, a oni nisu dužni ukazati na ekonomske posljedice vezane za promjenu tečaja valute. U obrazloženju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. između ostaloga se navodi: "...Ni tvrdnje tuženika da ugovorna odredba prema kojoj je odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak potrošačima razumljiva jer im je prilikom solemnizacije ugovora o kreditu od strane javnih bilježnika objašnjen smisao i posljedice pravnog posla i javni bilježnici su se uvjerili o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji, jer inače ne bi ugovore solemnizirali, kao što je već rečeno, nisu osnovane. Pojedinačno objašnjenje ne utječe na percepciju prosječnog potrošača, jer se solemnizacija tiče individualnog ugovora i ne može ugovornu odredbu koja je nerazumljiva prosječnom potrošaču učiniti razumljivom u smislu da se u postupku za zaštitu kolektivnih prava potrošača izbjegne ocjenjivanje njezine razumljivosti i eventualno nepoštenosti, a osim toga, prema odredbi članka 59. stavka 2. Zakona o javnom bilježništvu javni bilježnik privatnu ispravu ispituje u skladu s odredbama članaka 34., 57. i 58. tog Zakona i tek ako za to ne nađe zapreke potvrdit će je (solemnizirati). Odredbom članka 57. ZJB propisano je da pri sastavljanju javnobilježničkog akta javni bilježnik mora, ako je to moguće, ispitati jesu li stranke ovlaštene i sposobne za poduzimanje i sklapanje posla, objasniti strankama smisao i posljedice posla i uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Ako korisnik kredita izjavi da ugovor kojeg je podnio na solemnizaciju ne razumije, javni bilježnik ugovor neće solemnizirati, no razumijevanje se odnosi na smisao i posljedice posla, a ne na smisao i posljedice pojedinih ugovornih odredaba. Prema odredbi članka 58. ZJB ako stranke hoće da se u javnobilježnički akt unesu nejasne, nerazgovjetne ili dvosmislene izjave, koje bi mogle dati povoda sporovima, ili koje ne bi bile pravno valjane ili bi se mogle pobijati, ili ne bi imale namjeravani učinak, ili bi se opravdano moglo smatrati da im je svrha da se koja od stranaka ošteti, javni će bilježnik upozoriti na to sudionike i dati im odgovarajuće pouke. Ako oni ipak ostanu kod tih izjava, unijet će ih u javnobilježnički akt, ali će u tom aktu posebno napomenuti da je stranke upozorio na posljedice takvih izjava. Međutim, u ovoj odredbi nije riječ o nejasnim ugovornim odredbama, nego o nejasnim izjavama stranaka...."

31. U pogledu visine tužbenog zahtjeva tužitelj ĐE je bio dužan dokazati visinu preplaćenih anuiteta odnosno razliku u anuitetima do koje je došlo na temelju naknadnih promjena tečaja valute CHF-a te zbog jednostrane promijene kamatne stope od strane tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., a koju činjenicu je ovaj sud utvrdio u točkama IV. i V. izreke ove presude na temelju nalaza i mišljenja angažirane vještakinje za financije i bankarstvo MEČ dipl. oec. Međutim, postoje i takozvane negativne razlike tj. kada je kamatna stopa bila manja od one početne a koju činjenicu je ovaj sud utvrdio na temelju nalaza i mišljenja angažirane vještakinje za financije i bankarstvo MEČ dipl. oec. 31.1. Pri tome valja naglasiti da u svojoj presudi poslovni broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. Vrhovni sud Republike Hrvatske između ostaloga navodi: „....9. Vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske prilikom vijećanja ocijenilo je da bi svojom odlukom odstupilo od dosadašnje prakse ovoga suda (odluka broj Rev-1277/2022-2 od 8. ožujka 2023.) te odluku povodom revizije u ovoj pravnoj stvari prepustilo proširenom vijeću od 13 sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske sukladno odredbi čl. 390. st. 2. ZPP. 10. Naime, vijeće u ovoj pravnoj stvari je zaključilo da kod ništetnosti ugovora, pa tako i djelomične ništetnosti, svaka strana ima pravo zatražiti restituciju temeljem odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) te je osnovna pretpostavka da bi se moglo odlučivati o zahtjevu tuženice da je ista istakla protutužbeni zahtjev, procesnopravni prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl. 195. i čl. 196. ZOO. Vijeće je zaključilo da stoga nema mjesta umanjivati potraživanje tužitelja na ime ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli sa onim iznosima kada je tečaj CHF bio niži od početno utvrđenog i to samo na temelju općenitih prigovora materijalnopravne naravi tuženice u odnosu na visinu potraživanja tužitelja. 11. U odluci ovoga suda broj Rev- 1277/2022-2 od 8. ožujka 2023. zauzeto je suprotno pravno shvaćanje da se kod tzv. negativne tečajne razlike uopće ne radi o potraživanju tuženice kao banke nego su sudovi dužni temeljem prigovora tuženice u odnosu na visinu zahtjeva izračunati i iznose kada je tečaj CHF bio manji od početnog i takve iznose oduzeti od potraživanja tužitelja koji je postavio tužbeni zahtjev samo u odnosu na iznose kada je tečaj CHF bio viši od početnog u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu....“

31.2. Po prosudbi ovoga suda navedeni pravni stav se može analogno primijeniti i u slučaju kada je u pojedinim razdobljima kamatna stopa koju je jednostrano odredio tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. bila manja od one početno ugovorene od 4,99 % godišnje. U ovom slučaju to se odnosi samo na razdoblje od 01.01.2014. pa do 02.12.2020. kada je kredi otplaćen i kada je kamatna stopa iznosila 3,23% godišnje. Međutim iako je tada kamatna stopa bila 3,23% godišnje i kao takva niža od one početne od 4,99% godišnje valja naglasiti da je do smanjenja kamatne stope došlo po samom zakonu a ne zbog neke odluke samoga tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. Naime, kako je to ranije objašnjeno radi se o prisilnom propisu tj. Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 143/2013) koji se primjenjuje potpuno nezavisno od volje ugovornih stranaka iz ove parnice. Iz navedenih razloga neosnovane su tvrdnje tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. da je zbog sniženja kamatne stope u periodu od 01.01.2014. pa nadalje sa 4,99 % godišnje na 3,23 % godišnje došlo do manje plaćenih iznosa od strane tužitelja ĐE koje bi se također trebale uzeti u obzir kod istaknutog prigovora radi prijeboja tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom IX. Nije sporno da u ovoj parnici je tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. je u svom odgovoru na tužbu od 14.05.2020. postavio određeni prigovor prijeboja kojeg je konačno precizirao u svom podnesku od 5.11.2024. Ističe se da prema čl. 196. st. 1. ZOO-a prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju. Nadalje je čl. 196. st. 2. ZOO-a propisano da nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to. Zbog prethodno navedenih razlika ovaj sud je međusobno prebio utvrđena potraživanja stranka te je odlučio kao u izreci ove presude pod točkom X. Pri tome su prebijane stavke iz točke V. izreke ovoga presude (preplate tužitelja ĐE zbog ništetne valutne klauzule) i točke VIII izreke ove presude (potplate tužitelja ĐE kada je tečaj bio niži od onoga početnog). Naime, prema utvrđenju ovoga suda osnovan je prigovor tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. da je došlo do tzv. potplate zbog manjeg tečaja od onoga početnog za razdoblje od 02.05.2007. do 02.11.2009. u ukupnom iznosu od 215,96 € kako je to odlučeno u točki VIII izreke ove presude. Međutim, u dijelu kojim je istaknut prigovor zastare tužitelja ĐE kod istaknutog prigovora radi prijeboja tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. zbog potplata u uslijed tečajnih razlika tj. kada je tečaj bio manji od onoga početnog za razdoblje od 17.08.2004. pa do 02.04.2027. u ukupnom iznosu od 112,51 € je osnovan. Naime, kako je to prije objašnjeno u zastari su sva potraživanja stranka iz ove parnice koja su dospjela prije dana 4. srpnja 2007. godine. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom VII. Uzgred valja naglasiti da ukupan zbroj utuženih stavki kod istaknutog prigovora prijeboja tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. u svezi potplaćenih anuiteta s osnova razlike u valutnoj klauzuli kako je to precizirano u podnesku tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. od 5.11.2024. (list sudskog spisa broj 546 i 547) iznosi ukupno 328,47 €, a ne 329,61 € kako je to omaškom u zbrajanju napisao tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d.

32. Pravna priroda spora jest stjecanje bez osnove s obzirom na to da su banke stekle određenu korist na temelju ništetnih odredbi. Što se tiče opsega vraćanja u obzir dolazi primjena čl. 1115. ZOO-a u kojem je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Prema čl. 195. dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele.

33. Prema čl. 154. st. 5. ZPP-a sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Nadalje čl. 155. st. 1. ZPP-a je propisano da sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. U svojoj presudi od 16. srpnja 2020. Sud Europske unije u spojenim predmetima C ‑224/19 i C‑259/19 je između ostaloga zaključio: " 5. Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivom 93/13." Iz navedenih razlogatužitelju ĐE je primjenom prethodno citiranih propisa dosuđen parnični trošak zastupanja po angažiranim punomoćnicima i to: 1) za sastav tužbe tužitelja ĐE od 13.06.2019. po Tbr. 7. toč. 1. važeće odvjetničke tarife iznos od 200,00 €, 2) za sastave podnesaka tužitelja ĐE od 10.07.2024., 30.10.2024. i 21.11.2024. po Tbr. 8. toč. 1. važeće odvjetničke tarife iznos od 200,00 € za svaki od navedenih podnesaka, 3) za pristup ročištu punomoćnice tužitelja ĐE dana **.**.2024. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima po Tbr. 9. toč. 2. važeće odvjetničke tarife iznos od 100,00 € i 4) za pristup ročištu punomoćnice tužitelja ĐE dana **.**.2024. i **.**.2024. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari po Tbr. 9. toč. 1. važeće odvjetničke tarife iznos od 200,00 € za svako od tih ročišta odnosno ukupno 1.300,00 €. Navedeni iznos je uvećan za 25% poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 325,00 € tako da ukupni troškovi zastupanja tužitelja ĐE po angažiranoj punomoćnici iznosi 1.625,00 €. Ovaj sud je priznao tužitelju ĐE i troškove vještačenja u iznosu od 200,00 € dok nema dokaza da je tužitelj ĐE platio sudsku pristojbu na tužbu. Iz navedenih razloga ukupni dosuđeni parnični troškovi tužitelja ĐE iznose 1.825,00 € te je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom XI.

U Rijeci 30. siječnja 2025.

Sudac:

Damir Vinketa

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu izjaviti žalbu nadležnom županijskom sudu u Republici Hrvatskoj u roku od 15 dana računajući od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda pisanim podneskom u tri primjerka.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.

Dostaviti:

- pun. tužitelja ĐE i

- pun. tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d.